Sovjetske balističke rakete srednjeg i dugog dometa

4

Sovjetske balističke rakete srednjeg i dugog dometa

offline
  • Kubovac  Male
  • Stručni saradnik foruma
  • Pridružio: 12 Jul 2016
  • Poruke: 5055

Gargantua ::Što se tiče R-12 i vođenja imam nedoumicu, Karpenko i kompanjoni u svojoj knjizi za upravljanje navode inercijalno sa radiokorekcijom i bez puno podataka u tekstu prilažu sledeću sliku stanice radiokorekcije:



U izvoru koji ja koristim se kaže za vođenje rakete R-12:
Citat:
"Sistem za upravljanje i vođenje je inercioni autonomni kontrolno-upravljački sistem bez radio korekcije. Razvoj - NII-885 pod rukovodstvom N. Piliugina. U kontrolno-upravljačkom sistemu koriste se giro-vertikanti i giro-horizonti koje je razvio OKB-10 / NII-944, glavni dizajner je V.I. Kuznetsov. Kontrolni sistem uključuje i sistem za hitnu detonaciju raketa (APR).

Sistem za usmeravanje lansirnog postolja razvio je Centralni projektni biro fabrike Arsenal, glavni dizajner S.P.Parniakov.

Radne upravljačke površine su kormila na sekcijama LPRE mlaznica." Kraj citata



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 24 Sep 2013
  • Poruke: 4496

Ne znam šta ih je navelo da taj podatak o vođenju objave mrtvi-hladni. Verovatno u literaturi koju su koristili se povlači taj podatak pa su ga uzeli zdravo za gotovo. Uostalom nije prvi a ni poslednji put da se pogrešan podatak vuče kroz literaturu, a da se teško može utvrditi ko je i kada pogrešio.
No o zvezdi Kubanske raketne krize ima slika koje nadam se nisu fotošopirane, pa da postavimo koju:
U muzeju:



Na transporteru:



Erektor za postaljanje na lansirni sto i rampa:




Bojeva glava na vozilu za dotur:



Cisterna goriva:



Rad na raketi pre vertikalizacije:



Četvorokomorni motor RD-214:



Sama raketa se zadržala u naoružanj dosta dugo, do početka osamdesetih godina prošlog veka. Očigledno bila povučena u rezervu jer je bila deo sada već mrtvog sporazuma o raketama srednjeg dometa, domet 1800 do 2000km u zavisnosti od težine b/g. R-5 je bila skoro ekološka raketa a sa R-12 je već stiže "Tonka" i to gorivo TM-185 i oksidator AK25I. Inače od R-12u je nastala raketa 63S1 "Kosmos" unapređeni "Kosmos 2". Prilično bogat život od nuklearne batine u Karibima sve do kosmosa.



offline
  • Kubovac  Male
  • Stručni saradnik foruma
  • Pridružio: 12 Jul 2016
  • Poruke: 5055

* Kratke crtice o raketi 8K71/8k74 - R-7

Raketa R-7 je prvi interkontinentalni balistički projektil i po definiciji ne pripada ovoj temi, koja se bazira na rakete srednjeg i dugog dometa do nekih cca 5000 km. Iznad toga su rakete koje se klasifikuju u interkontinentalne. Ipak, barem u par reči ću je pomenuti zato što je na neki način ipak povezana sa raketama R-2 do R-5 i to pre svega sa raketom R-5 u domenu radio-upravljanja raketom po daljini koje je prvobitno razvijeno za raketu R-5, ali je zaživelo i dodatno unapređeno tek sa ICBM R-7.
Raketa R-7 u naoružanje je uvedena početkom 1960. godine.

Konstrukcija - dvostepena raketa izrađena prema shemi pakovanja - prvi stepen se sastoji od 4 raketna bloka (blokovi V, B, G i D), sastavljena u jednom kompletu oko raketnog bloka drugog stepena (blok A). Što se tiče unutrašnjeg rasporeda, i bočne i središnje jedinice bile su slične jednostepenim raketama s prednje montiranim spremnikom za oksidaciju. Rezervoari za gorivo su se nalazili u svakom raketnom bloku.

Prvi stepen - 4 bočna raketna bloka koja se, završetkom rada prvog stepena rakete, počinju sinhrono odvajati od raketnog bloka 2. stepena.

Drugi stepen - Odvajanje bojeve glave od drugog stpena rakete dešava se uz pomoć pneumatskog potiskivača nakon aktiviranja diskontinuiranih pirobolta.

Upravljački sistem rakete: autonomni inercijalni sa radio korekcijom u aktivnom delu putanje. Razvoj sistema upravljanja počeo je 1953. godine u NII-885 pod vodstvom N. Piliugina (ist.). Konstruktor žiroskopa je SKB NII-10, glavni dizajner je V.I. Kuznetsov. Oprema za sisteme upravljanja je uglavnom bila smeštena u međuprostornom odeljku centralne jedinice u velikim (oko 1 m visine) regalima - kasetama.

Upravljački sistem je uključivao:
- sistem za automatsku stabilizaciju leta rakete (uključuje žiro-vertikant, žiro-horizont, upravljačke mehanizme sa potenciometrom itd.);
- regulator trenutne brzine sa dva žiroskopska senzora, senzorom pritiska u komorama za sagorevanje itd.
- automatsko upravljanje po daljini sa meračem tipa klatna i električnim integratorskim jedinicama.

Prema nacrtu projekta, raketa je nakon lansiranja korigovana sistemom radio upravljanja koji je razvio NII-885. U tu svrhu trebalo je da se koriste tri tačke na zemljištu RUE - dve tačke (glavna i ogledalo) treba da budu postavljene simetrično desno i levo od starta na udaljenosti od 150-200 km („radio emiter“). ); treća tačka ("radio rep") trebalo je da se nalazi iza starta na udaljenosti od 300-500 km (istok). Za kontrolu rakete u letu na 276. kilometru, dve radio kontrolne tačke su izgrađene desno i levo od lansirnog kompleksa.
Sistem radio upravljanja omogućio je podešavanje lansiranja ICBM R-7 po azimutu u sektoru od +300 stepeni u pravcu ogledala i -100 stepeni u pravcu glavne tačke. Radio-kontrolni sistem rakete je radio i na završnom segmentu aktivnog leta i kontrolisao je R-7 uključujući daljinu leta.
Merenje parametara kretanja, prenos komandi i kontrola nad njihovim izvođenjem u radio-upravljačkom sistemu vršeni su preko jedne višekanalne impulsne komunikacione linije u centimetarskom talasnom opsegu.
Ispitivanja sistema kontrole letenja rakete R-7 izvršena su na raketi R-5R, koja je od 31. maja do 15. juna 1956. izvršila tri uspešna lansiranja.
Dakle, za razliku od rakete R-5, vraćene su ipak 2 antene-predajnika za radio-korekciju po bokovima odnosno po pravcu, koje se nalaze 150 - 200 km iza rakete i pravca gađanja sa uvedene 2 radio kontrolne tačke-antene-predajnika na 276. kilometru leta rakete, postavljene simetrično levo i desno od pravca gađanja. Ovde vidimo sličnost sa sistemom radio upravljanju po pravcu sa rakete R-2.
Što se tiče upravljanja po daljini, zadržan je nešto unapređeni sistem sa rakete R-5, koji se nalazi 300 - 500 km iza rakete i pravca gađanja.

R-7 optičko-mehanički sistem za nišanjenje 8SH15 razvijen je od strane KB-7 TsKB-784 pod nadzorom glavnog dizajnera S.P. Parniakova. Na lansirnoj podlozi na čvrstim temeljima instalirano je nekoliko kolimatora sa osvetljenjem. Na nivou instrumentalnog odeljka rakete na pomičnom nosaču, pričvršćenom za telo rakete, instalirao se optički uglomer. Kolimatori su vezani za geodetsku mrežu.

Telemetrijska oprema: Na raketi je instalirana oprema za radio-telemetriju "Tral".

Raketa je bila dužine 33,6 metara, sa startnom masom od 265 790 kg i sa maksimalnim dometom od 8000 km.
Masa bojeve glave je iznosila 5370 kg.

Maksimalna brzina je iznosila 7900 m/s, a kružna greška na cilju je iznosila 2500 - 5000 metara.

Slika 1: Raketa R-7



Slika 2: 3 osnovne modifikacije rakete R-7

offline
  • Pridružio: 31 Dec 2011
  • Poruke: 5373

Hmeljnicki, baza stacioniranja R-12 sa isto tako važnom okolinom, Kijev i ostalo...e ovo ja zovem obranom. Nabrojao sam 13 diviziona S-200, 8 S-300, 20 S-75, tu su još bile Neve, Ose, Kubovi, Krugovi i razne cijevi.



I u ovoj zoni je bilo lokacija gdje su bile stacionirane balističke, plus ovaj aerodrom strateške avijacije za nuklearne udare. Isto sila svega i svačega, 12 S-200, 19 S-300, 6 S-75 i 23 S-125.

offline
  • Kubovac  Male
  • Stručni saradnik foruma
  • Pridružio: 12 Jul 2016
  • Poruke: 5055

Drug pukovnik ::Hmeljnicki, baza stacioniranja R-12 sa isto tako važnom okolinom, Kijev i ostalo...e ovo ja zovem obranom. Nabrojao sam 13 diviziona S-200, 8 S-300, 20 S-75, tu su još bile Neve, Ose, Kubovi, Krugovi i razne cijevi.


Da objasnimo svima: to znači teoretsku mogućnost jednovremenog dejstva sa ova 3 tipa raketnih sistema (bez Neve, Kuba, Kruga i Ose) na 65 - 81 cilj! Laughing

Drug pukovnik ::
I u ovoj zoni je bilo lokacija gdje su bile stacionirane balističke, plus ovaj aerodrom strateške avijacije za nuklearne udare. Isto sila svega i svačega, 12 S-200, 19 S-300, 6 S-75 i 23 S-125.


Da objasnimo svima: to znači teoretsku mogućnost jednovremenog dejstva sa ova 4 tipa raketnih sistema (bez Kuba, Kruga i Ose) na 117 - 155 ciljeva! Laughing

I to su samo podaci za PVO oko ta dva strateška objekta..... Ziveli

offline
  • Kubovac  Male
  • Stručni saradnik foruma
  • Pridružio: 12 Jul 2016
  • Poruke: 5055

* Raketa 8A63/8K63 R-12 / 8K63U R-12U

Projektovanje rakete R-12 rađeno je na osnovu i korištenjem tehnološke opreme MRBM R-5M. Do 1954. godine, dimenzije prvobitno projektovane rakete 8A63 bile su identične dimenzijama rakete R-5M. Kasnije, dužina rezervoara za gorivo je povećana kako bi se povećao domet, dizajn je poboljšan da bi se koristila teža nuklearna bojna glava. Osnovne komponente rakete - glava, prelazni odeljak, spremnik za oksidaciju, odjeljak za instrumente, spremnik goriva i repni deo.

Sistem za upravljanje i vođenje je inercioni autonomni kontrolno-upravljački sistem bez radio korekcije. Razvoj - NII-885 pod rukovodstvom N. Piliugina. U kontrolno-upravljačkom sistemu koriste se giro-vertikanti i giro-horizonti koje je razvio OKB-10 / NII-944, glavni dizajner je V.I. Kuznetsov. Kontrolni sistem uključuje i sistem za hitnu detonaciju raketa (APR).

Motori:
- Projekat 8A63 / R-12 - 1 x RD-211 / 8D57
- Projekat 8K63 / R-12 - 1 x LRE RD-214 / 8D59 / 8D59U
Potisak motora:
- 64,75 tona blizu tla
- 70,70 tona u vakuumu
Vreme rada motora: 140 s

Gorivo i tečnosti:
Napajanje gorivom - TNA (turbo pumpa) i spremnici pod pritiskom
Oksidator - AK-27I (sastav - 69.8-70.2% azotne kiseline HNO3; 24-28% azot dioksid N2O4; 1.3-2% voda H2O; 0.03% aluminijum oksid Al2O3; inhibitor 0.12- 0.16% joda I2)
Gorivo - kerozin TM-185 (sastav - 56 + 1.5% polimernog destilata; 40 + 1.0% lakog piroliznog ulja; 4 + 0.5% trikrizol)
Startno gorivo - TG-02 (samozapaljivo sa sredstvom za oksidaciju, dopunjeno u liniju za gorivo do pumpe pre punjenja, sastav - 50 + 2% trietilamin sa smešom dietilamina; 50 + 2% izomernog ksilidina; do 0.4% H2O; naziv TG-02 - skraćeno od "Gorivo GIPH-02", takođe nazivano "Samin", GOST 17147-80)

TT karakteristike rakete R-12:
- Dužina - 22.768 m
- Dužina bez bojne glave - 17,7 m
- Prečnik kućišta - 1.652 - 1.8 m
- Opseg stabilizatora - 2.652 m

- Težina rakete - 41800/42200 kg
- Težina bojne glave - 1364/1680 kg (lakša / teška bojna glava)
- Projektna težina rakete - 4000/3150 kg (R-12 / R-12U)
- Težina goriva - 7300 kg
- Težina oksidatora - 29065 kg
- Težina opreme sistema upravljanja - 430 kg

Daljina gađanja:
- 1000-1200 km (projekat 8A63)
- 2000/2080 km (projekat 8K63)

Kružna greška na cilju:
- tokom testova sa lansiranjem od 2000 km - odstupanje po daljini do 1100 m, po pravcu - do 600 m

Vrste bojevih glava:
- konvencionalna, visoko eksplozivna, verovatno lakša bojeva glava težine 1364 kg
- nuklearna bojeva glava sa punjenjem tipa "proizvod 49", verovatno na prvim vojnim uzorcima. Lakša bojeva glava teška 1364 kg.
- 8F126, termonuklearna bojeva glava od 2.3 Mt - teška bojeva glava težine 1680 kg.

Modifikacije:
- 8A63 - prva verzija projekta, razvoj je počeo krajem 1952. godine. Domet je 1200 km, konvencionalna bojeva glava
- 8K63 - druga verzija rakete, raketa srednjeg dometa, započeta na osnovu projekta 8A63 sa izmenama iz 1954. godine
- 8K63U i 8K63N- standardizovana (za lansiranje iz podzemnih silosa "U" i sa zemlje "N") serijska verzija rakete R-12. Raketa ima modernizovan sistem upravljanja i kontrole i skinute aerodinamičke stabilizatore

Organizacijsko-formacijska struktura:
- 1960 - 2-3 diviziona sa nadzemnim lanserima (4-6 lansera) su bili deo raketnog puka sa raketama R-12. Divizion se sastojao od 2 baterije sa po 1 lansirnim postoljem.

- 1962 - 1989 - sastav raketnog puka sa raketama R-12 sastojao se od 2 diviziona sa nadzemnim lansirnim postoljima (8 kom) i jednog diviziona sa lansirnim postoljima u podzemnim silosima (4 kom). Divizion se sastojao od 2 baterije sa po 2 nadzemna lansirna postolja i 2 baterije sa po 1 lansirnim postoljem u podzemnim silosima. Skladištenje raketa vršeno je u 2 betonska skladišta.
Raketni pukovi sastojali su se od najmanje 5 nadzemnih lansirnih postolja, 11-14 vozila, 6–7 vozila za instalaciju raketa i 45–52 tankera za gorivo. Minimalna udaljenost između lansernih postolja i između lansernih postolja i skladišta raketa je najmanje 175 m.

Slika 1: R-12 na nadzemnom lansirnom postolju



Slika 2: R-12U u podzemnom silosu

offline
  • Pridružio: 24 Sep 2013
  • Poruke: 4496

Možda malo skretanje sa teme. Kao što rekoh R-12 je bila jedna od zvezda Kubanske raketne krize 1962. Delom zbog pokazivanja mišića ali mnogo više zbog instaliranja raketa "Jupiter" u Italiji i Turskoj prezidijum CK KPSS donosi 10 juna odluku o o baziranju raketa R-12 i R-14 na kubi. Pored toga na Kubu su upućenu Il-28 bombarderi, PVO, Migovi 21, Lune i još što šta. Raketni sastav je bio 24 rakete R-12 i 16 raketa R-14 dometa 4000 km sve sa pripadajućom opremom i lanserima. Bila je predviđena rezerva koja je trebalo da bude polovina od ukupnog boja raketa, po pola od svakog kontingenta. Često se sreće podatak da je PGM-19 Juiter bila prevaziđena raketa ali svojim dometom od 2400 km je pokrivala kompletnu teritoriju evropskog dela SSSR-a i prvi udar je ipak mogao da nanese možda i nepopravljivu štetu. Mnogo knjiga je napisano i emisija snimljeno o događajima iz te godine hice ih sigurno još no evo nešto fotografija raketnih položaja i instalacija na Kubi snimljenih iz U2 jeseni 1962.

































Dometi kako su ih videli obaveštajci...



...i malo slobodniji prikaz:



Razmaštaj na ostrvu 5.10.62.



U-2 oboren sistemom "Dvina", pilot zvanično jedina žrtva krize:



Još malo skretanja sa teme.

Prema slici Lune:



I Sopka S-2 da se nađe:

offline
  • Kubovac  Male
  • Stručni saradnik foruma
  • Pridružio: 12 Jul 2016
  • Poruke: 5055

Slika 1: Osnovni opis rakete R-12 (U):



Slika 2: Podizanje i instaliranje rakete R-12 na lansirno postolje:



Slika 3: Rakete R-12 na vojnoj paradi na Crvenom Trgu u Moskvi:



Slika 4: Zaštitni poklopac na podzemnom lansirnom silosu rakete R-12U:

offline
  • Pridružio: 13 Avg 2011
  • Poruke: 1296
  • Gde živiš: Zajecar

@ Gargantua
Posle obaranja U-2 i pogibije pilota Rudolfa Andersona, USAF je počeo da koristi RF-101 za izviđanje Kube. Zbog velike brzine i leta na malim visinama, raketni sistemi PVO na Kubi nisu bili efikasni. Najveću pretnju im je predstavljala cevna PVO i često su se vraćali sa oštećenjima od zrna kalibra 12,7 mm.
Vidi se da su neki snimci napravljeni sa malih visina, upravo sa ovih aviona.
Izvinjavam se za OT.

offline
  • Pridružio: 24 Sep 2013
  • Poruke: 4496

Film iz 1961 o letnim ispitivanjima R-14, 8k65.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1077 korisnika na forumu :: 50 registrovanih, 7 sakrivenih i 1020 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: -[CoA]-, 357magnum, A.R.Chafee.Jr., babaroga, bojankrstc, Brana01, cifra, crnitrn, dankisha, DENIRO, Dimitrise93, Doca, doktor1964, DonRumataEstorski, Duh sa sekirom, Dukelander, Georgius, ILGromovnik, kinez88, kobaja77, krkalon, Kure126-7, KUZMAR, Kvazar, kybonacci, Lieutenant, Metanoja, MiroslavD, mkukoleca, nemkea71, opt1, panzerwaffe, pein, raketaš, Ripanjac, royst33, S2M, sabros, sap, Sir Budimir, slonic_tonic, srbijaiznadsvega, Srki94, stalja, tmanda323, voja64, Zi0mek, zicko.spacek, Čivi, 79693