offline
- Danko SVIK VRS
- Mod u pemziji
- Pridružio: 19 Maj 2009
- Poruke: 4983
- Gde živiš: Beograd - Srbija; Novi Grad - Republika Srpska
|
Vazduhoplovna vatrena podrška čini sastavni deo vatrenog uništenja protivnika drugim sistemima oružja, a usmerena je pre svega na: onesposobljavanje neprijateljevih oružja za masovno uništavanje, kao i drugih borbenih i materijalnih sredstava; žive sile (u neposrednom dodiru); vojne i civilne infrastrukture neophodne za vođenje rata; drugih ešelona i rezervi; otpornih tačaka; komandnih mesta i dr. Pri organizovanju i izvođenju vazduhoplovne vatrene podrške uvek se vodi računa o tome da se obezbedi tesno sadejstvo avijacije i jedinica KoV i RM koje se podržavaju, kao i pravovremeno izvršenje postavljenih zadataka. Vreme reagovanja avijacije uvek je usklađeno sa zahtevima borbene situacije, odnosno uvek se teži da bude što kraće i da se podrška pruža neprekidno, danju i noću, u povoljnim i složenim meteorološkim uslovima. Usklađenost udara iz vazdušnog prostora i sa kopna (mora) uslov je za povećanje efikasnosti podrške i bezbednosti sopstvenih snaga (sprečavanje međusobnog uništenja).
Suština i smisao vazduhoplovne vatrene podrške u tome je da se ojača vatrena moć podržavanih snaga, sadejstvuje u vatrenom uništenju protivnika pri izvoĎenju pojedinih važnih oblika borbenih dejstava i time stvore uslove za uspešno izvršenje postavljenih zadataka uz minimalne gubitke sopstvenih snaga.
U okviru vazduhoplovne vatrene podrške, avijacija, po pravilu, u napadnim dejstvima podržava svoje kopnene (pomorske) snage prvenstveno pri: proboju organizovane odbrane; uvođenju drugog ešelona i rezervi u borbu; nasilnom prelasku velikih vodenih prepreka i sl., a uodbrani, pre svega u: sprečavanju pokreta, razvoja i uvoĎenja u borbu snaga protivnika; izvođenju protivnapada i protivudara; vatrenom uništenju protivnika koji je prodro u dubinu itd.
Imajući u vidu specifičnosti zadataka koji se izvršavaju u toku vazduhoplovne vatrene podrške, ona se može podeliti na dve komponente: neposrednu i posrednu vazduhoplovnu vatrenu podršku.
Neposredna vazduhoplovna vatrena podrška sopstvenih kopnenih (pomorskih) snaga jedan je od najtežih borbenih zadataka avijacije. Teškoće u razlikovanju sopstvenih od neprijateljevih snaga i sredstava u neposrednom dodiru donekle su umanjene uvođenjem u opremu aviona uređaja za precizno vođenje ubojnih sredstava po sistemima PVO protivnika. Potreba da se leti velikom brzinom na maloj visini i postigne što veće iznenađenje, čime se PVO protivnika izlaže minimalan broj aviona koji izvode napad, dovelo je do razvoja raznovrsnih vođenih ubojnih sredstava za prostorno dejstvo (rakete, bombe, kasete sa potkalibarnom municijom i sl.), što donekle predstavlja svojevrsnu kompenzaciju za greške u nišanjenju, do kojih dolazi pri ovakvim napadima. Nevođene rakete lansirane u zaprečnoj vatri i dalje su najpogodnije sredstvo napada na pešadiju i oklopno-mehanizovane jedinice.
Posredna vazduhoplovna vatrena podrška, nazivana i izolacija bojišta, predstavlja prodor avijacije napadača u dubinu vazdušnog prostora i teritorije branioca s ciljem napada po određenim objektima na kopnu (moru), čije će uništenje oslabiti borbenu moć branioca i omogućiti napadaču uspešno izvršenje postavljenih zadataka. Posredna vazduhoplovna vatrena podrška izvodi se u svim meteorološkim uslovima, danju i noću, prvenstveno po: svim vrstama saobraćajnica i objekata na njima (mostovima, tunelima, čvorištima, prelazima preko reke, sidrištima, lukama i sl.); aerodromima baziranja avijacije i avionima na njima; skladištima ubojnog materijala; fabrikama oruţja i municije: remontnim zavodima i drugim objektima značajnim za vođenje rata.
S obzirom na dve pomenute komponente vazduhoplovne vatrene podrške, razvijena su i odgovarajuća vazduhoplovna sredstva za njihovu realizaciju. Tako danas u svetu postoje avioni namenjeni za jurišna (neposredna) dejstva (jurišnici – kako ih nazivaju na Zapadu) odnosno za dejstva na frontu (frontovci ili šturmovici – kako ih nazivaju Rusi) i avioni za izolaciju bojišta – bombarderi (po zapadnoj terminologiji), odnosno avioni daljeg dejstva (po ruskoj terminologiji).
Treba napomeniti da je godinama u najrazvijenijim zemljama sveta, posebno velikim silama, pokušavano da se razvije višenamenski borbeni avion koji bi sa različitim varijantama naoružanja i opreme mogao da obavlja više različitih zadataka. Međutim, i pored nekih uspelih varijanti, može se pouzdano reći da se u ovom nije sasvim uspelo. I pored toga što danas postoji mnogo poznatih „višenamenski“ borbenih aviona, oni praktično nose samo isti zajednički naziv, a u stvari su izrađeni u mnogo verzija koje, svaka za sebe, predstavljaju slične, ali ne i iste avione.
|