http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktue.....alsifikata
Predlagači rehabilitacije ratnog premijera nezadovoljni dokumentacijom BIA. Sumnjivo - priznanje o osnivanju logora Banjica, Dražino pismo...
PRVIH 277 stranica iz dosijea Milana Nedića, od 1.645, koliko bi Arhiv Srbije trebalo da dostavi na zahtev Višeg suda u Beogradu, u okviru postupka rehabilitacije ratnog premijera, puno je falsifikata. Ovo za "Novosti" tvrde pravni zastupnik predlagača rehabilitacije Zoran Živanović i porodica Nedić.
Najdrastičniji primer je, tvrdi Živanović, Nedićevo navodno priznanje da je on formirao logor na Banjici:
- Čak i ako ovaj dokument nije pisan naknadno, i ako Nedićev potpis nije falsifikovan, to znači da je priznanje iznuđeno torturom, jer je naučno dokazana činjenica da je banjički logor postojao pre formiranja njegove vlade. Dokumenta pokazuju da je već 9. jula 1941. u njemu bilo logoraša, a Vlada narodnog spasa je formirana 29. avgusta 1941.
Kao drugi dokument za koji veruje da je lažan, on pominje navodno pismo Draže Mihailovića od 21. decembra 1945. Pismo je napisano ćirilicom, rukom i potpisano sa D. M. U njemu, navodno, general Mihailović daje instrukcije kako pravno goniti Nedića.
- Nejasno je kome bi Mihailović slao to pismo i zbog čega, jer on se u to vreme krio po bosanskim gudurama. U okviru dosijea je i sumnjivi dokument da je Nediću suđeno pred Vojnim sudom u Nišu, 13. aprila 1946. Kao što je poznato, on je preminuo pod nerazjašnjenim okolnostima 4. februara - naglašava Živanović, i dodaje da mu je sada jasno zašto su decenijama ta dokumenta bila tajna:
- Verovatno je i bezbednosne službe bilo sramota da javnosti pokažu tako grube falsifikate!
Aleksandar Nedić, praunuk generala, kaže da je i porodica nezadovoljna dokumentacijom koju su videli.
- Verujem da je jedini sigurno autentičan dokument izveštaj sa preliminarnog saslušanja, koje je obavio Obaveštajni centar Štaba Treće armije SAD. Izveštaj nosi datum 10. jul 1945. Američka obaveštajna služba je imala plan da Nedić bude svedok na Nirnberškom procesu - tvrdi praunuk.
Kao najdrastičnije primere falsifikata Aleksandar navodi reči koje se pominju kao Nedićeve tokom saslušavanja u zgradi OZNA, u Beogradu. Siguran je da ih jedan armijski general nije koristio 1946. godine:
- Bio sam zgranut kada sam video da se u iskazima pojavljuju reči poput "super". Nezamislivo je da se Nedić tako izražavao! Mislimo da je cilj tih falsifikata da se diskredituje suština procesa rehabilitacije.
PRECRTANA POZNATA IMENA
DEO dosijea koji je u Viši sud stigao iz Arhiva Srbije je anonimizovan, odnosno u njemu su precrtana imena. Po Živanovićevim rečima, ovo je često besmisleno, jer se pominju neke opštepoznate činjenice. Recimo, da se Nedić, nezadovoljan razgovorom sa knezom Pavlom, sastao sa namesnikom, čije je ime precrtano:
- Namesnici su bili Perović i Stanković. Znači, mogao se sresti sa jednim od njih dvojice, a pošto su obojica u međuvremenu osuđena, nejasno je zašto bi njihova imena bila zatamnjena, kao i ime Nedićevog naslednika na mestu ministra vojnog.
|