|
ljs ::Imam jedno pitanje pa bih molio poznavaoce da mi razjasne. Da li je moguće raketu od Ose upakovati u kontejner - lanser kakav se koristi za Zolju? Odnosno da li bi oko rakete Osa mogla da bude razvijena Familija
lanser - kontejner sličan Zolji, Osa kakva jeste, BST sa municijom na bazi Rakete Osa? Koliko bi takva unifikacija pojeftinila proizvodnju?
Ma dajte više s tom pričom kako je BST prevaziđen. Jeste ako imaš para za vođene rakete. Pošto nemaš, BST nema alternativu. I manite se tih gluposti o demaskiranju i otkrivanju položaja. To ima veze samo ako su protivnici Američka ili Izraelska vojska.
Rusi su svoj BST opremili novom municijom. PG-9VS probija do 1,5 metra cigle ili 1 metra armiranog betona dok za oklop nema podataka. Pa neka mi neko onad kaže da je to prevaziđeno. Zaboli me je li prevaziđeno ako na 800 m razvalim bunker i pobijem posadu unutra. A usput je i jeftino pa ima dovoljno oruđa i granata.
Načelno dobro razmišljaš , ali moraš voditi računa o detaljima .
Kod teleskopskih lansera kao što je na Zolji , javlja se problem što je to cijev u cijevi , i kad to rastegneš onda raketa nakon pol metra izađe iz male cijevi u onu veću i već dobije prvi poremećaj.
Bilo bi idealno da se bojeva glava centrira po većoj cijevi , a repni dio po manjoj cijevi , i da u jednom trenutku ta oba centriraća izađu iz svojih cijevi i raketa bude slobodna . Dinamika otvaranja krilaca je takva da se ona neće otvoriti sve dok traje sila ubrzanja, naime položaj težišta krilaca je takav da u toku rada motora krilca imaju tendenciju skupljanja , tek po napuštanju cijevi na par metara od lansera se krilca počinju otvarati.
Municija koja je tamo negdje devedesetih razvijana za BST ( ona mala plava sa piezo upaljaćem ) je suvremeno koncipirana , i na njoj su iskorištene sve spoznaje stečene na Osi. Prije svega taj upaljač je bitna odrednica za daljnji razvoj. Kod sve kumulativne municije prije razvoja tog upaljača ,proces opaljenja je išao dosta kilavo, kod udara u oklop udarna igla se zabije u inicijalnu kapislu , ona okine primarni detonator , a on je daleko pol metra od eksploziva , tih pola metra se moralo savladati ... kako ???? detonator bi poslao mali "metkić" ka dnu kumulativnog lijevka i tamo bi aktivirao sekundarni - glavni detonator , koliko god taj metkić bio brz , bi je prespor u odnosu na brzinu svjetlosti kojom se kretao visokonaponski impuls sa vrha piezo upaljača ka detonatoru kod OSE.
BST M-79 je stara kanta , on je bio zastario sa razvojem čim je napravljen, taj kompozit koji se vidi na fotkama , je obična termoizolacaija cijevi , on nije u funkciji nošenja sila. Materijal cijevi za M-79 i tehnologija je sa sredine prošlog stoljeća.
Nekako u to vrijeme kad je već bio uveden u naoružanje model M-79 se počelo sa većom primjenom novih vrsta čelika , tada smo se prvim put susreli sa marađinđ čelikom http://en.wikipedia.org/wiki/Maraging_steel, koji je otvorio nove vidike i mogućnosti konstruktorima.
Negdje pred početak 3 balkankog rata sam vidio novo koncipirani BST u starom kalibru ali sa novim dizajnom , koji je mogao opaliti malu plavu s ramena , ali ni to nije bilo konačno rješenje.
Raspad Juge je sve to zaustavio, inženjeri su se podijelili u tri tabora, a tek u kombinaciji svi zajedno
i u kombinaciji Maraging steel a sa carbonskim vlaknima moguće je napraviti lanser prihvatljive težine i čvrstoće.
Taj novi lanser odnosno bestrzajac neće izaći iz kineske kuhinje , jer oni za sada samo kopiraju , još uvijek oni nemaju invetivnost , nemaju tradiciju, nemaju biblioteke kao evropljani. Ameri isto neće to skuhati jer za svoje potrebe nekih lokalnih ratova koje vode imaju AT-4 kojeg su bez truda i rada dobili od šveda.
Ja ocjenjujem da će to novo čudo izaći iz neke arapske kuhinje, jer postoji potreba za time i potrebno znanje postoji , tehnologije su ameri uništavali namjerno u svim lokalnim ratovima u kojima su bili upetljani , ali se strojevi lako kupe pogotovo danas u doba recesije, kad je sve dostupno.
Pokušati ću koliko mi vrijeme dopusti skicirati neke trendove u razvoju koje kao stari iskusni vuk njušim , ha ha .
|
