Ručni Protivoklopni Raketni Bacači

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

bojank ::RPG-18 NEMA 375mm probojnosti ni po jednom ruskom izvoru. Svi oni kazu 300mm.
.

Na vikipediji sam probojnost zadnju gledo,i ne vidim zasto bi zapadna literatura bila pogresna kad na vise mjesta pise 375?I u ostalom kod korneta pise probojnost od 1100-1300.Mozda im se nije dalo zezat sa tih 75mm pa su zaokruzili 300mm.
http://www.globalsecurity.org/military/library/policy/army/accp/in0546/lsn2.htm

Ali zaboravimo sad to evo drugi primjer.RPG-26 ima promjer 72.5 i probojnost 440mm,dok OSA-M79 ima promjer 90mm i pobojnost 400mm.Kako obijasniti da manji kalibar ima vecu probojnost?Zar su tolike godine ulupane u osin razvoj da bi se postigla probojnost od samo 4.44 kalibra,dok rpg-26 ima probojnos 6.06 kalibara?


Koja je svrha devijatora,kad vidim da ga neke kumulativne glave imaju dok ga neke nemaju.I od kojeg je meterijala devijator napravljen.




Eod mozes li reci zasto sluzi ovaj komercijalni(rudarski) detonator sa kumulativnim ljevkom vec ugradenim u sebe?Na slici je prikazana njegova veca probojnost (ljevo) lima od 3mm naspram obicnog detonatora.Jesi li se ikad susretao sa takom vrstom detonatora.

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

EXOCET ::
...
Na vikipediji sam probojnost zadnju gledo,i ne vidim zasto bi zapadna literatura bila pogresna kad na vise mjesta pise 375?I u ostalom kod korneta pise probojnost od 1100-1300.Mozda im se nije dalo zezat sa tih 75mm pa su zaokruzili 300mm.
http://www.globalsecurity.org/military/library/policy/army/accp/in0546/lsn2.htm
...

RPG-18 je 300mm 100%.
Lepo ti kazem, mani se zapadne literature o ruskom naoruzanju i ruske o zapadnom.

Citat:
Ali zaboravimo sad to evo drugi primjer.RPG-26 ima promjer 72.5 i probojnost 440mm,dok OSA-M79 ima promjer 90mm i pobojnost 400mm.Kako obijasniti da manji kalibar ima vecu probojnost?Zar su tolike godine ulupane u osin razvoj da bi se postigla probojnost od samo 4.44 kalibra,dok rpg-26 ima probojnos 6.06 kalibara?


RPG-26 je 6 godina mladji od Ose (uveden u naoruzanje 1985). U to doba, to je znacilo mnogo.

Citat:
Koja je svrha devijatora,kad vidim da ga neke kumulativne glave imaju dok ga neke nemaju.I od kojeg je meterijala devijator napravljen.

Bolje (pravilnije) obrazovanje kumulativnog mlaza. Od plastike najcesce, mada ima i onih koji su radjeni od eksploziva drugog tipa.

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

to je spit-back detonator. pogledaj malo konstrukciju upaljača GPV-2 ili UTPE M69 pa izvuci zaključak.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Napisano: 05 Jul 2014 18:30

bojank ::RPG-26 je 6 godina mladji od Ose (uveden u naoruzanje 1985). U to doba, to je znacilo mnogo.

Sta se to znacajno moglo promjenitit u tih 6 godina na ljevku?Kako god ali 4.4 kalibra su malo za osu.Hajd kod strsljena se malo popravilo 6.6 kalibra na 120 mm,ali ruje na 125 mm sa RPG-28 deru 8.3 kalibra i jos je kilu laksi.Kako god okrenes juga,a sad ni danasnje drzave ne mogu dosec ruje.

Dopuna: 05 Jul 2014 18:39

Eod kontam ja sta ti mislis,ali ovo je civilni detonator i ne vidim gdje bi civilni program mogao iskoristiti tu mogucnost,osim ako topovima ne pucaju po rudaci.

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

6 godina je kod sovjetske potkalibarne municije bio pomak od 380 do 550mm probojnosti. Pa sada razmisli zasto ne bi postojao pomak kod kumulativne.

• 3Ovo se svidja korisnicima: CheefCoach, EXOCET, voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Budem pokušao u kratko objasniti neke razlike između ruja i nas u tehnologijama bez metafizike .

Prije svega ih je bilo deset puta više i sa vojnim buđetom većim od deset puta.

Da bi se neka tehnologija osvojila treba lova i ljudi. jedna žena rodi za 9 mjeseci , ali 9 žena ne može roditi za mjesec dana , ali ipak 9 vrhunskih inženjera uz dobru podršku i motiv može napraviti nešto za mjesec dana .

Rusi su bili jedinstveni, centralno organizirani , kad bi neku tehnologiju osvojili u zavodu " A" onda je to znanje u potpunosti pripadalo i zavodu "B", a mi smo se iscrpljivali i sakrivali znanje i tehnologije jedni od drugih . VTI je u tome prednjačio , ako sam želio saznati rezultate ispitivanja neke nove varijante bojeve glave sa Ose onda sam jednu ili dvije rađene za VTI morao "škartirati" u proizvodnji , i obaviti ispitivanja sam na poligonu.

U startu je OSA imala pogrešnu koncepciju , isuviše vezana na francusku tehniologiju , i na kraju je kupljena linija za gravitacijsku segregaciju heksogena i trotila , o tome sam pisao na nekom PDF u , a rusi nisu otkrivali toplu vodu .

Oni su prešali oktogen , a to je opasno , ali se radi i daje rezultate, pri tome su voduili računa o veličini i obliku kristala oktogena , pravili su optimalni mišung raznih frakcija. Isto kao kad se pravi beton radi se od raznih frakcija , granulacija , pa između tri oblutka stanu jpš tri manja pa između njih još tri manja itd.

Mi u rukama imamo gotov otpresak oktogena , a ne znamo kroz što je sve on prošao , ne znamo koji je oblik imao u prvoj fazi , pa u drugoj, možda uopće nije prešan u čeličnom dvodjelnom kalupu nego je jadan dio bio čelični , a drugi gumeni , pa se sa velikim tlakom u autoklavu postizalo izostatsko prešanje eksploziva.

Mi jednostavno nismo mogli staviti dovoljan broj vrhunskih znanstvenika samo na taj zadatak da se to riješi , pa svojevremeno kad je Lev Landau napisao "teoriju kontinualnih sredina " jedino je profesor Danilio Rašković to razumio , ali se on nije bavio kumulativkama.

Za ilustraciji nekih odnosa industrije SSSRa i industrije u Jugi , pogledajmo na google maps sadašnje fotke Vogošće ( PRETIS ) koji je bio perjanica YU industrije i Zavoda Votkinski u gradu Votkin.


Mašinski kompleks je u centru naselja oko rijeke tako lijepog naziva Votka , ali pogledajte malo kompleks pirotehnike sjeverno od jezera , koja je to mreža objekata , puteva. Prosto nezamislivo pa pirotehnika u PRETIS u je bila samo jedan od tih šumskih puteva iz Votkina,

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Raketas znas li mozda kako bi se ponasao plasticni eksploziv kada bi se stavio u kumulativni ljevak umjesto ljevanog ili presanog.Mislim da bi sa njim bilo lakse raditi jer nema zajebancija koje si opisao.
I imam jos dva pitanjca.Kako se odreduje debljina stjenke ljevka.Ako se stavi deblja stjenka hocel onda biti veca probojnost i kako to utjece na mlaz.
I drugo koji je "aktivni dio" ekploziva u kumulativnom ljevku,koji najvise utjece na probojnost.Onaj oko ljevka ili onaj iza šipica ljevka.

Koja bi od ove dvije konfiguracije imala vecu probojnost.

• 3Ovo se svidja korisnicima: voja64, vrabac, CheefCoach
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

plastični eksploziv je loš, bez obzira da li ja na bazi pentrita ili hexogena , puno je tu inertne materije plastifikatora , bar pet put više no što treba , a ako se količina plastifakatora svede na nekih 2 % onda treba prešati , grijati, vakumirarti onda ti treba Votkinski zavod za neku ozbiljniju seriju.

Od dvije varijante prva ima previše eksploziva u cilindičnom dijelu ima velike šanse da zbog nehomogenosti udarni val odluta na bok i da uopće ne bude efekta.

Druga varijanta ima previše eksploziva po promjeru znači veliki kalibar projektila , a bude slabija od prve.

Pitanja koja postavljaš su previše kompleksna , često puta uz iste dimenzije ljevka i eksploziva samo promjenom gustoće eksploziva na pojedinim mjestima se postiže povećanje proboja od jednog kalibra .

Kad bi sad neka dobro opremljena ekipa išla na usavršavanje BG Zolje digli bi proboj na 500 mm, a na izgled bi i bakarni ljevak i eksploziv izgledali isto, samo promjenom tehnologije prešanja ljevka i eksploziva se može dobiti porast sa 300 na 500 mm.

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

EXOCET, prva konstrukcija je dobra, tako je radjeno ranije, kada nisu bili izmišljeni devijatori. Centralno iniciran detonacioni talas se prilično ispravi kada naidje na oblogu, što je dobro za efekat (najbolje je kada je DT nagnut prema oblozi). Loše kod ovog rešenja je dužina, tj. količina eksploziva koja je potrebna. Druga nema veze sa životom.
Raketaš, takodje je jako bitna geometrija obloge kao i geometrija formiranja DT.

• 2Ovo se svidja korisnicima: CheefCoach, voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

elias ::EXOCET, prva konstrukcija je dobra, tako je radjeno ranije, kada nisu bili izmišljeni devijatori. Centralno iniciran detonacioni talas se prilično ispravi kada naidje na oblogu, što je dobro za efekat (najbolje je kada je DT nagnut prema oblozi). Loše kod ovog rešenja je dužina, tj. količina eksploziva koja je potrebna. Druga nema veze sa životom.
Raketaš, takodje je jako bitna geometrija obloge kao i geometrija formiranja DT.


Možda me nisi razumio, naravno da je važna i geometrija obloge, sve je to nešto što se lako izmjeri instrumentima i prekopira , ukrade se ili kupi neka raketa , rasturi u dijelove presnimi, napravi tehnička dokumentacija , naprave kalupi za prešanje i onda počinju problemi.

Pa ne da smo jedanput nadrapali ako smo radili na taj način , nadrapali smo svaki put.

Takvim reverznim inžinjeringom se može doći do komada materijala , ali ne i do funkcije, stvar je u finesama , u prethodnim operacijama prešanja ili toplinske obrade koje mi ne vidimo na gotovom komadu.

Mi ne znamo veličinu kristala oktogena i distribuciju po frakcijama, ne znamo koliko dugo i na kojoj temperaturi se to peklo u kalupu kod prešanja. Ne znamo koji je gradijent porasta tlaka bio , ne znamo da li su išli do tlaka od 500 bara , pa onda skidali tlak na 0 bara ili išli na vakumm , pa onda prešali do 1000 bara , koliko je sve to sporo išlo , koliko vremena su imali kristali oktogena da" teku" unutar kalupa pod tlakom , koji je smjer toka materijala ??? u smjeru toka materijala ide i detonacioni val. Detonacioni val voli putovati od prostora niže gustoće u prostor veće gustoće , a mi ne znamo tokove tih gustoća . možemo ih samo približno odrediti.

Jedan elemantaran primjer u BG od rakete GRAD sa nalaze tri detonaciona pojačnika , svaki je prešan na drugu gostoču i svaki od njih nema istu gustuču ispod klipa i na dnu kalupa za prešanje.

Kod slaganja pojačnika u genu na BG, vodi se računa da tvrda strana najtvrđeg pojačnika bude na dnu , a meka strana najmekšeg pojačnika bude prema upaljaču.

Par godina nismo to kužili , a znali smo "sve " o raketama i radili smo raketu Grad u ogromnim serijama i imali problema sa BG.

Ili drugi primjer

Kopirali smo neku francusku granatu mislim za tenkovski top 105 mm lagano rotirajuća varijanta bez krilaca kumulativka je na lagerima , tako da se ne vrti tako brzo kao košuljica . Kumulativbni ljevak je bio u originalu rađen metal spining tehnologijom i smjer valjanja je bio kontra smjera rotacije .

Naravno da mi to tada nismo znali i da ništa nije valjalo na poligonu , puno godina kasnije je kolega magistrirao na toj temi , i naravno da na njegovim ljevcima koji su rađeni valjanjem nakon kalibracije nije bilo tragova valjanja , vidljivih izvana , ali se vide unutra na rengenu , specijalnom rengenu.

O tim finesama govorim , o onome što se ne vidi na gotovom komadu , a bez licenece se ne zna što je unutra.