Northrop Grumman B-2 Spirit

1

Northrop Grumman B-2 Spirit

offline
  • Pridružio: 24 Mar 2004
  • Poruke: 3522
  • Gde živiš: Zemun



B-2A
Namena: strategijski bombarder sa dva člana posade

Pogonska grupa:četiri turboventilatorska motora General Electric F118-GE-110 potiska po 84,52 kN

Dimenzije: dužina 21,03 m, visina 5,18 m, raspon krila 54,43 m, površina krila 464,5 m 2

Maše: prazan između 45360 i 49900kg, normalna u poletnju 168.433 kg, maksimalna u poletan/u 181.437 kg

Performanse: maksimalna brzina na velikoj visini 764 km/h, vrhunac leta 15.240 m dolet sa jednom popunom goriva u vazduhu 18.532 km borbeni radijus u profilu leta vi-ni-vi (visoko-nisko-visoko) sa osam raketa SRAM i 8 termonuklearnih bombi B83 - 8.154 km (Mislim da može da nosi i termonuklearnu bombu B61)

Naoružanje: 34.020 kg ubojnih sredstava u dva nosača u trupu

Korisnici: SAD




Dugo se u američkim službenim izvorima tvrdilo da strategijski bombarder B-1B ima velike Šanse da izvede prodor kroz sovjetsku PVO zahvaljujući, između ostalog, duplo manjem radarskom odrazu u odnosit na B-52. Kasnije je United States Air Force (Ratno vazduhoplovstvo SAD-a ) u nastavku “USAF” priznao da to nije tačno, već je razlika zanemarljiva. Ipak, rakete velikog dometa mogu da dosegnu svoje ciljeve i kada se ispale sa pozicija koje nisu u protivničkom vazdušnom prostoru. Zbog potrebe za uništavanjem malih, ali vojno značajnih ciljeva, kao što su mobilni lanseri interkontinentalnih raketa SS-24 i SS-25, podzemna komandna mesta, komunikacijska čvorišta, a koji se moraju pronaći duboko u sovjetskoj teritoriji, projektovan je bombarder sa vrlo malom radarskom uočljivosti.
U velikoj tajnosti je, 1978 g.. započet rad na programu bombardera napredne tehnologije — ATB (Advanced Technology Bomber). Za detalje konstrukcije nisu znali ni članovi kongresnih komisija čije je mišljenje bilo presudno u odobravanju finansijskih sredstava za nastavak razvoja. Javna promocija je priređena na aerodromu Palmdejl 22. novembra 1988 g., na američki način. Iz hangara je izguran neobičan avion crno-sive boje, tako da je 500 gostiju moglo da ga vidi samo iz prednjeg rakursa. Northrop-ovo obezbedenje, koje je proizvelo prototip, potrudilo se da spreči prilaz avionu, ali je jedan preduzimljivi fotograf, znajući da vazdušni prostor iznad baze nije blokiran, slikao novi avion iz sportske Cessne.
Prototip bombardera sa službenom oznakom B-2 Spirit (duh) poleteo je 17. jula 1989 g.. Posednji šesti prototip, koji je bio obrazac za serijsku proizvodnju, dovršen je početkom 1993. godine. Tražene Stealth karakteristike postignute su smanjivanjem efektivne odrazne površine. U neobičnu aerodinamičku konfiguraciju- leteće krilo -vešto je ukomponovan mehurasti trup.
Izbegnuti su oštri prelazi između spoljašnjih površina. Providni poklopci kabine ne mogu se otvarati, sto je po letnjim vrućinama ozbiljan problem jer bi prekomemo zagrevanje moglo da ošteti sofisticirane elektronske uređaje. Zbog toga je USAF sagradio klimatizovane hangare. Delovi oplate B-2 koji su izrađeni od keramike vrlo velike specifične mase apsorbuju elektromagnetno zračenje. IC odraz motora je smanjen posebnim oblikovanjem usisnika vazduha i brzim hlađenjem izduvnih gasova mešanjem sa kiselinom. B-2 na režimu krstarenja ne koristi samo aerodinamički uzgon već i fenomen elektrogravitacije - motori daju energiju za elektrostatički napon od više miliona volti na napadnoj ivici krila i izduvnika.
Prvi serijski primeiak B-2A predat je 509. bombarderskom Vingu u bazi Vajt-men, 17. decembra 1993 g., tačno devedeset godina posle prvog leta aviona braće Rajt. Na svečanosti prijema dobio je ime "Duh Misurija" (Spirit of Missouri). Svaki naredni B-2 će postati "duh" jedne od američkih federalnih država.
Najveći problem Spirit-a je visoka cena serijskih primeraka, koji su opterećeni enormnim troškovima razvoja. Početna narudžbi na USAF za 133 aviona uključujući prototipove, 1991 g. smanjena je na samo 20 aviona za popunu dva skvadrona. U kongresnoj raspravi jedan protivnik celog programa predložio originalni plan uštede novca: ako je B-2 zaista "nevidljiv" avion, onda je dovoljno obavestiti eventualne neprijatelje da ih USAF ima. Tek 1997. god. Kongresmeni su saznali da B-2 ima velikih problema sa otpornošću na loše meteroološke uslove jer voda razara tanki sloj specijalnog materijala za apsorbovanje radarskog zračenja koji je nanesen na oplatu.

Zbog komplikovanog održavanja samo su dve baze sposobne da prime ovaj bombarder na prenoćište. To su baza u Misuriju i baza u “Diego Garcia” u indijskom okeanu, za koju iskreno nisam ni znao, ali je Kiso-Kupus to objasnio u nekom od ranijih postova. Možda postoji i još neka novoizgrađena, nisam baš pratio novosti vezane za vazdušne baze.
Treba još napomenuti da je za vreme bombardovanja SRJ, B-2 dolazio pravo iz Misurija.

Jos galerije:

https://www.mycity.rs/must-login.png
Avion u izradi

https://www.mycity.rs/must-login.png

https://www.mycity.rs/must-login.png

https://www.mycity.rs/must-login.png

https://www.mycity.rs/must-login.png

https://www.mycity.rs/must-login.png

https://www.mycity.rs/must-login.png

Zajedno: B-2 i 2 F-117A Night Hawk

https://www.mycity.rs/must-login.png

Tank

https://www.mycity.rs/must-login.png

Tank

https://www.mycity.rs/must-login.png

Tank

https://www.mycity.rs/must-login.png

https://www.mycity.rs/must-login.png

https://www.mycity.rs/must-login.png

https://www.mycity.rs/must-login.png

https://www.mycity.rs/must-login.png

https://www.mycity.rs/must-login.png

Na pisti

https://www.mycity.rs/must-login.png

Na pisti

https://www.mycity.rs/must-login.png

Poletanje

https://www.mycity.rs/must-login.png

https://www.mycity.rs/must-login.png

https://www.mycity.rs/must-login.png

Radno mesto Smile

https://www.mycity.rs/must-login.png

U akciji

https://www.mycity.rs/must-login.png

Takođe u akciji... Slika ima puno, a imam i video zapis dok "Seje" bombe.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • RJ 
  • SuperModerator
  • Gavrilo Milentijević
  • Komandir stanice milicije Gornje Polje
  • Pridružio: 12 Feb 2005
  • Poruke: 35497
  • Gde živiš: ovalni kabinet

Evo još nekih detalja do kojih sam došao:

Specifications

Primary function: Multi-role heavy bomber.
Prime Contractor: Northrop Grumman Corp. [division of Lockheed-Martin]
Contractor Team: Boeing Military Airplanes Co.,
General Electric Aircraft Engine Group
Hughes Training Inc., Link Division
Power Plant/Manufacturer: Four General Electric F-118-GE-100 engines
Thrust: 17,300 pounds each engine (7,847 kilograms)
Length: 69 feet (20.9 meters)
Height: 17 feet (5.1 meters)
Wingspan: 172 feet (52.12 meters)
Speed: High subsonic
Ceiling: 50,000 feet (15,152 meters)
Takeoff Weight (Typical): 336,500 pounds (152,635 kilograms)
Range: Intercontinental, unrefueled
Armament: NUCLEAR
16 B61
16 B83
16 AGM-129 ACM
16 AGM-131 SRAM 2 CONVENTIONAL
80 MK82
16 MK84
36 CBU87
36 CBU89
36 CBU97
PRECISION
8 GBU 27
12 JDAM
8 AGM-154 JSOW
8 AGM-137 TSSAM


Payload: 40,000 pounds (18,000 kilograms)
Crew: Two pilots
Unit cost: Approximately $2.1 billion
Date Deployed: December 1993
Inventory: Active force: 21 (planned operational aircraft); ANG: 0; Reserve: 0

Air
Vehicle Aircraft # Name [*] Ordered Delivered
to USAF Arrived
Whiteman
AV- 1 82-1066 Fatal Beauty n/a 17 Jul 89
AV- 2 82-1067 Spirit of OHIO
Ship From Hell
[Murphy's Law] n/a 19 Oct 90 18 Jul 97
AV- 3 82-1068 Spirit of NEW YORK
Navigator / Ghost
[Afternoon Delight] n/a 18 Jun 91 10 Oct 97
AV- 4 82-1069 Spirit of MISSISSIPPI
Christine n/a 02 Oct 92 98
AV- 5 82-1070 Spirit of ARIZONA
Fire and Ice [Toad] n/a 05 Oct 92 20 Mar 98
AV- 6 TOV&V 82-1071 Black Widow / Penguin
[Arnold the Pig] n/a 02 Feb 93
AV- 7 88-0328 Spirit of TEXAS
Pirate Ship 1987 29 Aug 94 31 Aug 94
AV- 8 88-0329 Spirit of MISSOURI 1987 11 Dec 93 17 Dec 93
AV- 9 88-0330 Spirit of CALIFORNIA 1988 16 Aug 94 17 Aug 94
AV-10 88-0331 Spirit of S. CAROLINA 1988 29 Dec 94 30 Dec 94
AV-11 88-0332 Spirit of WASHINGTON 1989 27 Oct 94 30 Oct 94
AV-12 89-0127 Spirit of KANSAS 1989 16 Feb 95 17 Feb 95
AV-13 89-0128 Spirit of NEBRASKA 1990 26 Jun 95 28 Jun 95
AV-14 89-0129 Spirit of GEORGIA 1990 25 Sep 95 14 Nov 95
AV-15 90-0040 Spirit of ALASKA 1991 12 Jan 95 24 Jan 96
AV-16 90-0041 Spirit of HAWAII 1991 21 Dec 95 10 Jan 96
AV-17 92-0700 Spirit of FLORIDA 1992 29 Mar 96 3 Jul 96
AV-18 93-1085 Spirit of OKLAHOMA 1993 13 May 96 15 May 96
AV-19 93-1086 Spirit of KITTY HAWK 1993 30 Aug 96
AV-20 93-1087 Spirit of PENNSYLVANIA 1993 05 Aug 97
AV-21 93-1088 Spirit of LOUISIANA 1993 10 Nov 97
AV-22-76 Cancelled
AV-77-133 Cancelled
AV-134-165 Cancelled
AIRCRAFT NAMES
Each stealth bomber has at least three designations. The Air Vehicle [AV] number [eg, AV-1], indicative of the aircraft's construction sequence within the stealth bomber program. The tail number [eg 82-1066] is part of the general Air Force numbering system in which the first two digits are the year in which the plane was authorized, and the last four digits are the aircraft's unique serial number. The planes also have both formal and informal names, which is an unusual [though increasingly common] practice. We continue to have a bit of difficulty providing robust correlation among these three designation systems, since Whiteman AFB and Dave Hastings still don't have their stories straight on Spirit of OHIO and Spirit of ARIZONA.

Following the naval precedent in which battleships, and subsequently whatever ship the Navy regarded as its capital ship [currently ballistic missile submarines, but it was nuclear powered cruisers for a while] were named after states, operational B-2 aircraft are named after states, with the annoying exception of Spirit of KITTY HAWK. States so honored are generally those with a close association [operational, political, or otherwise] with the program. This would seem to place an upper limit of 50 on the number of aircraft that can eventually be expected to be produced, though one imagines that additional states can be admitted to the Union if the need arises.

Test aircraft have a somewhat less illustrious, and less definitive, naming system. Sources vary as to the names that have at times been used in connection with these airfraft, and we provide all names that have been reportedly associated with these vehicles [with the less certain names in [] parentheses]. As they enter operational service, these aircraft are given more dignified state names, as recently happened with AV-2 Spirit of OHIO.
_____________________________________________________________


Pazi, sad ću ti prezentovati jedan fotos na kom je pored Whitemanna u Misuriju i Diego Garcie navedeno i ostrvo Guam na pacifiku kao mesto baziranja (i za mene je ovo novi detalj)

https://www.mycity.rs/must-login.png

i još novih momenata...

https://www.mycity.rs/must-login.png
https://www.mycity.rs/must-login.png
https://www.mycity.rs/must-login.png
https://www.mycity.rs/must-login.png
https://www.mycity.rs/must-login.png

a evo i uporedbe nosivosti ubojnih sredstava tri naj značajnija tipa bombardera RV SAD

https://www.mycity.rs/must-login.png
https://www.mycity.rs/must-login.png
https://www.mycity.rs/must-login.png

Bilo bi korisno ovde pomenuti i najznačajnije sredstvo koje ovaj bombarder nosi a to je svakako satelitski navođena bomba GBU-32 JDAM - oružje koje smo prvi mi iskusili na našoj koži, jer je upravo ovaj tip vazduhoplova po prvi put operativno delovao ovim oružjem i to kako je kasnije dokazano gađane su zgrade saveznog i republičkog MUP-a, a kasnije i zgrada Kineske ambasade....

https://www.mycity.rs/must-login.png
https://www.mycity.rs/must-login.png
https://www.mycity.rs/must-login.png
https://www.mycity.rs/must-login.png
https://www.mycity.rs/must-login.png



offline
  • Pridružio: 24 Mar 2004
  • Poruke: 3522
  • Gde živiš: Zemun

Pa ok, nije nemoguce da se sire baze. B-2 trazi specificnu garazu a ne pistu. Tako da ce u buducnosti moci skoro sve americke baze da ih prime...
Znaci bio sam u pravu kad sam rekao da moze da nosi i nuklearnu B61 bombu...

P.S. Nista zlonamerno, ali neke slike su duplikati Smile

offline
  • Gibli 
  • Ugledni građanin
  • Pridružio: 04 Mar 2005
  • Poruke: 420
  • Gde živiš: Zemun

Svemirko ::
B-2 na režimu krstarenja ne koristi samo aerodinamički uzgon već i fenomen elektrogravitacije - motori daju energiju za elektrostatički napon od više miliona volti na napadnoj ivici krila i izduvnika.


Ako možeš ovaj deo malo detaljnije da objasniš. Kako ovo funcioniše u praksi?

offline
  • Pridružio: 24 Mar 2004
  • Poruke: 3522
  • Gde živiš: Zemun

He, pa nisam neki strucnjak za tu oblast. Tu informaciju, kao i sve ostale nisam imao od rodjenja nego sam naucio kroz citanje raznoraznih knjiga, dokumentarnih emisija i sl. Jedino sto znam da je to ili tako nesto pronasao Nikola Tesla. Znaci njegov pronalazak koji je mozda malo uoblicen za potrebe tog bombardera. E sad kako i sta se tu zbiva ... Da znam, verovatno bih radio negde u americi za proizvodnju B-2 Smile

Dopuna: 19 Mar 2005 1:20

Evo nasao sam nesto vezano za tu cinjenicu da je to Teslin izum.

"Pre nego sto je umro Tesla je napravio planove za motor svemirskog broda na bazi anti-elektromagnetskog pogona. Skorasnje informacije ukazuju na to da nuklearni bombarder B-2 Stealth koristi pogonski sistem elektrogravitacije za svoj let, upravo onako kako je Tesla objavio svoja otkrica."

Znaci ako te to zanima trebalo bi malo prelistati knjige vezane za Teslina otkrica.

offline
  • Pridružio: 19 Mar 2005
  • Poruke: 32
  • Gde živiš: Vrsac

Svemirko ::Pa ok, nije nemoguce da se sire baze. B-2 trazi specificnu garazu a ne pistu. Tako da ce u buducnosti moci skoro sve americke baze da ih prime...
Znaci bio sam u pravu kad sam rekao da moze da nosi i nuklearnu B61 bombu...

P.S. Nista zlonamerno, ali neke slike su duplikati Smile


Te "garaze" ili ti hangari su specificni po tome jer moraju biti klimatizovani i odrzavati temperaturu na nekih 18-20 stepeni.Ne sme nikako da dodje do stvaranje vece vlaznosti u vazduhu.Jer je, pre par godina, otkriveno da B-2 kad prodje kroz kisni oblak postaje radarski VIDLJIV jer voda spere hemikaliju kojom je premazan, a koja ga cini ne vidljivim za radare.Inace njegova proizvodnja je prekinuta zbog visoke cene izrade.Pored Amerike postoji i jedna baza u UK koja moze da primi avione B-2.

offline
  • Pridružio: 22 Dec 2006
  • Poruke: 398
  • Gde živiš: Zemun

Nije loše podsetiti se teme o ovom izuzetno zanimljivom avionu, koji je predstavnik druge generacije stelt tehnologije (prva generacija je bio F-117, a treća i za sada poslednja F-22).

DUH SA BOMBAMA

Razvoj letelice

Bombarder B-2A je ekstremno kompleksna i tehnološki izuzetno napredna letelica. Studije za razvoj aviona B-2 su u firmi "Nortrop" otpočele 1977. godine kroz projekat bombardera visoke tehnologije (Advanced Technology Bomber - ATB) i velike moći prodiranja. Glavni cilj tog projekta je bio, da se proizvede avion koji bi bio u stanju da realizuje "tehnologiju prodora" u dubinu protivnikove teritorije, odnosno, da znatno umanji mogućnosti radara i drugih senzora kojima raspolaže protivnikov sistem PVO. To je značilo, da novi bombarder treba da poseduje vrlo nisku uočljivost, odnosno, da do ciljeva napada dođe neopaženo, zahvaljujući smanjenoj radarskoj efektivnoj refleksnoj površini (RERP), reduciranom termičkom i elektromagnetskom zračenju, smanjenoj vizuelnoj uočljivosti i akustičkoj detektabilnosti.
Čitav posao projektovanja i izrade bombardera B-2A, u početnoj fazi označavan kao "blek projekt" i kao "Projekt Senior C.J.", bio je strogo čuvana tajna. Doduše, američki ministar za odbranu je 1980. godine obelodanio postojanje projekta za izradu novog bombardera, ali je tek 1988. godine, prilikom priprema za poletanje prototipa, šira javnost bila upoznata s izgledom aviona B-2A. Zanimljivo je napomenuti, da, iako je prvi let bombardera B-2A izveden još 17. jula 1989. godine, mnoge pojedinosti o tom avionu i danas ostaju nepoznate. Vrlo retko prikazivanje letelice na aeromitinzima ili na drugim sličnim manifestacijama se odvija uz rigorozne mere obezbeđenja. Na primer, na prošlogodišnjoj vazduhoplovnoj izložbi "Er Tatu `98" u bazi Ferford (V. Britanija) demonstracioni let bombardera B-2A se odvijao, na iznenađenje prisutnih, uz pratnju lovaca F-15.
Bombarder B-2A je namenjen za dejstvo u dubini protivničke teritorije po vitalnim objektima, kao što su: pokretne i nepokretne lansirne rampe interkontinentalnih balističkih raketa, aerodromi, pomorske luke, komunikacijski čvorovi i drugi strategijski objekti. To je, prema tvrdnji Amerikanaca, jedini vojni avion, koji, leteći na visini od 10 do 15 km, brzinom nešto manjom od brzine zvuka, u okviru 24 časa može neotkriven dostići i napasti bilo koji cilj na Zemlji. Imajući u vidu sadašnji nivo sistema PVO, svi su izgledi da će bombarder B-2 biti sposoban da prodire kroz protivničku teritoriju i u prvim dekadama 21. veka. Uostalom, njegova upotreba se predviđa do 2059. godine.

Oživela ideja letećeg krila

Aerodinamički oblik aviona B-2 je vrlo neobičan i zasnovan je na idejama starih projekata letećih krila koji su u firmi "Nortrop" postojali tokom četrdesetih godina. Već tada su stručnjaci te firme radeći na izradi novog teškog bombardera (napravljeni su opitni bombarderi leteća krila XB-35 i YB-49) uočili niz prednosti takvog koncepta u odnosu na klasičan dizajn. Međutim, teškoće u upravljanju letelicom tada nisu mogle biti prevaziđene, pa se iz tih razloga američka strategijska komanda odlučila za konkurentske projekte B-47, B36 i B-52. I pored ovog neuspeha, stručnjaci firme »Nortrop« su se krajem sedamdesetih godina vratili staroj koncepciji, koja se pokazala kao veoma pogodna za realizaciju postavljenih zahteva, naročito za primenu "stelt" tehnologije. Sa takvim oblikom letelice je ostvaren mali poprečni presek, bez vertikalnih površina, sa zaobljenim, glatkim aerodinamičkim površinama koje rasipaju elektromagnetske talase. Široka primena kompozitnih materijala (ugljeničnih kompozita i kevlara) i saćaste popune u primarnoj strukturi i oplati, dovode do znatnog slabljenja reflektovanih radarskih signala, čija snaga postaje niža od praga osetljivosti radarskih prijemnika. Na taj način je izbegnuto pravovremeno otkrivanje letelice od strane protivnikove protivavionske odbrane.
Krilo aviona je umerene strele (ugao strele napadne iviceje 33 stepena), srednje vitkosti i veće relativne debljine sa prostornom vitoperenošću srednje površi. Ovakav izbor krila pokazuje, da je reč o borbenom avionu, čija maksimalna brzina ne prelazi brzinu zvuka, a na malim visinama je njena vrednost znatno ispod jednog Maha. Izlazna ivica krilaje u obliku slova "W" i na njoj se nalazi osam upravljačkih površina (šest elevona i dva "split" krmila). Trup aviona predstavlja profilisan centroplan. Kabina aviona je tako oblikovana, da ima dobru prednju i bočnu vidljivost. U kabini se nalaze dva izbaciva sedišta, koja se katapultiraju vertikalno naviše. Ulaz u kabinu letelice je sa donje strane trupa.
Propulzivni sistem bombardera B-2 se sastoji od podzučnih uvodnika vazduha i četiri turboventilatorska motora Dženeral Ilektrik F-118-GE-110. Svaki od motora daje potisak od 84.5 kN i ne poseduju sistem za dopunsko sagorevanje. U cilju smanjenja IC-zračenja u donjoj polusferi motori su uvučeni duboko u unutrašnjost letelice, a vazduhom se snabdevaju iz uvodnika smeštenih na gornjoj površini krila. Uvodnici vazduha imaju izlomljenu napadnu ivicu (oblik slova "S") i presvučeni su radarsko-apsorpcionim materijalima. Izduvnici se nalaze na gornjoj površini krila. Izduvni gasovi se pre dolaska do izlazne ivice mešaju sa hladnim vazduhom, a toplotna zaštita strukture letelice se vrši primenom keramičkih materijala. Stajni trap je tipa tricikl i predstavlja adaptiranu verziju stajnog trapa, već korišćenu na civilnim avionima Boing B757 i B767.
Bombarder B-2 je snabdeven savremenom elektronskom opremom. Trodimenzionalni navigacijsko-nišanski sistem (firme "Kearfott") se zasniva na inercijalnim, radio-radarskim i laserskim podsistemima. Pored toga, na avionu se nalazi radar za izbegavanje prepreka, kao i radar za mapiranje i praćenje terena. Na donjoj strani aviona, ispod napadne ivice, simetrično s obe strane nosnog točka su smešteni radio-prozračni poklopci, iza kojih se nalaze radari navigacijsko-nišanskog sistema. Osim toga, bombarder je opremljen signalizatorom radarskog ozračenja, kao i integrisanim sistemom za protivelektronska dejstva.
U cilju poboljšanja performansi i rešavanja problema stabilnosti i upravljivosti letelice primenjena je statički nestabilna konfiguracija, koja se mora veštački stabilisati. Iz tih razloga na avionu B-2 je ugrađen četvorokanalni digitalni sistem električnih komandi leta. Taj sistem, zajedno sa sistemom za automatsko upravljanje, obezbeđuje stabilnost i upravljivost aviona u celom opsegu brzina i visina leta.
Ubojna sredstva su smeštena u dva paralelna unutrašnja kontejnera na obrtnim lanserima, u koja može biti smešteno: 16 krstarečih raketa AGM-69A SRAM ili 16 krstarečih raketa AGM-129A/AGM-131A ili 16 B61/B83 slobodnopadajućih nuklearnih bombi.
Smanjenje mogućnosti izbijanja globalnog nuklearnog sukoba i pospešivanje mirovnih inicijativa su početkom devedesetih godina strategijskoj bombarderskoj avijaciji nametnuli dvostruku ulogu. To je značilo, da, osim napada nuklearnim bombama, bombarderi moraju biti osposobljeni i za izvršavanje borbenih misija konvencionalnim ubojnim sredstvima. U tom cilju su izvršena konvertovanja i prilagođavanja celokupne bombarderske avijacije za nošenje takvih sredstava, u prvom redu za korišćenje precizno vođenog oružja (JDAM, JSOW, JASSM itd.), koje može biti upotrebljeno u svim vremenskim uslovima. Iz tih razloga se poslednji primerci aviona B-2A isporučuju u konfiguraciji "blok 30", koja za razliku od "bloka 10" i "bloka 20" u potpunosti omogućuje korišćenje precizno vođenog oružja, uključujući i 16 vođenih avio-bombi JDAM, smeštenih na rotacionom lanseru u unutrašnjosti letelice. Naravno, bombarderi B-2A i dalje mogu nositi klasično oružje: 80 avio-bombi Mk82 (241 kg) ili 16 avio-bombi Mk84 (894kg) ili 36 fugasnih avio-bombi M 117 (340,5kg) ili 36 klaster-bombi CBU-87. Prema prvobitnim proračunima, maksimalno opterećenje aviona B-2 je trebalo da bude 22.680 kg, ali prema poslednjim podacima ono iznosi 16.900 kg (osam raketa SRAM i osam nuklearnih bombi B83) ili 10.900 kg (osam SRAM i osam nuklearnih bombi B61 ).
Bombarderi B-2A "blok 30" poseduju i druga poboljšanja, koja se prvenstveno ogledaju u sofisticiranoj ofanzivnoj i defanzivnoj avionici. Pretpostavlja se, da su izvršene i određene korekcije i modifikacije u izradi strukture letelice. Naime, u javnost je 1997. godine procurio izveštaj jedne stručne komisije, u kojem se iznosi tvrdnja, da bombarderi B-2A uspešno mogu obavljati borbene misije samo u uslovima umerene temperature, niske vlažnosti i bez velikih padavina. U svim drugim situacijama je dolazilo do oštečenja oplate letelice, čime se gubilo njegovo najbitnije svojstvo - niska uočljivost.
Prema ocenama zapadnih vojnih analitičara 3 do 4 aviona B-2, uz podršku dve avio-cisterne, mogli bi da uzlete s američkog kontinenta i da izvrše zadatak poput napada na Libiju, za koji je 1986. godine bilo potrebno više od sto borbenih aviona za različitu namenu. Borbene mogućnosti dva aviona B-2 po efikasnosti odgovaraju 32 aviona F-16 uz pratnju 16 lovaca F-15, aviona za elektronska dejstva EA-6B i EF-111 i uz podršku avio-cisterni KC-135.

Mnogo “Duhova” – pretnja bankrotom

Prvobitnim planom je predviđena proizvodnja 132 bombardera B-2. Međutim, troškovi razvoja (iznosili su oko 40 milijardi dolara) su proizveli veliki broj protivnika tako skupog aviona, za koji je rečeno "možda je nevidljiv za radare, ali je zato jako uočljiv za američki vojni budžet", a u američkom Kongresu su se čule i izjave "da bi veći broj naručenih aviona B-2 doveo SAD do bankrota". Zbog toga je naručeno samo 20 aviona B-2A, čija cena iznosi fantastičnih 2,4 milijarde dolara po letelici. Sadašnja američka administracija se izborila za nabavku još jednog aviona B-2A, ali će on biti korišćen u opitne svrhe.
Primena »stelt« tehnologije umnogome povećava sposobnost dubokog prodiranja kroz dobro organizovanu PVO. Upravo je u tome uloga strategijskih bombardera veoma značajna i čini ih superiornijim u odnosu na ostale elemente američke trijade - krstareće rakete i balističke projektile. Upotreba bombardera duboko unutar protivnikove teritorije je najefikasnija, jer je verovatnoča tačnog pogađanja ciljeva velika, pogotovo onda kada uništavanje nekog cilja zahteva upotrebu većeg broja ubojnih sredstava. Takođe, posada u tim situacijama može sama da donese odluku o cilju napada i da eventualno u slučaju potrebe ponovi napad. Takve mogućnosti bombardera B-2A uz upotrebu savremenog oružja su promenile doktrinu. "Više se ne razmišlja, koliko bombardera može uništiti odredeni cilj, več koliko ciljeva može uništiti jedan bombarder B-2A" - izjavio je jedan visoki američki funkcioner. Željeni cilj američkih vojnih stratega je "jedan cilj -jedna bomba".
Naravno, ključnu ulogu u izvršavanju misija prodiranja unutar protivnikove teritorije bi trebalo da imaju dobro obučene i pripremljene posade bombardera B-2A. Piloti se odabiru između velikog broja kandidata, koji imaju minimalno 1000 sati naleta na borbenim avionima. Obuka traje pet meseci i obuhvata tromesečnu teorijsku nastavu, letenje u simulatorima, letenje na posebno pripremljenim avionima T-38A i oko 30 časova naleta na bombarderu B-2. I pored dobre pripreme, veliki problem za posadu predstavljaju dugi letovi i nedostatak sna. Zbog toga postoji ideja, da se ugradi mesto i za trećeg člana posade.

offline
  • Pridružio: 13 Jun 2007
  • Poruke: 2241
  • Gde živiš: South of Heaven

VLADA-M. :: B-2. I pored dobre pripreme, veliki problem za posadu predstavljaju dugi letovi i nedostatak sna. Zbog toga postoji ideja, da se ugradi mesto i za trećeg člana posade.

Oni imaju ideju,a ruski avioni odavno imaju kuhinjice,cajdzinice,krevete i toalete(mada nemaju stelt Wink ) Smile

offline
  • Pridružio: 22 Dec 2006
  • Poruke: 398
  • Gde živiš: Zemun

ILGromovnik

Da, u pravu si potpuno. Rusi to sve imaju na svom bombarderu Tu-160 Beli Labud, kako ga sami nazivaju Smile

Međutim, nešto slično imaju i na drugim velikim avionima. Evo recimo detalja iz An-225:

https://www.mycity.rs/must-login.png

Tako su rešili problem Wink

offline
  • Pridružio: 13 Jun 2007
  • Poruke: 2241
  • Gde živiš: South of Heaven

VLADA-M.
Hahahaha,koma Smile Ipak Mrija moze da ima prostor za sve sto pilotu padne napamet(najveci je na svetu) Wink
Zaboravih,podsetio si me,Tu-160 ima cak valjkaste masazere u sedistima,pa posle rusi robusni,grubi Smile

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 473 korisnika na forumu :: 6 registrovanih, 0 sakrivenih i 467 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Ageofloneliness, AMCXXL, bigfoot, Japidson, mrav pesadinac, Ognjen D.