Izbor novog visenamenskog aviona za Srpsko Vazduhoplovstvo

32

Izbor novog visenamenskog aviona za Srpsko Vazduhoplovstvo

offline
  • Pridružio: 01 Jun 2006
  • Poruke: 2092
  • Gde živiš: Malo tamo malo vamo

Evo kako su u casopisu HV predstavili trziste vojnih aviona i trend kupovine za one koji nisu procitali clanak prije posto je tekst malo stariji ali ipak aktuelan...

Tržište suvremenih borbenih zrakoplova je možda najvrjedniji tržišni segment vojne industrije uopće. Dok su površinski ratni brodovi i podmornice pojedinačno veće vrijednosti, oni su ipak ograničeni na manji broj primjeraka i na pomorske zemlje. Paketi modernizacije ratnog zrakoplovstva borbenim zrakoplovima 4. generacije čak i u slučaju manjih zemalja rijetko se kreću ispod 700-800 milijuna USD. Namjera je ovog članka predstaviti najvažnije programe borbenih zrakoplova koji se danas i u bliskoj budućnosti nude na svjetskom tržištu

Lockheed Martin F-22 Raptor
Do kraja listopada 2005. ukupno je zračnim snagama SAD isporučeno 50 od 83 zrakoplova F-22 Raptor, koliko je brojila prva naručena serija. Progresija smanjivanja planiranog broja zrakoplova za zračne snage SAD-a još jednom je pobudila sumnje i strahove da će program Raptor završiti kao i programi helikoptera Comanche ili topničkog sustava Crusader, koji su otkazani u poznoj razvojnoj fazi. Zadnji planovi zračnih snaga SAD-a predviđaju nabavku ne više od 179 zrakoplova, čime bi se postigla velika ušteda u odnosu na 750 zrakoplova koliko su predviđali izvorni planovi načinjeni tijekom 1986. Ipak, za razliku od spomenutih otkazanih programa, malo je vjerojatno da će takva sudbina zadesiti i Raptor koji je već zašao duboko u fazu serijske proizvodnje, a puna operativna sposobnost postignuta je ove godine. Osim toga, otkazivanje programa F-22 je gotovo nezamislivo u smislu erozije pa čak i gubitka one margine kvalitativne nadmoći američke vojne moći koje SAD uživaju u odnosu na dvije brzo rastuće svjetske sile - Indiju i Kinu. Iz tog razloga na vrhu strateških prioriteta američke vojske je razmještanje i puna operativna sposobnost dostatnog broja zrakoplova F-22 Raptor i održavanje otvorene proizvodne linije što je duže moguće ako se eventualno pokaže potreba za dodatnim zrakoplovima.


Ipak, cijena i dalje ostaje kritična točka programa. Cijena zrakoplova trebala bi se spustiti na "samo" oko 100 milijuna USD po primjerku uz razumni broj zrakoplova. Porast cijene za oko 30% moguć je ako se proizvodnja zaustavi na sada aktualnih 179 primjeraka. Nadalje, iako operativna testiranja potvrđuju velike borbene sposobnosti Raptora i dalje postoje dugoročni problemi u potpori zrakoplova zbog kompleksnosti cijelog sustava kao, problem pouzdanosti te održavanje radarske i druge "nevidljivosti".


U svakom slučaju samo 179 primjeraka najnovijeg zrakoplova relativno je skroman rezultat gotovo 20 godina dugog programa istraživanja i razvoja. Još nedavna revizija potreba američkog ratnog zrakoplovstva utvrdila je minimalno potreban broj od 381 raptora Moguće je da će se na kraju taj cilj i postići - možda kroz razvoj i uvođenje novog bombardera srednje veličine kao inačice aktualnog Raptora. Izvjesno je da tri programa razvoja novog zrakoplova međusobno konkuriraju (F-22, F/A-18 i F-35 JSF) za proračunska sredstva i praktički nema izgleda da se svi realiziraju u planiranom broju verzija i primjeraka. Kao najvjerojatniji kandidat za rezove pojavljuje se F-35 JSF za koji je ionako osigurana impresivna proizvodna linija.


Iako uz određene probleme dugogodišnji razvoj Raptora se uistinu konačno (započeo je davne 1986.) priveo kraju uspješno provedenim završnim testovima prije uvođenja u operativnu uporabu. Počevši od proračunske 2006. Raptor ulazi u punu serijsku proizvodnju koja će trajati do 2008. kada bi trebalo biti proizvedeno svih 179 zrakoplova. Moguća revizija, odnosno usporavanje tempa proizvodnje omogućila bi održavanje aktivnih proizvodnih linija do 2011. kada bi bilo moguće započeti s proizvodnjom nove inačice.


Posljednja operativna testiranja reflektiraju preorijentaciju onoga što je prvo bilo planirano kao zrakoplov za postizanje zračne nadmoći u višenamjenski F-22 sposoban za uporabu brojnih vrsta vođenih projektila zrak-zemlja uz istodobno zadržavanje neupitnih sposobnosti gospodarenja zračnim prostorom. Posljednja testiranja uključivala su uporabu projektila s GPS sustavima navođenja (JDAM - Joint Direct Attack Munition), dok su podaci o meti bili dostavljani podatkovnom vezom Link-16. Otežavajuća okolnost u provođenju spomenute vježbe bila je simulirani napad protivničkog zrakoplova i uporabe projektila zrak - zrak iz internog spremnika zrakoplova uz istodobno provođenja priprema i napadaja cilja za zemlji. Raptor je čak i bez uporabe eksternih nosača, a kako bi se zadržale performanse i nizak stupanja zamjetljivosti, opremljen čitavim spektrom različitih kombinacija oružja potrebnih za provođenje zadaća višenamjenskog zrakoplova. Dva unutrašnja spremnika na trupu zrakoplova namijenjeni su projektilima zrak-zrak kratkog dometa u klasi AIM-9, dok je veliki središnji unutrašnji prostor, početno namijenjen smještaju šest projektila AIM-120 srednjeg dometa, trenutno konfiguriran da prihvati kombinaciju dva do tri AIM-120 i jedan do dva JDAM projektila. Kako bi se poboljšale mogućnosti zrakoplova da napadne više ciljeva bez kompromitacije niskog radarskog presjeka, planira se opremanje zrakoplova novom "bombom malog dijametra" (SDB - small diametar bomb) koju bi se smjestilo u trup zrakoplova. To novo, vrlo kompaktno i lagano oružje u klasi 113 kg pripada kategoriji "pametnog" oružja i omogućava kombinaciju do četiri SDB-a i toliko AIM-120.


Boeing F/A-18 E/F Super Hornet
Rasprave koje se vode u SAD-u o isplativosti i uopće opravdanosti paralelnog razvijanja i nabave tri potpuno različita tipa zrakoplova nisu imale gotovo nikakvog učinka na proizvodni program Being F/A-18 E/F i planove njegove modernizacije. Dapače, razvijena je i odobreni su planove nabavke inačice za elektroničku borbu EA-18G. Serijska proizvodnja Super Horneta nastavlja se tempom od 40 zrakoplova godišnje u skladu s višegodišnjim ugovorom koji omogućuje ekonomski pogodnu godišnju proizvodnju i relativno niske troškove proizvodnje (procjene o cijeni zrakoplova kreću se na razini 55 milijuna USD). S obzirom na okolnosti na tržištu vojnih zrakoplova to je velik uspjeh.

Dok je ukupno planirani broj zrakoplova smanjen sa 548 na 460, a isporuka je već uslijedila za 250 zrakoplova, nedavno je lansiran program proizvodnje 80 namjenskih zrakoplova inačice za elektroničku borbu čime se planirani broj proizvodnje približio početnome. Isporuka "Growlera" će uslijediti 2008-2012 kako bi zamijenio "teglećeg konja" Grummanov EA-6B Prowler.


Paketi modernizacije neprestano se izmjenjuju na zrakoplovima E/A-18, inačice Block 1 i Block 2 su već implementirane, a podizanje zrakoplova na standard Block 3 vjerojatno će uslijediti do kraja slijedećeg desetljeća. Usavršavanja koja su u tijeku koncentrirana su na područje avionike, a osobito k usavršavanju sposobnosti sudjelovanja u kompleksnim združenim borbenim operacijama koje će uključivati ne samo razne tipove zrakoplova s ljudskom posadom, već i borbene bespilotne letjelice. Što se tiče neposrednih programa modernizacije Super Hornet će kao i drugi borbeni zrakoplovi prve linije dobiti nove kacige JHCMS uvezane s novim projektilom zrak-zrak AIM-9X. Također, novougrađeno je i novo središnje računalo misije kao srce sustava za upravljanje borbenim letovima. Originalni Raytheonov multimodalni radar AN/APG-73 s konvencionalnom antenom s mehaničkim skeniranjem, naslijeđen od prethodnih inačica F/A-18 C/D radi smanjenja cijene cijelog programa, biti će zamijenjen novim proizvodom iste kompanije s oznakom AN/APG-79 čija je jedna od bitnih karakteristika elektroničko skeniranje. To omogućava daleko veći domet otkrivanja, nekoliko puta bolju rezoluciju nego prethodni model kao i bolju otpornost na protumjere. Osim toga, ekstremna brzina pretraživanja omogućava istodobnu uporabu radara u zadaćama zrak - zemlja tijekom napadne akcije, uz istodobno skeniranje u modu zrak - zrak kako bi se pratila situacija u zračnom prostoru. U tu svrhu usavršeni su i senzori prije svega u odnosu na istaknutiju ulogu Super Horneta kao napadačkog zrakoplova u obliku novog podvjesnika s naprednim mogućnostima zahvaćanja cilja u infracrvenom dijelu spektra. Planiraju se i modifikacije na području aerodinamike, misli se prije svega na krila.


Ono što zrakoplovu Boeing F/A-18 E/F nedostaje za potpuni uspjeh jesu izvozni rezultati. Iako je sudjelovao u brojnim međunarodnim natječajima, a u Maleziji je čak i pobijedio, još nije zabilježena prva inozemna narudžba. Trenutačno najvažniji tender je jamačno indijski natječaj za 126 višenamjenskih zrakoplova, gdje je, prema nekim informacijama, upravo Super Hornet jedan od dva najizglednija kandidata, uz Mirage 2000-5Mk2. Prema nekim informacijama, vjerojatno je da će se indijska potražnja povećati sa 126 na 180-190 višenamjenskih zrakoplova. To bi znatno povećalo troškove cijelog programa koji se sada procjenjuje na iznos od 10 milijardi USD ili više. Zahtjevi za ponudama biti će upućeni, osim spomenutim i francuskom Rafaleu, američkom F-16, ruskom MiG-35, švedskom JAS 39 Gripenu kao i europskom Typoonu.


Dassault Rafale
Domaća knjiga narudžbi ima trenutačno upisana 120 zrakoplova od ukupno planiranih 294, od čega 234 za zračne snage (82 naručena) i 60 za mornaričko zrakoplovstvo (38 već naručeno). Od ukupnog broja naručenih 47 zrakoplova za zračne snage i 12 Rafala za mornaričko zrakoplovstvo biti će najnovije inačice F3 koja je trenutačno još u fazi razvoja. Godišnje se proizvede do 10 zrakoplova, ali se nakon 2006. planira ekonomski prihvatljiva stopa od 22 zrakoplova godišnje prema posljednjem sklopljenom ugovoru iz prosinca 2004., koja obuhvaća seriju od 59 zrakoplova.

Dok se ukupni broj naručenih Rafalea za francuske oružane snage nije promijenio, znatno se promijenio omjer između jednosjeda i dvosjeda. Mornaričko zrakoplovstvo koje je do 2004. planiralo nabavu 2/3 od svojih 60 zrakoplova u inačici dvosjeda, će prema najnovijim revizijama nabaviti isključivo jednosjedne verzije, dok će zračne snage smanjiti broj dvosjeda sa planiranih 139 na 84 zrakoplova. Dvosjedne inačice Rafalea biti će nabavljene samo za provedbu zadaća nuklearnih udara i za potrebe obuke. Iz navedenog se može izvući zaključak da mornaričko zrakoplovstvo neće više imati mogućnosti nanošenja nuklearnih udara. Službeni razlog kojim se objašnjava preferiranje jednosjeda jest da moderna tehnologija i sučelje pilot - stroj omogućuju da i samo pilot može učinkovito obaviti većinu zadaća u ulozi napadačkog zrakoplova, za što je donedavno bio standard zrakoplov s dva člana posade. Iako je navedeni razlog vjerojatno točan, ne treba zanemariti niti troškovni aspekt s obzirom da su inačice dvosjeda za oko 10% skuplje.


Prva operativna postrojba francuske mornarice opremljena Rafaleima postao je 12 skvadron i to srpnju 2004., sljedeća postrojba postat će operativna tijekom 2007. Prvih 20 Rafalea francuskog ratnog zrakoplovstva trebalo bi do kraja 2006. postići status inicijalne operativne sposobnosti. Drugi skvadron trebao bi postati operativan u 2008. i treći u 2009. Svi navedeni zrakoplovi bit će uvedeni u uporabu u F2 standardu, što znači da će posjedovati poboljšane sposobnosti borbe u modu zrak - zrak uz znatne sposobnosti napadanja ciljeva na zemlji. Rafale F2 sposoban je, između ostalog naoružanja, nositi AASM vođene bombe, SCALP-EG krstareće projektile a bit će opremljen i sučeljem prema sustavu za lasersko označavanje Damocles. Sastavni dio opreme su i FLIR senzor, Link16 podatkovna veza, kao i RBE2 radar koji omogućuje sposobnost paralelne uporabe u modu zrak - zemlja i zrak - zrak.


Najvažnija ograničenja te inačice su neodgovarajuće sposobnosti borbe protiv brodova, nemogućnost integracije sofisticiranih izvidničkih podvjesnika, opremanje projektilom ASMP-A za nanošenje nuklearnih udara i konačno opremanje protubrodskim projektilom AM39 Exocet standard 3. Navedeni problemi rješavat će se u sklopu razvoja standarda F3 koji se temelji na ugovoru sklopljenom u veljači 2004.g. vrijednom 659 milijuna eura. Zrakoplovi RAFALE standarda F3 trebali bi ulaziti u operativnu upotrebu od 2008., čime će i ratno zrakoplovstvo i ratna mornarica steći sposobnosti borbe zrak - zrak i zrak - zemlja.


Osim standarda F3, glavni program modernizacije se planira za 2012. - 2015.g. Navedeno uključuje novu, usavršenu inačicu motora M88, koji nudi veći potisak (za 20% u odnosu na stariju inačicu) kao i radar s elektroničkim skeniranjem - AESA, koji je trenutačno u naprednoj fazi razvoja. Radar AESA razvija Thales koji će poboljšati mogućnosti radara u oba moda: borbi zrak- zrak (i već sadašnja antena omogućava praćenje do osam ciljeva) i borbama zrak - zemlja (uključujući i protubrodsku ulogu).


Nakon što je izgubio na međunarodnim tenderima za korejsko i singapursko ratno zrakoplovstvo (od moderniziranog zrakoplova F-15), Dassault svoje marketinške napore koncentrira na prodaju Rafalea Grčkoj, dugogodišnjem klijentu francuske vojne industrije. Kao potencijalno perspektivno tržište za zapadnu vojnu opremu općenito, ali i za sam Rafale pojavljuje se Alžir, koji, nakon dugogodišnje orjentacije na oružje istočnog podrijetla otvara svoje oružane snage pa čak i preferira oružje zapadnog podrijetla. Kao potencijalni kupac Rafalea pojavljuje se i Saudijska Arabija koja traži zamjenu za svoju malu zračnu flotu od 22 Tornada ADV (što nema nikakve veze s odobrenim planovima modernizacije 83 primjerka Tornada inačice IDS). Francuska se nada da se nalazi u užem izboru, pa čak i u prednosti u odnosu na američke ponuđače, iako posljednje vijesti pokazuju da se Saudijska Arabija odlučila za Eurofighter Typhoon. Saudijska Arabija ima međutim i dugoročnu potrebu zamjene svoje zastarjele flote zrakoplova F-5E. Tako kombinirana kupovina mogla bi rezultirati kupovinom čak 100 zrakoplova . Prema nekim izvorima, Francuska nudi Saudijskoj Arabiji konfiguraciju Rafalea s eksternim tankovima za gorivo na gornjem dijelu krila. Takva mogućnost kojom bi se nudilo gotovo 40% povećanje borbenog radijusa smatra se gotovo idealnom za obranu velikog zračnog prostora Saudijske Arabije.

Zrakoplov F-16 tijekom dugogodišnjeg razvoja evoluirao je iz lakog dnevnog lovca za postizanje zračne prevlasti i vođenja zračne borbe samo u vizualnom dometu u jedan od najsofisticiranijih višenamjenskih zrakoplova.

Inačica F-16 C/D, koja se trenutačno proizvodi u inačicama Blok 50/52/52+ nastavlja se profilirati diljem svijeta, među zemljama koje stare primjerke F-16 žele modernizirati novima, ali i među zemljama koje prvi put nabavljaju taj tip zrakoplova. Knjiga narudžbi približava se broju od čak 4.500 proizvedenih zrakoplova. Postojeće i narudžbe koje se tek očekuju i trebale bi biti dostatne da održe proizvodne linije u Fort Worthu otvorenim do kraja ovog desetljeća, što ostavlja otvorenim rizik prekida u proizvodnji ako do tada ne započne proizvodnja F-35. Rizik je, smatraju analitičari, minimalan glede kašnjenja proizvodnje F-35, dok se istodobno očekuju i nove narudžbe tog relativno jeftinog zrakoplova. Osim toga, očekuje se da će programi modernizacije znatno zaposliti proizvodne linije.

F16

Posljednji komercijalni uspjeh F-16 je najava tajlandskog ratnog zrakoplovstva da namjerava nabaviti 16 polovnih F-16 C/D od viškova američkog ratnog zrakoplovstva koji bi zamijenili zastarjele F-5. Puno važnije je kako se Lockheed Martin nada novim, dodatnim narudžbama F-16 Block 52+ od Grčke. Grčka vlada i Sjedinjene Države potpisale su Sporazum o ponudi i prihvaćanju (LOA) o kupoprodaji 30 zrakoplova F-16 Block 52 Plus, s opcijom za još deset, kojima bi dopunili postojeći ugovor za isti zrakoplov koji predviđa nabavku 60 primjeraka istog modela. Time bi se ukupni broj F-16 za grčko ratno zrakoplovstvo povećao na 170. Prema američkim izvorima, vrijednost ukupnog programa za grčko ratno zrakoplovstvo trebala bi doseći 3,1 mlrd. USD, što je u Grčkoj izazvalo uzbunu, s obzirom da je ministar obrane vrijednost posla procijenio na samo 1,1 mlrd. USD
Kad je riječ o tekućim isporukama, dvije zemlje Vijeća za suradnju u zaljevu (Gulf Cooperation Council) - Oman i Ujedinjeni Arapski Emirati - ojačavaju svoja zrakoplovstva novim F-16. Oman je naručio 12 primjeraka F-16, usavršeni Block 50 (osam jednosjeda i četiri dvosjeda) opremljeni motorima General Electric F110-GE129, a isporuka se planira završiti tijekom ove godine. Najvažniji novi ugovor, sada u fazi isporuke, sklopljen je sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima i vrijednost mu se procjenjuje na 8 mlrd. USD. Program koji bi trebao biti završen do sredine 2007. opremiti će zrakoplovstvo UAE s do sada najsofisticiranijim modelom porodice zrakoplova F-16, nekad oznake Block 60, sada F-16 E/F "Desert Falcon".

Uvođenje u uporabu 80 tih zrakoplova (55 jednosjeda F-16 E i 25 dvosjeda F-16 F - posebno namijenjenih višenamjenskim jurišnim borbenim zadaćama) zajedno sa 60 novih ili moderniziranih Miragea 2000-9 učinit će zrakoplovstvo UAE brojčano i po kvaliteti jedno od najmoćnijih u regiji. Prvi primjerci tih zrakoplova isporučuju se u konfiguraciji ograničenih sposobnosti i bit će zadržani u SAD-u na provođenju programa obuke pilota UAE. Prvi zrakoplovi sposobni za borbenu uporabu - linija Standard 1 - koji su isporučeni tijekom 2005., donijeli su niz novih i poboljšanih sposobnosti na području radara i sustava za elektroničku borbu. Tijekom 2006. uslijedit će isporuka Standard 2 konfiguracije s proširenim sposobnostima sustava za elektroničku borbu, novim modovima rada radara, kao i sposobnostima nošenje novih oružja. Konačna konfiguracija F-16 E/F Standard 3 isporučivat će se tijekom 2007. i imat će u cijelosti funkcionalan sustav navigacije i usavršeni radarski mod mapiranja terena. U srcu avionike nalazi se multimodalni radar Northrop Grumman AN/APG-80 opremljen AESA-om, sposoban za istodobno obavljanje funkcija pretraživanja zračnog prostora i suočavanja s neprijateljskim prijetnjama.


Desert Falcon dolazi opremljen motorom General Electric F110-GE-132, najsnažnijom verzijom ovog tipa koji nudi potisak od oko 14,5 tona u načinu rada s naknadnim izgaranjem, odnosno 8,7 tona u normalnom načinu rada. Ta snaga je očito potrebna uzmajući u obzir maksimalnu težinu zrakoplova pri polijetanju od 22,86 tona, što je znatno više od 15 tona prve inačice F-16A, a uz održavanje iste površine krila od 27,87m2.
Sa druge strane u tijeku je isporuka posljednjih od 102 naručena zrakoplova F-16I Soufa Izraelu. Riječ je o dvosjedu, višenamjenskom zrakoplovu namijenjenom izvođenju napadaja na ciljeve na zemlji. Ta inačica opremljena je s dijelom opreme specifičnom za izraelsku inačicu zrakoplova, npr. Elbit računalo za planiranje misije, Elop head-up displej kao i Elisra sustav za elektroničku borbu. F-16I osposobljen je, također, za nošenje podvjesnog spremnika Litening II.
Čileanska vojska opremit će ratno zrakoplovstvo s deset zrakoplova (šest F-16C i četiri D) tijekom 2006., dok se poljsko ratno zrakoplovstvo priprema za uvođenje u uporabu 48 primjeraka F-16 C/D Block 52 - usavršena verzija (36 jednosjeda i 12 dvosjeda).

Suhoj SU-27/30
Zahvaljujući komercijalnom uspjehu obitelji zrakoplova Su-27/30, a u očekivanju vladine odluke o otpočinjanju razvoja novog zrakoplova pete generacije PAK-FA, Suhoj i polunezavisna tvornica IAPO nastavljaju rad na novim, savršenijim verzija ovog teškog lovca. Osim specijaliziranih inačica, posebno prilagođenih za svakog pojedinog kupca (tu se ubrajaju inačice za Kinu, Indiju i Maleziju) u tijeku su studije razvoja, kako za potencijalna strana tržišta tako i za domaće tržište - rusko ratno zrakoplovstvo koje je zainteresirano za razvoj ovog zrakoplova i izvan okvira postojećeg programa modernizacije Su-27M kao i za naručivanje novih aparata. Novo predložena inačica, za sada pod oznakom SU-35BM, trebala bi biti jednosjed s višenamjenskim sposobnostima, opremljena u potpunosti novim kokpitom i integriranom borbenom avionikom. Dio standardne opreme bit će, kao i u slučaju "indijske inačice" kontrola vektora potiska kao i novi digitalni "fly-by-wire" sustav upravljanja letom koji će omogućiti napredne sposobnosti letenja i pokretljivosti. Moguće je i da će ta inačica koristiti i nešto od opreme koja se razvija za novu generaciju PAK-FA, osobito elemente avionike i neke oružne sustave.
Što se tiče tržišnog potencijala, postoje mnoge nepoznanice koje se odnose na strukturu kineske knjige narudžbi. Licencna proizvodnja do 200 J-11 (Su-27SK) zaustavljena je nakon 105 primjerka i u tijeku su pregovori o isporuci, odnosno licenci za proizvodnju usavršene inačice i/ili modernizaciji postojećih J-11. U međuvremenu Indija je prihvatila ruski prijedlog prema kojemu je prva serija od 18 Su-30K isporučenih indijskom ratnom zrakoplovstvu vraćena Rusiji i zamijenjena je u potpunosti novim zrakoplovima verzije MKI. Prema prvotnom dogovoru isti su trebali biti zadržani i modernizirani na MKI standard.
U tijeku su pregovori s Indonezijom o nabavci oko 12 zrakoplova, kombinacije Su-27 i Su-30 kojima će biti moguće opremiti prvu borbenu jedinicu. Očekuje se početak isporuke 18 Su-30MKK malezijskim zračnim snagama. Malezija je prvotno planirala dvostruku nabavku Su-30MKK i F/A-18F, međutim planovi nabavke američkog zrakoplova stavljeni su na čekanje zbog financijskih, ali i političkih razloga, što znači da se mogu očekivati dodatne narudžbe Su-30MKK.
Dugoročna budućnost Suhoja leži u razvoju novog programa PAK-FA koji unutar kompanije nosi oznaku T-50. Prvi let prototipa T-50, ponešto optimistično, očekuje se u 2007., iako je jasno da serijska proizvodnja ne može početi prije sredine sljedećeg desetljeća. Iz tog razloga za Suhoj je vrlo važno da osigura rad proizvodnih linija i proizvodnju raznih novih inačica Su-27/30 do početka proizvodnje novog zrakoplova. Od T-50 se očekuje da će biti lakši od prethodnika iako će se zadržati konfiguracija s dva motora. Ali, T-50 bi trebao inkorporirati unutrašnji spremnik naoružanja u trupu zrakoplova (što je već prikazano na demonstratoru S-47 Berkut) kao i druga konstrukcija rješenja koja zrakoplov čine manje vidljivim za senzore, a kao i uzor američki F-22 imat će sposobnost supersoničnog krstarenja.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 27 Nov 2006
  • Poruke: 149



offline
  • Pridružio: 11 Okt 2006
  • Poruke: 174

...pa, ako bude srece, negde oko 2015-te ove ptice cemo gledati na nasem nebu Smile

mycity.rs/must-login.png

offline
  • Pridružio: 31 Dec 2006
  • Poruke: 261
  • Gde živiš: Pancevo

Xaxaxaxaxax.... Veoma optimistcki!

offline
  • Pridružio: 11 Okt 2006
  • Poruke: 174

...srpski JSF s neba se cuje i .... izvesnima porucuje Smile

offline
  • Pridružio: 27 Nov 2006
  • Poruke: 149

Posto se aktuelizovao, a nije bas detaljno bradjivan, malo da se poprica o MiG-u 29 M2 (odnosno MRCA - Multi Role Combat Aircraft), odnosno dvosedoj modernizovanoj varijanti varijanti "dvadesetdevetke" koja je pravi multi-role, tj. osposobljen je za dejtvo po ciljevima u vazduhu,a bogami i po zemlji...Mix je kacio neke slike ranije, ali evo malo i TT podataka:

Dakle, MiG-29M2:

Podaci:

MiG-29M-2 is an advanced, genuinely multirole tactical fighter for control of upper airspace, ground attack and naval high-altitude precision weapons control. It has got increased payload/range and endurance and is intended as replacement for basic MiG-29.

Preceded by 9.14 with Ryabina (mountain) LLTV targeting pod, the 9.14 prototype (07682 `407') first flew 13 February 1985, but became 9.13/MiG-29S development aircraft. It features greatly redesigned airframe; two 86.3 kN (19,400 lb st) Klimov RD-33K turbofans (`land-based' versions of MiG-29K engine); it is designed for triplex analogue fly-by-wire controls for lateral axis, quadruplex elsewhere, with mechanical back-up to ailerons and rudders (only pitch axis fly-by-wire by late 1996); it has a 'glass' cockpit with two monochrome (green) multifunction CRTs (not push-button, but HOTAS); finally, the airframe includes modifications to extend aft centre of gravity limit for relaxed stability.


- Different levels of upgrading basic MiG-29 versions, from MiG-29SD ("9.12 SD") to todays most advanced MiG-29SMT ("9.17"), resp. –SMT2 ("9.17-2")

The first of six prototypes and one static test airframe was flown on 25 April 1986 with RD-33 engines; first flight with RD-33K engines (previously tested on 921) 26 September 1987; first exhibited at Machulishche airfield, February 1992; flight refuelling trials on standard MiG-29 test aircraft began 16 November 1995, completed January 1996; enlarged engine air intakes with movable lower lip to increase mass flow on take-off. Original FOD doors in air intakes replaced by lighter retractable grids, permitting deletion of overwing louvres and internal ducting in lightweight aluminium-lithium alloy centre-section, providing increased fuel tankage; new intakes tested on 921; total internal fuel capacity 5,700 litres (1,506 US gallons; 1,254 Imp gallons). New wing section, with sharp leading-edge. Increased span ailerons. Bulged wingtips with fore and aft RWRs; more rounded wingtip trailing-edge; larger, sharp-edge and slightly raised LERX; increased-chord horizontal tail surfaces, with dogtooth leading-edge. Bonded aluminium-lithium front fuselage, welded steel behind; nose lengthened by approximately 20 cm (7½ in); 40 mm (1½ in) higher canopy; new IFF and Gardeniya active jammer in dorsal spine, which terminates in `beaver-tail' structure, containing twin 13 m2 (140 sq ft) brake-chutes, that extends beyond jet nozzles; single larger honeycomb composite over-fuselage airbrake. Strengthened landing gear with KT-209 mainwheels. Extensive use of RAM-coating giving claimed `×10' reduction in frontal RCS.

Phazotron Zhuk-M Radar and other Avionics

Also known as the N010M, as yet unconfirmed eastern European sources describe Zhuk-M as utilising a flat-plate antenna and the `Bagiet’ processor in place of the baseline radar’s C.90 unit. Use of `Bagiet’ is said to have facilitated the introduction of a range of air-to-surface modes including ground mapping, stationary target detection, ground MTI, terrain avoidance and Doppler beam sharpening. Russian sources suggest that Zhuk-M is intended for MiG-29 applications.

General data of Zhuk-M
Frequency range: 8-12.5 GHz
Detection range: 120 km (forward hemisphere, 5 m² RCS target)
Targets: up to 4 (tracked); 10 (detected)
Angular coverage: -40º/+55º (elevation); ± 85º (azimuth)
Weight: 180 kg

The MiG-29M also has a new OLS-M longer-range IRST, with added TV channel and laser designator/marked target seeker using common mirror system. TS101 processors with new software. A-331 Shoran. Chaff/flare dispensers relocated in dorsal spine.

Claimed more comfortable to fly, with increased permissible angle of attack (30º during initial tests, subsequently expanded), better manoeuvrability, and improved cruise efficiency the new MiG has also got eight underwing hardpoints for 4,500 kg (9,920 lb) stores, including four laser-guided Kh-25ML (AS-10 `Karen') or Kh-29L (AS-14 `Kedge'), anti-radiation Kh-25MP (AS-12 `Kegler') and Kh-31A/P (AS-17 `Krypton') or TV-guided Kh-29T (AS-14 `Kedge') ASMs; eight RVV-AE (R-77; AA-12 `Adder') AAMs, R-73E (AA-11 `Archer') AAMs or KAB-500KR 500 kg TV-guided bombs. According to conversations at Ramenskoye, RAC-MiG has recently bought 15 tons of latest Russian precision guided ammo on their own expenses in order to be able to start weapons-certification for foreign customers.

Number of rounds for gun was reduced to 100

The welded Al-Li structure is very expensive and failed to provide promised weight savings. State Acceptamce Tests were suspended due to funding problems, in May 1993. The planned MiG-29UBM trainer (9.61) was abandoned, and was not ordered for Russian Air Forces at the time, though development was relaunched by MAPO in late 1999. A re-worked development was re-launched by MAPO in late 1999 and MiG-29M2 (unveiled at MAKS 2001 and also referred to as the MRCA) is a two-seat strike variant of the `Fulcrum', and is optimised for low-level operations against high-value, high-risk targets. The type made its maiden flight from Zhukovsky on 26 September 2001. The aircraft is a land-based version of the navalised MiG-29KUB and includes folding wings and the Phazotron-NIIR Zhuk-M multimode radar.
Range on internal fuel is 1,079 nm (2,000km; 1,242 miles), or, with three external tanks 1,726nm (3,200km; 1,988 miles).

Zhuk-M Capabilities and Performances
The Phazotron-NIIR Zhuk-M belongs to a family of X-band (8 to 12.5 GHz) airborne multimode radars. Known alternately as the N010, the Zhuk radar is noted as having been originally designed for installation aboard the MiG-29 9.16 prototype and was subsequently flown aboard prototypes of the MiG-29M during the early 1990s. As of late 2001/early 2002, a variant of the equipment was being promoted as a potential upgrade for the MiG-23 fighter. In terms of components, Russian sources describe the radar as comprising a 680 mm diameter, slotted-array, flat-plate antenna assembly, a receiver, an `advanced' data controller, data and signal processors, a synchroniser, a power supply, an exciter, a transmitter and what is termed a `TV-former' unit.

Also known as the N010M, Zhuk-M is utilising a flat-plate and the "Bagiet" processor in place of the baseline radar's C.90 unit. Use of "Bagiet" wassaid to have facilitated the introduction of a range of air-to-surface modes, including ground mapping, stationary target detection, ground MTI, terrain-avoidance and Doppler beam sharpening. Russian sources suggest that Zhuk-M is intended for all MiG-29 applications. The MiG-29M2 also has a new OLS-M longer-range IRST, with added TV-channel and laser-designator/marked target seeker, using common mirror system, then TS101 processors with new software, A-331 Shoran, and chaff&flare dispensers relacated into the dorsal spine.

Zhuk-series Working Modes
The radar features a built-in test capability and is credited with 15 operating modes divided between air-to-air and air-to-surface modes as follows:

Air-to-air
Look-up/look-down range-while-search and Track-While-Scan (TWS) of 10 targets with simultaneous engagement of up to four.

Air combat
Vertical search; head-up display search; wide-angle search; boresight and automatic terrain avoidance for low-altitude combat operations.

Air-to-surface
Real beam ground-mapping; Doppler beam sharpening; synthetic aperture; display enlargement/freeze; TWS on four targets; ground target Moving Target Indicator (MTI)/tracker; air-to-surface ranging and navigation update.
Weapons compatibility includes the Kh-31A, R-27R1, R-27T1, R-37E and RW-AE munitions.

Status
As of late 2001/early 2002, the Zhuk, Zhuk-8-II, Zhuk-27, Zhuk-F and Zhuk-M variants of the Zhuk airborne multimode radar were being promoted. According to Jane’s sources, the People’s Republic of China ordered 100 examples of the Zhuk-8-II for retrofit aboard J-8-II interceptors of the People’s Liberation Army Air Force (PLAAF) in June 2001, while the Zhuk-M-S is understood to have been installed aboard late production PLAAF Su-30MKK fighters. Here, sources suggest that the first 20 Su-30MKKs were fitted with the N001VE variant of NIIP’s Mech radar. For its part, Zhuk-MF has been suggested as a candidate radar for installation aboard the Russian Federation’s forthcoming 5th generation combat aircraft.

Slike:

mycity.rs/must-login.png

mycity.rs/must-login.png

mycity.rs/must-login.png

offline
  • zixo  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 27 Sep 2006
  • Poruke: 24206
  • Gde živiš: Beograd

Treba reci da je MiG-29M2 sada modifikovan u MiG-35.

offline
  • Pridružio: 11 Okt 2006
  • Poruke: 174

...poznato je Smile ...bar vecini na forumu Smile

offline
  • Pridružio: 21 Apr 2005
  • Poruke: 80
  • Gde živiš: Pančevo

hm , da
vrlo je prosto
imaćemo mi F-22 i to do 2020 Smile ili makar do 2030
šala nastranu sad
ako se neko pita kako
vrlo jednostavno oni kubure sa vodom a mi je imamo za izvoz
i lepo im ponudiš izvesnu količinu vode za avion i to je to
samo još da neko pročita ovaj post Smile
znam da je skoro off topic ali ima tu nečega
svako od nacija ima nešto šti drugima treba neko naftu, neko vodu
bez nafte još kako tako ali bez vode nikako

offline
  • Pridružio: 22 Feb 2007
  • Poruke: 238

Evo jedan prijedlog i ne bih želio da ga se doživi kao provokaciju. Kako hrvatska skoro nabavlja eskadrilu gripena i velika je vjerojatnost kako će oni nadzirati i nebo bih, uz ugovor o plaćanju dakako, predlažem da srbija s hrvatskom potpiše identičan ugovor kako bi hrvatski gripeni ,dok srbija ne modernizira svoje zrakoplovstvo, nadzirali-čuvali nebo iznad srbije. U duhu dobrosudjeskih odnosa i budućnosti, zašto ne?

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 309 korisnika na forumu :: 20 registrovanih, 1 sakriven i 288 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 2413 - dana 03 Okt 2019 05:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: apostata, Atomski čoban, Bane san, calvi, Cvijo_ue, Ehinacea, Ivan Gajic, ljuba, mgaji21, Milan A. Nikolic, Milos1977, Nebo_M, nuke92, oldtimer, ostoja, Sima zna, trajkoni018, vasa.93, vddutina, zlaya011