offline
- Pridružio: 08 Jul 2009
- Poruke: 927
|
Uniformisani haos
PETAK, 11 FEBRUAR 2011 MONITORING - BROJ 1060
Prijetnje štrajkom, masovne tužbe pripadnika VCG zbog navodnih mahinacije oko dodjele stanova i zakidanja na dodacima za prekovremeni rad i prijevoz. Što je pozadina ovih komešanja? Najprije činjenica da VCG nije reformisana, niti su oružane snage stavljene pod transparentnu civilnu kontrolu.
VCG je nastala od ostataka jugoslovenske vojske – 2. korpusa KoV-a, mornaričkog korpusa, 172. lovačko-bombarderske brigade, ekspozitura vojnih službi bezbjednosti (VBA i VOA), 4. i 7. bataljona vojne policije (bVP), vazduhoplovne i pozadinske baze, vojno-medicinskih ustanova... Oficirski kadar je ideološki vaspitavan u bivšoj jugoslovenskoj vojsci. U konkretnim domaćim prilikama, jugoslovenska vojska je imala ulogu zastrašivanja, obavještajne i propagandne djelatnosti protiv pristalica crnogorske nezavisnosti. Nakon referenduma 2006, najveći dio oficira i podoficira je iz jugoslovenske prosto uskočio u crnogorsku uniformu. Vojska je izgubila neke od tradicionalnih funkcija; policija od 2004. obezbjeđuje državnu granicu.
To je bilo zatečeno stanje, kada su ustrojeni Ministarstvo odbrane (MO) i VCG. U međuvremenu, čak tri puta mijenjani zakoni o vojsci; raspuštani su i ponovo ustrojavani vidovi oružanih snaga, dopisivane su i brisane iz popisa čitave brigade. Ljetos je usvojen Strategijski pregled odbrane, ključni koncepcijski dokument, a da u njemu nije odgovoreno na pitanje kako će VCG ispuniti ustavnu obavezu odbrane vazdušnog prostora, akvatorija i epikontinentalnog pojasa. Dokument Plan odbrane Crne Gore nije ni usvojen.
Prioriteti čelnika MO (i VCG, kao organizacionog djela MO) bili su drukčije naravi. O tome svjedoči službena revizija poslovanja; ustanovljeno je da MO krši Zakon o javnim nabavkama, te da se prihodi budžeta MO ne evidentiraju po zakonu.
Jedna od prvih investicija MO su bila dva džipa land kruzera od po oko 50.000 eura – za ministra i načelnika GŠ VCG, Bora Vučinića i viceadmirala Dragana Samardžića. Od avgusta prošle godine, sa prijavljenim dodatnim prihodom od 400 eura mjesečno, Samardžić je i član odbora direktora Montenegro difens industri (MDI), državne firme za trgovinu naoružanjem. Time je prekršen ne samo Kodeks vojne etike, nego i čl. 56 i 57 Zakona o vojsci koji preciziraju da „lice u službi u Vojsci ne smije da koristi bilo kakvu povoljnost službe u Vojsci za ostvarivanje ličnih interesa" i da ne smije da obavlja poslove „koji mogu da izazovu sukob između javnog interesa i njegovih privatnih interesa".
Sada Samardžić, ispred VCG utvrđuje „viškove" koje potom liferuje preko MDI, gdje sjedi u menadžmentu! Osim toga, MDI se bavi uvozom i reeksportom naoružanja iz susjednih u treće države; ukupan deklarisani obrt tog biznisa u Crnoj Gori je za 2009. bio 7,48 miliona eura. U MDI je Samardžić imenovan odlukom Vlade Mila Đukanovića.
Ispostavilo se i da mu je za stan u Tivtu od 102 kvadrata Vlada iskeširala 200.000 eura iz državnog budžeta. Nakon upita Vijesti, iz MO su dali polovičan odgovor, bitno prikrivajući što se u stvari dešava sa Samardžićevim stanovima.
Prema saznanju izvještača Monitora, Samardžić je sa organima tadašnje SRJ sklopio 23. jula 2001. Ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme za troiposobni stan od 103,98 kvadrata u Nehruovoj ulici br. 79 u Beogradu. Oko toga stana vođen je sudski postupak; sada je MO saopštilo da je Samardžiću beogradski sud oduzeo stan, no nije rečeno kada se to desilo. MO Srbije je krajem oktobra prošle godine uputilo dopis u kojem se kaže da Samardžić može izmijeniti svoj stambeni status lica sa stanom u status lica bez stana ako se Vojno-građevinskom centru Beograd obrati zahtjevom za vraćanje predmetnog stana, odnosno, raskine Ugovor o zakupu stana na neodređeno vrijeme. Što to znači?
Iz MO Crne Gore su priznali da je 200.000 eura za Samardžićev stan u Tivtu Vlada odobrila 2009, dakle dok je, prema dopisu MO Srbije, on imao stan u Nehruovoj ulici u Beogradu. A u vrijeme dok je još vodio postupak oko stana u Beogradu, Samardžić je trgovao sa MO Srbije. Učesnik je sramne proljetošnje transakcije sa MO Srbije, kada je šest operativnih crnogorskih aviona Galeb G-4 trampljeno za izvjesni polovni uređaj i gomilu dosijea. Samardžić je tvrdio da je Crna Gora na tom poslu i zaradila!
Druga dilema glasi: zbog čega Samardžić, pošto je navodno „izvisio" za stan u Beogradu, nije konkurisao za neki od stanova koje dodijeljuje MO Crne Gore? Viceadmiral očigledno ima delikatnije stambene zahtjeve, jer se uselio u novosagrađeni kompleks na Trgu od magnolija, koji je privatno-javno partnerstvo firme Građevinar iz Podgorice, vlasnika Miloša Šukovića sa SO Tivata, odnosno gradonačelnika Miodraga Kankaraša.
I Kankaraš i Samardžić su odigrali ulogu u „privatizaciji" MTRZ Sava Kovačević, zapravo u nečem što je aktuelni premijer dr Igor Lukšić svojevremeno (časopis Bezbjednost, jul 2009) definisao kao „dugogodišnji zakup zemljišta uz kupovinu imovine ovog zavoda". U toj priči je od početka i Samardžić – najprije kao komandant Mornarice bivše VSCG, zatim zamjenik načelnika GŠ VCG, pomoćnik ministra odbrane za materijalne resurse. Krajem 2007. je Samardžić ispred MO vodio dogovore sa SO Tivat i članovima sindikata MTRZ Sava Kovačević oko zamjena stanova i lokacija.
Od 2004. se rasprodaje vojna imovina, ukupno je prodato 16 vojnih nekretnina, od toga 12 u organizaciji bivšeg Fonda za reformu sistema odbrane SCG. Novac je, svejedno, uplaćivan na račun Ministarstva finansija, na čijem je čelu bio Igor Lukšić. Ukupno je prihodovano 43,3 miliona eura, što je iznos jednogodišnjeg budžeta za MO.
No, najveći dio novca je potrošen za vojne socijalne programe, isplatu zaostalih naknada i zarada, vojni penzioni fond, itd. Od 2004, kada je Crna Gora obnovila finansiranje, oružane snage su crnogorske građane – uključujući i prihode od pivatizacije – koštale približno oko 400 miliona eura. Što smo dobili zauzvrat?
Uniformisani i srazmjerno skupi – haos. Tek je je 1. februara ove godine, na proširenom kolegijumu načelnika GŠ, Samardžić naredio da se naprave „knjige materijalne formacije"; u prijevodu, da se zna što svaka jedinica ima od naoružanja i opreme. I laik može pretpostaviti obim javašluka u jednoj organizaciju u kojoj godinama ne znaju sa čime sve raspolažu.
Plate pripadnika VCG su veće od državnih službenika i namještenika. Od kad postoji VCG, oficirima, podoficirima, vojnim penzionerima i građanskim licima na radu u MO podijeljeno je tačno 521 stan; na tom bi podatku pozaviđeli bilo koji drugi državni organ ili ustanova – o pripadnicima policije da ne govorimo. Troiposobne stanove dobili su i podoficiri, zatim pripadnici nekadašnjeg 7. bVP, njihove kolege iz 4. bVP, te pripadnici VBA i VOA, koji su prekonoći postali turbo Crnogorci.
Slično je i sa kadrovima. Bivši načelnik 3. centra VOA (Vojno-obavještajne agencije) u Podgorici, pukovnik Vladislav Vlahović, postavljen je za komandanta Vazduhoplovne baze u Golubovcima. Vučinić i Samardžić su, doznajemo, sada Vlahovića predložili za zamjenika šefa crnogorske vojne misije pri NATO u Briselu. Potpukovnik Darko Burić, Vlahovićev nasljednik na dužnosti načelnika nekadašnjeg 3. centra VOA, sada je kod Samardžića zamjenik načelnika J-2 (Odjeljenja za obavještajno-izviđačke poslove GŠ).
Komandant 4. bVP, pukovnik Veselin Medojević, načelnik je Odjela Vojne policije GŠ. Bivši komandant 108. obalske raketne brigade iz Radovića, kapetan bojnog broda Branislav Keković, zapovjedao je jedinicom mornaričke haubice koje su 1991. tukle dubrovačko područje - sada je načelnik Odsjeka za strategijsko planiranje odbrane MO i koordinator izrade Stategijskog pregleda odbrane, još jednog kapitalnog promašaja MO i VCG, itd. Ovaj Samardžićev mornarički kolega će, po preporuci Vučinića, biti postavljen za novog vojnog atašea u Ljubljani.
Za razliku od njih, neki od najkvalifikovanijih viših oficira su godinama zapostavljeni – službeno imaju status „neraspoređenih". Poput pukovnika Gorana Medojevića ili pukovnika Vučete Stanišića, koji su prije par godina završili komandno-štabne škole u Zagrebu i Rimu po NATO standardu. Pukovnika Velisava Bojića, iskusnog kontra-obavještajca, koji je za doba jugoslovenske vojske bio izložen šikaniranju kao „crnogorski separatista", doslovno su Vučinić i Samardžić najurili iz VCG...
A kako u praksi djeluje civilna kontrola i zakonitost rada MO i VCG? Predsjednik Filip Vujanović. koji po Ustavu i Zakonu o odbrani komanduje VCG, 2006. je nezakonito – jer nije bio donešen ni Ustav ni zakon – unaprijedio i postavio (za zamjenika načelnika GŠ) viceadmirala Samardžića. Za finansijske malverzacije utvrđene u izvještaju Državne revizorske institucije u MO – a deponovane potpise u bankama su imali samo ministar Vučinić i Samardžić – nikom ništa.
Načelnik GŠ Samardžić uzastopno dolazi u Skupštinu, na sjednice Odbora za bezbjednost i odbranu, ne samo u uniformi, već sa poslanicima vodi rasprave o budžeti i drugim pitanjima. To je skandalozna činjenica, ali je slikovit prikaz stanja – VCG se ne nalazi pod civilnom i demokratskom kontrolom kako propisuje Ustav, čl. 129, st. 2.
Naime, brojni oficiri su skinuli uniforme, obukli odjela, da bi bili postavljeni na ključna mjesta u MO, na najosjetljivije funkcije civilnog nadzora u MO kao aktivni oficiri!
Karakterističan primjer je pukovnik Rifet Kosovac (po sili zakona morao biti penzionisan, a nije), pomoćnik ministra odbrane za materijalne resurse, raniji komandant 568. centra za vojnu obuku. Pukovnik Kosovac sada vodi poslove planiranja, organizacije i funkcionisanja materijalnog obezbjeđenja i MO i VCG.
Isto to je 2007-2008. uradio Samardžić; bio je takođe pomoćnik za materijalne resurse, prethodno skinuo uniformu, obukao „civilku". Onda je, postavljenjem za načelnika GŠ, krajem 2008. opet uskočio u uniformu. Bolje da nije.
Vladimir JOVANOVIĆ
|
Tekst iz Monitora 
