POVR Fagot i Konkurs - nasljednici Maljutke

• 2Ovo se svidja korisnicima: victoria, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Misliš na one rakete koje rade na odbijeno svjetlo lasera .. da njima treba pojačavati svjetlo jer se samo 5-10 % tog svjetla odbija od tenka , ali se time još više povećavaju i smetnje koje emitira Štora.. radi se u tome da su rusi procijenili da ta stvar ne radi i onda je Šipunov napravio ono što je napravio , neza.ebiv sustav koji radi.( Kornet )

Prema nekim informacijama su prve rakete sustava TOW su Rusi dobili iz Vijetnama , par dana nakon što su prvi put korištene , to što su ameri rokali po Vijetnamu bez ikakvog smisla sa nultom serijom raketa , liči na amere , ali je jedna trezvena analiza napravljena u Moskvi pokazala da treba raditi na tome, ali oni to nisu mogli pratiti .

Po starom običaju ruje su angažirale jedan institut odnosno OKB da iskopira sustav TOW i napravi stotinjak komada za ispitivanje , drugi institut da napravi protumjere , i Šipunova da sve to za.ebe.

Ovo o čemu sada pišemo je realnost Sovjetskog Saveza u trenutku kad su stvarali Fagota , nisu mogli računati na tehnološke i financijske kapacitete koje je imao Hughes kad je razvijao TOW , ali su koristeći mozak i muda napravili Fagota i kasnije cijelu familiju raketa , primjerenih onom što su mogli napraviti u tom trenutku.

Zato pokušavam demistificirati ta dva kompatibilna sustava Fagota i TOW , koliko uspijem u tome budemo vidjeli za pola godine

To su dva različita sustava razvoja , odlučivanja i proizvodnje , mi smo u Jugi bili negdje između ta dva sustava , proveo sam radni vijek u tom sustavu , i sad sa ovim odmakom vidim da jedino naš sustav nije valjao i nije davao rezultate.

Nije bilo političke volje da se kaže ok ekipa iz Sarajeva ( UNIS i Zrak i Energoinvest ) uz pomoć VTF u Zagrebu i kooperanata napravite raketu A , a ekipa iz Valjeva sa kooperantima i Mašinskim Fakultetom u Beogradu raketu B , pa da vidimo kom opanci , a kom obojci.

VTI se pri tome trebao baviti elektromagnetskim topovima i sličnim strateškim projektima , a ne prevođenjem licencne dokumentacije na Srpsko Hrvatski jezik.

• 1Ovo se svidja korisniku: Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Daću si malo slobode da se istresem
Ništa mi nije jasno, ako je netko mogao 70-tih napraviti tako nešto, a ja danas ne mogu niti razumjeti šta su oni to napravili, onda se moram dobrano zapitati gdje sam ja to.
Nikako da shvatim taj protok svijetla kroz modularni disk i da ta točka (točkica) i štrafte na disku mjerene u mikronima mogu dati suvislu informaciju o jačini, veličini ili položaju tog svjetlosnog protoka.

Ajd nekako razumijem ovu mehaniku gibanja tih zupčanika i kulise, čak mi ima smisla i ovo sa frekvencijama koje se mjenjaju ovisno o položaju rakete. Kada je raketa u osi onda je udaljenost IC ''fleke'' uvijek ista u odnosu na centar modularnog diska pa je frekvencija konstantna. Kad se fleka približava centru diska frekvencija se povećava, a kad se udaljava onda se frekvencija smanjuje.
Tri prikaza (raketa u osi, raketa zamaknuta po horizontali i zamaknuta po vertikali)



U elektrotehniku se uopće ne razumijem pa nemam pojma dali se iz ove frekvencije izčita napon ili napon kreira frekvenciju. Odnosno šta kao podatak (napon ili frekvencija) treba daljnjoj aparaturi da se vrši mrdanje mrdalicama.

Ali sami onaj početak, lociranje IC odraza rakete u odnosu na os mi je skroz nemoguća misija. Ne mogu pojmiti da se točka može čitati kao puna, ili polovična. Opet isto tako da bi fotosenzitivni prijemnik znao gdje se nalazi točka u odnosu na os, valjda bi bilo dovoljno da se odrede margine na tom prijemniku, ali onda ne vidim smisao postojanja diska sa prorezima. To predpostavljam ne ide sa elektronikom tog doba zato i nije tako izvedeno.
Ako je pak točka samo točka i ne može se očitati dali je cijela ili polovična, a prijemnik samo prima signal, ali ne zna gdje se točka nalazi, onda polja na disku koja ''sjeckaju'' svjetlosni signal da bi dala neku frekvenciju opet moraju biti negdje uža a negdje šira da se položaj odredi. Znači nije vrat neg je šija jer su opet mikroni u pitanju. Disk promjera 1mm sa 200/200 polja i fleka od rakete promjera 0,01mm.

• 1Ovo se svidja korisniku: Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ovde je primenjen isti princip određivanja položaja toplotnog cilja kao i na IC GSN. Modulacijski disk tipa vagonski ili kolski točak, propusna i nepropusna polja modulatora koja propuštaju ili zadržavaju frekfencu svetlosnog signala od trasera na putu do senzora koji svaku svetlosnu pobudu pretvara u električni signal. E sada da li se radi o amplitudnoj ili frekfentnoj modulaciji to treba potražiti u TTUp. Na osnovu dobijene modulacije to nešto kondenzatora i otpornika u spravi pravi signal za korekciju putanje, odnosno otklon mrdalica.
Inače za ceo postupak nije bitno koliko se svetle tačke vidi, bitno je vidi li se ili ne. Postoji li pobuda na fotodetektoru ili ne?!
Mene to sve neodoljivo podseća na uprošćeni sistem koničnog skeniranja, upotrebljenog na II generaciji IC GSN. Kod tih raketa je primenjen Cassegrain sa nagnutim sekundarnim ogledalom pa je postignuto kruženje odraza cilja oko ose okretanja koordinatora čime je izbegnuto rotiranje modulatora oko svoje ose , a ovde je to postignuto kruženjem modulatora oko ose sistema radom ove sajlice koja povezuje tri čekrka. Time dobijamo približno ovo ali bez žirostabilizacije




Dokle god je traser u osi nišana, dobijaće se pobude na senzoru istog intervala, čim se pomeri pobuda će biti neravnomerna. To je dovoljno da se izračuna odstupanje, nakon čega je moguće formirati signal popravke.

• 1Ovo se svidja korisniku: Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Čitao sam i tražio o tim modulatorskim diskovima pa sam na jednom portalu našao fini tekst (nemam običaj praviti linkove, ali ću ga ipak staviti).

http://rakovich-sasha.livejournal.com/4904.html

Baš to o IC samonavođenim raketama je usput pisano. Šeme i forme diskova, formiranje signala pa sam pomislio da bi to moglo biti to, ali...onda me ova rečenica ohladila...

''Но это все теория, которая хорошо работала в ИКГСН, где координатор и рули находились на одной ракете. В нашем случае все несколько сложнее: координатор находится на пусковой установке, а ракета - в нескольких километрах впереди.''

''Sve je to teorija koja je dobro radila na ICGSN, gdje su koordinator i mrdalice na raketi. U našem slučaju sve je složenije: koordinator navođenja je u lanseru, a raketa - nekoliko kilometara naprijed.''

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Samo on ne priča o nemogućnosti primene sistema, već o specifičnostima primene na PORS. Šta je moralo da se promeni. št da se prilagodi a šta da se izbaci. Modulator i modulacija su ostali.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Modulator i modulacija su isti samo uprošćeno gledano, svjetlost prolazi ili ne prolazi kroz disk.
Ako nije bitna veličina izvora već samo dali prolazi ili neprolazi, kako onda koordinator može znati koliko je upad izvora daleko od osi odnosno koja je frekvencija? To je slučaj samo kad je disk translatorno ili orbitalno fiksan.

• 4Ovo se svidja korisnicima: _commandos_, Drug pukovnik, voja64, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ovo je za sada dobro ispalo, shvatili smo da se pomjeranjem rakete lijevo desno ili gore dolje iz ose viziranja dobija neka promjena frekvencije osnovnog signala , e sad nastupaju ostele kurble iz mehanizma .




Na slici je sa brojem 1 označen elektromotor koji vrti tu skalameriju , radi se o običnom istosmjernom elektromotoru kakav se koristi na brisačima stakla automobila , on ima namot u rotoru i preko kolektora je spojen na baterijju , izvor napajanja, U statoru imam permanentni magnet i po definiciju spada u nezavisno uzbuđene elektromotore , koji se vrte dosta stabilnom brzinom , električari kažu da on ima krutu karakteristiku ... znači nastoji se vrtiti konstantnom brzinom bez obzira na teret.

Ali ipak promjenom napona baterija ( pune ili prazne ) ili promjenom temperature od -30 do +50 , njemu bi se brzina promijenila za desetak posto , ako ne i više ... a to znači da bi se mijenjala i frekvencija osnovnog tona kad je raketa u osi viziranja .

Kažem ton jer je to sve u čujnom području odnosno sva se ta elektronika može servisirati, popravljati u nekom lokalnom amaterskom radioklubu ili kod lokalnog meštra za radio aparate tog vremena.

Da bi se taj motor vrtio stabilno , na drugoj kurbli imamo lepezu sa prorezima , poz 5 i imamo namotaj na jezgri, kotvi, pozicija 6 , tu je negdje sakriven i običan magnetić , tako da se prolaskom lepeze pored kotve prekida magnetsko polje i u namotajima inducira neki napon , a frekvencija tog napona zavisi od broja proreza na lepezi i brzine vrtnje. Uzmimo da je na lepezi opet 200 proreza i da kod 4500 rpm dobijamo frekvenciju od 15000 , odnosno njen višekratnik od 30000 Hz.

Taj izmjenični ili pulzirajuči napon se šalje u komparator koji ga uspoređuje sa naponom etalonske frekvencije , svaka razlika frekvencije od etalonske se vidi kao signal greške i preko sklopa za napajanje se povećava ili skida napon na elektromotoru , i time ga se drži unutar jednog vrlo uskog koridora brzine vrtnje.

Ako je raketa u osi viziranja , rekosmo da je frekvencija impulsa sa fotosenzora stalna i da iznosi 200 impulsa za okret kurble , a isto tako i frekvencija impulsa sa lepeze je 200 impulsa za okret kurble .

Ako se raketa pomakne van ose viziranja onda se frekvencija sa modulatora mijenja , a frekvencija sa lepeze se nije promijenila .... znači da je signal greške razlika frekvencija .

Rusi su skoro kod svih sustava iskoristili taj trik , da vade signal iz promjene frekvencije, i to je ok to je u mnogo čemu savršeno , naime mjerenje vremena odnosno frekvencije je u metrološkoj praksi otišlo najdalje. Došlo se čak do toga da se dužina metra više ne definira kao razmak crta na šini koja se čuva u onom podrumu u Parizu , već kao frekvencija svjetla , a kako je i kilogram definiran preko volumena litre vode ispada da je i kilogram definiran kroz frekvenciju, odnosno vrijeme .

Digitalni sustavi koji se protežiraju na zapadu su elegantniji , djeluju in , ali na kraju i oni vade neku informaciju iz frekvencije odnosno clok a , budem o tome malo detaljnije dok stignem.

Sad kad znamo da je iz razlike frekvencija moguće izvuči signal za upravljanje raketom moramo još znati da li je raketa iznad ili ispod linije viziranja , odnosno da li je lijevo ili desno.






Tu nastupa treća kurbla , ona vrti magnet pozicija 4 na slici , to je štapić koji ima sjeverni i južni pol , a vrti se unutar statora na kom se nalaze 4 odvojena namotaja ( vrlo slično gornjoj slici samo su 4 namotaja pod 90 stupnjeva ). Ako u nekom trenutku sjeverni pol prolazi pored namotaja koji je vertikalno iznad, onda se u tom namotaju inducira izmjenična struja, a njen maksimum je upravo u trenutku kad je magnetić strogo vertikalan , a kako je okretanje tog magneta vezano preko kurble na lepezu i kulisu sa modulatorima evo nam kompletna informnacija o položaju rakete , jer magnetić kaže ja sam gore ili desno , a razlika frekvencija kaže koliko je to iznad ose viziranja

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

E sada da budemo još precizniji. Raketa se udaljava i trag trasera se smanjuje, samim tim sve duže deluje kroz prozirni deo modulatora zbog površine koju pokriva. Dolazi do neizbežnih promena u frekvenciji, ne u modelu već u trajanju pojedinačnih treptaja.
Pošto se sve zasniva na razlici frekvencija moglo bi da dođe do nekih nenamernih signala greške i verovatno to muči pukovnika. Da nije to izvedeno sa proporcijalnim usporenjem frekvence modulatora?

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Aramis kaže ... već u trajanju pojedinačnih treptaja.

Dobro si to primjetio i rekao pojedinačni treptaj , na tome radimo crtamo to i pokušavamo shvatiti kako su ruje izvukli neku smislenu informaciju iz toga.

Koristim pojam frekvencija jer tako ruje opisuju svoj uređaj u knjizi i tako mi je bilo lakše u prvoj aproksimaciji to sve objasniti , a svjestan sam da ne možemo govoriti o frekvenciji već o trajanju nekog perioda prolaska svjetla kroz prozirno polje rozete.

E sad ima tu grdih problema , trajanje impulsa nije moguće točno odrediti , jer se radi o padu napona sa foto senzora ispod nekog praga kojeg smatramo nulom, ali ta nula nije nula napona signala ili neki mali minus , pa da se to može detektirati kao prelaz sa plusa na minus, i uzeti za nulu. Ta nula može biti samo kao pad napona ispod nekog praga , recimo ispod polovice signala , uzmimo da je to onaj polumjesec kao simbol pada ili porasta napona na senzoru.

Budući nema određene nule signala jer bi to značilo apsolutni mrak na senzoru, a to nije moguće zbog ostalih izvora topline koje senzor vidi , ostaje potreba za nekim filterom signala . Nema tu neke digitalne obrade signala , nema računala , pa da se postavi matematički filter kao što je to urađeno na zapadu , sve je riješeno sa RC filterima , odnosno klasičnom tehnikom audio pojačala, jer modulator dok radi svira neku muziku , buba terce i kvinte , a iz toga onda vadi informaciju i šalje mrdalicama .




Ovdje je u zadnjem pasusu to objašnjeno kako od frekventno moduliranog signala dobije analogno modulirani signal , što odgovara dijagramu kojeg je postavio Aramis par postova ranije , a odnosi se na demodulaciju signala sa Strele ili Igle

Nemam podataka o nekom proporcionalnom smanjivanju frekvencije modulatora , čak naprotiv oni drže vrlo točno tu osnovnu frekvenciju, jer osnovnu frekvenciju sa rozete uspoređuju sa frekvencijom sa diska i kako kaže u prethodnoj slici iz faznog pomaka dviju frekvencija vadi informaciju o položaju rakete.

Na lanseru postoji vremenski blok koji 4 puta mijenja stupanj pojačanja tokom leta rakete , mogao bih to protumačiti kao način da se signal sa rakete dok je blizu lanseru manje pojačava , a kako se reflektor udaljava i kako je njegova slika sve manja tako se povećava pojačanje signala koji dolazi sa foto senzora i na taj način dosta grubo ali efikasno regulira "veličinu" svjetlosne mrlje koja pada na senzor.



E sad kako su riješili problem što motor na minusu ima manji potisak , pa raketa sporije leti , to ne znam , ali budemo skontali.

Na redu je drug pukovnik da nam pusti shema iz knjige , jer se bez shema ne budemo mogli dalje probijati kroz ovu đunglu od otpornika dioda i tranzistora

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

raketaš ::
Na lanseru postoji vremenski blok koji 4 puta mijenja stupanj pojačanja tokom leta rakete , mogao bih to protumačiti kao način da se signal sa rakete dok je blizu lanseru manje pojačava , a kako se reflektor udaljava i kako je njegova slika sve manja tako se povećava pojačanje signala koji dolazi sa foto senzora i na taj način dosta grubo ali efikasno regulira "veličinu" svjetlosne mrlje koja pada na senzor.

Ok, znači nema promene frekvencije, ali ima pojačanja osetljivosti fotodetektora. I meni se sinoć nakon kucanja poruke upalila lampica za uzbunu zbog pogrešnog rezona. Možemo li govoriti onda o prisustvu termo-električnog hlađenja kod foto-senzora, pošto je krio hlađenje korišteno samo za noćni nišan ili je to jednostavno postignuto pomeranjem žiže?
Govorim o termoelektričnom ili Peltierovom hlađenju, jer su u to vreme već imali senzor na bazi PbSe i termoelektrični kuler u IC GSN Komar, koja je masovno proizvedena za raketu VV R-60.
Ima li podatak o talasnoj dužini zračenja trasera?