Samohodni višecevni raketni sistem 262mm M-87 "Orkan"

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Gargantua ::No taj citat se može koristiti kao nezavisni izvor za dokazivanje činjenice o operativnoj upotrebi Orkana nekoliko meseci ranije u poslednjim fazama rata.

Upravo to ... te 1988 im je Juga i isporucila prva 2 lansera i oko 500 raketa iz prve serije ... Iracanima dovoljno da to iskorist oko Basre a ovaj se proslavi i dobije zasluzeno ime ..

I 1991g je prasio doduse po Amerima( onda i 2003g ) i koalicinom trupama ,kasnije toliko oklevetan bio po pitanju b/g ( te hemijske,te aerosolne te ovo, te ono ) da je jos samo falilo da mu pripisu mogucnsot nosenja mini -nuklearki ..

Nego jednom smo na temi imali neki tabelarni prikaz upotrebe i proba kasetne municije u nekim NATO clanicama u kojem jasno stoji koristenje tj probe raketa 262 mm ..To je naravno moglo biti nakon 2003g

• 2Ovo se svidja korisnicima: ray ban11, voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ovo sa nuklearkama je inicijativa vredna pažnje. No šalu na stranu kada se setim šta je sve prethodilo Drugom zalivskom ratu uopšte me ne bi čudilo da mu nisu prišljamčili i takvu mogućnost.

• 3Ovo se svidja korisnicima: Gargantua, peruni, victoria
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Poredjenje lansiranja R-262 i SS-60 300 mm ASTROS II

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Da se malo vratimo na onaj dokument iz VTI ,autora :

Bojan Pavković , Miloš Pavić , Danilo Ćuk


Povećanje preciznosti artiljerijskih raketa metodom aktivnog prigušenja

Citat:Artiljerijske rakete srednjeg i velikog dometa se koriste na bojištu za indirektno gađanje udaljenih ciljeva. Imajući na umu veliko rasturanje pogodaka, one se koriste za gađanje celih oblasti iz višecevnih lansera. Pri tome, za ostvarivanje zahtevane verovatnoće neutralizacije pretnje, neophodno je utrošiti veliki broj raketa. Primenom odgovarajućeg upravljačkog sistema kod artiljerijskih raketa moguće je znatno smanjiti njihovo rasturanje pogodaka i povećati verovatnoću uništenja ciljeva. Upravljački sistemi sa reaktivnim impulsima su dovoljno jednostavni da se mogu primeniti na artiljerijskim raketama i efikasni da ostvare smanjenje rasturanja pogodaka koje opravdava njihovu primenu. U ovom radu je predstavljena pojednostavljena upravljačka šema nazvana metoda aktivnog prigušenja, koja izvršava korekciju poremećaja odmah nakon napuštanja lansirne cevi. Pokazano je da se primenom upravljačkog sistema sa aktivnim prigušenjem može ostvariti značajno smanjenje rasturanja pogodaka, kao i da je to efikasan metod za smanjenje uticaja svih poremećaja izuzev odstupanja vrednosti totalnog impulsa raketnog motora. Ključne reči: raketna artiljerija, višecevni raketni bacač, raketni projektil, upravljanje raketom, vođenje rakete, sistem za upravljanje, impulsno upravljanje, preciznost, korekcija greške, rasturanje pogodaka, efekti na cilju, Metoda Monte Karlo.

Citat:The main tool for the following analysis is a simulation of the mathematical model of rocket flight with 6 degrees of freedom (6-DOF), given in . The rocket configuration used in the simulation study is a representative long-range 262 mm artillery rocket, 4.7 m long, fin-stabilized, with four pop-out fins on its rear part. The lateral pulsejet ring is located at 0.4 m from the nose tip of the rocket. The main rocket motor burns for 20 s and imparts an impulse to the rocket of Itot = 33.4 kN-s. The thrust is divided into two phases: 6000 daN for the first 0.76 s and 1500 daN for the rest of the burn phase. The rocket weight, the mass center location from the nose tip, the axial and transversal moments of inertia before and after burn are 390/225 kg, 2.65/2.47 m, 3.45/2.15 kg-m2 , and 563/447 kg-m2 , respectively. Nominally, the rocket exits the launcher at V0 = 41.7 m/s and p0 = 33 rad/s. The exit roll rate is achieved by the rifled launching tube. A case with the range of x f = 49900 m , which is less that the maximum one, is analyzed.

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

U pitanju je bilo matematicko modeliranje lansiranja /putanje R-262 sa dvorezimskim raketnim motorom reklo bi se sa dosta manjim impulsom u odnosu na onaj koji prikazan dijagramom u postu kolege Goddard .

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Modeliran je impuls -sila potiska od 60kN startni( izbacni ) i 15kN za marsevski ( letni ) rezim .

Na datom grafikonu se vidi da izbacni daje silu potiska od skoro 29000daN ( 290kN ) a letni daje silu potiska od 7800daN ( 78kN ) .

Sta je tacno ovo ?

Citat:The main tool for the following analysis is a simulation of the mathematical model of rocket flight with 6 degrees of freedom (6-DOF), given in .

• 1Ovo se svidja korisniku: ray ban11
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

ray ban11 ::

Sta je tacno ovo ?

Citat:The main tool for the following analysis is a simulation of the mathematical model of rocket flight with 6 degrees of freedom (6-DOF), given in .

Analiza je bazirana na 6 paramatera koji se menjaju (engl. 6 variables) koje mogu da uticu na rezultate analize ...svi drugi parametri se tretiraju kao konstanti za svrhu analize.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

^

Hvala kolega ..dakle te se varijable/parametri mogu onda odnositi i na silu potiska/impuls koji je zadan kroz mat. modeliranje .. Koliko se vidi pominje se domet rakete od priblizno 50 km sto i jeste realni za R-262 .

• 1Ovo se svidja korisniku: ray ban11
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Pa nisam siguran tacno koje su te varijable u analizi ... jer nemam tu analizu da verifikujem - ali verovatno je sila potiska jedna od varijabli. Postoje tolerancije proizvodnje za sve i svasta tako da i za raketni motor sigurno postoje odredjene tolerancije. Druge moguce varijable su verovatno vremenski parametri - ja bih pretpostavio da gustina vazduha (dakle nadmorska visina, temperatura i relativna vlaznost vazduha ... "altitude, ambient temperature and relative humidity") predstavlja drugu varijablu (ili grupu varijabli).... predpostavljam da ima jos varijabli ...mozda ugao lansiranja .... itd.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

^

Sigurno da je bilo tu dosta razlicitih promenjivih parametara jer je u pitanju mat. modeliranje, ipak razlika u odnosu na stvarna probna lansiranja .Mozda se i kolega` raketas ` prikljuci diskusiji da vidimo sta se sve to moglo uzeti u obzir prilikom razmatranja krajnjeg cilja analize ..

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Sad sam video da ima link za taj dokument iz VTI-a. Procitacu da vidim o cemu se radi .....

• 3Ovo se svidja korisnicima: ray ban11, Dok2015, voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

6 degrees off freedom.. teorija leta , odnosno matematičko model kretanja projektila koji uzima 6 smjerova slobode kretanja .

Prvi smjer je u pravcu leta gdje može biti ubrzavanje ili usporavanje .
Drugi smjer je kretanje lijevo desno
Treći smjer je kretanje gore dolje

zatim dolaze tri smjera slobode u rotacijama

prvi smjer je uzdužna rotacija , ili kako to zovemo valjanje .
drugi smjer je rotcija projektila oko težišta lijevo desno
treći smjer je rotacija oko težišta gore dolje

U matematičkkom modelu se razmatra gibanje realnog projketila koji ima dužinu par metara i promjer 250 mm i masu pol tone i računa se položaj svakog dijela tog projektila u odnosu na neki prethodni položaj .

Prije tridesetak godina .. dok nije bilo moćnih kompjutera tako nešto se nije moglo napraviti već se proračun putanje projektila radio kao da on ima ništavne dimenzije , kao da je jedna točka u prostoru , i da je sva masa i energija kretanja + otpori kretanja svedena na tu točku .

U stvarnosti projektil ne leti ravno već unutar nekog koridora po nekoj spirali , nos se klati lijevo desno , repom maše ko mačka , sve se to vrti kao mahnito .

Ako se znaju mase i momenti inercije i oblik projektila može se numeričkim metodama varirati pojedine parametre ili poremećaje ili varirati sve zajedno i dobiti sliku rasturanja projektila na cilju .

U početnim fazama dok je tu metodu Prof Janković razvijao, znali smo napraviti grupu savršeno točnih raketa , ali jednu mlaznicu namjerno napraviti pogrešnu, ili pogrešan kut ili pogrešan promjer kritičnog otvora i onda videjeti koliko ta greška nosi na poligonu .