Na današnji dan...

24

Na današnji dan...

offline
  • voja64  Male
  • Stručni saradnik foruma
  • Pridružio: 10 Okt 2012
  • Poruke: 25468

Na danasnji dan 1. juna 1999, za vreme obilaska polozaja raketnih baterija PVO u selu Omoljica kod Panceva, nakon dejstva zlocinacke NATO avijacije na ovaj grad i polozaje RV i PVO, jednim od projektila, smrtno je pogodjen i general Ljubisa Velickovic.
Slava mu!



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
online
  • Pridružio: 17 Maj 2008
  • Poruke: 12058
  • Gde živiš: Srbija

Slava mu
I on je jedan u nizu onih koje tadasnje vreme nije htelo da razume.



offline
  • Zastitar planete Zemlje i majke Prirode
  • Pridružio: 24 Jul 2012
  • Poruke: 3870

Danas je Svetski dan zastite zivotne sredine 05.06.

Taj dan je ustanovila je Generalna skupstina Ujedinjenih nacija na konferenciji u Stokholmu 1972. godine gde je prisustvovalo 113 drzava, medju njima i Jugoslavija.

http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%A1%D0%B2%D0%B5%D1%8.....0%BD%D0%B5

Ekoloski kalendar, nije na odmet da se procita

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%95%D0%BA%D0%BE%D0.....0%B0%D1%80

offline
  • voja64  Male
  • Stručni saradnik foruma
  • Pridružio: 10 Okt 2012
  • Poruke: 25468

Na današnji dan pre 110 godina preminuo Jovan Jovanović Zmaj..

offline
  • voja64  Male
  • Stručni saradnik foruma
  • Pridružio: 10 Okt 2012
  • Poruke: 25468

-НА ДАНАШЊИ ДАН-
Битка на Брегалници водила се у времену од 30. јуна ‒ 9. јула 1913. године.
После Првог балканског рата, србски и бугарски дипломати се нису могли договорити око поделе територија које су освојиле од Османског царства. Србија је, по савезном уговору, сматрала да се решење спора преда арбитражном суду Русије. Али Бугарска, под утицајем војничке партије, а подстицана Аустроугарском, није хтела да сачека решење руског цара, већ је 30. јуна 1913., без најаве рата, извршила препад на српску и грчку војску и тиме започела рат, а у исто време и битку на српском фронту. Простор на коме се одвијала битка, протеже се од Царевог врха на Осоговској планини, па низ оба његова гребена, који се спуштају на југ и југозапад, обема странама Злетовске реке до њеног ушћа у Вардар.
У бици су учествовале 1. и 3. армија, 7 пешадијских и 1. коњичка дивизија (127 батаљона, 253 топа и 33 ескадрона), свега око 176.000 бораца са 253 топа са српске стране; са бугарске стране 4 армија, македонско-једренско ополчење, 4 дивизије и 3 бригаде (95 батаљона, 230 топова), око 130.000 бораца.
Бугарски план за битку био је да концентрисаним снагама 4. армије изврше изненадан препад на српску војску, да поведу офанзиван бој с ограниченим циљем (заузимање спорног територија), у којем да потуку српску војску на фронту од Вардара дуж Брегалнице и Злетовске реке до Царевог врха, и да заузму Овчје Поље.Српски план за битку заснивао се на ратном плану, који је предвиђао стратегијски дочек бугарског напада на брегалничком фронту и по одбијању овога, прелаз у наступање треће српске армије у вези са Грцима. Упркос томе што је план предвиђао напад Бугара, а српска војска је донекле била на опрезу, ипак се није знало време бугарског напада и битка је била изненадна за њу.
Губици код 1. и 3. српске армије били су око 20.000 мртвих и рањених, код 4. бугарске армије око 30.000 мртвих, рањених и заробљених.
Најжешћи бој је доживела тимочка дивизија, која је успешно бранила јурише двапута надмоћнијих Бугара.

offline
  • voja64  Male
  • Stručni saradnik foruma
  • Pridružio: 10 Okt 2012
  • Poruke: 25468

Sa malim zakašnjenjem na jučerašnji je dan rođen naš slavni vojskovođa.
Na današnji dan rođen je Živojin Mišić

Šestog jula 1855. rođen je srpski vojvoda Živojin Mišić, učesnik svih ratova koje je Srbija vodila od 1876. do 1918, jedan od najbriljantnijih vojskovođa u Prvom svetskom ratu.


Vojno obrazovanje stekao je u Artiljerijskoj školi u Beogradu i austrijskoj Streljačkoj školi, a na Vojnoj akademiji u Beogradu predavao je od 1898. do 1904. strategiju. U srpsko-turskim ratovima od 1876. do 1878, uspešno je komandovao bataljonom, zatim odredom, istakavši se izuzetnom hrabrošću. Bataljonom je komandovao i u srpsko-turskom ratu 1885, a 1904. je penzionisan, i to zbog sumnje da je neprijateljski raspoložen prema oficirima-zaverenicima koji su 1903. ubili kralja Aleksandra Obrenovića. Zbog vojno-političke situacije u kojoj se Srbija našla posle austrougaske aneksije Bosne i Hercegovine, aktiviran je 1909, na zahtev načelnika Glavnog generalštaba – vojvode Radomira Putnika, i postavljen za njegovog pomoćnika.
U Prvom balkanskom ratu, pokazao se kao sjajan strateg i jedan je od najzaslužnijih za pobedu nad Turcima 1912. u Kumanovskoj bici. U balkanskim ratovima i na početku Prvog svetskog rata, bio je pomoćnik načelnika štaba Vrhovne komande. Na sopstvenu molbu, 15. novembra 1914, tokom Kolubarske bitke, postavljen je za komandanta Prve armije, koja je zapala u veoma tešku situaciju. Povrativši joj poljuljani moral, uspeo je izuzetnim taktičkim potezima da zaposedne Suvoborski greben, a potom energičnim dejstvima potpuno razbije austrougarske trupe.

Kolubarska bitka, u kojoj je 300.000 austrougarskih agresorskih vojnika do nogu potukla srpska vojska od 120.000 boraca, jedinstven je primer u istoriji ratova koji svedoči o tome da se armija kojoj je predviđan brzi slom za kratko vreme može reorganizovati, preći u kontraofanzivu i neprijatelju naneti odlučujući poraz, zbog čega se i danas izučava na vojnim akademijama širom sveta. Za briljantnu strategiju kojom je tada nadmudrio austrougarsku komandu, Živojin Mišić unapređen je u čin vojvode.

Prilikom povlačenja srpske vojske 1915, operacije Prve armije znatno su pomogle srpskoj Vrhovnoj komandi da osujeti plan opkoljavanja srpske vojske, plan koji je pripremio nemački feldmaršal Fon Makenzen. Kao načelnik štaba Vrhovne komande srpske vojske, Živojin Mišić rukovodio je 1918. pripremama za proboj Solunskog fronta i potom uraganskom ofanzivom srpske vojske, odlučujuće doprinevši odbacivanju zahteva savezničke komande da Prva armija pod komandom Petra Bojovića obustavi napredovanje, jer se odvojila od glavnine savezničkih snaga na rizičnu udaljenost od 200 kilometara. Napisao je više vojnih dela, uključujući „Strategiju“, izdatu 1907.
Njegov lik i delo ovekovečeni su u mnogim umetničkim delima: višetomni roman Dobrice Ćosića „Vreme smrti”; pozorišna predstava „Kolubarska bitka” prema dramatizaciji dela tog Ćosićevog romana; pesme Vojislava Ilića Mlađeg („Na dan sahrane vojvode Mišića”), Alekse Šantića, Slobodana Markovića („Vojvoda Mišić”), Petra Pajića; slike Uroša Predića, Milana Milovanovića, Vase Eškićevića, Veljka Stanojevića, Nikole Milojevića, Teodora Švrakića; skulpture Đorđa Jovanovića (poprsje na beogradskom Novom groblju), Dušana Jovanovića Đukina, Veljka Forcana (bista u Struganiku), Nebojše Mitrića (reljef na ribničkom mostu u Mionici), Ota Loga (spomenik u Mionici, bista na Rajcu), Milana Besarabića (bista u Ljigu), Dušana Nikolića (spomenik u Valjevu), Ljubiše Mančića (reljef na mestu u Beogradu gde je bila Mišićeva kuća), Drinke Radovanović (biste u Tekerišu i Beogradu), Save Halugina (bista u Mišićevu kod Subotice) itd.

U Ljubljani je 1919. dotadašnja Kunova cesta preimenovana u – Cesta vojvode Mišića. Kasarne u Mariboru i Ljubljani dugo su nosile Mišićevo ime. U Zemunu je proglašen za počasnog građanina. Škola u Oglađenovcu se od 5. oktobra 1933. zvala Osnovna škola vojvode Mišića. Osnovna škola u selu Brežđu kod Mionice takođe nosi njegovo ime. Jedno dobrovoljačko naselje na severu Bačke prozvalo se 1927. godine – Mišićevo. Mišićeva rodna kuća u Struganiku je obnovljena i pretvorena u spomen-muzej (1987). Dan Mišićevog rođenja proslavlja se od 1997. kao praznik Mioničke opštine, a od 1998. godine svakog jula u Mionici se priređuju Mišićevi dani. Danas, kasarna Vojske Srbije u Valjevu nosi Mišićevo ime.

Na pomenu izginulim ratnicima Vojvoda Živojin Mišić sa svojin sinovima Radomirom i Vojislavom posle proboja Solunskog fronta.

Radeći pristupni put od rodne kuće Vojvode na poklon sam 1989.g.dobio monografiju sa posvetom od potomaka I sela Struganik i PLANINICA.

Izgled omota monografije pored moje ikone Đurđic.

Jedna od najpoznatijih misli slavnog Vojvode iz moje monografije.

Jedna od najstarijih sačuvanih slika je sa majkom Anđelijom kao pešadijski potporučnik.

Nakon završetka akademije oženio se sa Lujzom.

Kapetan Ž.M.

Major Ž.M.

Đeneral Ž.M u trenucima predaha pred Kolubarsku bitku za čije je zasluge unapređen u Vojvodu.

Vojvoda u izradi planova za proboj Solunskog fronta.

Vojvoda Živojin Mišić na jednom od predaha nakon proboja Solunskog fronta i borbe za oslobođenje Srbije.

Rodna kuća u Selu Struganik pretvorena je u Zavičajni muzej ...Najtoplija preporuka svima da je posete jer je na svega sedamdesetak km od Beograda i 15 od Mionice prema Ravnoj Gori...

offline
  • voja64  Male
  • Stručni saradnik foruma
  • Pridružio: 10 Okt 2012
  • Poruke: 25468

Na današnji dan rođen je Nikola Tesla
http://sh.wikipedia.org/wiki/Nikola_Tesla

offline
  • voja64  Male
  • Stručni saradnik foruma
  • Pridružio: 10 Okt 2012
  • Poruke: 25468

Na današnji dan rođen je kralj Petar I Karađorđević - najpoštovaniji vladar Srbije:
11.07.2014 10:46
http://www.krstarica.com/zivot/kralj-petar-i-najpostovaniji-vladar-srbije/

Na današnji dan rođen je najomiljeniji vladar Srbije – kralj Petar Prvi Karađorđević – kralj Srbije od 1903. do 1918. i potom do smrti 1921. Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca – čija je vladavina obeležena razvojem parlamentarne demokratije, ubrzanim privrednim razvojem, kulturnim napretkom i slobodom štampe kakva u Srbiji u 20. veku nije postojala ni pre ni posle njega.

Tokom vladavine „Njegovog veličanstva svetog starca“, kako su ga nazivali u Francuskoj, ojačane su političke i kulturne veze s južnoslovenskim narodima, a pod njegovim žezlom, Srbija je bila Pijemont slobode, ideal ustavnog uređenja i žarište napretka u tom delu Evrope.
U narodu – koji ga je najčešće zvao čika Pera – uživao je ogromno poštovanje, zbog izuzetnog poštenja i krajnje skromnog načina života.

Kralj Petar Prvi Karađorđević rođen je kao peto dete Kneza Aleksandra i Kneginje Perside (kćerke Vojvode Jevrema Nenadovića) na Petrovdan, 11. jula 1844. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Beogradu, a dalje školovanje je nastavio u Švajcarskoj u zavodu Venel-Olivije u Ženevi. Po završenom školovanju septembra 1861, Petar se upisuje u pariski Kolež Sen Barb, a 1862. u čuvenu vojnu akademiju u Sen-Siru koju završava 1864. godine. U Parizu se bavio fotografijom i slikarstvom, i usavršavao svoje vojničko i političko obrazovanje. Ono mu je otvorilo vidike ideja političkog liberalizma, parlamentarizma, demokratije i njenih institucija. Početkom 1868, sa svega 24 godine, Knežević Petar je u Beču štampao svoj prevod knjige engleskog političara i filozofa Džona Stjuarta Mila “O slobodi”, sa svojim predgovorom, koji će kasnije postati njegov politički program.

Posle ubistva Kneza Mihajla u maju 1868, politički krugovi bliski dinastiji Obrenović priključili su novom srpskom Ustavu i odredbu kojom se porodici Karađorđević zabranjuje povratak u otadžbinu i oduzima sva imovina.

Knežević Petar se pridružio Legiji stranaca francuske vojske 1870. i sa njom je učestvovao u ratu između Francuske i Pruske, zbog čega je odlikovan Ordenom Legije časti, postavši jedini evropski vladalac koji je to odličje zaslužio na bojnom polju. Pod imenom Petar Mrkonjić, u bosansko-hercegovačkom ustanku protiv Turaka komandovao je 1875. i 1876. jednim ustaničkim odredom.

U leto 1883. godine na Cetinju se oženio Kneginjom Ljubicom – Zorkom, najstarijom kćerkom crnogorskog Knjaza Nikole. U tom braku rođeno je petoro dece: kćerke Jelena i Milena (umrla kao dete), i sinovi Đorđe (odrekao se prava nasledstva prestola 1909), Aleksandar i Andrija (umro kao dete). Posle kraćeg boravka u Parizu, porodica Karađorđević preselila se na Cetinje, gde je ostala sledećih deset godina. Zbog lošeg materijalnog položaja, Knežević Petar prodao je kuću u Parizu 1894, i nastanio se sa porodicom u Ženevi. Njegovi kontakti sa ljudima iz Srbije, naročito sa vođom radikala Nikolom Pašićem nikada nisu prestajali.

Tokom 1897, Knežević Petar odlazi u Rusiju, i biva primljen kod cara Nikolaja II. Tri godine kasnije pokušao je da se sporazume sa Kraljem Aleksandrom Obrenovićem o priznavanju prinčevske titule i povraćaju oduzete imovine, ali bez uspeha. Knežević Petar je još više pojačao svoju političku aktivnost za povratak u Srbiju. Godine 1901. nastojao je da stupi u bliže odnose sa Austro-Ugarskom, nudeći joj svoj politički program.

U noći između 28. i 29. maja 1903. oficiri zaverenici ubili su Kralja Aleksandra Obrenovića i Kraljicu Dragu. Vojska je na svoju ruku izvela državni udar i proglasila Kneževića Petra Karađorđevića za Kralja Srbije, što je svojim izborom potvrdila Narodna Skupština 15. juna.

Posle 45 godina Karađorđevo potomstvo ponovo dolazi na čelo srpske države, čime počinje novi period u njenom razvoju. “Želim da budem pravi ustavni Kralj Srbije“ – rekao je Kralj Petar I u svom proglasu tokom polaganja zakletve.

Od samog početka svoje vladavine, Kralj Petar I suočio se sa ozbiljnim preprekama. Zemlja je bila rastrzana unutrašnjom političkom borbom, a Austro-Ugarska, isprva naklonjena novom srpskom Kralju, postala je ubrzo otvoreni neprijatelj Srbije, naročito posle krize izazvane aneksijom Bosne i Hercegovine 1908. godine.
Prvi balkanski rat protiv Turske 1912, i Drugi – protiv Bugarske 1913. – okončani su trijumfom srpske vojske pod vrhovnom komandom Kralja Petra I, i oslobađanjem Raške oblasti, Kosova, Metohije i Makedonije, i njihovim pripajanjem Srbiji.

Usled stalnih i teških napora u Balkanskim ratovima, zdravstveno stanje Kralja Petra I se pogoršalo, i on je 24. juna 1914. preneo kraljevska ovlašćenja na svog sina Prestolonaslednika Aleksandra. Mesec dana kasnije, Austro-Ugarska je objavila rat Srbiji, čime je započet Prvi svetski rat. Posle veličanstvenih pobeda na Ceru i Kolubari 1914, nakon ulaska Nemačke i Bugarske u rat 1915, srpska vojska bila je prinuđena na povlačenje i napuštanje zemlje. Albanska golgota ostavila je velikog traga na zdravlje ostarelog Kralja. On je ipak doživeo da dočeka konačnu pobedu i oslobođenje Srbije, i stvaranje nove države nastale ujedinjenjem Srba, Hrvata i Slovenaca.

Umro je 16. avgusta 1921. u Beogradu, a sahranjen je u svojoj zadužbini na Oplencu. Zbog svojih zasluga u Balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu u srpskom narodu ostao je zapamćen kao Kralj Petar I Oslobodilac.
Današnji Zrenjanin je jedan period između dva svetska rat anosio ime po Kralju Petru Prvom i zvao se Petrovgrad.U znak sećanja na njega je na trgu ponovo podignut spomenik a ja sam ga nedavno uslikao.








offline
  • voja64  Male
  • Stručni saradnik foruma
  • Pridružio: 10 Okt 2012
  • Poruke: 25468

Са малим закашнјенјем на Јучерашнји Дан.
ПАВЛЕ ВУЈИСИЋ - ПАЈА ЛЕГЕНДА КАКВЕ ВИШЕ НЕМА!
На данашњи дан пре 88 година,10 јула 1926 године рођен је један од наших највећих глумаца Павле Паја Вуисић.
Непуну сезону глумио је у Панчевачком позоришту, истовремено је статирао на филму Чудотворни мач (1950) Воје Нановића и безуспешно покушао да се упише на Академију.Снимио је велики број филмова и телевизијских серија. Није имао формалног глумачког образовања. Био је глумац широког дијапазона, те глумио у разним улогама.

offline
  • voja64  Male
  • Stručni saradnik foruma
  • Pridružio: 10 Okt 2012
  • Poruke: 25468

Napisano: 12 Jul 2014 13:48

Вилхелмина Мина Караџић Вукомановић

Свет је угледала 12. јула 1828. године, у бечком предграђу Ландштрасе, као седмо дете оца Вука Стефановића Караџића и мајке Ане. Расла је у крају ситних трговаца и занатлија, у породици где је смрт харала, и где се често преплитала радост рађања и жалост умирања.

Од малих ногу се одликовала бистрином. Била је миљеница и родитеља и многобројних пријатеља куће. Јернеј Копитар, високи дворски цензор, називао је „циганчицом“, алудирајући на њену тамну пут. Брижни отац је желео да јој пружи све најбоље. Колико се могло у доба великог сиромаштва. „Много је тога себи закидао, писала је она касније, само да би ми пружио завидно образовање“. Учила је Мина језике, волела је музику, а сликарство је учила код великих мајстора кичице. Волела је портрете. Из њеног сликарског опуса је остало педесетак радова, а најчешћи мотив су били ликови родитеља, рођака, пријатеља. Историчари уметности су касније оценили да је њен развој ишао линијом сазревања. Али није сазрела. Породичне трагедије и бројне невоље су допринеле да се заувек мане сликарства, своје велике љубави.

Мина Вукомановић Караџић је иза себе оставила и бројне стихове и преводе. Говорила је више језика, волела је поезију, пуно је писала, још више читала. Стихови су јој били љубавни, родољубиви, кадкад тужни, често болећиви:

„Сећај ме се! Али не…
радије ме заборави,
Биће то боље за нас обоје;
Сан је био леп… прекриј га велом,
Заборави ме одважно —
али не — сећај ме се.“

http://srpskoblago.rs/vilhelmina-mina-karadzic-vukomanovic/

Dopuna: 13 Jul 2014 18:24

http://www.crveneberetke.com/jastrebarsko-jedini-k.....o-za-decu/

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1348 korisnika na forumu :: 47 registrovanih, 4 sakrivenih i 1297 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 9k38, A.R.Chafee.Jr., ajo baba, Alibaba1981, Andrija357, Areal84, bagor10, Brana01, bufanje, darkangel, Dorcolac, DPera, draganl, drimer, FileFinder, gasha, ikan, jackreacher011011, janbo, Karla, kikisp, Krvava Devetka, kuntalo, kybonacci, ljuba, Mcdado, mercedesamg, Milos ZA, milutin134, naki011, nemkea71, nextyamb, panzerwaffe, pein, raptorsi, Romibrat, skvara, Srle993, suton, Toper, Trpe Grozni, Vlada78, wolf431, YugoSlav, zbazin, zlaya011, Zoca