SSSR protiv sila Osovine - rat titana

30

SSSR protiv sila Osovine - rat titana

offline
  • Pridružio: 19 Jan 2012
  • Poruke: 1994

Nikada se ne zna gde ćeš na koga naleteti.Moja sestra od tetke koja je svojevremeno kao alpinista prošla sve kontinente,u Peruu,u dubokoj džungli i jedinoj prodavnici u prečniku stotinak kilometara naiđe na prodavca koji joj,čuvši da je iz Jugoslavije(to je bilo 1990-e) krišom i sa ponosom pokaže neku Đilasovu knjigu.(zaboravio sam naziv)
Čiča je bio simpatizer "Sendero luminoso" a ovi su opet visoko cenili Đilasova pisanija.
P.S.
Ona se kao student zabavljala sa Nemcem čiji je otac poginuo na Sutjesci kao pripadnik Vermahta,njen otac ,a moj teča,je bio pred Jasenovcem kao dete sa Kozare.Spasilo ga je samo to što je logor bio prepun.
Život je čudo!



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 06 Nov 2010
  • Poruke: 11646
  • Gde živiš: Vranje

Kad smo vec kod partizana,...
Reč partizan dolazi od latinskog "part-". Iz latinskog potiče talijanska riječ "parte" koja znači "dio" ili "strana" (odatle "partija" odnosno "stranka") iz čega je u italijanskom jeziku nastala riječ "partigiano" ili "partisano"; koristila se za pristalicu neke stranke, ali i za najamnog vojnika koji se za neku "stranu" bori za novac. Oružje koje takve trupe koriste nazvano je "partizana".

U Rusiji je tradicija partizanskog ratovanja duboko ukorenjena u secanje naroda. U Velikom ratu 1812.g. partizansko ratovanje i kozacke jedinice su nanele velike gubitke francuzima, te doprinele da Rusi na kraju udju u Pariz. Pa su tako kozacki konji pasli i oko Trijumfalne kapije, isto kao i po Berlinu, stotinak godina kasnije.

Pretpostavljam da je u pitanju redovni plan razvoja OS i "uredjenja teritorije", ali oko 1932.g. postojao je plan "GROM", o kojem, doduse, ima vrlo malo secanja i zapisa, iz razumljivih razloga.

Ukratko, tim planom je predvidjeno da se odmah po otpocinjanju napada na SSSR u privremeno zaposednutoj teritoriji formiraju partizanski odredi, prvenstveno sastavljeni od predstavnika narodne vlasti, milicionera, organa lokalne uprave, upravnika kolhoza i slicnih ljudi, pre svega onih koji nemaju ratni raspored u jedinicama CA. U okviru ovog plana je po teritoriji u blizini granice sa Poljskom, nemackom, rumunijom i drugim, a prvenstveno u Belorusiji, rasporedjeno oko 90.000 komada streljackog naoruzanja, sa pripadajucom municijom. Radjeni su i trajni zakloni, sklonista i baze za ove partizanske odrede.
Nazalost, u vreme velikih cistki, ljudi koji su vodili sprovodjenje ovog plana bili su, uglavnom pohapseni, pod optuzbama za defetizam i izdaju i zavrsili su gde su vec zavrsili, ako su uopste stigli do tamo.
Oruzje i municija je vracana u magacine ili unistavana.

Vec posle napada nemaca na SSSR, na zauzetoj teritoriji je poceo otpor. Tako su prvi partizani proglaseni herojima SSSR za hrabra dela ucinjena vec 7.jula 1941.

Podatak da su nemci imali relativno malo goriva u takozvanom "trupnom transportu", za svega oko 100km, ili za tri meseca ratovanja, te da su veoma zavisni od dotura iz dubine, bila je poznata sovjetima. Pa je tako i partizanskim rukovodstvima bila poznata. Naravno, nije bila poznata svakome ko je ostao iza nemackih linija.

Velika prednost je bila i cinjenica da je nekompatibilnost sovjetskih sa evropskim prugama prouzrokovala veliko nagomilavanje vozova. Trebalo ih je ili pretovarati, ili raditi ono sto se radi i dan danas – podizati vagon sa osovina i postavljati na nove osovine, veceg razmaka izmedju tockova.
Plus, veliko i brzo napredovanje nemaca u prvim mesecima rata je dopunski komplikovalo snabdevanje trupama.
Moram ovo da pomenem, nemci su kasnili sa napadom, jer su ipak morali da deo trupa i jos vaznije, transporta, odrede za napad na Jugoslaviju.

Sovjetsko rukovodstvo je vec 29.juna 1941.g. izdalo naredbu-uputstvo o organizaciji zivota i rada u prifrontovskim okruzima i izdali su naredbu:
"В занятых врагом районах создавать партизанские отряды и диверсионные группы для борьбы с частями вражеской армии, для разжигания партизанской войны всюду и везде, для взрыва мостов, дорог, порчи телефонной и телеграфной связи, поджога складов и т.д. В захваченных районах создавать невыносимые условия для врага и всех его пособников, преследовать и уничтожать их на каждом шагу …"
(U oblastima koje je zauzeo neprijatelj, stvarati partizanske odrede I diverzantske grupe za borbu sa jedinicama neprijateljske armije, za raspirivanje partizanskog rata svuda I stalno, za rusenje mostova, puteva, telefonske I telegrafske veze, paljenje skladista itd. U zauzetim rejonima stvarati nesnosne uslove za neprijatelja I sv e njegove saradnike, pratiti I unistavati ih na svakom koraku …).

Organizovanje partizanskih odreda je bilo issto kao i u gradjanskom ratu, ali, neprijatelj je ovaj put imao mnogo vise tehnike i ostalih sredstava, tako da partizani u prvom periodu rata nisu mogli zauzimati gradove kako kaze jedna kod njih ( a i kod nas) popularna pesma.
Zato su mogli da izvrse svaki drugi zadatak,kao sto su bili prihvat vojnika koji su iz raznih razloga zaostali iza svojih jedinica, obavestajni I kontraobavestajni rad, propagandni rad sa stanovnistvom, unistavanje okupacionog sistema nemaca (zabelezene su brojne “kaznene ekspedicije” uperene na saradnike nemaca).
Vedc u julu 1941.g. Staljin je potpisao naredbu GKO broj 83, u kojoj se izmedju ostalog kaze:
…Obavezuju se komandanti frontova I armija da u pozadinu neprijatelja upucuju avione koji ce bacati manje letke, potpisane od komandanata, sa pozivom stanovnistvu da ruse pozadinu nemackih armija, rusiti mostove, vozove, paliti sumu, odlaziti u partizane i neprekidno uznemiravati nemce-okupatore… U pozivu ukazivati i na to da ce se Crvena Armija uskoro vratiti i osloboditi ih…

Istovremeno, ili gotovo istovremeno, CK KP SSSR je partizansku borbu oznacio kao “oruzanu formu politicke borbe”.
Krajem 1941.g. u pozadini nemaca je aktivno delovalo 18 rejonskih, 260 okruznih i nekoliko stotina gradskih komiteta I kompletnih partijskih organizacija. S obzirom da je sva vlast bila u njihovim rukama pre rata, moze se itekako govoriti o kontinuitetu vlasti, a jos vaznije – o poznavanju teritorije.

Nemci su u jesen 1941.g. na prostoru grupe armija “Centar” dostavili 360 vozova sa opremom dnevno, sto je predstavljalo, po generalu Halderu, tadasnjem nacelniku staba OKH, vise nego sto je predvidjeno za izvodjenje celog plana “Barbarosa”.

Sovjetska Glavna politicka uprava je komandama armija pocetkom oktobra poslala uputstvo za orgaizovanje malih partizanskih odreda, istu onu koja je bila sastavljena u vreme gradjanskog rata i intervencije stranih sila nakon njega. U takvim uputstvima, data je sloboda komandnom sastavu odreda da sami biraju kako odred treba da bude organizovan, kakvim taktickim postupcima treba da se sluzi i po kojim objektima dejstva. Predvidjeno je bilo da se masovno koriste minsko eksplozivna sredstva (nagazne i potezne mine, mine iznenadjenja, fugase) i zasede.

I pored svakojakih formi pomoci koje su jedinice sa fronta pomagale partizanske odrede, u junu 1942.g., jedva da je 10% njih imalo sredstva veze za odrzavanje veze sa komandama.
Takodje, pokazalo se da je nedovoljno obucenih minera, radista, rukovalaca specijalnim sredstvima i naoruzanjem. Jedino cega je bilo dovoljno, bilo je obucenih snajperista.
U prvih pet meseci 1942.g. pruge u podrucju nemacke grupe armija "Centar" rusene su skoro 250 puta, a unisteno je i 48 kompozicija.

U to vreme je bilo predloga da se na podrucju Dona. Kubana i Tereka formira 6-7 konjickih divizija radi ubacivanja u pozadinu neprijatelja, jer se, boze moj, "ljudi bolje bore kada su u vecoj gomili|. Takodje,predlagano je i formiranje deseak divizija partizana sa istim ciljem. Ove jedinice su, prema predlogu trebale da se nazovu "armijom narodnih osvetnika". Na srecu, ovaj predlog CK VKP Ukrajine nije ni razmatran. U leto i jesen 1942.g. sovjetski glavni stab je, poznato je, imao daleko vaznije brige.
Ipak, jedno je usvojeno a to je formiranje glavnog staba partizanskog pokreta, iako je glavna uprava NKVD smatrala to necelishodnim i kontraproduktivnim, jer su NKVD-u smatrali da efikasno dejstvo u neprijateljskoj pozadini mogu izvrsavati samo od NKVD pripremljeni ljudi.

U avgustu 1942.g. pristupljeno je formiranju jedne specijalne inzinjerijske brigade u RVK, i po jednog inzinjerijskog bataljona u komandi svakog fronta. Ali, pokazalo se da nema dovoljno tehnickih sredstava za prebacivanje ovih jedinica iza linije fronta, te da nema dovoljno sredstava za njihovo opremanje, pa se i od ovog predloga odustalo.

Jedino su uspesno prebacivani pripadnici VDV (vazdusno desantne vojske), vec u julu 1941.godine. Oni su, posle spajanja sa jedinicama sa fronta i onima koji su ostali u pozadini dugo produzavali da se bore. (vidi o operacijama oko grada Vyazme).
Prebacivanje 400 ljudi u pozadinu nemaca kod Sichevke, u septembru 1942.g. i akcije koje su nemci preduzeli da bi ih unistili, ukazivali su na pravac daljeg dejstva partizana. Nemci su morali da isplaniraju i izvedu citavu operaciju "Hanover-1" da bi unistili desantnike.
U oktobru 1942.g. grupa od oko 20 padobranaca je na aerodromu kod Majkopa unistila 20-tak aviona.

Zima 1941/42 je za partizanske odrede bila jako teska. Nije bilo snabdevanja, prestala je mogucnost da se municija i oruzje pronalazi na bojnim poljima, nije bilo veze, nije bilo eksploziva. Opljackana i spaljena teritorija nije davala dovoljno hrane, a partizanski komandiri su cesto ulazili u za njihove jedinice opasne, otvorene borbe sa neprijateljem.
Krajem 1941.g. i za nemce nije bilo povoljno vreme. Koliko god malobrojni partizanski odredi, broj unistenih transporta, kao i broj porusenih pruga uticali su na slabo snabdevanje nemackih jedinica. Partizani su postigli da se broj nemackih zeleznickih kompozicija smanji za oko 20% u odnosu na pocetak rata. Samo je nedovoljan broj partizanskih odreda i njihova slaba tehnicka opremljenost spasila nemacku armije od sudbine Napoleonove "Velike armije".

Sada zamislite ovo: u pozadini nemaca bilo je nekoliko desetina logora sa sovjetskim ratnim zarobljenicima, a da niko nije nasao za shodno da pokusa da ih oslobodi! Cak se takva mogucnost nije ni predvidjala u tadasnjim borbenim pravilima CA.

Istovremeno su, na primer u Ukrajini, u pozadini nemaca bili partizanski odredi i jedinice koje su uputili: CK VKP Ukrajine, Komanda Jugozapadnog fronta, obavestajni organi Jugozapadnog fronta i Vrhovne komande, NKVD. Tome dodajte jevrejske odrede (od stanovnistva koje je izbeglo ispred masovnog pogroma nemaca), zaostale jedinice CA, samoorganizovano stanovnistvo. Nije ni cudo sto je sve po malo delovalo neorganizovano, a u svakom slucaju neefikasno.

Tek je krajem maja 1942.g. organizovan centralni stab partizanskog pokreta, koji je trebao da usaglasava obuku, formiranje i dejstva partizanskih odreda sa komandama frontova i sa organima upravljanja republikama. Formirano je i nekoliko republickih i oblasnih partizanskih stabova.
Formiranje staba partizanskog pokreta je omogucilo planiranje dejstava, usaglasavanje sa komandama jedinica na frontu i politickim rukovodstvima, snabdevanje odreda, izradu i dostavljanje uputstava komandirima odreda, razmenu iskustava, popunu partizanskih jedinica oruzjem, municijom, lekovima, specijalistima svih vrsta.

Staljin je, 5.septembra 1942.g. kao narodni komesar odbrane izdao saopstenje o "ciljevima partizanske borbe" koji je iz korena menjao predratni pogled na partizansko ratovanje. I sama cinjenica da je J.V.Dz.S govorio o tome kao NKO, govori o tome da su partizani priznati kao sastavni deo oruzanih snaga, jedan od vidova OS koji ima strategijsku vaznost. Za glavnokomandujuceg partizanskog pokreta je postavljen K.E.Vorosilov, vec 6.septembra.
Nazalost, vec 11.novembra, mesto glavnokomandujuceg partizanskog pokreta je bilo upraznjeno, pa ukinuto, pa opet vraceno. Sve ovo pod uticajem L.Berije, glavnog u NKVD, koji se protivio bilo kakvom rukovodstvu partizanskog pokreta izvan njegovog uticaja. Najvaznije je da je sam stab opstajao, kao sastavni deo Stavke, odnosno generalstaba.

Nakon prvih vecih pobeda, doneta je i naredba o centralizovanom prikupljanju ratnog plena, pa je tim ratnim plenom snabdevan partizanski pokret. U isto vreme otpocela je masnovna obuka kadrova za minerske duznosti, za radiste i radiotelegrafiste, pilote lake avijacije (PO-2).
Zahvaljujuci tome, partizanski odredi su znatno povecali svoje aktivnosti, pa je tako u nemackoj pozadini bilo i po 200 raznih akcija partizanskog tipa (prepadi, zasede, rusenja, diverzije i slicno) dnevno.
Rusenje komunikacija u pozadini nemaca je bio strategijski cilj svih partizanskih snaga. Zato su napadani kuriri, komandanture, manji garnizoni, manje jedinice koje su se nalazile u pozadini, aerodromi, skladista, linije veze, centri veze, industrijska postrojenja koja su radila u korist nemaca. Poseban cilj su bili kolaboracionisti, pa cak i njihove porodice. Dostojnu paznju su partizani posvecivali i osveti svojih poginulih drugova.

Vec krajem 1942.g. i u 1943.g. partizanski odredi su mogli da preduzimaju citave "operacije", kao sto je bila ona protiv zeleznickog saobracaja, sa posebnom koncentracijom na lokomotive. Naime, veliki broj lokomotiva koje je imao SSSR je bio unisten u toku rata, a ono sto nije bilo unisteno, prebaceno je na teritoriju koju nemci nisu zauzeli. Tako je nemcima ostalo vrlo malo lokomotiva. Istovremeno, zabelezeno je da je nemacka 1939.g. imala manje lokomotiva nego 1914.g.
Udar ciljan na lokomotive i transport, usaglasen sa napadima jedinica sa fronta i avijacijom, itekako je davao dobar rezultat. Tako je u avgustu 1943.g. u pozadini nemacke grupe armija "Centar", na ruskom zapadnom pravcu, izvedeno oko 26000 napada ciji je cilj bio rusenje pruga i objekata na njima (skretnice i slicno). Za izvrsenje ovog zadatka bilo je potrebno oko 250 tona eksploziva, sto je sve dostavljeno u toku 6-7 dana.

Partizanski pokret u pozadini GA "Centar", bio je formiran u to vreme u 167 brigada i odreda, sa brojnim stanjem oko 96000 ljudi. Kada se uzme u obzir da je svo to mnostvo jedinica i ljudi bilo u blizini vaznih komunikacija od znacaja za nemce, onda se jos bolje shvata njihov znacaj. Partizanski odredi su organizovali premestanje svojih zona i do 80-100 km. Usled smanjenog broja nemackih aviona, odrzavana je redovna veza, cak i razmena poste sa partizanskim odredima.
Za potrebe partizanskog pokreta, dejstvovalo je cak dve avio transportne divizije, 12 samostalnih pukova transportne avijacije, avijacija daljnjeg dejstva, avijacija VDV, eskadrile za vezu komandi armija i frontova, sto je iznosilo oko 105.000 avio-poletanja, od toga samo 4 posto danju.
Rezultat je bio da je kompletan transport grupe armija "Centar" 4.avgusta stao na 48 sati, poruseno je oko 200.000 komada sina, koje je naravno, trebalo zameniti, a koje je opet trebalo dovesti odnekud. I tako ukrug.

U septembru je izvedena operacija "Pustinja" u kojoj su glavni objekat dejstva bili vodoobjekti na prugama. Parna lokomotiva mora na svaki odredjeni broj kilometara da uzme vodu, da bi mogla da proizvodi paru. Nema vode - nema pare. Ili svi putnici moraju kofama da pune rezervoare. A transporti kasne.

U okviru operacije na aerodrome, napadani su ne samo aerodromi, nego i mesta u kojima piloti zive i odmaraju se, kao i prevoz osoblja do i od aerodroma.
Partizanski odredi su spasavali i oborene posade sovjetskih aviona.

Dejstvo partizana je uticalo na uvodjenje saobracajnih znakova na kojima su nemacki vozaci upozoravani da ulaze na teritoriju pod dejstvom partizana. Koliko je to bilo povoljno po njihov mora, mozete da zamislite.

Kompletno dejstvo partizana nije dovelo nemce do katastrofe, ali je umesto jeftinog zeleznickog, nemacki transport morao da se vrati automobilskom. Sta je to znacilo, vec smo govorili ovde. Ukratko, vozila su bila za remont pre nego sto su uopste bila u borbi. O unistenim vozilima u toku transporta da se ne prica. U pozadini nemaca je unisteno oko 10 posto svih unistenih vozila nemaca u ratu na istoku.

U junu - julu 1944.g. u Belorusiji, partizanski pokret je okupio oko 150 brigada i odreda partizana u pozadini nemaca (oko 270.000 partizana), dok je avijacija sovjeta uspela da prebaci 128 tona eksplozivnih sredstava. Cela operacija partizanskih odreda je pocela 20.juna opstim napadom na zeleznicke komunikacije. Zeleznica je bila razrusena tako i toliko da je potpuno stala do 23.juna. Dan ranije je pocela operacija "Bagration". Za aktivnosti su partizani Belorusije pohvaljeni od marsala Zukova.
Po izbacivanju nemaca sa teritorije SSSR, ukidaju se partizanski stabovi i jedinice. Kadar je vracen u armije, oficiri u uprave za formiranje jedinica pri frontovima, a prestari i premladi partizani su vraceni kucama. Trofejna sredstva su prikupljana u magacinima formiranim pri organima uprave, a sredstva CA su vracana frontovima i jedinicama .


Svi, ili gotovo svi, slojevi drustva su ucestvovali u partizanskom ratu. Tako je i pravoslavna crkva dala saglasnost svojim svestenicima da se ukljuce u partizanski pokret. Na slici, jednom od svestenika urucuju ordne otadzbinskog rata.









offline
  • Pridružio: 19 Jan 2012
  • Poruke: 1994

Citat:dobri covek
Pa su tako kozacki konji pasli i oko Trijumfalne kapije, isto kao i po Berlinu, stotinak godina kasnije.

Francuzima su ostale mnoge ruske reči,npr "bistro"(vidi emisiju "Ruska Imperija",vrti se povremeno na kablovskoj),a Nemcima,pardon,Nemicama,mnoge Saše,Aleksandri,Dmitriji ,Tatjane . . .
Citat:dobri covek
Jedino su uspesno prebacivani pripadnici VDV (vazdusno desantne vojske), vec u julu 1941.godine. Oni su, posle spajanja sa jedinicama sa fronta i onima koji su ostali u pozadini dugo produzavali da se bore. (vidi o operacijama oko grada Vyazme).

Pokušaji masovnih vazdušnih desanata CA bili su primer nerealno postavljenih zadataka i lošeg planiranja.U uslovima vazdušne premoći Luftvafe pokušan je desant a da čak nisu dobro izračunali ni broj potrebnih aviona ni količinu goriva.Nešto slično su pokušali i 1943-e sa istim rezultatom.Ostaci desantnika su zaista krenuli u partizansku borbu ali prvobitni cilj nije bio ostvaren.Taktički desanti i ubacivanje rejdovika su već bili mnogo uspešniji.

offline
  • Pridružio: 06 Nov 2010
  • Poruke: 11646
  • Gde živiš: Vranje

Pitanje o vazdusnim desantima je za nesto duzu diskusiju. Nisam strucnjak za tu oblast, ali i nestrucnjaku sa zdravim razumom je jasno da je za desant neophodan padobran. Na nekoliko mesta sam nalazio podatak da su Rusi desante cesto vrsili BEZ padobrana. Cak sam cuo da su nesto slicno probali i posle rata. To je, zbog velikog broja povreda i smrtnih slucajeva, i drugih razumljivih razloga, prestalo.
Pogledacu kroz istoriju VDV pa cu i o tome pisati, naravno ako to nekoga interesuje. Ali, prvo moram pronaci podatke o ovom skakanju bez padobrana.

offline
  • Pridružio: 03 Apr 2008
  • Poruke: 5788

Moze se desant izvrsiti i bez padobrana, sa sletanjem letilica na nekoj prostoriji.

offline
  • Pridružio: 21 Maj 2008
  • Poruke: 14764

dobri covek ::Na nekoliko mesta sam nalazio podatak da su Rusi desante cesto vrsili BEZ padobrana.
Такво искакање се наводно вршило из По-2, при малој висини и брзини, на дубок снег.
Али мислим да нема прецизнијих података.

offline
  • Pridružio: 06 Nov 2010
  • Poruke: 11646
  • Gde živiš: Vranje

Znam ja za vazdusno prevozenje, znam i za transportne jedrilice. Nazalost, znam da ih Rusi nisu imali u to vreme, iako su radili na tome. Ali ovo o cemu pricam je zaista bilo iskakanje bez padobrana. Otprilike, avion leti nisko i znatno sporije, oko 200 na sat, a oni iskacu sa krila, sa visine od par metara. To mi je, otprilike tako, ispricao jedan kolega. Sada tragam po knjigama za time. Imam ja vremena...
Moj stari, pokoj mu dusi, je bio pilot na PO-2, u svoje vreme. Nije bilo potrebe za iskakanjem, pricao mi je, jer je PO-2 mogao da sleti na bilo koju, iole ravniju livadu. Za sletanje mu je trebalo oko 100 metara, za poletanje oko 150. Uz povoljan vetar, i manje.
Znam da su eksperimenti sa iskakanjem bez padobrana prekinuti, zbog razumljivih razloga. Znam i da to kriju. Opet iz razumljivih razloga.

offline
  • Pridružio: 03 Apr 2008
  • Poruke: 5788

Ma procitao sam i ja nesto o tome, ludi rusi. Very Happy Very Happy Very Happy

offline
  • Pridružio: 19 Jan 2012
  • Poruke: 1994

Jedan moj Šapčanin bivši pripadnik 63-e,mi je pričao da je na sajtu VDV-a pre nekoliko godina pronašao snimak na kojem se vide desantniki kako iskaču sa visine od samo 100 metara.Ruku drže na ručici još dok su u avionu,otvaraju odmah po iskakanju a rezervu ne nose,nema potrebe,jer se ni kupola glavnog padobrana ne napuni u potpunosti.Samo delimično.

offline
  • Pridružio: 06 Nov 2010
  • Poruke: 11646
  • Gde živiš: Vranje

Da citiram kolegu Trpeta...Ludi Rusi

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1029 korisnika na forumu :: 27 registrovanih, 5 sakrivenih i 997 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Boris BM, BORUTUS, CikaKURE, comi_pfc, Dimitrije Paunovic, draganca, GandorCC, Georgius, Hexe, hyla, jaeger, Još malo pa deda, Kubovac, ladro, Mi lao shu, mik7, Milometer, Mixelotti, nenad81, nesa1962, raptorsi, S2M, skvara, stegonosa, suton, Vlada1389, vukovi