|
^^^
Evo ga opis sa gov.ba :
Jedan anonimni opis tvrđave u Srebrenici, koji potiče iz osamdesetih godina 17. vijeka, opisuje je kao staru tvrđavu na jednom brežuljku, ipak jaku i opasanu šancem (Bodenstein, 1908., 99). Izgleda da se i ovaj podatak odnosi na srednjovjekovni grad. Prema tome može se pretpostaviti da je Donji grad sagrađen dosta kasno, negdje potkraj 17. vijeka. Godine 1776. godine na njemu su vršene popravke. Prema jednom popisu iz 1804. godine u utvrđenju je bilo oko 30 džebedžija (oklopnici, vode brigu o municiji i prebacuju je na potrebno mjesto) i isto toliko mustahfiza mustahviza-timarlija koji su se brinuli o održavanju grada i opkopa, i da brane grad sa puškom i sabljom u ruci. Za svoju službu uživali su mala lena.(12)
Tek u popisu iz 1833. javljaju se dva grada u Srebrenici. U Gornjem gradu je bilo prema popisu iz 1833. godine: 5 topova i 2300 tovara hrane. U Donjem gradu je bilo 180 oka naboja 710 oka baruta, 170 oka običnog baruta, 5 pokvarenih i 7 dobrih topova.(13)
2. Opis dobra
„Donji grad“ je topnička tvrđava nepravilnog četverokutnog oblika prilagođenog terenu. Podignuta je na relativno ravnom i prostranom platou neposredno iznad grada Srebrenice. Planinska kosa na kojoj je Donji grad zadire već u tkivo grada. Tvrđava je orijentirana u smjeru sjever–jug sa otklonom prema pravcu sjeverozapad–jugoistok. Na široj strani tvrđava je široka 80 m, a na sjevernoj 60 m. Dugačka je 165 m. Uz to treba dodati polukružni dio sjevernog bedema koji izlazi iz platna tog bedema oko 10 m, tako da tvrđava zauzima površinu od oko 12400 m2. Prilaz utvrdi je sa istočne strane u jugoistočnom uglu tvrđave odmah uz poligonalnu petokutnu kulu, zapravo bastion. Ulaz se nalazi na uvučenom dijelu bedema, koji je na ovom mjestu branjen jugoistočnom kulom. Tvrđava ima tri kule: po jednu na jugoistočnom i jugozapadnom uglu zida, te jednu na sjeverozapadnom uglu. Bridovi kula su ojačani fino tesanim blokovima i od svjetlijeg kamena, nego onog kojim su građeni platna kula i bedema. Cijela tvrđava je izgrađena od sitnijih komada grubo oklesanog kamena slaganog u redove. Bedemi su na pojedinim dijelovima bili dosta debeli, a naročito južni „udarni zid“ u kojem je smješten i „kazamat“. Najdeblji, najjači i najutvrđeniji je južni bedem, koji je okrenut čaršiji. Topovi na kulama su mogli biti upereni prema ulazu u varoš Srebrenicu. Bedemi grada, pošto su podignuti na kosom terenu visoki su sa vanjske strane do 5 metara, a sa unutrašnje jedva da se, na nekim mjestima naziru. Od kula je najočuvanija ona na jugoistočnom uglu. Sačuvana je u visini iznad drugog nivoa. U sjeveroistočnom uglu nalaze se dosta urušeni ostaci još jedne kule. Sa unutrašnje strane je zasuta i prekrivena raslinjem, a sa vanjske strane je djelomično očuvana oplata zida. Unutar utvrđenja se u južnom bedemu nalazi jedna solidno građena komora zasvedena polukružnim solidno građenim svodom. Takve prostorije se sreću i na drugim tvrđavama građenim u Bosni u osmansko doba. Unutar bedema nema vidljivih ostataka drugih građevina, mada su one morale u njemu postajati, ali su zasute nanosima zemlje.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Neki veći istraživački radovi nisu rađeni. U sjeveroistočnom i u južnom dijelu ispred kazamata vide se ostaci nekog iskopavanja. Na terenu nisu znali ni ko ni kad je to rađeno.
Tijekom listopada i studenog 2006. u svrhu oživljavanja ovog spomenika, a na inicijativu općine Srebrenica arheolog mr Mirko Babić vodio je početna arheološka istraživanja unutar bedema utvrđenja.
|
