SVLR Grad 122 mm

20

SVLR Grad 122 mm

offline
  • član biblioteke
  • Pridružio: 18 Jul 2007
  • Poruke: 28681
  • Gde živiš: iznad smoga Beograda

Izbacivanjem jednog segmenta, dobija se raketa 9M22 za Grad-P (partizanski).



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 31 Dec 2011
  • Poruke: 5481

Istina, ali s obzirom kako je, odnosno kada je nastao 9M22, kod bazne M-21OF je neki drugi razlog bio.



offline
  • Pridružio: 31 Dec 2011
  • Poruke: 5481

TTZ od strane GAU datiran 2.6.1960.















offline
  • Pridružio: 07 Nov 2013
  • Poruke: 5321

Danas sam prelistao ovu temu od prve stranice , i vidio da sam dosta toga nadrobio oko proizvodnje goriva , ali da sam dosta škrtario s proizvodnjom komora , a pisao sam negdje o tome ,, budem potražio .

A dotle dok nađem taj tekst sa dosta podataka .. ukratko . Često se navodi da je Grad nasljednik legendarne Kačuše u kalibru 132 mm , ako i je onda nije u direktnom genetskom srodstvu .

Kačušu je izbacila stihija , poplava na površinu , a ne neki studiozni rad , ona je bila jako složena za izradu , jako puno se čelika moralo oguliti sa cijevi da se dobije komora , to kad s pretvori u tone špene za 12 miliona komada ispada jako grda cifra po ekonomiju SSSRa .

Nakon rata su rusi kopirali sve živo iz njemačke pa tako i one žiroskopski stabilizirane rakete , pa tako imamo nekoliko generacija tih rotirajućih raketa za VBR . Da spomenem i Češki Vzor kao pretka našeg Plamena.

Do 60 su ruje dosta tapkali u mjestu sa razvojem tih raketa , bio je čak neslavni pokušaj uvođenje tečnog pogona ( koršum ) , a viđao sam i rekete sa Ramjet motorima , ludilo.

U međuvremenu se mimo te raketaške sekcije u drugim sekcijama naoružanja izdogađalo svašta . Prije svega je osvojena proizvodnja dvobaznih raketnih goriva većih dimenzija, znači napravljene su veće preše i gnjetilice tako da se sa šaške promjera 30 mm doguralo do šaške promjera 120 mm , i to je prije svega išlo na punjenje raketnih motora za Dvine i Lune.

Šaška se proizvodi ekstruzijom i ona može biti dugačka 20-50 m ovisno od veličine preše , šaške se režu na metrice već na preši , a kasnije se još tokarenjem obrađuju na mjeru .

Znači po pitanju goriva nije bilo problema da u raketi Grad bude komad od dva metra .

Komora je bila taj limitirajući faktor , ali i tu su raketašima na ruku išli neki drugi , i pomogli im.

Razvoj topa T12 koji se događao prije Grada je doveo sovjetsku industriju do toga da mogu znaju i žele napraviti čeličnu čahuru dužine metar , a t o je značilo prije svega izradu velikih mehaničkih preša koje imaju hod gore dolje od barem 2,5 metra kako bi se moglo izvuči tu čahuru .

Na istim strojevima i kroz iste peći je išla čelična čahura i "čaša" za komoru rakete 122 mm . Početne operacije su išle kroz linije za kovanje granata , znači od kvadratne gredice se kovala košuljica kao za granatu 152 mm , a onda bi se kod dužine od nekih 600 mm to sve potokarilo na mjeru i prebacilo na liniju za hladno izvlačenje čahura , ta "čaša" je imala od početka otkovano dno , prednje dance motora , tako da je bio sačuvan kontinuitet " godova " u materijalu.

Nakon tog izvlačenja na hladno čaša se nije obrađivala iznutra , bila je savršeno glatka i točnih dimenzija, trebalo je samo izvana potokariti centraže narezati vanjski navoj za BG i unutrašnji navoj za spoj sa nosačem krila.

Mislim da je prvo nastala takva raketa sa jednom komorom dometa 15 km , treba potražiti fotke , bilo je toga pod nazivom GRAD 1 . Partizanska varijanta je nastala za potrebe braće iz Vijetnama na bazi jedne cijevi od lansera i te male kratke rakete.

Da li slučajno ili namjerno ali je ispalo tako da se komore mogu spajati jedna na drugu u nedogled , naime ona zadnja komora je identična kao prednja samo se izbije dance.

Mi smo komore za Grad proizvodili upravo tako kako sam opisao kovanjem na toplo i izvlačenjem na prešama za granate do dužine od 600 mm , a zatim bi nakon tokarenja na fino , takve čaše prebacivali na liniju za hladno valjanje .

Naše su komore zbog tog valjanja bile puno jače od originalnih , ali smo imali jedan problem sa dancetom na prednjoj komori , bilo je mekano nije bilo nikakve deformacije na hladno , pa materijal nije očvrsnuo i nije bilo tog kontinuitete godova u materijalu, i dolazilo je do napuhavanja i trajnih plastičnih deformacija .

To je bio dosta veliki problem i vodio je do toga da prekinemo sa tim projektom jer mi nismo imali druge mogućnosti izrade, nismo imali preše tog hoda kao ruje , zapravo nitko osim nas u jugi nije mogao izvući ni približno tako dugačku čašu.

Neki kompromis je nađen sa krajnjim kupcem ( konštrukta iz Trenčina, i adamovi Zavodi iz Dubnice ) radili smo komore od kvalitetnijeg čelika za poboljšanje , tako da su deformacije danceta bile svedene na 0,5 mm što se moglo zažmiriti na jedno oko i staviti kartonski podmetač kako bi se malo ublažio udarac tog metalnog danceta na eksploziv kod paljenja motora.

Jedna bezvezna sitnica , jedno jebeno dance , nam nije dalo da budemo u rangu ili bolji od Rusa , i zbog toga smo uvijek bili drugorazredni igraći.


Evo tu se na bojanki se vidi dio prethodne priče, inače baš po skicama koje viđam na netu nije jasno da je to dance iz jednog komada sa komorom .

offline
  • Pridružio: 31 Dec 2011
  • Poruke: 5481

Napisano: 27 Apr 2017 9:59

Nisam siguran, ali mislim da je ova raketa sa dugačkom komorom iz dva dijela (M-21OF) ipak prva koja je nastala.
Na ovom crtežu se dobro vidi da je dance iz jednog komada sa prednjom komorom.



Kraća raketa sa jednodijelnom komorom 9M28 je nekih 2260mm dugačka i 56kg teška i natiska tih 15km. Kod nje je prednje dance zasebni element i šarafa se na komoru i na glavu, ali postoji i varijanta sa jednodijelnim elementom (skupna komora i dance).



Usput i o gorivu za nju, RNDSI-5KM, blok dugačak 1100mm, promjeri 103,5/24mm.

Dopuna: 27 Apr 2017 15:03

Ovo bi trebala biti ta sa Ramjet motorima ?



Sa jednog od prvih testiranja prototipova gdje su korištene rakete i sa fiksnim stabilizatorima (podatci kažu 12 komada sa fiksnim i 3 sa rasklopnim).




offline
  • Pridružio: 07 Nov 2013
  • Poruke: 5321

A odakle ih samo vadiš ko zečeve iz šešira .. Ziveli

Imali su ruje ispočetka problema sami sa sobom. Gantmaher je napisao nakon rata prvu skriptu, neku tupažu , hrpa matematike, iz teorije leta nevođenih raketa i nitko ga nije šljivio , onda je napisao nakon par godina knjigu sa Levinom pa opet isto , e tek kad su ameri knjigu preveli na engleski i to tiskali onda su oni likovi iz KGB a prokuhali od bijesa, skoro su ova dva jadnička završila u Sibiru .

Tada su ruje shvatili da treba krilatu raketu zarotirati već u lanseru , a ne napraviti onu glupost sa Lunom, prvo je šikneš van iz lansera , a onda je zavrtiš, i ako bog da upališ marš motor u trenutku kad je tijelo rakete u osi lansiranja , a ako ne pogodiš vrijeme ode ona nebu pod oblake.

Radili su simultanke, ista raketa.. jednom vodilice ravne drugi put malo u spiralu . Na fotkama je jedna od tih istraživačkih tema , studija , koja je prethodila TTZ u kojeg si objavio par postova ranije . Taj TTZ je čista forma jer je u prethodnoj studiji sve definirano i već su viđena sva potrebna rješenja na nekim modelima . Možda su modeli bili u nekom drugom kalibru , ali je onda taktički nosioc zadatka definirao u grubo i kalibar te buduće rakete.

Oko sustava GRAD 1 ima dosta dilema da li je prvo bila ta cijevna varijanta .. ima smisla , to se lako napravi 100- 200 komada ali serija od milion .. boli glava . Mi amo Plamen A i Munju radili kao sijevne varijante , već kod Ognja se išlo u startu na tri varijante izrade komore . pa dokle stignemo.

Jasno je da su ruje kasnije, kad su osvojili proizvodnji komora dubokim izvlačenjam sa jedinstvanim dancetom proizvodili te rakete sa jednom komorom i to lifrali u Vijetnam , viđao sam te fotke , i to je zaista raketa kraća za metar od OF 21 .

Oko Ramjet motora .. zanimljivo koliko je taj rad Francuza na tome zarazio Sovjetske inženjere nakon rata .. nema gdi ih nisu koristili, a tek sada stvar ima smisla .

offline
  • Pridružio: 31 Dec 2011
  • Poruke: 5481

Moram opet malo o motoru...
Šta mogu, to mi je ipak nekako najinteresantniji dio rakete. Probao sam malo zavrtiti brojeve jer dosta ulaznih podataka je dostupno i poznato i došao do toga da je ovaj motor od OF 21 vrlo, kako bi rekao živahan. Sa tih svojih 7 mlaznica i oblikom goriva, tlak u motoru tih 1,9 sekundi dosta divlja. Naravno sve na 20 degC.
Gorive šipke su, vrlo sam siguran, izvana impregnirane i to mi dosta ruši cijelu sliku rada tog motora. Da li jesu impregnirane ?

Nadalje, recimo da su podatci o dimenzijama i masama ta dva goriva bloka koje imam točni, ali im gustoća nije ista. Vrsta (marka) goriva bi trebala biti ista, da li moguće izradom (prešanjem) diktirati gustoću raketnog goriva prema potrebi ? Naravno da je cilj što veća gustoća i za ovo gorivo bi se to trebalo vrtiti oko 1,6 kg/l ali zadnji blok je ''mekši'' i nešto ''mesnatiji'' radijalno.

Inače kritični promjer je 19mm, izlaz pod 30 stupnjeva u dužini 37mm.

offline
  • Pridružio: 07 Nov 2013
  • Poruke: 5321

Uffff sad već dolazimo do ozbiljne teme, to je prvi ozbiljan motor kojeg analiziramo.

Gorivo nije inhibirano , tehnički uslovi su tražili siguran rad na -40 , i to nakon što raketa provede par dana na -60 . svaki inhibitor bi se odvojio , odljepio od goriva na toj temperaturi. Znači početna površina izgaranja je definirana kompetnom površinom plašta valjka izvana i u rupi ali bez površine 4 čela , to što po gorivu izvana ima zaljepljene komadiće radi centriranja , to u prvoj iteraciji zanemari, kao da ih nema .

Oba bloka goriva su ista iste gustoće i poštuju isti zakon izgaranja , inače je moguće silom prešanja tu gustoću malo mijenjati , i moguće je mijenjati zakon gorenja u nekim granicama ako to baš treba , ali u prvoj iteraciji pođi od toga da su oba bloka ista.

Do sada smo tretirali stvar dosta statično , a kod ovog motora izrazito velike vitkosti dolazi do uticaja i dinamika izgaranja baruta , naime barutni plinovi u vrhu rakete , kod danceta imaju malu brzinu strujanja , imaju slobodu da struje izvan bloka ili kroz centralnu rupu. Kako se odmičemo od vrha rakete kroz centralnu rupu i prstenasti prostor izvana prostrujava sve više plinova , i možemo smatrati da je na kraju gornjeg bloka goriva , u komori za miješanje uspostavljena ravnoteža ta dva toka plinova .

Na kraju prvog bloka imaš neki odnos površine vanjskog plašta valjka i prstenaste površine između bloka goriva i komore , isto tako imaš neki odnos površine plašta rupe u gorivu i površine poprečnog presjeka rupe .

Može se dogoditi da dio plinova iz rupe ne struji kroz rupu , već struji prema gore i pored danca odlazi u vanjski kanal .

U komori za miješanje se te dvije struje spajaju tlakovi se izjednačavaju i kreče strujanje pored drugog bloka goriva , po istim načelima.

Goriva nisu iste debljine , nije isti Web. ali ni tlak u motoru po dužini motora nije isti, ako je kod ulaza u mlaznicu 100 bara onda je u vrhu kod danceta 120 bara , to mora tako biti jer da bi plinovi strujali od danceta ka mlaznici moraju imati veći tlak . Zbog tog većeg tlaka je i brzina izgaranja goriva veća pa je onda i debljina sloja goriva veća kako bi sve izgorilo u istom trenutku .

Ta razlika tlakova od 20 bara je samo u startu u prvih 0,2 -0, 3 sekunde kasnije kako se kanali za strujanje povečaju ta razlika je manje ali opet prisutna.

Zadnji blok je menjeg vanjskog promjera i ima manji Web iz dva razloga .. prvo manji je tlak pa sporije izgara , i drugo konstruktor je nastojao smanjiti brzinu strujanja plinova u tom kanalu kako mu ti vreli plinovi ne bi ogulili termozaštitnu masu sa komore.

To je školski primjer dobro konstruiranog motora sa konstantnim potiskom i tlakom , s tim što na početku ima porast potiska i tlaka od nekih 20 % što pogoduje povećanju startne brzine rakete odnosno preciznosti.

Situacija na čelima oba bloka goriva je takva da ona izgaraju , ali ne odmah kod pripale , već se čela pale dosta nekontrolirano ali do kraja rada motora izgore i daju neku malu degresivnost površine izgaranja , ali što je bitno kod ovog oblika barutnog punjenje nema slivera kao kod zvijezdastih punjenja , kao Ognj, a to direktno vodi do dosta točnog totalnog impulsa motora i malog rasipanja početnih brzina što na kraju dovodi do manjeg rasturanja po dometu.

Jesam ga zatupio , ali ne znam drukčije

offline
  • Pridružio: 31 Dec 2011
  • Poruke: 5481

Niste zatupili, ovo pojašnjava puno !
Samo gorenje izvana mjenja matematiku znatno, a činjenica da tlak u komori nije svuda isti također znatno utječe. To je opet onaj moj problem što sve promatram statički, teška profesionalna deformacija.
Ovdje mi Excel neće baš pomoći u računu jer ipak je ovaj motor kako ste rekli ozbiljniji.

Konus unutrašnje rupe kroz blok kod nekih modela (i sa zvijezdom) ... isti razlog, zakon gorenja, ili tehnologija ?

online
  • Pridružio: 06 Avg 2010
  • Poruke: 601

raketaš, jesi pročitao rumunski rad u kome predlažu povećanje dometa na Gradu prekidom sagorevanja u nekoj tački dok je još u penjanju. Dali su samo mateamtiku i neku sirovu simulaciju u matlabu, bez nekih detalja oko realizacije. Je li to uopšte izvodljivo, jel neko radio računicu kod nas na tu temu u ranija vremena...

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 949 korisnika na forumu :: 29 registrovanih, 5 sakrivenih i 915 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., anta, babaroga, Bobrock1, bokisha253, cavatina, Denaya, denisnapast2015, Dorcolac, FileFinder, ILGromovnik, Lieutenant, mačković, mercedesamg, Metanoja, MiGac, Miki01, milenko crazy north, nuke92, oldtimer, Panter, predragc, Recce, royst33, sasa87, Smiljke, theNedjeljko, Webb, zlaya011