Beograd i Beogradjani tokom okupacije - svedocanstvo Dragana Markovica

1

Beograd i Beogradjani tokom okupacije - svedocanstvo Dragana Markovica

offline
  • Pridružio: 29 Dec 2011
  • Poruke: 1478
  • Gde živiš: Usce dve Morave u jednu veliku

Napisano: 06 Feb 2014 13:09

Sasvim slucajno od jednog antikvara nabavio sam knjigu "Otpisani" nekadasnjeg novinara i glavnog i odgovornog urednika NIN-a iz zlatnog doba ovog prvoklasnog jugoslovenskog infromarivnog magazina, Dragana Markovica. Po prikulljenom dokumentarnom materijalu iz ove knjige Markovic je napisao scenario za dve legendarne jugoslovenske serije - "Optisane" i "Povratak "Otpisanih"" kojima je, na neki nacin, igrani program RTB-a obelezio trideset godina od (poslednjeg) oslobodjenja srpske prestonice.
Markovic je bio i sam zrtva okupacionog terora nemackih i kvislinskih snaga, s obzirom da je i sam bio neko vreme bio njihov zatocenik.
Kao i serija, i knjiga nije klasicna prica o nepobedivim junacima nepokolebljivog morala, ljudi herojske snage skalupljenih po modelu antickih heroja ili naseg Malog Radojice iz epskih narodnih pesama. Ne, sam autor kaze da je ovo prica o obicnim ljudima, Beogradjanima u uslovima surove okupacije. Knjiga se bavi mahom pojedinacnim sudbinama, daleko od ideoloske matrice i tumacenja sirih istorijskih i socijalnih procesa.
Zanimljivo je da su i partizani i cetnici gledali na Beograd i, uopste, gradsko stanovnistvo kao na deo naroda koga je okupacija blaze pogodila. Ima slika jurodivih oslobodilaca iz 1944. godine koje lome luksuzni namestaj beogradskih burzuja ne zato da bi u tome imali neku korist nego sto su u decenijama porodicne i plemenske bede i svakakvih progona od ustaskog noza, surove zime, trbusnog tifusa, gladovanja, ranjavanja itd. omrzli sve bogatasko. Sa druge strane, jedan ravnogorski omladinac je u dokumentarnoj seriji "Crveno doba" koju je odradio, izmedju ostalih, i Dusan Batakovic tumaci da ni oni u planinama nisu bas voleli "razmazene gradjane". Stevan Pavlovic navodi da banjska lecilista u Srbiji nisu nikada bila punija beogradske gospode nego u doba okupacije. Bujan pozorisni zivot sa, zanimljivo je i to, mahom repertoarom nacionalnih klasika poput komada "DJido" Janka Veselinovica odavao je utisak da se u Beogradu zivelo bezbrizno. Ipak, grad u kome je nestalo gotovo citavo jevrejsko predratno stanovnistvo, koji je imao logore "Banjicu" i "Staro Sajmiste", gubiliste "Jajince", u kome su izumeli "dusegupku", u kome je radio cuveni nemacki radio odakle se u etar slala pesma "Lili Marlen", u kome su "Novo vreme" i "Obnova" sirili price domacih nacista o mestu srpskog naroda u "novom svetskom poretku" nikako nije bio bezbedan ni za okupatora ni za njegove stanovnike!
Zanimljiv je i povod naslova knjige. U nemackim zahtevima Specijalnoj policiji Ilije Paranosa izricito se spominju zahtevi da beogradski ilegalci "moraju biti otpisani". A oni su bili "otpisani" i od svojih partijskih drugova. Oni su bili vojnici partije, a njihov zivot u takvom ideoloskom sistemu bio je manje bitan od partijske linije i od partijske istine. "Otpisani" su bili i realno, bez puno sansi da prezive svoje hrabre poduhvate.
Poceo sam da citam knjigu, pa sam naisao na neke zanimljive delove koje bih da prezentujem na ovom forumu.
Najpre mi je u oci upala greska koju pravi ne samo Dragan Markovic ovde. Ta greska se provlaci ne samo medju publicistima, nego je usla i u radove poznatih istoricara od imena i ugleda. Naime, Markovic tvrdi da je 6. april 1941. godine bio Uskrs. Pravoslavni Uskrs 1941. godine nije bio 6., vec 20 aprila. Dakle, 6. aprila nisu bile ni Cveti tj. Cvetna nedelja. Ovaj podatak povlaci drugo pitanje koje, istina, Markovic ne postavlja. Naime, opste je poznata cinjenica da je, uprkos britanskim upozorenjima da se sprema nemacki napad na Kraljevinu Jugoslaviju premijer general Dusan Simovic za 6. april planirao vencanje svoje cerke. Po kanonima pravoslavne crkve, njeni jereji ne mogu da vencaju mladence u toku posta. A, videli smo, 6. april bio je u toku velikog tj. uskrsnjeg posta.
Sto se tice opisa ulaska Nemaca u Beograd, Markovic daje tu klasican opis. Za razliku od Zagreba i svecanog doceka "oslobodilaca" u "Agramu", Beograd je posle 23 godine docekao okupaciju razrusen i povucen. Rasciscavanje rusevina uzasno razorenog grada potrajalo je.
Interesantno je da se zateceni predsednik beogradske opstine Ivan Milicevic odmah prihvatio kolaboracije pozvavsi gradjane da mu pomognu u odrzavanju javnog reda i mira. Sam je odmah uveo neke paravojne formacije koje su nazvane gradjanskim strazama i one su obavljale funkcije kvislinskog aparata pre njegovog jasnog definisanja i uvodjenja u odredjene klasicne okvire nemackog postupanja tokom Drugog svetskog rata u okupiranim podrucjima.
Od pojedinacnih sudbina predratnih politicara posebno su interesantni pomeni dvojice potpisnika pristupanja Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu 25. marta 19941. godine - Dragise Cvetkovica i Aleksandra Cincar-Markovica. Cvetkovic je samo nekoliko dana posle ulaska Nemaca u jugoslovenski glavni grad dosao iz Niske Banje, bez ikakve dirljivosti prema razaranju Beograda posetio svoje posede na Dedinju, ustanovio ima li stete na njima i vratio se nazad, u Nisku Banju. Cincar-Markovic, covek koji je i jedan od potpisnika kapitulacije Jugoslovenske kraljevske vosjke 17. aprila 1941. godine u zgradi cehoslovackog poslanstva u Beogradu, nasao se u posebnoj milosti Nemaca. Simpatije prema njima oni su znali da nagrade. Joakim fon Ribentrop je ponudio Cincar-Markovicu jednu vilu u Nemackoj u slucaju da se oseca neprijatno u okupiranoj domovini.
U prvih tridesetak-cetrdeset stranica knjige "Otpisani" najznacajnije pitanje koje se tice obradjenog perioda (april-jun 1941. godine u Beogradu) je odnos Nemaca prema komunistima. Ovaj odnos ima, po meni, dva apsekta. Prvi je aspekt odnos Nemaca prema komunistima i drugi, za nas svakako interesantniji ovde, odnos komunista prema Nemcima. Ovaj odnos posebno treba istraziti s obzirom na brojne revizionisticke tvrdnje da su se komunisti prakticno obradovali okupaciji zemlje 1941. godine i da su opijeno verovali u saveznistvo sa nacistima, sve u svetlu pakta Nemacke i SSSR-a iz 1939. Po ovim stereotipnim tvrdnjama, sve do 22. juna 1941. godine i nemackog napada na SSSR komunisti su bili mirni gradjani koji su, za razliku od postenog sveta koji se gnusao okupatora, cak bili medju retkima koji su prema Nemcima bili snishodljivi i prijateljski nastrojeni.
Konkretan odnos Nemaca prema komunistima do 22. juna 1941. godine iz ovih nekoliko stranica Markoviceve knjige nemamo jasno prikazan. Imamo, doduse, zahtev nemackog komandanta u Srbiji dr Turnera Milanu Acimovicu jos 22. juna uvece da se preventivno pohapse svi komunisti u Beogradu kao potencijalni neprijatelji Treceg rajha u situaciju kada je napadnut njihov ideoloski svetionik - SSSR. Medjutim, imamo i primer stradanja Bozidara Adzije i Otokara Kersovanija od ustaskog rezima pre izbijanja ustanka u Hrvatskoj. Adzija, veliki predratni intelektualac, i Kersovani pogubljeni su od ustasa 9. jula, a komunisti su krenuli u oruzanu borbu 27. jula (srpnja) 1941. godine napadom na Srb. Istina, Adzija i Kersovani su ubijeni posle napada na SSSR, ali oni su se nasli u "Kerestinecu" jos pre okupacije zemlje, a ustase su ih preuzele od organa Kraljevine Jugoslavije i nisu ih pustali iz zatvora u kome je, prilikom neuspelog begstva 14. jula stradalo dosta ljudi iz samog vrha KPH. Dakle, teza da su rasulom Kraljevine Jugoslavije u Aprilskom ratu robijasi bezali iz zatvora i prikljucivali se masovno partizanima kao sansi za novi zivot ne stoji!
Sto se tice odnosa komunista prema Nemcima, u knjizi "Otpisani" su navedeni neki primeri. Pre dolaska Josipa Broza-Tita u Beograd upecatljivo je sastavljanje proglasa za 1. maj. Taj proglas je sastavljen cetiri dana pre praznika, dakle 26. aprila. U njemu se decidirano navodi da KPJ poziva narod na otpor okupaciji zemlje i to sa njom na celu! Druga akcija, daleko rizicnija, je samoincijativni upad grupe pod komandom dr Nenada Parente u antikomunisticki odsek Uprave grada sa zeljom da se razbucaju dokumenta iz arhive koja bi pomogla Nemcima u obracunu sa komunistima. Ovaj upad, kao sto rekoh samoinicijativni, desio se u maju 1941. godine.
U istom mesecu, kada je vec ilegalni stab KPJ na celu sa Titom presao iz Zagreba u Beograd, stizali su izvestaji lokalnih organizacija KPJ i SKOJ-a iz drugih delova zemlje. Ovi izvestaji bili su dragoceni za odluku da se podigne ustanak upravo u krajevima gde Srbi ili cine vecinu ili znacajan deo stanovnistva. U njima je jasno navodjeno raspolozenje naroda u pojedinim krajevima okupirane Jugoslavije. Recimo da se spominje da se u komunisti i skojevci u Crnoj Gori sakupili na hiljade pusaka i na milione metaka razbijene Jugoslovenske kraljevske vojske, da su u Splitu krisom vrsili obuku u pucanju, da su se neki od njih samoinicijativno vec pocinjali sa otporom nesnosnom ustaskom teroru u Hercegovini itd.
To je, za sada to. Mislio sam da se osvrnem na knjigu kasnije, kada je procitam u celosti, ali su se ovi detalji meni ucinili zanimljivim. Kako budem i dalje nailazio na njih pisacu. Smatram da i ostali forumasi imaju sta reci na ovu temu.

Dopuna: 06 Feb 2014 16:13

Neposredno posle napada Nemacke na SSSR, u doba pojacane aktivnosti KPJ, Tito je u Beogradu uspostavio kontakt sa dvojicom vaznih licnosti iz predratnog jugoslovenskog politickog zivota. U pitanju su bili dr Ivan Ribar iz JDS-a, inace predratni predsednik Narodne Skupstine Kraljevine Jugoslavije i Dragoljub Jovanovic, politicar koji je od svih nekomunistickih lidera pre rata bio najblizi KPJ, a posle rata je doziveo nedostojnu sudbinu u reziji istih tih komunista. Dragoljub Jovanovic je okupaciju docekao van Saveza zemljoradnika, bio je generalni sekretar Narodne seljacke stranke koja je imala vise afiniteta prema levici od mnogo jaceg zemljoradnickog saveza.
O ostalim pripadnicima predratnih gradjanskih stranaka u Beogradu Markovic ne pise ruzno i u stilu "bili su sluge okupatora". Te verzije smo se naslusali od strane drugih autora. Markovic ih opisuje mahom kao prestravljene ljude koji su antifasisticki nastrojeni, ali ili nisu spremni da uspostave saradnju sa iskljucivim i pre rata demonizovanim komunistima ili su pasivno cekali signale iz Londona, od Vlade Kraljevine Jugoslavije u izbeglistvu.
U junu 1941. godine u Beogradu se nalazilo oko trideset generala Jugoslovenske kraljevske vojske, koja je kapitulirala. I oni su bili u strahu posto su jedva izbegli tesku zarobljenicku sudbinu. Sa strahom su pricali o "blickrigu" i izuzetno mocnoj nemackoj vojnoj masineriji kojoj do tada niko nije uspeo da stane na put. Neki, ali samo neki od njih stupili su u kontakt sa pukovnikom Drazom Mihailovicem. Vecina je imala pasivan odnos prema otporu okupatoru.
Od elemenata bivseg monarhistickog rezima u Beogradu najradije su se pozivu na saradnju sa Nemcima odazvali pojedinci i represivnog aparata - iz Ministarstva unutrasnjih dela i iz Uprave grada. Posebno ozloglasena Specijalna policija imala je 210 agenata i mnostvo civilnih dousnika. Neka imena ostala su dugo upamcenja po svojoj surovosti, animalnim nagonima i bezdusnosti: Vujkovic, Becarevic, Kosmajac itd. U knjizi ne pise i posleratna komunisticka vlast se pobrinula da se to prikrije - skoro kompletan tim BSK-a radio je dousnicke poslove za Specijalnu policiju i Gestapo. Saznanja UDBE o tome vesto su koriscena 1945. godine prilikom vrbovanja igraca BSK-a za prvi tim Crvene zvezde.
Zahvaljujuci pedantnim datotekama Specijalne policije, Nemci i kvislinzi su za samo tri dana uhapsili bezmalo dvesta clanova KPJ i SKOJ-a.
Vodjstvo KPJ u to vreme vise se radovalo skoroj nemackoj propasti od nezaustavljive snage "prve zemlje socijalizma" nego sto se bavilo realnim problemima i hapsenjima. Cak su vrsene i pripreme za pomoc Sovjetima kada nastupi borba za oslobodjenje grada.
I za kraj mog danasnjeg priloga ovoj temi jedan jako zanimljiv detalj. Barem meni. Dakle, na cuveni sastanak CK KPJ Tito je dosao u vilu Vladislava Ribnikara na Dedinju pre ostalih delegata. Domacin vile, Ribnikar, predstavio ga je porodici kao "inzenjera Petrovica" iz Zagreba. Povela se opustena prica o svemu i svacemu. Najazd i o stravicnim ustaskim zlocinima nad Srbima. Vesti o tome vec su stizale u okupirani Beograd. Ribnikar je rekao da srpski narod nikada nece zaboraviti te zlocine! Tito je rekao tada da hrvatski narod nije kriv za zlocine ustasa i da ce svi videti to.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 25611
  • Gde živiš: I ja se pitam...

Чији је ово приказ? Твој?



offline
  • Pridružio: 29 Dec 2011
  • Poruke: 1478
  • Gde živiš: Usce dve Morave u jednu veliku

Sirius ::Чији је ово приказ? Твој?
Da, moj!
Ako se to moze smatrati prikazom jer su ovo utisci tek posle nekoliko stranica.

offline
  • su27 
  • Elitni građanin
  • Pridružio: 28 Dec 2012
  • Poruke: 2492

Republikanac ::Tito je rekao tada da hrvatski narod nije kriv za zlocine ustasa i da ce svi videti to.

pa tako bih i ja rekao na njegovom mjestu, isto kao što bih rekao i da srpski narod nije kriv za zločine na Banjici i četnička orgijanja po unutrašnjosti

offline
  • Pridružio: 29 Dec 2011
  • Poruke: 1478
  • Gde živiš: Usce dve Morave u jednu veliku

Ni sam Vladislav Ribnikar nije smeo da kaze ukucanima ko je bio Josip Broz-Tito, tajanstveni gost "iz Zagreba" na rucku u njihovoj porodicnoj vili na Dedinju. Narednih dana komunisticke aktivnosti u toj vili bile su veoma zive. Tito je tu spavao, a dolazili su mu sam vrh KPJ kao i kuriri. Posle Tita ovde je privremeno stanovao i Ivo Lola Ribar. Ucesnici cuvenog sastanka CK KPJ koji je odrzan u vili Ribnikarevih 4. jula 1941. godine bili su: Tito, Aleksandar Rankovic, Svetozar Vukmanovic-Tempo, Milovan DJilas, Lola Ribar i Ivan Miluitnovic. Ovaj poslednji je kasnio na sastanak, pa su se svi zabrinuli da mu se nesto nije desilo na putu do ugovorenog mesta. Svi ostali su cekali Tita da dodje.
Ono u cemu je, smatram, Tito bio u pravu je ocena prema kojoj je jedina snaga u zemlji koja posle zverstava, u prvom redu ustasa, vec na pocetku okupacije 1941. godine moze da ponovo objedini jugoslovenske narode - KPJ. Uostalom, koja je formacija osim NOVJ tokom naredne cetiri godine bila opstejugoslovenska? Sem cetnika niko cak ni deklarativno vise nije zeleo da se prikaze kao Jugosloven u doba kada je izvrsena debelacija zemlje.
Vec 5. jula, bez ikakvog povoda, pre bilo kakve akcije na osnovu direktive CK KPJ Nemci su streljali 13 ljudi u Beogradu.
Prve akcije komunistickih ilegalaca bile su: sinhronizovano paljenje kvislinskih novina i letaka (u isto vreme na vise razlicitih lokacija u gradu), secenje telegrafskih i telefonskih kablova cime je unosena pometnja u zeleznickom saobracaju, prekid radio-veze usled cega je radio program morao biti obustavljen na nekoliko sati itd.
Akcija opisana u drugoj epizodi "Optisanih" (epizoda se zvala "Garaza") desila se u noci izmedju 16. i 17. jula 1941. godine kada je jedna od udarnih grupa beogradskih ilegalaca zapalila burad sa naftom namenjenom nemackim kamionima.
Medju znacajnije akcije tih dana Markovic ubraja i pronalazak laguma ispod Tasmajdana. U tom lagumu nalazilo se sakriveno oruzje Jugoslovenske kraljevske vojske za koje Nemci jos nisu saznali. Skojevce su o tome obavestili ucenici IX Muske gimnazije. Ilegalci su najpre ispraznili to skloniste uzevsi naoruzanje i municiju, a zatim podmetnuli eksploziv posto se u njemu nalazila burad sa naftom. Eksplozija je bila izuzetno zestoka.
Prvi organizovani pucanj u nemackog vojnika direktno u Beogradu desio se krajem jula 1941. godine. Grupa ilegalaca tada je ubila jednog esesovskog potporucnika u Sindjelicevoj ulici i to usred bela dana!
U jednoj od epizoda "Otpisanih" od torture agenata Specijalne policije stradao je vajar i komunista Stevan Bodnarov. U njegovom ateljeu sastajali su se beogradski komunisti, skojevci i levicarski intelektualci. Gestapo i Specijalna policija nisu to provalili, ali je on dopao saka ovih drugih posto su ga prijavili na poslu., Bogdanov je radio kao dekorater u Narodnom pozoristu, a u biografiji su mu pronasli da je prikupljao internacionalisticku pomoc za republikance u Spaniji.
Vec prve akcije tih mladih ilegalaca uterale su pojedinim Nemcima strah u gosti. Jedan major avijacije, neki major Helmut S. pisao je svom advokatu Ginteru da se oseca zastraseno i da je "pitomi" Pariz bio raj za ovo "balkansko gnezdo fanatika". Smrt od tih "fanaticnih mladica" bila mu je ponizavajuca i cak mu se Istocni front ucinio privlacnijim od beogradskih ulica. Nemci su odmah, jos dok je grad bio u rusevinama od bombardovanja, osetili koliko ih srpski narod mrzi!
Prva reakcija Nemaca na komunisticku gradsku gerilu bilo je formiranje koncentracionog logora "Banjica". Ovaj logor, jedna od najsramotnijih slika srpskih marionetskih snaga u Drugom svetskom ratu formiran je 10. jula 1941. godine.
Ilegalci su na pojacani teror odgovarali - pojacanim akcijama. Uspeli su da zapale nemacku postansku direkciju u Siminoj ulici (takodje obradjeni dogadjaj u jednoj od epizoda "Otpisanih". Epizoda se zove "Pecurke").
Ovde bih ubacio, mada nema skoro nikakve veze sa prethodnim u tekstu da su komunisti prikupljali pomoc za NOPOJ u Beogradu. Markovic spominje nekoliko trgovaca u gradu koji su vrlo rado davali novac za razvoj NOP-a.
Lik inzenjera Babica koji je u seriji bio oficijelno nemacki saradnik, a ustvari je pomagao ilegalce doturajuci im municiju, uniforme i eksploziv je umetnicki obradjeni lik jednog inzenjera koji je radio u Secerani i sam je pravio neke male eksplozivne smese koje su bile od velike pomoci ilegalcima.
Naravno, mislim da svi znate da je trudnica u bolnici iz prve epizode serije ("Bolnica") zapravo Rankovic. Samo nekoliko godina posle Brionskog plenuma 1966. i "smaknuca" druga Marka nije bas bilo politicki korektno obraditi njegov lik u izuzetno popularnoj seriji. Nije obradjeno cak ni njegovo hapsenje. A uhapsili su ga posto su prethodno uhvatili jednog iz grupe ilegalaca koje je Rankovic trebalo da predvodi u napadu na radio-stanicu u Makisu. Rankovic je pao u ruke agenata na Vracaru. Posle mucenja nije nista priznao, ali prema zaplenjenom materijalu jasno se moglo videti da je u pitanju veoma vazna partijska licnost. Rankovica je jedan agent jakim udarcem u glavu onesvestio i on se tako nasao u bolnici.
U akciju spasavanja Rankovica bila su ukljucena i pojedinacna spasavanja nekoliko komunistkinja, skojevki i simpatizerki partizanskog pokreta. Rankovic nije oslobodjen odmah jer se cekalo da u bolnicu sa "Banjice" nedicevci dopreme i Mitru Mitrovic, inace prvu DJilasovu zenu.
Okolnosti Rankovicevog pritvora veoma su slicne opisanom bolnickom pritvoru one trudnice iz serije. Rankovicu niko sem gestapovaca, cak ni lekar, nije mogao prici. On je u prvo vreme bio u nesvesti, a zatim je simulirao da je u nesvesti kako ga dalje ne bi ispitivali i mucili.
Akciju Rankovicevog oslobadjanja naredio je sam Tito, a u njoj je ucestvovalo oko 60 ilegalaca. Oni su uspeli da blokiraju od ranog jutra sve ulice koje su vodile ka bolnici. Ona cuvena scena u prvoj epizodi kada Cane Kurbla panici je, zapravo, prikaz kukavicluka sofera koji je trebao da ucestvuje u akciji, ali se nije pojavio u dogovoreno vreme.
U akciji su stradali jedan nedicevac i jedan Nemac, a ranjena su dva ilegalca (jedan teze, a jedan manje). Ubijeni zandarm Arandjel Jovanovic sahraranjen je uz najvece nemacke vojne pocasti, a nedicevska glasila su ga opisivala pateticno kao "patriotu" i "zrtvu bandita".
Ovo spasavanje zatvorenika i zatvorenica ohrabrilo je jos neke komunisticke ilegalce, koji su prethodno pali u ruke Nemcima i nedicevcima, na begstva iz bolnica, logora i drugih kaznjenickih ustanova.

offline
  • Pridružio: 12 Nov 2010
  • Poruke: 1121

Meni su narocito drage epizode sa radio goniometrom i spasavanjem americkih pilota, koje su zapravo prvobitna revizija istorije.

offline
  • Pridružio: 29 Dec 2011
  • Poruke: 1478
  • Gde živiš: Usce dve Morave u jednu veliku

sajkaca ::Meni su narocito drage epizode sa radio goniometrom i spasavanjem americkih pilota, koje su zapravo prvobitna revizija istorije.
Cini mi se da strana za koju navijas nije u stanju da snimi tvoje zelje, pa i dalje uzivas u "komunistickim lazima" u kojima je stradalo sve srpsko, ali ti nekako pretece! Zagrljaj

offline
  • Pridružio: 03 Apr 2008
  • Poruke: 5788

Republikanac ::
Naravno, mislim da svi znate da je trudnica u bolnici iz prve epizode serije ("Bolnica") zapravo Rankovic.


Hehe, i ja sam mislio tako, ali u pitanjuje kompilacija iz Lekinog spasavanja, i spasavanja Ivanke Maucevic-Nikolis koja jeste bila zarobljena i trudna, i jeste bila spasena u akciji ilegalaca sa skoro rodjenom bebom.
Pricali smo o ovoj akciji ovde u ovoj slicnoj temi.

Sta kazes Licka, moza da obe ove teme spojimo ??

sajkaca ::Meni su narocito drage epizode sa radio goniometrom i spasavanjem americkih pilota, koje su zapravo prvobitna revizija istorije.

Pa da, samo je cetnike lovio goniometar, i samo su oni imali ekskluzivno pravo na spasavanje oborenih saveznickih pilota. GUZ - Glavom U Zid GUZ - Glavom U Zid

offline
  • Pridružio: 29 Dec 2011
  • Poruke: 1478
  • Gde živiš: Usce dve Morave u jednu veliku

Napisano: 07 Feb 2014 15:39

Trpe Grozni ::Republikanac ::
Naravno, mislim da svi znate da je trudnica u bolnici iz prve epizode serije ("Bolnica") zapravo Rankovic.


Hehe, i ja sam mislio tako, ali u pitanjuje kompilacija iz Lekinog spasavanja, i spasavanja Ivanke Maucevic-Nikolis koja jeste bila zarobljena i trudna, i jeste bila spasena u akciji ilegalaca sa skoro rodjenom bebom.
Pricali smo o ovoj akciji ovde u ovoj slicnoj temi.

Sta kazes Licka, moza da obe ove teme spojimo ??

Da, secam se da si mi to spomenuo. Bilo je nekoliko spasenih zena tada iz bolnice. Evo imena nekih od njih: Vera Lazovic, Vera Guconja i vec spomenuta Mitra Mitrovic. Inace, akcija spasavanja Rankovica trebala je da se obavi ranije, ali su ilegalci cekali dopremanje Mitre Mitrovic sa "Banjice" u bolnicu kako bi i nju oslobodili u isti mah.Oni su, inace, ranije od svojih dousnika obavesteni da ce nedicevci prebaciti nju. Prosto je neverovatno sta su ilegalci uspeli da urade! Tokom tog prepodneva uspeli su da na prilazima bolnici u Vidinskoj ulici zaustave kompletan saobracaj, a Nemci u koloni automobila su im poverovali.
Nemam nista protiv da se teme spoje, mada je ovo vise moj osvrt na ovo delo doajena jugoslovenskog novinarstva!

Dopuna: 07 Feb 2014 16:13

sajkaca ::Meni su narocito drage epizode sa radio goniometrom i spasavanjem americkih pilota, koje su zapravo prvobitna revizija istorije.
Sada pokusavam nesto nemoguce, da iz tvojih izjava izvucem neku logicku i moralnu doslednost. Pa da vidimo kako to izgleda:
1. Tito je trazio da Amerikanci i Britanci zlikovacki bombarduju Beograd 1944. godine;
2. Amerikanci i Britanci su zlikovacki bombardovali Beograd i na taj nacin ispunili Titovu krvolocnu zelju;
3. iste te Amerikance i Britance koji su zlikovacki po Titovom neljudskom nalogu bpombardovali Beograd spasavali su u Srbiji ne Titovi partizani nego Titu na terenu suprotstavljeni cetnici.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Iz ove tri premise ako pokusamo da izvucemo konkluzije imamo dve varijante:
1. cetnici su i sami radili za Tita;
2. cetnici su bili toliko naivni, a Tito toliko inteligentan da ih je i u ovom slucaju zeznuo.
Samo kompararacije radi navescu par nepovezanih "misli" drugog "referentnog" procetnickog autora, doduse iz neke druge, tebi konkurentske interesne organizacije koji ovako "promislja":
1. 1941. godine cetnici oslobadjaju gradove u Srbiji od Nemaca;
2. Nemci vrse strahovite odmazde u Srbiji zbog oslobadjanja tih gradova;
3. za nemacke odmazde krivi su komunisti.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Toliko od mene po ovom pitanju Wink .

Dopuna: 10 Feb 2014 15:18

U leto 1941. godine ilegalni partizanski pokret u Beogradu je bujao. U jednom izvestaju dr Turnera navodi se da su komunisti "zilavi kao Djavoli", da imaju izvanrednu organizaciju koju je tesko provaliti, da nikakva nemacka i nedicevska propaganda u kojoj se isticu nemacki uspesi na Istocnom frontu ne pomaze, da su u konspiraciji vestiji od Poljaka koji su na njega (dr Turnera ostavili posebno povoljan utisak u toj stvari) itd. Posebno je interesantna opaska dr Turnera da ima utisak kako komunisti u Jugoslaviji ne bi bili slomljeni cak ni da se objavi vest o kapitulaciji SSSR-a! Dr Turner pise o propagandnim merama koje su okupatori i marionete preduzeli, ali rezultati tih mera su prilicno traljavi. Kaze kako je nemoguce srpski narod i njegovu volju kanalisati u sluzbi Nemaca!
Decak Adolf Nekvasil je imao samo 17 godina kada je sa drugom zapalio nemacku garazu u Masarikovoj ulici u kojoj je radio. Uhapsen je, Nemci i nedicevci su ga strahovito mucili, ali nista nije priznao i na kraju je pogubljen.
Komunisti su palili i radnje folksdojcera koje su brinule o potrepstinama nemackih vojnika na sluzbi u Beogradu.
Interesantna je prica o DJuri Hercegu, zanatliji koji je imao radnju na krau Bulevara kralja Aleksandra. On je bio ucesnik vise akcija u kojima su izvedeni atentati na agente Specijalne policije. Uhapsen je sa dva rodjena brata, od kojih je jedan, Branislav, bio clan KPJ. DJura je uspeo da umakne agentima pre nego sto su ga sproveli do "Banjice".
Ilegalci iz centra grada pokusali su da otruju zloglasnog agenta DJordja Kosmajca, kome je u kafani u Zmaj-Jovinoj ulici sipan otrov u spricer. Nakon prvog gultjaja Kosmajac je poceo da bljuje i srusio se na pod u besvesnom stanju. S obzirom da je progutao veoma malu kolicinu otrova u spriceru i da je vecinu od toga izbljuvao odmah, u bolnici su uspeli da ga izlece, a skojevci koji su pokusali da ga likvidiraju nisu progonjeni zbog toga sto Kosmajac nije provalio da je iko pokusao da ga otruje.
Dosta zapisa u "Otpisanima" (knjizi) ima i o nesrecama koje su se desavale ilegalcima prilikom spravljanja eksplozivnih smesa. Cesto se desavalo da stradaju i najiskusniji, spanski borci. Nekada nisu ni stradali, ali su ih rane i opekotine od eksplozija osumnjicile za ilegalnu delatnost, pa su neki od njih streljani.
Markovic daje objasnjenje da je jedan pokusaj eksplozije kostao cuvenog Mustafu Golubica zatvora, a zatim i glave. Bez zelje da ulazim u kontroverznu prirodu Golubicevog pada u ruke neprijatelja, ovo samo navodim kao deo knjige u kojoj se spominje i on.
Pokusan je i atentat na cuvenog Vujkovica, koji je bio policijski genije i monstrum u isto vreme! Vujkovic je u tom atentatu samo lakse ranjen, a poginuo je sofer na motociklu kojim se Vujkovic vozio od kuce do posla svakodnevno.
Okupatori su se ljutili na nedicevce i njihovu efikasnost. Navedeno je da Jugoslavija postaje izvor problema za snage Osovine na Balkanskom poluostrvu. Skrenuta je paznja da se u Bugarskoj narodu izdaju leci i da u svakom od njih ima pomena o "herojskom srpskom narodu!"
U "Otpisanima" nema, ali u "Povratku "Otpisanih"" ima jedna epizoda (zove se "Atentat") koja obradjuje strasljivog generala Majsnera. Prema dosad procitanom delu knjige smatram da je u pitanju general Hajnrih Dankellman, kome je posveceno poglavlje pod nazivom "General strah". Ovaj visoki nemacki oficir sluzbovao je u mirnom Viner Nojstatu pre dolaska u Beograd, a na saznanja o ilegalnim akcijama u nasem glavnom gradu, dobro se prestravio. NJego strah bio je poznat svim oficirima koji su sa njim saradjivali u Beogradu, a on se uselio i u njegov stab, pa i u sam njegov kabinet. Atentat na njega ilegalci nikada nisu pripremali, ali su poturane lazne vesti o tome. General Dankelman je doziveo potpuno nervno rastrojstvo i povucen je iz Beograda. Na dan 15. avgusta 1941. godine po zloglasnoj naredbi generala Dankelmana ubijena su 42 zatrvorenika banjickogh logora, ali i 15 nasumicno odabranih mestana sela Skela. O ovom zverstvu, putem plakata, bila je obavetsena citava okupirana Srbija.
Inace, nemacki casovnicar, folksdojcer, koga u seriji "Optisani" glumi znameniti prevodilac i knjizevnik Eugen Verber (preveo Talmud na srpski jezik) zvao se veoma karakteristicno - Mihael Sumaher.
Za kraj mog danasnjeg priloga ovoj temi ostala je jedna pateticna izjava generala Milana Nedica, koji je po formiranju kvislinske Vlade, na prijemu kod generala Dankelmana rekao da iskreno veruje da ce njegovih 15.000 naoruzanih ljudi lako slomiti otpor ustanika u Srbiji i pozeleo Nemcima da se sto pre posvete svojim obavezama na Istocnom frontu.

Dopuna: 11 Feb 2014 13:29

Samo formiranje tzv. "Vlade nacionalnog spasa" generala Milana Nedica 29. avgusta 1941. godine nije predstavljalo neki posebno znacajan dogadjaj. Nemci su je jednostavno tretirali na slican nacin kao i prethodnu komesarsku upravu Milana Acimovica.
Markovic navodi izuzetno zanimljiv navod iz reci generala Nedica na njegovom sudjenju 1941. godine. On je rekao da je odmah posle formiranja njegove Vlade kod njega u Beograd, na razgovore dosla visoka cetnicka delegacija na celu sa pukovnikom Aleksandrom Misicem. Ona je prenela zahteve generala Draze Mihailovic. General Mihailovic trazio je od nedicevaca pomoc u novcu za umirenje "komunisticke pobune" najpre u Srbiji, a zatim i u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. General Nedic je rekao da je dao cetnicima izvesnu kolicinu novca u te svrhe, a Nemci su sve to odobrili. Radi se o pocetku septembra 1941. godine, dakle neposredno po stupanju generala Nedica na duznost premijera. Tada jos nije bilo otvorenih partizansko-cetnickih sukoba.
Ovaj nedicevsko-cetnicki plan o antikomunistickoj saradnji otkrili su partizani vec 8. septembra kada su u Belanovici zarobili dva cetnicka kurira i pronasli materijal.
U osvit I ofanzive u Beogradu se pocela osecati glad. Nemci su brutalno privredno pljackali Srbiju, pre svega odnoseci iz nje za svoje potrebe hranu i sirovine.
Inace, beogradski ilegalci imali su nekoliko "magacina" u kojima su nabavaljali oruzje i municiju za akcije. Posle tih akcija oruzje i municiju su vracali u iste te "magacine". Najveci takav "magacin" ilegalaca bio je na Zelenom vencu.
Izdajnik u seriji otpisanih - Mile - je bio dvadesetdvogodisnji student Veterinarskog fakulteta Beogradskog univerziteta Petar Aldan. NJega su Nemci uhvatili krajem avgusta 1941. godine u Pancevu. NJego iskaz imao je cak 47 stranica zapisnika, a u njemu je odao preko 150 funkcionera i pripadnika KPJ. Mnoge informacije koje je Aldan dao Nemcima nisu istinitet. Za Josipa Broza-Tita je, recimo, tvrdio da je po zanimanju graficki radnik, a po nacionalnosti Crnogorac.
Mnogo dragocenija je bila izdaja Ratka Mitrovica, ali ne onog Cacanina Ratka Mitrovica, vec Ratka Mitrovica, beogradskog ilegalca. NJega su Nemci uhvatili u Velikoj Kikindi. Brzo je dopao saka Bozidaru Becarevicu. Mitrovic nije samo odavao clanove KPJ i mrezu ilegalaca, vec i tehnike rada, lokacije na kojima se okupljaju, koje sa kim u grupi itd.
U ranu jesen 1941. godine Gestapo i Specijalna policija razbili su citav MK KPJ za Beograd i MK SKOJ-a za Beograd Pre te opste provale agentima Specijalne policije pao je u ruke DJuro Strugar. Nista nije priznao i streljan je u "Jajincima".

rip
  • Pridružio: 15 Apr 2010
  • Poruke: 2082
  • Gde živiš: Beograd

Republikanac ::
...
Markovic navodi izuzetno zanimljiv navod iz reci generala Nedica na njegovom sudjenju 1941. godine. On je rekao da je odmah posle formiranja njegove Vlade kod njega u Beograd, na razgovore dosla visoka cetnicka delegacija na celu sa pukovnikom Aleksandrom Misicem. Ona je prenela zahteve generala Draze Mihailovic. General Mihailovic trazio je od nedicevaca pomoc u novcu za umirenje "komunisticke pobune" najpre u Srbiji, a zatim i u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. General Nedic je rekao da je dao cetnicima izvesnu kolicinu novca u te svrhe, a Nemci su sve to odobrili. Radi se o pocetku septembra 1941. godine, dakle neposredno po stupanju generala Nedica na duznost premijera. Tada jos nije bilo otvorenih partizansko-cetnickih sukoba.
...

Izgleda da je to bio "brak" iz koristoljublja.
Evo šta pišu beogradske novine, posle samo godinu i nešto:



Na istoj strani, nedvosmisleno piše koga zovu "šumski" (prva asocijacija može da bude pogrešna):



Već na sledećoj strani ima još jedan tekst:



Detaljnije na: http://ubsm.bg.ac.rs/cirilica/dokument/2017/srpski-narod-nedeljni-list-1943
Ima dosta toga o "šumskim" i u brojevima iz 1944. (nisam još pregledao),

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1188 korisnika na forumu :: 39 registrovanih, 7 sakrivenih i 1142 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., airsuba, Andrija357, ArchaBasha, bojank, BORUTUS, Botovac, BSD, bufanje, ccoogg123, doktor1964, DonRumataEstorski, draggan, dragoljub11987, gorican, HogarStrashni, HrcAk47, Ivica1102, Krusarac, Krvava Devetka, Kubovac, kybonacci, Magistar78, Metanoja, milenko crazy north, milimoj, Mixelotti, mkukoleca, nemkea71, nenooo, opt1, Outis, panzerwaffe, Parker, Romibrat, Shinobi, vaso1, Velizar, Webb