SVLR Grad 122 mm

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi skinuo fajl:

Edepro link za katalog njihove rakete.

[url=https://www.mycity.rs/must-login.png za link[/url]
https://www.mycity.rs/must-login.png

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Na stranici 5 ovog zanimljivog materijala se spominje termoplastićno raketno gorivo , i da nema te riječi thermoplastic pomislio bih da dečki iz EDEPRO a rade ozbiljno , ali ovako sam jako razočaran , zar poslije smrti u požaru jednog od tvoraca tog PVC goriva i onih silnih eksplozija i mrtvih u Grmeću , nije dosta .

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

BASF je izradio gorivo u agregatnom stanju želatine, mislim da se upotrebljava u raketnim motorima rakete v-v Meteor.

• 6Ovo se svidja korisnicima: voja64, CHARLIE JA., ray ban11, Gargantua, lažni đoko, pedja63
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Vidim da smo na forumu dosta tanki sa tehnologijom raketnih goriva , a ne želim ga pretvoriti u kemičarski kružok , ili još gore ...temu... kako napraviti svoju bengalku.

Ali neke osnove moram napisati kako bi bio razumljiv.

Nešto sa pisao na temi Orkan o proizvodnji dvobaznih raketnih baruta ( nitroglicerinski raketni baruti ) , i mislio sam tamo nastaviti u kratkim crtama o kompozitnim raketnim gorivima , ali kako se ta tema počela ovdje raspravljati evo i moj mali prilog tome.

Koliko se sjećam, crni barut je još u drevnoj Kini korišten kao kompozitno raketno gorivo , znači radi se o mješavini oksidaora , kalijevog nitrata i goriva drvenog ugljena , te veziva sumpora . Ta se smiješa može isprešati u monolitne blokove i tako napraviti kompozitno raketno gorivo.

U nastojanju da s izbjegne prešanje kao vrlo opasna operacija , prije stotinjak godina su kemičari počeli koristiti šećer kao gorivo u smješi sa kalijevim nitratom , takav šerbet se pravio tako da se prvo na vatri rastali šećer , a onda u njega dodaje oksidans. Takva se smiješa u obliku gustog tijesta , magme, mogla isprešati u topli kalup ili ekstrudirati . Nakon hlađenja su se mogli dobiti blokovi podnošljive kvalitete ali loših mehaničkih osobina .

Na ova dva video uratka vidimo kako ne treba raditi

https://www.youtube.com/watch?v=IHKp7puHcSc

https://www.youtube.com/watch?v=Z1fd0LNVPfE

U toku drugog svjetskog rata došlo je do razvoja dvobaznih raketnih goriva nitroglicerinski Balistiti i Korditi , ali i do razvoja kompozitnih raketnih goriva na bazi novog oksidatora Kalijevog perklorata i umjesto šećera upotreba asfalta . Poznato je gorivo Galcit iz tog perioda.

Asfalt je imao jednu lošu osobinu na temperarturama od pedestek C bi se sve razmljackalo i postalo tečno.

U sljedećoj etapi razvoja umjesto Kalijevog perklorata primijenjen je Amonijev perklorat , a kao vezivo i gorivo PVC ( Polivinil Klorid ) , tehnologija je slična kao kod ovih veseljaka sa filmova , PVC se grije dok postane tečan , a onda se u njega umiješa oksidans, i takva se kaša lijeva u kalupe ili ekstrudira .

Tu moramo malo stati i objasniti pojam termoplastica i termoreactiva . PVC je termoplastik .. grijanjem se razmljacka i moguće ga je napuniti punilom , perkloratom , hlađenjem se gorivo skrutne , a grijanjem se ponovno razmljacka.

Termoreactivi su na sobnoj temperaturi uljaste tekućine i moguće je umiješati perklorat na sobnoj temperaturi , ili uz neko malo zagrijavanje toplom vodom. Termoreactivi se moraju ubrzati, katalizirati da bi se ukrutili , i kad se jednom ukrute i stabiliziraju na nekoj temperaturi , kod ponovnog zagrijavanja ostaju kruti.

Termoplastična goriva na bazi PVC su napuštena na zapadu već pedesetih godina prošlog stoljeća , a kod nas su počela neka ozbiljnija istraživanja na Mašinskom Fakultetu u Beogradu 1973-75. Zapravo meni i danas nije potpuno jasan odnos Akademskog Raketnog Kluba i Jet Propulsion Laboratory pri Fakultetu, ali budući se u znanstvenim radovima ARAKA i Fakulteta spominju ista imena Brana Jojić Đorđe Blagojević i Miroslav Dervišević , to je bila neka veza , jel tako.

Nakon niza nesreća i požara tehnologija je dovedena do toga da se može uvaljati firmi TEMKO iz Skoplja koja je proizvodila navedeno raketno gorivo za protugradne rakete ( FLEXOLIT ).

Raspadom Juge i formiranjem firme EDEPRO ( B. Jojić ) ta tehnologija postaje osnova za razvoj raketnih goriva u Srbiji , i na bazi tih modificiranih PVC počinju istraživanja koja završavaju onom nesrećom u Grmeću .

Svijet je išao drugim putem, bilo je tu raznoraznih polimera , polisulfida , poliuretana , polibutadiena , da bi jedna od modifikacija butadiena HTPB postala skoro standardna polimerna masa za izradu raketnih goriva pod nazivom Hidroksi Terminirani Poli Butadien .

UNIS ova tvornica SPS u Vitezu je prošao taj razvojni put od asfalta do HTPB i to od labo nivoa do industrijskog postrojenja. Naravno da je sa tim razvojem bio upoznat i VTI , i da su njihovi inženjeri i znanstvenici znali sve o toma. Razvoj te tehnologije je išao kao licenca , ali se morala angažirati sva pamet na nivou države i podijeliti zadatke intitutima i zavodima na Fakultetima od ljubljane Zagreba, Sarajeva, Beograda i Skoplja .

Stoga ne treba biti čudno da su tehnologiju proizvodnje HTPB a ostvarili u INA Institutu znanstvenici koji nemaju pojma o raketnim gorivima, ali znaju sve o polimerima , a tako je bilo i sa svim drugim komponentama koje ulaze u sastav jednog modernog kompozitnog raketnog goriva.

I sad kad vidim u brošuri od EDEPRO da za GRAD velikog dometa misle koristiti Termoplastic , pitam se da li se šale ili je to neki meni nepoznati uticaj PVC na ljudsku psihu .

• 1Ovo se svidja korisniku: Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

PVC,kao oligomer,ima smisla iz dva razloga
1.CENA
2.Otpornost na starenje je sigurno znatno veca nego li kod butadiena,koji se koristi kao oligopolimer kod HTPB.Za jeftinu i masovnu proizvodnju ovo ima nekog smisla.Dalje bazna hemija je u staroj nam drzavi bila izmestena iz Srbije,zbog poznatog stava druga starog.Po tom pitanju Srbija je jos uvek u povoju.Dalje kruzok bi mogao biti malo precizniji inace ne budemo nista naucili...Oligopolimeri nisu veziva,vec osnova od par monomera/znaci nije polimerizacija/ali je u nekom smislu rec o mini lancu,na koji se adiraju oksidansi,i odatle termin dvobazni,...kompozitni itd.mada kazem opet da je termin po meni pogresan,ali ajde,neka bude tako,radi lakseg prevoda .PVC,ne omeksava tako lako,nakon zavrsetka procesa,sasvim sigurno NE,na sobnoj,ili extremnim na recimo 50 stepeni,Prilikom mesanja tekucina koje pominjete kod reciimo HTPB,to nije prosto mesanje,naprotiv pisao sam vec,vrsi se ADICIJA,poliizocijanata na dvostrukim vezama oligopolimera,sto je vrlo slozen proces.Za razbijanje dvostruke veze potrebna je neka energija/aktivaciona/,primera radi aktivaciona energija C-atoma iznosi /pisem po secanju/10 na -22 om erga/Pri tom elektron iz 2px prelazi u 2pz orbitalu,i C-atom dolazi u pobudjeno stanje odnosno u ovom slucaji stvara se tzv,karban jon,te se omogucava adiranje poliizocijanata/poli je opet pogresno,jer se adiraju samo 2-molekula/Da bi se o ovome precizno govorilo /pisalo/mora se makar uprosceno poznavati mehanizam reakcija,a kako se davno polagalo izbegavam da to radim,jer me mrzi da otvaram knjige.PVCje tezi za obradu iz 2 razloga
1.Zasiceniji je,
2.Nije u tecnom agregatnom stanju.
Omeksavanjem on istina dobija neku moc adsorbcije i vezivanja komponenti.
Za slozenija sredstva od grada sigurno da nema smisla.Inace najbolji polistirolni kaucuk u Srbiji radi privatnik iz Krusevca,...pa apsolutno sam siguran da bi ovu materiju *pojeo za dorucak*...

• 6Ovo se svidja korisnicima: Metanoja, Vl veliki, MB120mm, Gargantua, ray ban11, pedja63
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Pokušao sam jednostavnim jezikom približiti temu forumašima koji nisu kemičari , i koristim pojmove koji su uobičajeni u raketaškoj struci.

Jedan autolakirer kad na špahtlu stavi dvokomponentni autokit i iz one male tubice istisne kap crvenog katalizatora i to dobro izmješa , radi nešto vrlo slično proizvodnji kompozirnog raketnog goriva .

Dakle tamo negdje je netko tko ima baznu kemiju proizveo poliestersku smolu , mi sad nju možemo zvati ovako ili onakao , ali ona se pod tim nazivom prodaje i koristi , i kad se u nju umješa katalizator ( mala crvena kap iz tubice, ili potpuno prozračna tekućina ) ona se nakon pol sata ili nekoliko sati ukruti , polimerizira .

Autokit se proizvodi isto kao i kompozitno raketno gorivo , u poliestersku smolu se doda punilo , neki prah , dodaju se i vlakna i sve se dobro miješa odnosno gnjete. Kad su u pitanju raketna goriva onda se nastoji ugurati što više perklorata , a to zahtjeva i grijanje gnjetilice , kako bi smola bila tečnija , kako bi se sve lakše umješalo.

Naravno da tim procesom gnjetenje utjeramo puno zraka u tu masu i da se ta masa prije ljevanja mora vakumirati , ili se sve radi u vakuumu , kako god dobro izmiješana smola sa perkloratom bez dodatka katalizatora i bez zagrijavanja može stajati mjesecima , isto kao autokit. Ali to se ne radi već se vruća masa miješa sa katalizatorom i nakon vakumiranja , u tankom mlazu pušta da curi u zagrijani raketni motor . Pri tome će zaostali mjehurići zraka izroniti iz tog tankog mlaza , jer se sve odvija u vakuumu.

Kad se motor napuni do neke granice onda se u njega utiskuje čelični trn koji formira šupljinu u gorivu , to utiskivanje trna izaziva dopunsku kompresiju , prešanje goriva , tako da ono lijepo prione na stienke motora .

Taj čelićni trn mora biti malo u konus , gladak , ispoliran i tefloniziran da se ne bi zalijepio za raketno gorivo , a suprotno od toga u komori motora se nalazi lajner- inhibitor , cijev od negorivog izolacionog materijala , čija je površina hrapava i kemijski aktivirana , tako da se polimer iz goriva sjedini , kemijski veže na oblogu, u modernijim konstrukcijama je taj lajner -inhibitor nanešen zaljepljen kao sloj na čelićnu komoru motora , tako da možemo govoriti o integriranom pogonskom punjenju .

Nakon utiskivanja trna ta se cijela skalamerija prenosi u komoru u kojoj se polagano zagrijava par stupnjeva na sat , kako bi se cijela masa po debljini ravnomjerno zagrijala . Katalizator koji je prethodno dodan u tu masu u procesu mješanja i gnjetenja se aktivira na nekoj temperaturi , obično su to temperature iznad 60 C , zbog aktivacije i kemijske reakcije koja slijedi cijela se masa zagrije i dolazi do želiranja mase u prvoj fazi i potpune polimerizacije - ukručivanja nakon nekoliko sati.

Dopunskim zagrijavanjem se masa stabilizira , stari , a nakon hlađenja se sve rastavlja, trn se uz pomoć preše vadi iz motora , sve se provjerava vagom i rengenom , i ako je sve ok možemo reći da je u komoru motora naliveno kompozitno raketno gorivo .

Iz ovog šturog opisa vidimo da se radi o jednoj vrlo kompliciranoj i dugotrajnoj kombinaciji raznih aktivnosti , koje se odvijaju jedna za drugom i traju danima, tako da se smatra dobrom tehnologijom ako se trn za lijevanje i svi dijelovi vrate u ciklus nakon tri dana .

Na početku sam pretpostavio da je netko u primarnoj proizvodnji proizveo perklorat i da ga je samljeo u fini prah, prosijao i izmješao potrebne frakcije po zadanoj recepturi.

U takvu masu se može dodati i aluminijski prah koji je bolje gorivo od polimera ali i to dodavanje ima svoja ograničenja i loše strane.

Najveći problem kod primjene kompozitnih raketnih goriva je gusti bijeli dim , i njegov demaskirajući efekat , i tu nema pomoći . Amonijev perklorat NH4 Cl O4 ima u sebi taj klor , a on na kraju balade kad plinovi izađu iz motora stvara klornu kiselinu koja sa vlagom iz zraka stvara taj bijeli gusti dim zapravo maglu klorne kiseline.

Ono što ne valja kod goriva sa PVC je još više klora u dimnim plinovima , znači ne samo klor iz perklorata nego i klor iz goriva .

Dodavanjem alumijia kao goriva postižemo veću snagu goriva , znači i veće domete , ali je temperatura plinova na granici 3000 C što traži dobre i debele izolacije , a i one svojim raspadanjem - ablacijom stvaraju gusti crni dim . Aluminij izgaranjem ne daje plin već paru aluminijevog oksida Al2O3 koja s e kasnije kad izađe iz motora ohladi , i kondenzira u fini bijeli prah glinice.

Dakle dima na pretek i od klorne kiseline i od finog praha glinice , atmosfera za disanje.... katastrofa na rangu bojnih otrova iz prvog svjetskog rata, korozivno za svu tehniku , ali eto leti daleko.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Lepa priča iz bazne hemije i za naučiti a i podsetiti se nekih davnih školskih dana (brrr…). Kako je potegnuta priča o termoplastici tu je prvenstveno potencirana je priča o PVC bazi, imamo date dve strane medalje. Iz lične radoznalosti, bez namere da pametujem ali moram da postavim pitanje o termoplastici koja je bazirana na poliamidu odnosno gde mesto tog goriva u odnosu na PVC i HTPB. Koje bi bile mane i eventualne prednosti?

• 2Ovo se svidja korisnicima: Gargantua, ray ban11
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Aluminijum povecava domet,ali stvara veliki demarkacioni efekat crnim dimom,tako da se traze savremenija resenja na bazi apsolutno kompozitnih komponenti,dalje nepovoljno utice na starenje.Moja aluzija je bila u pravcu da PVC,ima svojih prednosti/kao i mane/,Hlor inhibira gorenje/otud puno dima/ali je znatno povoljniji u slucaju mirnodopskog lagerovanja.Te ako *nikad necete ratovati*i lagerovati na hiljade raketa,onda ta varijanta ima smisla.U vezi nesrece u Grmecu ne znam nista,ali sva ova sredstva su opasna za rad i rekoh vec neophodno je imati apsolutno korektnu recepturu,perfektno uradjene komponente,i obucen-strucan kadar.Opet napominjem da za razliku od Hrvatske gde je bila bazirana bazna hemija SFRJ,te se vremenom kako vidim jos u ono doba ovladalo izradom kvalitetnih komponenti,Srbija je daleko od toga.Komponente mora uvoziti,a i preradjivacki potencijal po ovim pitanjima jeste vrlo zahtevan.Oni koji bi *mogli*kako napisah bave se drugim poslom,ili imaju svoj biznis.rade li nesto za vojsku-ne znam.Ali cisto sumnjam.Iz prakse mogu reci da je najzahvalniji kaucuk za rad bio upravo butadienstirolni.Ovo je siroka i teska materija,..vrlo inspirativna.Doduse Drzava mora malo da zalegne i odresi kesu.Bez toga-nece ici.../da..ima ubrzivaca koji aktiviraju proces na sobnoj temperaturi,cak i kod vulkanizacije/
@Gargantua za poliamid,...neko ko je eksperimentalno radio i vrsio uporedne testove.U organskoj hemiji svakog dana se pronadje par stotina a mozda i hiljada jedinjenja.Tesko je sipati iz rukava...

• 4Ovo se svidja korisnicima: MB120mm, Gargantua, ray ban11, pedja63
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Poliamidi imaju previsoku temperaturu taljenja , preko 200 C , a PVC se uz dodatak dibutilftalata može prevesti u talinu na oko 100 C , ali i na toj temperaturi je teško to umješati napraviti homogenu tjestatstu masu. Kod 100 C PVC sa dibutilftalatom je gust kao med ili još gore , a sa 80 % perklorata je to masa gusta kao glina , nemoš joj bez preše ništa.

Za razliku od toga je HTPB na temperaturi od 50 C sa 80 % perklorata curi iz kante u kantu kao med .

Dakle lakše se sve izmješa i napravi homogeno , dobro se da izvakumirati i naliti u kalup.

Jednom polimerizirani HTPB je i sa 80 % perklorata i na -30 elastičan kao gumica za brisanje olovke, a u tim je uvjetima PVC krt ko staklo.

Nisam ništa govorio o energetskim karakteristikama HTPB ... bogat vodikom daje lagane plinove CO , ili pare .. vodena para male molekularne mase ( 18 ) , a klor sa svojih 35 .. u startu ruši sve nade .

Da sad ne ulazim previše u termodinamiku i fizikalnu kemiju ali možemo uzeti kao temeljni zakon da će kilogram plina sa molekularnom masom od 18 dati dva puta veći potisak od kilograma plina sa mm 36, naravno pod uvjetom da je isti tlak i temperatura u motoru.

U sastavu perklorata je i ovako već puno klora , i ako tome dodamo još PVC , onda je tog klora previše .

Ma nije da se ne može napraviti raketa sa PVC gorivom , napravljeno ih je stotine tisuće komada kao protugradne rakete , ali ja to ipak doživljavam kao nešto nižeg nivoa , kao fičeka , a Grad dometa 40 km je kao Ferari.

• 2Ovo se svidja korisnicima: Gargantua, pedja63
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Sve to stoji,niko nije sporio.Prednost umesavanja tecnih komponenti u odnosu na cvrste je velika.Sto se tice Grad -40km,nisam komentarisao,ali meni to zvuci dosta marketinski,jer ...tesko je i zamisliti rasipanje,na toj daljini.Verovatno je realnost dosta skromnija.