offline
- Gorski vuk
- Ugledni građanin
- Pridružio: 05 Nov 2009
- Poruke: 332
- Gde živiš: Podgorica
|
Sa „Savom“ otplovila i „Orca“
KAKO JE SA PODMORNICOM P-831 MINISTARSTVO ODBRANE TURCIMA PREDALO I POVJERLJIVU VOJNU TEHNOLOGIJU
Tivat - Ministarstvo odbrane, čiji se čelnici zaklinju u zakonitost svog rada, omogućilo je početkom ove godine da se sa velikom dizel-električnom podmornicom P-831 „Sava“, koja je prethodno izbrisana iz Flotne liste Mornarice Crne Gore i prodata podgoričkoj firmi „Mont metal“ kao sekundarna sirovina, u Tursku izveze i jedan izuzetno zanimljiv uređaj koji spada u najmoderniju i najpovjerljiviju vojnu tehnologiju kojom su raspolagale naše oružane snage - podmornički multikonzolni višekorisnički borbeni sistem „Orca 2000“.
Riječ je o elektronskom sistemu za upravljanje torpednim gađanjem koji se može koristiti i kao navigacioni sistem, a koji je plod velike stručnosti, rada i maštovitosti nekolicine naših stručnjaka. Torpedno-navigacioni sistem „Orca 2000“ razvila je grupa stručnjaka Mornarice nekadašnje SCG i Sektora za elektroniku MTRZ „Sava Kovačević“ u Tivtu prije sedam-osam godina. Osnovna namjena ovog izuzetno modernog sistema je da korišćenjem podataka sa sonara podmornice koji radi u pasivnom režimu, tzv. osluškivanjem, pri čemu podmornica ne odaje svoj položaj protivniku, u realnom vremenu obavi prepoznavanje i identifikaciju, lokalizaciju i praćenje objekata uočenih pasivnim sonarom, kao i da izvrši proračun tzv. elemenata kretanja cilja – brzine, kursa, udaljenosti i azimuta objekta kojeg podmornica napada. „Orca 2000“ je sposobna da sve ovo obavlja za više ciljeva istovremeno, pri tom automatski unoseći podatke potrebne za ostvarivanje pogotka na cilj, u svaki torpedo ponaosob.
To u slučaju podmornice P-831 „Sava“, na kojoj je svojevremeno ugrađen protip „Orce“ znači da teoretski, ona istovremeno može gađati čak šest različitih ciljeva. Prije ugradnje „Orce“, sonar „Eledon“ francuskog proizvođača „Thomson-CSF“, ovoj podmornici je omogućavao da istovremeno prati četiri, a podatke na torpedni računar za gađanje predaje za samo dva cilja. Zanimljivo je da su konstruktori „Orce“ uspjeli da naprave i još jedno manje tehnološko čudo uvezavši ovaj izuzetno moderan digitalni sistem sa starim ruskim analogno-mehaničkim izvršnim elementima koji unose podatke u torpedni aparat na „Savi“ i u torpeda koji su bili ruske proizvodnje. Cijeli sistem u originalu je pravljen za potrebe RM Libije koja je i u najvećoj mjeri i finansirala razvoj „Orce“. Prototip je radi ispitivanja ugrađen na P-831 „Sava“ koja je sa tom „Orcom“ izvršila brojna probna torpedna gađanja sa efikasnošću od nevjerovatnih 100 odsto! Nakon toga, druga „Orca“ je ugrađena na jednu od libijskih podmornica klase „Foxtrot“ prilikom njenog generalnog remonta u Tripoliju koju su obavili inženjeri i radnici bivšeg tivatskog vojnog brodogradilišta Arsenal.
Uprkos činjenici da je na „Savi“ ostao prvi primjerak tog izuzetno naprednog i vrijednog uređaja, Ministarstvo odbrane Crne Gore nije se potrudilo da „Orcu“ demontira sa ove podmornice, čak ni onda kada je P-831 formalno rashodovana i brisana iz flotne liste MCG. Ovaj nekada najmoderniji i najubojitiji ratni brod bivše Jugoslovenske ratne mornarice izgrađen je 1978. godine u splitskom BSO – Brodogradilištu specijalnih objekata. „Sava“ koja je iz operativne upotrebe u mornarici povučena 2004. godine, duga je 55,8 metara i ima 970 tona punog deplasmana, a bila je naoružana sa šest torpednih cijevi kalibra 533 mm.
Iako to propisi izričito zabranjuju, Ministarstvo odbrane je u martu 2008 „Savu“ zajedno sa njenom blizankinjom „Dravom“ P-832, ponudilo na prodaju i to na javnom tenederu kao sekundarnu sirovinu ili muzejski eksponat. Na javnom tenderu inače, po zakonima i praksi na kojoj je insistirao upravo kabinet ministra Bora Vučinića, na prodaju se nude samo rashodovani ratni i pomoćni brodovi sa kojih je prethodno skinuto naoružanje, sredstva veze i druga, za izvođenje borbenih dejstava potrebna elektronika i uređaji. Tek tako ogoljeni, ovi ratni brodovi mogu se prodati kao sekundarna sirovina ili za druge vrste upotrebe u civilstvu. Svaki naoružan i opremljen ratni brod bez obzira na stanje ispravnosti, prodaje se samo preko tzv. povjerljivih tendera i to isključivo firmama koje su registrovane i sertifikovane za promet naoružanja i vojne opreme.
Sve ovo u slučaju P-831 je zaobiđeno, pa je Ministarstvo odbrane tu podmornicu, jedini ratni brod iz sastava flote bivše RMVJ od koga su strahovali NATO brodovi u Jadranu prilikom bombardovanja SRJ 1999. godine, u proljeće 2008. kompletnu, sa svim naoružanjem, opremom i uređajima, prodalo podgoričkoj firmi „Mont Metal“ za 175 hiljada eura. „Mont metal“ međutim, nije nikakva firma sertifikovana za promet naoružanja i vojne opreme kao što su to recimo „Yugoimport“, „Cofis“ ili MDI sa kojima posluje crnogorsko Ministarstvo odbrane. „Mont metal“ se bavi reciklažom metalnih otpadaka i ostataka, ali je ipak ta firma uspjela da za samo 175 hiljada eura kupi kompletnu veliku dizel-električnu podmornicu kojoj je doduše, trebao remont i nova aku-baterija, da bi P-831 „Sava“ ponovno postala potpuno borbeno spreman ratni brod. Nakon što je skoro godinu provela na vezu u bivšem tivatskom Arsenalu, P-831 je 15. maja prošle godine otegljena u vojni objekat Pristan na Luštici, gdje se nalazila u društvu još nekoliko rashodovanih neprodanih, ali i ratnih i pomoćnih brodova MCG koji su već promijenili vlasnika. „Sava“ je tu provela nekoliko mjeseci tokom kojih sa nje (osim tri brodska sata-hronometra iz centrale i nešto komunikacijske opreme) još ništa nije skinuto od opreme i naoružanja. Tako kompletnu „Mont metal“ je „Savu“ prodao jednoj firmi iz Turske koja je, kako je zvanično rečeno, podmornicu kupila radi rezanja u staro gvožđe, pa je P-831, još na sebi imajući ugrađenu „Orcu“, zimus u teglju jednog turskog remorkera, zauvijek napustila naše vode.
Zanimljivo, tada niko od naših državnih organa nije potegao pitanje skidanja opreme i naoružanja sa tog ratnog broda da bi on i zaista izgubio svaku svoju potencijalnu borbenu mogućnost i faktički se pretvorio u plutajuću hrpu čelika koja čeka brenere u rezalištu. Sve to nije važilo dvije godine ranije kada su Turci kupili, takođe, rashodovanu staru podmornicu P-823 „Uskok“. Iako je ona u velikoj mjeri bila već „raskopana“ i sa nje poskidani glavni djelovi naoružanja i elektronike, naše vlasti su insistirale da se sa „Uskoka“ prije nego što je dozvoljeno tegljenje te podmornice do rezališta u turskom gradu Izmir, poskida još opreme u težini od čak jedne trećine ukupnog deplasmana podmornice.
- Kada je postavljeno pitanje, prije nego što je P-831 pošla u Tursku, da li treba skinuti „Orcu“, nadležni su rekli da ona više nije \'\'interesantna\'\' za ovdašnje prilike“- kazao je „Vijestima“ jedan od bivših podmorničara i stručnjaka upućenih u poslove sa prodajom naoružanja MCG inostranstvu.
„Vijestima“ je drugi izvor koji je bio u prilici da obiđe P-831 nakon što ju je Ministarstvo odbrane kao sekundarnu sirovinu prodalo „Mont metalu“ i lično se uvjeri u to da je podmornica i dalje kompletna i uz remont, spremna na ponovno izvršavanje borbenih zadataka, ustupio nekoliko fotografija unutrašnjosti podmornice i ključnih djelova njene opreme, slikanih neposredno pred tegljenje P-831 za Tursku. Na fotografijama je vidljivo da se „Orca“ tada još nalazila na podmornici, kao i mnogi drugi vrijedni uređaji poput sonara „Eledon“, čitave konzole za lansiranje torpeda, te samih torpednih cijevi. Sve to moralo je biti skinuto sa podmornice prije nego što je ona ponuđena na prodaju kao furda, a ponaosob svaki od tih uređaja vrijedi više nego što je „Mont metal“ Ministarstvu odbrane platio za cijelu „Savu“.
Ministarstvo odbrane nije odgovorilo na pitanja koja su „Vijesti“ povodom ovog slučaja elektronskom poštom 27. septembra uputile portparolu Vidaku Latkoviću. Pored ostaloga, Latkovića smo pitali da li je Ministarstvo opreme i kada samo skidalo bilo kakvo naoružanje i opremu sa P-831 ili je to možda naložilo „Mont metalu“ da uradi prije nego što je podmornica isplovila za Tursku, te da li imaju saznanja da je podmornica i zaista u toj zemlji isječena u staro gvožđe.
- Da li je sa P-831 uopšte i kada demontiran prototip „Orce 2000“ i ako da, gdje se hardver i softver tog sistema danas nalazi - bilo je jedno od pitanja na koja nismo dobili odgovor.
Odgovore nijesmo dobili ni od „Mont metala“ kome smo takođe elektronskom poštom 24. septembra uputili slična pitanja, a ni nakon više telefonskih razgovora, novinar „Vijesti“ nije uspio doći do direktora te firme Dragana Babovića koji je konstantno bio „zauzet, van kancelarije ili na službenom putu“.
Budući da se „Orca 2000“ pokazala kao izuzetno efikasan i za protivnika veoma opasan borbeni sistem koji višestruko povećava mogućnosti podmornice kao borbenog sredstva od kojeg najviše strijepe sve ratne mornarice u svijetu, a da je pri tom ovaj sistem posebno prilagođen da se „uveže“ sa starijim i tehnološki mnogo „nazadnijim“ bobenim hardverom, „Orca“ je stoga mogla biti veoma zanimljiva svakoj zemlji koja u svom arsenalu ima podmornice sovjetskog porijekla. Među takvim državama, pored same Rusije, su i neke kontroverzne sa stanovišta bezbjednosnih procjena SAD, poput Libije, ali i Irana i Sjeverne Koreje. Možda upravo u tome treba tražiti objašnjenje – da je Crna Gora, ovako prodajući P-831 i sofisticiranu vojnu tehnologiju u njoj jednoj turskoj firmi, preko Turske koja je članica NATO i jedan od najpouzdanijih američkih saveznika u regionu, zapravo uradila domaći zadatak dobiven od Amerikanaca koji ionako presudno kreiraju naš sistem odbrane.
Siniša LUKOVIĆ
|
