27. mart 1941.

2

27. mart 1941.

offline
  • Student
  • Pridružio: 13 Jul 2014
  • Poruke: 79

Ovaj dan je dan kada smo sami sebe gurnuli u nesto sto nismo smeli i upustili se u tu avanturu no lako je iz danasnjice to pricati. Sve u svemu jedan od najcrnjih dana u nasoj modernoj istoriji.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
online
  • VJ 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 16 Apr 2014
  • Poruke: 17651


Inercija Prošlosti (2013) - Trejler



offline
  • Gama  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 14 Jun 2004
  • Poruke: 4389

vnf ::Da nije bilo 27 marta, ne bi bilo ni 6 aprila, ni kpitulacije Jugoslavije, ni NDH, ni ustaša. Opet sa druge strane, niko ne bi sprečio Jugoslaviju da na kraju rata od neutralne države, pređe na stranu pobednika. Pazite, Rumunija i Bugarska nisu imale 27 mart, opet na kraju rata prešli su na stranu SSSR!

ŠBBKBB

Možda je ovo štivo za tebe:



online
  • VJ 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 16 Apr 2014
  • Poruke: 17651



Изложба: "Антифашизам историјски избор, Србија 27. марта 1941.
(2011. Архив Србије)

online
  • VJ 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 16 Apr 2014
  • Poruke: 17651


Патријарх Гаврило Дожић, 27. март 1941.

offline
  • vnf  Male
  • Građanin
  • Pridružio: 06 Sep 2014
  • Poruke: 230

Gama ::vnf ::Da nije bilo 27 marta, ne bi bilo ni 6 aprila, ni kpitulacije Jugoslavije, ni NDH, ni ustaša. Opet sa druge strane, niko ne bi sprečio Jugoslaviju da na kraju rata od neutralne države, pređe na stranu pobednika. Pazite, Rumunija i Bugarska nisu imale 27 mart, opet na kraju rata prešli su na stranu SSSR!

ŠBBKBB

Možda je ovo štivo za tebe:






Ja se uopšte ne bavim alternativnom istorijom. I ono što sam napisao uopšte nije u fazonu ŠBBKBB.
Jednostavno sam ukazao na uzrok i posledice.

Inače, poznato je da je 27. mart posledica delovanja britanske obaveštajne službe. Britanci su se očito rukovodili geslom: po tuđim leđima, sto udaraca ne boli!!!

Ma šta je važna tamo neka Jugoslavija i neki srbi, važni su interesi Britanske monarhije. A tim malim srbima, treba da bude čast da posluže britancima kao topovsko meso.

offline
  • Gama  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 14 Jun 2004
  • Poruke: 4389

vnf ::
Ja se uopšte ne bavim alternativnom istorijom. I ono što sam napisao uopšte nije u fazonu ŠBBKBB.
Jednostavno sam ukazao na uzrok i posledice.

Inače, poznato je da je 27. mart posledica delovanja britanske obaveštajne službe. Britanci su se očito rukovodili geslom: po tuđim leđima, sto udaraca ne boli!!!

Ma šta je važna tamo neka Jugoslavija i neki srbi, važni su interesi Britanske monarhije. A tim malim srbima, treba da bude čast da posluže britancima kao topovsko meso.


Odakle znaš da ne bi bilo nekog drugog datuma za "narodnu igru sa pevanjem i pucanjem" (= puč, revolucija i sl.)? Ko može da garantuje da bi Hitler ispunio ono od 25. marta što je potpisano. Potpisao je on pakt i sa Rumunima pa nije poštovao dogovoreno. I Bugarima je obećavao da će zadovoljiti njihove teritorijalne aspiracije pa na kraju ih ispalio u jednom delu. Ko može da garantuje da se isto ne bi desilo i Jugoslaviji?

To što pojedini (monarhistički) istoričari uporno proturaju tezu da je pristupanje Trojnom pakta spasilo Jugoslaviju od rata nema veze s realnošću jer je pakt živeo od 25. marta do 6. aprila (napomena: nova vlada Simovića i Petra II nije otkazala pakt već ga je poštovala) te se nisu mogle videti "beneficije" tog pakta - npr. komadanje Grčke i pripajanje Soluna Jugoslaviji, zahtev Jugoslavije da sile Trojnog pakta ne vrše tranzit preko njene teritorije, neučešće jugoslovenskih trupa i sl.
Niko ne daje papir, neki dokument i sl. već svi navode "verovatno", "možda", "najverovatnije", "sigurno" i slične konstrukcije.

Da ne bi tupili sad u vezi Rumunije i Bugarske i to što su prešle na stranu pobednika, a pristupile su Trojnom paktu, vidi:
Stevan K. Pavlović, Istorija Balkana : 1804-1945.
Ričard Krempton, Balkan posle Drugog svetskog rata


Fakat je da je Jugoslavija bila u fazi raspadanja. Na osnovu aktivnosti tadašnjih političara, stvaranje banovine bio je korak ka federalnoj državi i ko zna šta dalje. Npr. Maček je pregovarao sa Italijanima da, uz njihovu pomoć, stvori Hrvatsku što jasno govori o njegovim konačnim namerama - nije se samo zadržavao na stvaranje banovine. Rat je samo ubrzao stvari.

Ustaše ne bi mogli da nestanu jer su ustaše postojale pre rata, u ratu, i nakon rata. Dobar deo njih posle rata završio je u bratskoj nam Siriji.

Nije mi jasno samo zašto ovde pojedini forumaši (ne samo ti @vnf već i drugi, javiće se sigurno ovde) toliko kukaju i provlače Britance kao neko permanentno zlo. Ukapirajte jednu i prostu stvar: Britanija je imperijalna sila, kao i Ruska carevina, Japan, SAD, Francuska, Nemačka. Šta očekujete? Da će oni reći: "E, Srbi su čestit narod, pustićemo ih na miru da vredno okopavaju kukuruz.".

Kao što je @Uzelac2106 rekao to i ponavljam ovde: Da bi se dogodio puč moraš da imaš kritičnu masu, opšte nezadovoljstvo u narodu, određene interesne grupe i sl. Batali ti onu priču, koju Karađorđevićevci forsiraju u poslednje vreme koja se ogleda u onoj "Britanci su krivi za sve". Nisu se Britanci šetali 27. marta već narod (i Srbi, i Hrvati i Slovenci - nisu samo Srbi kao što se servira u medijima).

Ovo što si naveo i tek kako ima veze sa alternativnom, tačnije kontrafaktualnom istorijom (istorijom suprotnih činjenica) jer nastojiš da obrišeš nešto što se već desilo konstrukcijom tipa Da nije bilo 27 marta, ne bi bilo ni 6 aprila, ni kpitulacije Jugoslavije, ni NDH, ni ustaša. (kontrafaktualna istorija postavlja pitanje "what If").

Možda bi bilo bolje za temu, ako se već pokreće polemika, da se izbegavaju konstrukcije tog tipa jer to više nema dodira sa istorijom već sa bujnom maštom pojedinca, a to je sve samo ne istorija (valjda je ovo potforum: Vojna istorija -> Drugi svetski rat, a ne kantina).

offline
  • Pridružio: 09 Feb 2015
  • Poruke: 1524

Napisano: 29 Mar 2016 0:23

Dobra je bila "Ćirilica" večeras, ticala se Drugog svetskog rata (zato i stavljam ovde), ali i drugih stvari iz srpske istorije. Marić je delovao normalno Mr. Green , a o Antiću i Markoviću (osim SPS-a) sve najbolje.



Dopuna: 29 Mar 2016 0:39

Da dodam, knjiga me ne zanima, napisana je samo da bi se uzele pare.

Dopuna: 29 Mar 2016 0:40

vnf ::+ +


Ja se uopšte ne bavim alternativnom istorijom. I ono što sam napisao uopšte nije u fazonu ŠBBKBB.
Jednostavno sam ukazao na uzrok i posledice.

Inače, poznato je da je 27. mart posledica delovanja britanske obaveštajne službe. Britanci su se očito rukovodili geslom: po tuđim leđima, sto udaraca ne boli!!!

Ma šta je važna tamo neka Jugoslavija i neki srbi, važni su interesi Britanske monarhije. A tim malim srbima, treba da bude čast da posluže britancima kao topovsko meso.


Imaš kod Maklina o instrukcijama koje mu je dao Čerčil kada je kretao u Jugoslaviju. Ništa drugo ti nije potrebno.

Dopuna: 29 Mar 2016 0:47

vnf ::Da nije bilo 27 marta, ne bi bilo ni 6 aprila, ni kpitulacije Jugoslavije, ni NDH, ni ustaša. Opet sa druge strane, niko ne bi sprečio Jugoslaviju da na kraju rata od neutralne države, pređe na stranu pobednika. Pazite, Rumunija i Bugarska nisu imale 27 mart, opet na kraju rata prešli su na stranu SSSR!

Pročitaj ovo (na brzinu čega sam se setio) i biće ti jasno da su Hrvati na Srbe najmanje huškani od strane same nacističke Nemačke:

Nikola Žutić, Ljubodrag Dimić, Rimokatolički klerikalizam u Kraljevini Jugoslaviji
Đorđe Stanković, Nikola Pašić i Hrvati
Dragoljub Živojinović Vatikan, Srbija i stvaranje jugoslovenske države

offline
  • Pridružio: 12 Nov 2010
  • Poruke: 1121

Једно необјављено сећање о 27. марту 1941. (75 година касније)
Првог марта 1941. године био сам одређен да примим команду над 1. батаљоном 2. Пешадијског пука књаза Михаила у Земуну, од пешадијског потпуковника Милоја Динића, који је премештен у Београд на положај помоћника конанданта 2. пука.
Батаљон је био у пуном. формацијском саставу смештен у земунској касарни без коморе, а комора се налазила у предграђу у стању мобилизације. Други батаљон који се формирао од обвезника делом се налазио у земунској касарни, а делом у предграђу. Овом другом батаљону недостајао је командант, тако да је његову дужност обављао један капетан, чијег се имена не сећам, уз непосредну моју помоћ. Осим тога у касарни су се налазила и кола за резервне војне чиновнике са око 200 војника.
Потпуковник Динић, предпостављени ми помоћник команданта пука, као ранији командант батаљона, пошто је и даље становао у Земуну и имао свој приватни аутомобил, долазио је сваког дана око подне и после подне код мене у касарну, у намери да ми помогне, око обичних радова на мобилизацији, при отклањању разних проблема. Као добар познавалац прилика у Земуну непрекидно се интересовао о свему до најмањих ситница и при том одржавајући самном најприснији другарски однос.
20. марта дошао је да ме обиђе командант Дунавске дивизије, дивизијски ђенерал Пандуровић Драгиша. Исти ми је био у војној академији одељенски старешина. Одмах по доласку у касарну позвао ме је да пођем са њим ради обиласка јединица, које су се налазиле у предграђу Земуна, распитујући се о разним стварима упитао ме је да ли сам у ужем додиру са официрима из 6. ваздухопловног пука. Такође ме је упитао да ли моји подофицири одржавају ужи контакт са ваздухопловним подофицирима. На растанку, у канцеларији, показујујући ми рану на врату и Карађорђеву звезду на грудима, упитао ме је да ли ја сумњам у његов патриотизам, па према томе да се не поводим за психозом, која је тих дана владала у масама, него да слушам искључиво само његова наређења ако до нечега изненада дође. Због тога ми је наредио да за неколико дана останем у касарни и ноћу.
После подне истог дана обавестио сам потпуковника Динића о обиласку, као и о свим појединостима.
26. марта после подне када је дошао потпуковник Динић био је обавештен о текућим дневним догађајима, које је као обично са интересовањем примио. Затим се, излазећи из моје канцеларије као и обично задржао у касарни у разговцру са појединим официрима. У међувремену сам примио преко телефона из пука шифровано наређење за постављање страже на отсеку железничке пруге од Земуна до Батајнице ради обезбеђења дворског воза. Пошто сам то наређење одмах пренео дежурном официру на извршење, потпуковник Динић је то сазнао. Одмах се вратио у канцеларију и узбуђен ме замолио да га причекам док се он не врати из команде ваздухопловства. Када се вратио око 19 часова био је узнермирен. Грдио је некога кога није нашао тамо где га је тражио. Тада се обратио мени замоливши ме да одем кући у Београд, јер се на мени види да сам уморан, а да ће ме он заменити ове ноћи и бити у касарни. Када сам то одбијао, предложио ми је да ми стави на расположење свој ауто и ако буде требало он ће ме пребацити до касарне. Дао ми је часну официрску реч.
Ја сам стигао око 9 часова у свој стан у Каленићевој улици број 8.
Око 11 часова стигао је један војник позивајући ме да одмах кренем колима у Земун, јер је батаљон под узбуном.
У 11.30 кренуо сам колима, тргом Славија и на путу срео артиљериски дивизион М 28, мајора Вохоске и тенковски батаљон мајора Зобенице , који су били у покрету према Теразијама. Испред хотела "Балкан" наишао сам на прве делове мога батаљона и на потпуковника Динића. Динић ми је одмах објаснио да је извршен војни пуч уперен против издаје владе, која је потписала срамни пакт са Немачком 25. марта. Упознао ме је са задатком мог батаљона. Батаљон је имао да поседне линију Калемегдан - Васину Улицу, Теразије, Милоша Великог и железничку станицу. У центру града требао је заузети централни положај у граду батаљон борних кола и артиљериски дивизион, док су остале јединице из 2. и 18. пешадијског пука, подофицирске школе и Гарде имале запосести остале делове града, Даље ме је упозорио да осматрам уговорене светлосне знаке ракета, које још нису бачене, а које су, како је то било уговорено требали да баце батаљони 2. и 18. пука и Гарде, по изласку из касарне у одређени сектор града.
Батаљон је брзо заузео свој распоред, јер је био моторизован аутомобилима из 6. ваздухопловног пука у Земуну. Три стрељачке чете налазиле су се у првој линији, док је пратећа чета задржана на земунском мосту са Школом резервних официра.
У очекивању доласка других јединица наступила је после пола ноћи извесна нервоза због чега ми је потпуковник Динић наредио да одмах одем у Земун, колима, и да пребацим још нешто војника до моста. Када сам стигао у Земун делови 2. батаљона налазили су се под командом гарнизонара земунске гарнизонске управе, пешадиског потпуковника Николића Марка, кога сам од раније познавао. Упознао ме је са ситуацијом у Земуну где су све јавне зграде биле запоседнуте а улице блокиране. Једну чету војника укрцали смо у камионе са војном музиком.
У међувремену свратио сам у канцеларију где сам хтео да се јавим телефоном штабу пука. Пошто је жица била прекинута свратио сам у подофицирску читаоницу где сам наишао такође на прекинуте телефонске жице. Тада сам свратио у земунску пошту и на зидном телефону окренуо ручицу. Одмах је дат знак са друге отраре и један непознати глас упитао је: „ко је на телефону?” Када сам му одговорио непознати глас одговорио ми је да се на телефону налази генерал Леко управник двора, а затим упитао где се налази батаљон. Одговорио сам му да се налази на Земунском мосту, нашта ме је он упитао да ли може да се врати мој батаљон у касарну. Ја на то нисам ништа одговорио, већ сам спустио слушалицу. Кад сам се вратио у Београд код Земунског моста известио сам потпуковника Динића.
Потпуковник Динић био је ведрији јер су сви извештаји који су му од официра – курира стизали на мост били повољни. Један жандармеријски вод који је наишао на мост по изричитом наређењу управника града Дринчића да пређе у Земун и активира замунску жандармерију – пришао је нама без отпора. Веза између Земуна и Београда била је потпуно прекинута. Када је стигао један поручник по извршеном задатку поднео је следећи извештај:
„Ушао сам у хотел 'Бристол' и пробудио министре из Хрватске. Један министар / немогу се тачно сетити имена / протествовао је за то су ухићени, нашто сам их ја уверавао да нису лишени слободе, већ у њиховом интересу због војног пуча да им морамо обезбедити живот склањајући их у зграду главног ђенералштаба. Тада је тај министар рекао: Знам да су Срби у стању учинити све, али да ће ово урадити нисам очекивао.”
Уколико се ситуација повољније развијала, мада неке јединице нису још стигле ни до 3 часа ујутро, Динић ми је објаснио зашто је био синоћ јако здбринут. На последњем уговореном састанку војних организатора пуча под руководством ваздухопловног генерала Мирковића није дошао један ђенералштабни потпуковник / мислим Матић /. На окупу су били: Савић, Динић, Зобеница, Рожђаловски, Кнежевић, ВОХОСКА (не сећам се других). Његово одсуство забринуло их је. Мада су били врло опрезни и заштићени у Земуну (јер је шеф полиције у Земуну био у сродству са Динићем), ипак су поред страже око зграде команде ваздухопловства, која је на сваки непозвани прилаз полиције имала да пружи отпор, док су чланови пуча имали аутомобилом, под заштитом бити пребачени на аеродром, где су се у току дана увек налазили спремни авиони за напуштање земље.
Објаснио ми је план пуча:
a) Под паролом да издајничка влада на чрлу са кнезом намерава краља одвести у Немачку, треба иавршити узбуну код свих јединица београдског гарнизона у одређено време;
b) Подељене су команде над свим јединицама и реони поседања града;
c) Одређаеи су светлосни уговорени сигални знаци за успешно извођење јединица из града и њихов долазак у одређени сектор града;
d) Одређене су специјалне екипе за хапшење чланова издајничке владе и њихових главних војно-политичких функцционера; исто тако и специјалне екипе за заштиту и сакупљање чланова нове владе, који се имају сакупити у згради ђенералштаба;
e) У случају неуспеха требало се ослонити на Земун преко мостобрана на Сави.
После тога објаснио ми је да су млађи официри морали овако поступити, јер су старији официри у београдском и земунском гарнизону били одабрани као наклоњени кнезу намеснику.
У невезаном разговору са прекидима око руковођења разним акцијама око преузимања свих државних устснова и уклањања непоузданих лица, потпуковник Динић извадио је из џепа преписе депеша које су унапред биле састављене и уручене савезницима и Немачкој.
Сећам се да оне која је била адресована: „каплару Хитлеру, Берлин - раскидамо Тројни пакт од 25. марта, кога је зкључила издајничка влада... ” Телеграм је био послат и председнику САД Рузвелту, а у Енглеску Черчилу. Чини ми се да ми је читао и већ приспеле одговоре из поменутих страних земаља, али не могу да се сетим да ли је то било до 4 часа ујутро или доцније, али најдаље до 10 часова.
У 4 часа појавио се из Земуна један луксузан ауто. Када је био задржан на мосту из њега је изашао генерал Симовић који је потрчао у сусрет потпуковнику Динићу, грлећи и љубећи га захваљивао му је на успешно извршеном пучу, док му је Динић честитајући му положај председника нове владе саопштио да су остали чланови владе сви на окупу, а непожељна лица уклоњена,
Поподне у 17 часовса наређено ми је да упутим један вод војника са музиком на земунску железничку станицу да дочека кнеза. До доласка дворског воза одређена је једна група војника да разоружа војну пратњу. Пред долазак воза стигао је и генерал Симовић. Када је стигао дворски воз стража је без отпора разоружана, а затим су ушли у вагон генерал Симовић, пуковник Савић и потпуковник Динић у сусрет кнезу. Без икакве почасти кнез је допраћен до аутомобила и одведен у ђенералштаб.
Увече око 11 часова наишло је са београдске стране пет аутомобила на путу ка Земуну. Кад сам зауставио колону из јпрвог аутомобила изашао је пуковник Савић и рекао показујући руком да се у првим колима налази председник владе, у следећим кнез и кнегиња, затим деца, у четвртим колима неколико ваздухопловних официра, а у последњим колима кнежева пратња. Кола су одмах продужила вожњу ка Земуну до дворског воза, који је исте ноћи наставио за Солун.
Павле Бабац
пешадијски мајор

командант 1. батаљона 2. гвозденог пука, мајор Павле Бабац 27. марта 1941. године на коњу у Бранковој улици

offline
  • vnf  Male
  • Građanin
  • Pridružio: 06 Sep 2014
  • Poruke: 230

Gama ::vnf ::
Ja se uopšte ne bavim alternativnom istorijom. I ono što sam napisao uopšte nije u fazonu ŠBBKBB.
Jednostavno sam ukazao na uzrok i posledice.

Inače, poznato je da je 27. mart posledica delovanja britanske obaveštajne službe. Britanci su se očito rukovodili geslom: po tuđim leđima, sto udaraca ne boli!!!

Ma šta je važna tamo neka Jugoslavija i neki srbi, važni su interesi Britanske monarhije. A tim malim srbima, treba da bude čast da posluže britancima kao topovsko meso.


Odakle znaš da ne bi bilo nekog drugog datuma za "narodnu igru sa pevanjem i pucanjem" (= puč, revolucija i sl.)? Ko može da garantuje da bi Hitler ispunio ono od 25. marta što je potpisano. Potpisao je on pakt i sa Rumunima pa nije poštovao dogovoreno. I Bugarima je obećavao da će zadovoljiti njihove teritorijalne aspiracije pa na kraju ih ispalio u jednom delu. Ko može da garantuje da se isto ne bi desilo i Jugoslaviji?

To što pojedini (monarhistički) istoričari uporno proturaju tezu da je pristupanje Trojnom pakta spasilo Jugoslaviju od rata nema veze s realnošću jer je pakt živeo od 25. marta do 6. aprila (napomena: nova vlada Simovića i Petra II nije otkazala pakt već ga je poštovala) te se nisu mogle videti "beneficije" tog pakta - npr. komadanje Grčke i pripajanje Soluna Jugoslaviji, zahtev Jugoslavije da sile Trojnog pakta ne vrše tranzit preko njene teritorije, neučešće jugoslovenskih trupa i sl.
Niko ne daje papir, neki dokument i sl. već svi navode "verovatno", "možda", "najverovatnije", "sigurno" i slične konstrukcije.

Da ne bi tupili sad u vezi Rumunije i Bugarske i to što su prešle na stranu pobednika, a pristupile su Trojnom paktu, vidi:
Stevan K. Pavlović, Istorija Balkana : 1804-1945.
Ričard Krempton, Balkan posle Drugog svetskog rata


Fakat je da je Jugoslavija bila u fazi raspadanja. Na osnovu aktivnosti tadašnjih političara, stvaranje banovine bio je korak ka federalnoj državi i ko zna šta dalje. Npr. Maček je pregovarao sa Italijanima da, uz njihovu pomoć, stvori Hrvatsku što jasno govori o njegovim konačnim namerama - nije se samo zadržavao na stvaranje banovine. Rat je samo ubrzao stvari.

Ustaše ne bi mogli da nestanu jer su ustaše postojale pre rata, u ratu, i nakon rata. Dobar deo njih posle rata završio je u bratskoj nam Siriji.

Nije mi jasno samo zašto ovde pojedini forumaši (ne samo ti @vnf već i drugi, javiće se sigurno ovde) toliko kukaju i provlače Britance kao neko permanentno zlo. Ukapirajte jednu i prostu stvar: Britanija je imperijalna sila, kao i Ruska carevina, Japan, SAD, Francuska, Nemačka. Šta očekujete? Da će oni reći: "E, Srbi su čestit narod, pustićemo ih na miru da vredno okopavaju kukuruz.".

Kao što je @Uzelac2106 rekao to i ponavljam ovde: Da bi se dogodio puč moraš da imaš kritičnu masu, opšte nezadovoljstvo u narodu, određene interesne grupe i sl. Batali ti onu priču, koju Karađorđevićevci forsiraju u poslednje vreme koja se ogleda u onoj "Britanci su krivi za sve". Nisu se Britanci šetali 27. marta već narod (i Srbi, i Hrvati i Slovenci - nisu samo Srbi kao što se servira u medijima).

Ovo što si naveo i tek kako ima veze sa alternativnom, tačnije kontrafaktualnom istorijom (istorijom suprotnih činjenica) jer nastojiš da obrišeš nešto što se već desilo konstrukcijom tipa Da nije bilo 27 marta, ne bi bilo ni 6 aprila, ni kpitulacije Jugoslavije, ni NDH, ni ustaša. (kontrafaktualna istorija postavlja pitanje "what If").

Možda bi bilo bolje za temu, ako se već pokreće polemika, da se izbegavaju konstrukcije tog tipa jer to više nema dodira sa istorijom već sa bujnom maštom pojedinca, a to je sve samo ne istorija (valjda je ovo potforum: Vojna istorija -> Drugi svetski rat, a ne kantina).


Prvo: U svojoj predhodnoj poruci, ti si mene optužio da ja idem na foru ŠBBKBB, da je to što pišem alternativna istorija i sl. Međutim, ako se pogleda ova tvoja poruka vidi se da si ti mnogo više otišao u pretpostavke nego ja. Tvoja osnovna teza je da nije bilo 27. marta možda bi bilo nešto drugo. Ako sledimo tu logiku onda bukvalno sve što se desilo u istoriji možemo pravdati tezom: da se nije desilo to što jeste možda bi se desilo nešto dtugo.[b] Ako je to ispravno, onda ne postoje greške ni u istoriji ni u politici.

Ja sam govorio o [b]uzrocima
i posledicama.

25 mart-potpisan pakt; 27 mart-britanska tajna služba organizovala prevrat; 6 april napad na Jugoslaviju...itd i itd.

Jugoslavija je imala dve mogućnosti:
prva, da odbije pakt i da bude samlevena u udaru Nemačke;
druga, da prihvati pakt i da kupi vreme.
Hitleru se žurilo na istok, nije imao vremena da se bakće se balkancima i to je bila šansa za Jugoslaviju.

Drugo, uvezi britanaca. Pa u istoriji uopšte nije sporno da su britanci stajali iza 27 marta. Ne kažem da tu nije bilo i patriota (koji možda nisu bili svesni šta će sve da se dogodi), ali britanci su glavi pokretači.

Treće, spomenuo si Mačeka, pa on nije bio nemački čovek već anglofil. I britanci su upravo vršili pritisak da se izađe u susret hrvatskim zahtevima (ne samo u vreme kr. Jugoslavije već i u vreme SHS), ali to je neka druga priča. U hrvatskoj je glavnu reč igrala HSS, ustaše su bili manjina, nikad ne bi mogli uspostaviti NDH da nije bilo posredne podrške HSS.

Četvrto, kažeš "Simovićeva vlada nije odbila pakt". Formalno ga nije odbila, ali nemci nisu bili toliki kreteni da poveruju "da puč nema veze sa paktom, da je to čisto unutrašnja stvar Jugoslavije". Znali su nemci či je Simović agent, ko je naredio puč i šta je suština svega toga.

Peto, u vezi "kritične mase". Ima jedna "pozorišna prestava" koja se često izvodi u politički nestabilnim zemljama. Ko nas je imala premijeru 27. marta 1941, a reprizu u drugim zemljama (od latinske amerike do evrope, afrike i azije). U toj prestavi menjaju se glumci, malo se promeni scenografija i dijalozi, ali suština priče i režiseri uvek su isti, oni se ne menjaju. I posledice ostaju iste.

O uticaju britanaca na štampu, političke stranke i subjekte koji imaju autoritet u narodu dosta se govori. Ko je sve bio na platnom spisku britanaca, imaš ovaj tekst:

http://www.rtv.rs/sr_lat/drustvo/godisnjica-vojnog.....80836.html

Ja bih naglasio jednu rečenicu:

Vilijam Donovan, američki general, obaveštajac, otac Centralne obaveštajne agencije (CIA), čovek koji će se januara 1941. godine naći u Beogradu i upoznati ključne pučiste: "Srbi se ne mogu pozivati na 27. mart 1941. godine jer smo mi tu revoluciju kupili".

Šesto: U vezi britanaca. Jesu britanci imperija, tačno je da veliki ne vode računa o malim, ali je tačno i to da nisu nikda britanci isto tretirali srbe sa jedne strane i francuze, belgijance i holanđane sa druge strane. Pisao sam o tome u drugim temama (kad sam govorio o gerilskom otporu nemcima) pa sad da ne odem u off topić staću.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 993 korisnika na forumu :: 56 registrovanih, 7 sakrivenih i 930 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, _Rade, arsa, babaroga, bojank, dane007, DeerHunter, Djokkinen, Doca, doklevise, DonRumataEstorski, Dorcolac, dragoljub11987, dule10savic, GandorCC, Georgius, gorican, havoc995, ikan, Još malo pa deda, Klecaviks, KOV, Krusarac, kunktator, kybonacci, ljuba, lord sir giga, LUDI, Luka Blažević, mercedesamg, Metanoja, mgolub, milenko crazy north, MiroslavD, Misirac, mnn2, mrav pesadinac, Nemanja.M, nemkea71, Neretva, oldtimer, pein, S2M, sap, sasa87, slonic_tonic, Stoilkovic, tubular, vathra, VJ, vladulns, voja64, Volkhov-M, Wrangler, yufighter, zlaya011