offline
- Pridružio: 07 Dec 2011
- Poruke: 738
|
Kad se na ovoj temi vec prica o svemu - da krenem i u drugom smjeru:
Cemu zadrzavanje na formatu baterija i regimenti? Je li buducnost PVO mreze lezi u pojedinacnim elementima van ikakve integracije u baterije ciljnicki radar-lanseri?
Primjer djelovanja: Zamislimo plocu 4 puta 4, svaki kvadrat je recimo 100 km * 100 km. U svakom je nekakav dalekometni radar. Radari dakle idu od oznake 1 do 16. Radar 1 otkrije neki kontakt. Radar 2 takodjer, sekundama poslije, pridruzuju im se npr radari 3 i 4. Svaki od njih ima odredjeni set podataka koje dobiva gledajuci taj kontakt.
Ti se podaci salju do zapovjednih tocaka. Usporedjuju se i kompajliraju. Pretpostavljam da se dobije preciznija slika o cemu se tu zapravo radi, prije nego bi to ijedan od ta cetiri radara dobio sam. Dakle pojedinacan radar ne salje samo svoj zakljucak o tome kakav je to kontakt vec salje (gotovo) sirove podatke. (komprimirane i vjerojatno malo prociscene cisto radi ustede bandwidtha) Dakako, to je pretpostavljam jos SF za danasnju tehniku, pretpostavljam da bi to bilo previse informacija za raznorazne sigurne releje. Ali pricam hipotetski, za buducnost.
Recimo da zapovjednistvo utvrdi da je kontakt zapravo neprijateljski avion/skupina aviona i da hitno treba djelovati po tome.
Nevezano za onih 16 radara, od kojih su neki UHF, neki L band, neki X band, itd - po spomenutoj je 4*4 ploci razbacano nekoliko skupina lansera. To su samo skupine lansera. Dakle vozila s raketama (svako od njih ima odasiljace i antene za komunikaciju) i vozila za logistiku. Nema drugih radara s njima, vozila za zapovjednisto itd. Oni zapravo samo primaju podatke, rijetko emitiraju.
Recimo da bi skupine iz kvadranta 2 i 3 mogla prva doseci svojim raketama cilj. No zapovjednisto odluci pricekati par desetaka sekundi i lansira prvo rakete iz 1 i 4, pa opet priceka pa onda iz 2 i 3. Reicmo lasira po jednu raketu iz svake skupine (ako je cilj samo jedan) ili po vise njih svaka (ako je vise aviona). Dakako, rakete bi morale biti samonavođene u terminalnoj fazi (zadnjih 30-50 km?) da takvo što funkcionira ali to vec i danas postaje standard.
Ostaje problem korekcija putanje. Po meni je najlakše da sami radari (oni iz pocetka price) budu ujedno i vozila koja salju korekcije. Neki ce radari to vjerojatno moci i bez nekog veceg dodatnog hardvera, kao sto to spy radari rade. Ipak, pretpostavljam da nije bas realno da se raketa lako pripremi da moze primati informacije modulirane i od x band radara i S band radara. Ali mozda moze, sto ja znam. Neki radari, poput L band ili UHF vjerojatno bi tu ipak morali imati odvojen odasiljac koji bi emitirao korekcije, al ne vidim to kao veliki problem, to je zapravo stari pristup koji se koristi vec desetljecima.
Poanta je da se korekcije salju nasumicno iz svih raspolozivih radara/emitera. Gledano na jednoj raketi, prvu korekciju bi dobila npr s radara 1, drugu s radara 3, trecu s radara 6, itd. Dakle, podaci bi dolaziti s razlicitih strana, radi tezeg pracenja istih. Koliko je, doduse, tu problem sto bi senzori na raketi koji bi hvatali te emisije iz raznih kuteva bili osjetljiviji na protivnicko ometanje? (koje bi, doduse, moralo doci iz prednje hemisfere rakete i koje bas radi cestog skakanja emisija i ipak relativno uskih, usmjerenih snopova ne bi trebalo biti tako lako moguce)
Rakete mogu pomagati radarima tako sto i same odasilju neke feedback informacije. U nekom trenutku ce zahvatiti cilj, tu isto mogu slati neke podatke o tome zapovjednistvu koja pogleda sto su zahvatile i odluci je li to dobar cilj. Ako nije, raketa trazi sljedeci cilj. Radi jednsotavnosti, preskocimo vise ciljeva i zadrzimo se na scenariju s jednom metom. Rakete iz sektora 1-4 putem korekcija idu razlicitim putanjama, povrh toga sto lansirane iz razlicitih smjerova i razlicitih udaljenosti. Poanta je koncentrirati vatru u istom trenutku, iz razlicitih smjerova. Ne govorim, naravno, o nekim dijametralnim smjerovima, ali recimo jedna bi prisla sprijeda lijevo, druga sprijeda desno, treca i cetvrta odozgora lijevo i desno. Opet dovoljno da se pokrije vise mogucih putanja reakcije aviona. (buduci da sam zamislio dvostupanjske rakete, dakle ne ultrabrze mach 7 presretace vec pokretljive presretace koji bi ipak bili sporiji. Iako, ako financije dopuste, zasto ne imati i razlicite vrste presretaca u istom presretanju? po 2 i 2?)
Po potrebi i nasumicnom principu, radari u kvadrantima bi se gasili i premjestali. Mozda bi bila potrebna jos veca gustoca radara (ako financije dopuste) pa bi imali npr 8 puta 8 kvadrata, svaki 50*50 km. Po par bi radara uvijek gledalo ciljeve, dok se ostali (recimo ostale dvije trecine) premjestaju, ako je rizik od SEADa prevelik. Dakako da je to golem napor za ekipe, golema potrosnja goriva i materijala, ali opet, to je nesto sto se i danas prakticira.
Najveci problem svega je protok informacija. Trebalo bi jako puno emitiranja u stvarnom vremenu. To bi emitiranje moralo biti sigurno, dakle pricamo o vrlo usmjerenim atenama kratkog dometa. Mozda cak i o laserskim datalinkovima, ako su isti spremni za masovnu uporabu. Moguce pricamo o potrebama posebnih vozila/tocaka po ploci kao relejima, radi vece sigurnosti. To su sve dodatni troskovi u ljudstvu i tehnici, cak i ako tehnologija dopusta toliki protok informacija na jednom mjestu, a da ne smeta bezbrojnim ostalim potrebama protoka informacija tijekom rata.
Za kraj, nevezano nuzno za ovaj tekst, sto tocno sprjecava spomenute radare da u svakom svom pulsu ukodiraju i podatke: "ja sam taj i taj radar, ovo je moj taj i taj puls po redu"? Bilo koji radar/senzor koji moze primiti i interpretirati slicne podatke (a slican radar istog radnog podrucja bi sigurno morao to moci) trebao bi moci i razaznati taj puls od drugih slicnih pulseva, izmedju ostalog i svojih pulseva.
Zapovjednistvo bi moralo imati podatke o preciznim lokacijama svih radara u mrezi, i kad bi usporedilo podatke o primljenim pulsevima na raznim radarima/tockama mogli bi, barem s odredjenom preciznoscu ako ne s velikom preciznoscu, odrediti od kuda je taj odbijeni puls dosao. Radar koji se rotira po horizontali a el. skenira po vertikali trebao bi moci utvrditi odakle je samotni puls dosao po horizonali, unutar odredjenog broja stupnjeva. Imao bi potpis pulsa, dakle zna se tocno vrijeme i mjesto slanja pulsa, tocno vrijeme i mjesto primanja pulsa, te otprilike mjesto odbijanja pulsa u zraku o nepoznatu metu. I dakako, to ne bi radio samo jedan radar nego vise njih. Rezultati bi se medjusobno usporedjivali i vjerojatno bi se preciznost mogla dodatno povecati. Mozda to ne bi bilo super korisno, al svakako bi moralo moci pomoci. S druge strane, da je sve to tako lako i korisno, vec bismo to vidjeli na radarima, je li tako? A cinjenica da se o tome ne prica moguce znaci da ima nepoznatih problema koji takvo sto sprijecavaju. Mozda je preciznost takvog sustava puno, puno manja nego se nadam, pa citava stvar postaje neisplativa. Iako, po meni je vec i sam podatak da je nesto ondje donekle koristan, a jos kad bi se to moglo odrediti na kvadrante ili preciznije - pa to je vec dobar dio posla odradjen.
|
