Navrsava se 13 godina kako je Milenko Pavlovic, komandant 204.lovackog puka poleteo u susret NATO eksadrili i u toj neravnopravnoj borbi dao svoj zivot.
Vecna mu slava i veliko hvala.
I dalje je jedan od mnogih koga Srbija nije casno ispratila.
Danas na mestu Milenkovog pada. Uza rodbina, prijatelji, kolege i oni koji nikako da zaborave..
Pocasni vod je odlazio kada sam dosao.
Razgovor sa bratom, majkom, rodjacima,...prisecanja teskih i bolnih trenutaka iz 99-tih, sitne dogodovstine sa Milenkom, navike, odnos prema pozivu za koji se opredelio i najupecatljivije: "avion je moj zivot, bez njega se ne vracam na zemlju".
Na ovom mestu je pao prednji deo aviona. Bilo je onako kako je Milenko govorio. Sve i da je mogao, on nebi napustio svoj avion.
Ево сад прегледах неке портале и ни на једном се не спомиње погибија Миленка Павловића. Срамота за државу Србију, која се видимо како одужила нашим иситнским херојима.
' Ko su ti koji HEROJU uskraćuju pravo da se tako nazove? Oni koji su se krili pod zemljom, dok je on sa braćom leteo pod oblake? Ne trebaju orlovima vrapci da odaju priznanja. SLAVA MU! '
Danas su pripadnici 101.lae polozili vence i odali pocast svom Komandantu, pukovniku Milenku Pavlovicu...
Na slici : potpukovnik Aleksandar Piposki i majori Vladimir Petrovic i Stevovic Milan.