Nike Ajax/Hercules/Zeus/X; Sentinel/Safeguard; Bomarc; Američki sistemi PVO i PRO

7

Nike Ajax/Hercules/Zeus/X; Sentinel/Safeguard; Bomarc; Američki sistemi PVO i PRO

offline
  • Kubovac  Male
  • Stručni saradnik foruma
  • Pridružio: 12 Jul 2016
  • Poruke: 6274

Zanimljiv video materijal i ilustracija o funkcionisanju sistema Poluautomatskog zemaljskog okruženja - SAGE, koji je predstavljao "srce" sistema detekcije, upozoravanja, uzbunjivanja i aktivne reakcije na pretnje iz vazdušnog prostora američkog NORAD-a (Severno-američka vazdušno kosmička komanda), tokom Hladnog rata.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Kubovac  Male
  • Stručni saradnik foruma
  • Pridružio: 12 Jul 2016
  • Poruke: 6274

Nuklearni Herkules u Francuskoj tokom Hladnog rata

1957-1958. u Francuskoj je formirana neobična mešavina jedinice Armije i Vazduhoplovstva, nazvana je, međutim, nezvanično - Premijerni bataljon Nike. U Fort Blisu je postala poznata kao 1. francuski bataljon Nike. Nadimak Nike je zadržala do 1960. godine, kada je dobila zvanično ime 721. grupa vođene artiljerije (GAG).

U Francuskoj, neki vole da misle da su sa svoje dve „atomske“ raketne eskadrile – 1/52014 u Botingenu i 3/520 u Ineringenu – jedinice francuskog ratnog vazduhoplovstva Nike bile prve operativne nuklearne organizacije u Francuskoj. Činjenice su da je francuska 11. vazdušno-borbena eskadrila sa sedištem u Bremgartenu letela avionima F100 naoružanim američkim nuklearnim bombama pre 1964. godine; takođe u to vreme, strateški Miraži IV su leteli sa sopstvenim francuskim nuklearnim uređajima.

Da li su te Nike jedinice zaista bile nuklearne?

Pitanje i odgovori mogu baciti svetlo na odnos između Francuske i njenog glavnog saveznika; francuske NATO politike tog vremena i odluke generala De Gola da ukloni Francusku iz komande NATO-a, nakon čega je usledilo povlačenje američkih snaga sa francuskog tla i njegove dugoročne posledice.
Jedinice su zaista bile nuklearne, ali nisu bile pod direktnom i nezavisnom kontrolom iz Pariza.

Raspored je bio sledeći: Stalni američki odred od oko 150 ljudi, specijalno obučenih u Fort Blisu za rukovanje sa nuklearnom bojevom glavom, bio je stacioniran na svakom francuskom lansirnom mestu i dodeljen nuklearnom Herkulesu u svim njegovim aspektima: naoružavanje, postavljanje/demontiranje, održavanje, obuka, kao i stražarske dužnosti. Ostale nenuklearne rakete na istom mestu bile su u rukama Francuza. Američko osoblje bilo je smešteno u odvojenim objektima na licu mesta, kao i u bazi. Svaki odred bio je identifikovani od A do D nakon oznake (poziva) baterija svakog bataljona. Dva američka odreda za Francuze bila su A i B.

Nuklearni Herkules je mogao biti ispaljen samo ako su se dva nezavisna lanca komandovanja – Saveznička komanda i Vlada SAD – složila. Ključevi za naoružavanje koji su se nalazili u rukama lokalnih američkih odreda trebalo je da budu postavljeni tek kada se aktivira deblokiranje komande putem šifrovanih bezbednih poruka.

Prilikom ispitivanja drugih NATO jedinica Nike, poput Belgijske, potpuno je jasno da je američka Vlada, u vezi sa svojim nuklearnim oružjem, primenjivala na Francuze ista važeća pravila koja je koristila za sve svoje saveznike.

Uprkos ovom prekomernom skupu ograničenja, odnos između dve nacije bio je veoma profesionalan, ako ne i preterano prijateljski na svim nivoima.

Međutim, za francuskog predsednika De Gola, takav aranžman nije mogao biti neprijatniji. Takođe potvrđuje teoriju da je odluka o nuklearizaciji francuskog sistema „Nike“ doneta pre 1958. godine, pre nego što je De Gol postao premijer, jer je sumnjivo da bi on podržao takav aranžman.

Nike nuklearne bojeve glave

Detalji o nuklearnim punjenjima kojim su naoružavani projektili Nike bili su tajna. Do danas, više od 40 godina kasnije, aktivna vojska na lokacijama Nike još uvek ne zna tačne podatke o tome. Tek kada je američka vojska deaktivirala svoje poslednje Nike baterije i većina savezničkih baterija je denuklearizovana, IISS (Međunarodni institut za strateške studije, London) je mogao da citira u „Vojnom bilansu 1984-85“:

- Bojeva glava W-31 mod. 2, 2/20/40 KT, težina kod lansiranja 508 kg (1120 lbs).
- Bojeva glava za B-XS je bila 2 KT.
- Bojeva glava za B-XL je prvobitno bila 40 KT, a sedamdesetih godina je konvertovana u 20 KT.

(B = Herkules, X = nuklearno, S = mala, L = velika)

Konvencionalno, Nike Herkules je mogao biti naoružan bojevim glavama nazvanim Tip „A“ (nuklearna W31) i Tip „C“ (nenuklearna T45). Nuklearni objekti su dobijali oba tipa: 8 bojevih glava Tipa C i 2 bojeve glave Tipa A.

Nije bez ironije da sada javno dostupne tajne istočnonemačke arhive potvrđuju neke od gore navedenih podataka.

Pravila angažovanja: „Blješteće nebo“

U teoriji, vojni lanac komandovanja za nuklearne misije bio je:

Nijedna nemačka zona ili područje nije bilo bezbedno od nuklearne vatre jer nije bilo ograničenja u pogledu toga gde bi rakete mogle biti eksplodirane.

Nuklearne procedure: Pre ispaljivanja rakete, morala je biti podešena minimalna visina eksplozije (MBA), što je omogućavalo detonaciju u letu bez (ili minimiziralo) nuklearne padavine. U slučaju vanredne situacije u letu – bezbednosna komanda – i telo rakete i bojeva glava mogli su biti uništeni konvencionalnom detonacijom.

Zemlja-zemlja: Pošto je efektivni domet rakete „Nike“ bio ograničen na teritoriju Savezne Republike Nemačke, nije bilo unapred planiranih ciljeva. U slučaju rata, komandant armijskog korpusa bi bio ovlašćen da zatraži nuklearnu misiju rakete „Nike“ radi zadržavanja neprijateljskog prodora nakon što je dobio dozvolu od odgovornog komandanta ATAF-a. Da bi naređenje bilo uspešno, moralo je da stigne do štaba bataljona najmanje 90 minuta pre „Isteka vremena za cilj“ ili TOT (tj. vremena detonacije).

Pretvaranje podataka o letećim ciljevima u podatke o kopnenim ciljevima bio je komplikovan i dugotrajan proces od 49 koraka koji su se odvijali i u bataljonu i u štabovima baterija. Uvođenjem ručnih kalkulatora Texas Instrument 1972. godine, vreme izračunavanja je znatno skraćeno.
Po pravilu, baterija koja je dobila "kopneni" zadatak, bila je oslobođena od odgovornosti za protivvazduhoplovnu odbranu 30 minuta pre paljbe kako bi se u potpunosti koncentrisala na trenutni zadatak.
Povratak na zadatak protivvazduhoplovne odbrane trajao je samo pet minuta.

Tek nakon 1970. godine, nuklearna operativna procedura zemlja-zemlja bila je predmet taktičke evaluacije.
Uzgred, samo je Turska planirala da koristi konvencionalne bojeve glave zemlja-zemlja za svoj Nike Herkules.

Tranzicija od NATO komande i onda...

Kada su tokom 1966. godine francuske snage u Nemačkoj uklonjene iz direktne komande NATO-a i kada su američke snage napustile Francusku, francusko ratno vazduhoplovstvo je vratilo „Nike elektroniku“ (do tada već nuklearno sposobnu opremu), prodalo stečene rakete drugim saveznicima i uništilo one koje nisu bile nuklearne u Avord vazduhoplovnoj bazi u Francuskoj.

Većina osoblja Nike iz sastava ratnog vazduhoplovstva završila je u francuskim silosima za nuklearne rakete (deo francuske nuklearne trijade Podmornice - Miraž IV - ICBM rakete) u oblasti Provanse.

Odlazak Francuza ostavio je savezničku protivvazduhoplovnu barijeru sa otvorenom rupom. Francuski sistemi Nike su okupirali zone 1 i 2 iza francuskih sektora „Hawk“ 41 i 42. Zone i sektori su se nazivali i „Nike“ i „Hawk“ pojasevi. Nemačko RV i američka vojska su se borile da popune rupu.
Kada su otišli, Francuzi su upravo završili izgradnju velikog skladišta „specijalne municije“ u blizini Empfingena. Zgradu je kasnije koristio Luftvafe za skladištenje svojih raketa „Hawk“.

Iz L’Armée, mart 1965:

"Nakon povratka u Francusku, pukovi Hawk biće dodeljeni Nacionalnoj protivvazduhoplovnoj odbrani. Sada su pod tehničkom nadležnošću Komande protivvazduhoplovne odbrane vojske sa sedištem u Kamp de Lož. Ova komanda je zadužena za protivvazduhoplovnu artiljeriju kada je dodeljena Nacionalnoj protivvazduhoplovnoj odbrani. Štab protivvazduhoplovne odbrane vojske u Taverniju je deaktiviran".

NATO PVO u Zapadnoj Nemačkoj, Zone i Sektori; Francuska zona je označena crvenom; Zone 1 i 11 su Nike; Sektori 41 i 42 su Hawk:



Sažetak iz analize: [Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Prilog: video materijal o sistemu PVO Nike Hercules, gde se govori i o nuklearnim bojevim glavama za ovaj raketni sistem:



offline
  • Toni  Male
  • SuperModerator
  • Pridružio: 18 Jun 2008
  • Poruke: 31746

Pre neki vikend, random Holandjani kao razmera.





Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1086 korisnika na forumu :: 102 registrovanih, 8 sakrivenih i 976 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, A.R.Chafee.Jr., aleksandar1888, aleksmajstor, Alexa77, amaterSRB, Apok, ArchaBasha, Arshavin, bobo85, Bojan198527, bojank, bojcistv, BrcakRS, Bubimir, bukefal, Cigi, CikaKURE, Dežurni pod palubom, Djota1, Dorcolac, dradex, dragan4s, Draganeli, draganl, Egzekutor13, Fliper, FOX, Fructo, Georgius, Gerilac, Gogi do, Goran_, goxin, Hardenberg, HogarStrashni, Inner-Cell, IQ116, Jaxupa, Jaz, Kajzer Soze, kalens021, Kenanjoz, king111, Kototamopeva, kuntalo, lafa008, Logic005, LostInSpaceandTime, mainstream, Marko Marković, marko308, mačković, Metanoja, MiGac, miki kv, Milanjna, milenko crazy north, Milometer, Milovan Dinic, mm1811, Mrav Obrad, Mskok, N.e.m.a.nj.a., Ndsk, Nele79, nick79, nikoladim, nisamBot, Nmr, nnovakis, Orc, pein, Plavi1, precan, PrincipL, probisic, radovanstojkov023, raketaš, randja26, raptorsi, repac, rodoljub, skvara, spalev, Stoilkovic, taomaster, TBoy, TheBeastOfMG, Titan, Tribal, Tvrtko I, umpah-pah, VBoss, vidra1, VJ, voja64, XBMC, Zorge, Zvonkozvonko, šumar bk2, 1107