Rat u Africi 1941-1942

4

Rat u Africi 1941-1942

offline
  • Pridružio: 14 Avg 2011
  • Poruke: 6590

I ne treba se previse baviti licnostima generala, osim mozda racenica ili dve. U svakome slucaju Romel je bio prokleto agresivan vojskovodja i to je funkcionisalo sve dok saveznicka flota nije odsekla linije snabdevanja, dok Britanci nisu doterali dalkeo brojnije snage i provalili sifru. Sada mozemo da kazemo da se Hitler presao sto nije preuzeo Tursku (na miran ili vojni nacin), ali to vec nije istorija. Poslao je jednog od svojih najboljih generala sa, moze se rece nedovoljno snaga na pravcu koje je preko mora; mozda je mogao da nadje korisnije mesto za njega.
Manstajn je dao ideju za napad na Francusku, mada u napadu prakticno nije ucestvovao.
Inace Vrabac ne moras da pises svaki detalj, bolje je da vidimo kraj price, makar je prica malo isecena. Mr. Green Posle mozes da se vratis na ono sto si preskocio, ako bude bilo vremena. Ili napises literaturu za one radoznalije.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • vrabac 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 30 Dec 2010
  • Poruke: 4963

Ne vredi Čif, tu sam samo još nekoliko dana, štaviše već od sutra (danas:D ) počinjem sa dve druge obaveze i to jedna vrlo gadna ...
Osim toga Prva bitka za Tobruk (gde je Sonnenblume samo faza) je ubedljivo naslabije obrađena bitka u istoriji (IISR S.Afrika). Čak i kod *najboljih* istoričara je konstantno pristutan potpuni nedostatak teorije i prakse ratovanja primenjen na ovu bitku, ili prosto rečeno, usled potrebe tzv. štapskog znanja, koje kod istoričara najčešće izostaje, takva analiza prosto nije nikad urađena ili bar nije poznata i objavljena kao neka knjiga ili rad.
Dodatne kontroverze su nastale upravo u toj oblasti. Sami engleski istoričari su kontroverzni i svađaju se bezmalo pola veka, oko svojih jedinica, komandanta i događaja a kamoli protivnika. Pa posebni nemački i italijanski pogledi na događaje ... I skoro nigde objektivnosti koja bi bila očekivana posle toliko vremena posebno za takvo bojište nazvano Rat bez mržnje (da ali u bioskopu).
Dok je ova bitka još i dobar, mada težak model za teorijski pristup, ima zapravo i gorih u kampanji. Treća bitka za Tobruk (Slučaj Venecija) koja je najveća bitka zanimljivog perioda (Sonneneblume-Prvi Alamejn) je recimo relativno lak model za teorijsko razmatranje. Međutim, Druga bitka za Tobuk, odnosno njena faza poznata pod imenom Kruzejder, je teška za razmatranje do ekstrema. Ona je toliko promenljiva i evoluirala je malte ne do klauzvicevskog anhilacijskog nivoa i to praktično po oba protivnika, sa višestrukim uzastopnim (ali jasno pomerenim) vremenskim pomacima.
Nju teorijski obraditi je posao za *Muad Diba* i njegove lepeze vremenskih tokova; jedna za drugom se nižu situacije, koje sve, jedna za drugom, imaju težinu da su svaka ponaosob, mogle da odluče ishod celokupne bitke ...
Afrika je vrlo specifična, može čitav mali rad da se napiše zašto i kako. Bitke u Africi možeš posmatrati i analizirati jednako kao i bitke na primer Diadoha, dok takvo nešto ne bi smelo ni da se pomisli za Istočni front. Usled opšteg izgleda povesnice do danas, aktulenost događaja nije izgubila na snazi. Štaviše, možda je čak iskustvo Afrike interesantnije u današnje vreme, nego događaji na Istočnom frontu. Ova izjava je dobrim delom uslovna, ali stojim iza nje u opštem stavu.
'ku noć kolega, čujemo se večeras ...



offline
  • Pridružio: 20 Sep 2011
  • Poruke: 213

Malo gledate usko na desavanja koja uticu prema Africi! Krajem 1942 Rusi od Amerike i Britanije zahtevaju otvaranje drugog fronta da bi smanjili pritisak Nemackih trupa na Ruske trupe. Dok su Ameri za direknu invaziju na Evropu u sto kracem periodu, Britanska komanda veruje da bi taj pokusaj bio poguban i predlazu napad na Severnu Afriku ( Cercil i njegova vestina liderstva). Sa tim bi se dobila Severne Afrika, poboljsala kontrola Mediterana i pripremilo se za invaziju na Juznu Evropu sledece godine. Rosvelt sumnja u to i smatra za odugovlacenje ali Americke trupe su zelene ( bez iskustva) i USA komanda prihvata test pre direknog ratovanja u Evropi.

i sta je iz ovog ugla danas cudno za 1941 i 1942 ?

offline
  • vrabac 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 30 Dec 2010
  • Poruke: 4963

Reper-2....

offline
  • Pridružio: 26 Dec 2005
  • Poruke: 4710

Možda nekome bude od koristi:

link

offline
  • vrabac 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 30 Dec 2010
  • Poruke: 4963

Napisano: 30 Jul 2013 22:24

Prva stvar koja je od strane Romela i njegovog štaba ispravno percipirana je da će Britanci imati problema sa takozvaom krivinom Kirenaike.
Možda je pecepcija nije bila na tome da oni (Britanci) ne umeju da reše strateški problem (mada vreme je pokazalo da su iznova i iznovana njemu grešili svi posle O Konora i Operacije Kompas...) već više na tome da se uzdaju veliku brzinu i glavno iznenađenje o kojem čemo kasnije.


Naime, umesto da spoji snage i da koncentrisano maršira duž Via Balbia (obalskog puta) Romel je razdvojio snage na veći broj grupa. Očekivana varijanta usled njegove slabosti u trupama i neiskustva u Africi i stanja tehnike je bila da se jedna grupa kreće oblaskim putem Via Balbia a druga grupa da sadjstvuje po mreži priobalsikih kolskih puteva koji manje više paraleno prate obalu i od kojih je najpoznatiji Trig Kapuco u Marmariki. Godinu dana kasnije i sam Romel će praktično tako i uradititi.
Usled toga Britanci su svoju oklopnu brigadu povlačili priobalnim pravcem opštim pravcem Msus - Derna, da bi mogli da dejstvuju počesno po obe takve kolone. Ideja je bila da polako menjaju prostor za vreme usled slabosti trupa koje su značajnim delom prebačene u Grčku a još značajnijim delom se nalazile u Egiptu u raznim fazama reorganizacije i remonta i takođe značajnim delovima u okolini Derne a pogotovu Tobruka.
Međutim taj plan se pokzao kao kranje loš.


Pva njegova velika mana je bila čisto strateška greška u poimanju Kirenaike. Sva strategija Kirenaike je da ona ima dve pivotne tačke, prvu praktično kod El Agejle i Mersa Brege a drugu u rejonu zaliva Bomba ili široj prostoriji Gazale. Ono što je varljivo mamilo u grešku je da su najvrednij ciljevi u Kirenaici luke Bengazi i Derna potpuno unutar te tako omeđene prostorije i to još odvojeni od unutrašnjosti grebenom Džebel Al Akhdara a pri tome jedini dobar i prohodan putni pravac je oblaski.


Tu su Britanci naprvili svoju prvu osobnu grešku. Ispravno su predikovali da glavni pritisak neće nastupiti obalskim putem ali su ipak precenili njegov značaj. Usled toga (posle kraćeg ali krajnje nepotrebnog i opasnog oklevanja i predomišljanja) rešili su da ipak napuste Bengazi ali da ojačaju odbranu na obalskom drumu.
To je dovelo do odluke da Grupu za podršku okl. divizije koja je pratila okl. brigadu odvoje ka Bengaziju.
Čiste tenkove ostavili su u zoni Msusa. Ideja je bila da Grupa za podršku i snage u Bengaziju uredno i sa zadržavajućim dejstvima odstupe do Derne. Južno od nje su planirali da brane južna pobrđa Zelene planine grupama koje su tu dospele iz Tobruka. Levo krilo je trebalo da se formira u oazi Mekili i tamo je poslata nekompletna Indijska brigada.
Istoriski izvori često pogrešno navode da je ona bila bez PT topova. To je međutim laž, zapravo ona je imala PT topove ali Boforse 37 mm, vrlo slabo snabdevene municijom i u lošijem stanju od britanskih Dvofuntaša. Brigadi je zapravo nedostajala artiljerija za podršku sastavljena od 25-to funtaša i to će se strašno osetiti na bojištu.


U suštini plan je razbijen u potpunosti. Kao prvo Britanci su NARUŠILI pravla ratne veštine birajući liniju Derna - Mekili kao osloni operacijski front. Topografski takva linija je neodrživa usled izuzetno slabog boka u pustinji. Osim toga, takav operacijski front ima smaknut poredak prema zapadu, uz obalu, dakle kontra od njegove najslabije tačke, odnosno pustinjskog boka. I još gore, takav operacijski front je nedovoljno širok i ima praktično usko komunikacijsko grlo uz obalu, pa je nepogodan sa stanovišta operativne dubine.
Time su svoju zamišljenu odbramben liniju doveli u stanje *labilne ravnoteže* i stvorili mogućnost da se delovanjem preko otvorenog pustinjskog boka ostvari *žominijevsko obrtanje* i da praktično dođe do *nabacivanja* većine britanskih trupa *na morsku obalu*. Time bi sve britanske trupe zapadno od Tobruka bile uništene.


U osnovi greške (osim pogrešne linije naravno) leži ubeđenje da im usled težine najudaljenijeg pustinjskog puta i minskog polja koje su na njemu postavili nije moguće obićio pustinjski bok daleko od njihovih glavnih odbrambenih snaga.
Skoro zanatska greška je bila u ubeđenju da minsko polje nebranjeno vatrom vredi kao neprolazna prepreka, pogotovu što se pokazalo da su ga afrički vetrovi u najvećoj meri degradirali.
A zaboravili su Napleonovu tezu da je bolje marševati nego voditi borbu a da je teren prohodan dok god može da ga savlada vojnička čizma. Za Afriku bi to bilo malo komplikovnije od čizme ali teza generalno stoji uvek.


Na njihovu nesreću upravo to se desilo i praktično je na kraju i došlo do obratnja frontova i samo je poslovična britanska hladnokrvnost, hrabrost i stamenost u borbi (rekao bih pre svega na teret nižeg oficirskog, podoficirskogi i vojničkog kadra) spasla situaciju od katastrofalnog poraza.
Na izvestan način osim primenjene napoleonovske teze o marševanju primenjena su i neka Lidel Hartovska pravila posrednog nastupanja. Iako se misli da je to unikatno Romelovo delo po mojim saznanjima velikim delom iza ovakvih odluka i planova stoji saradnja Romela sa italijanskim oficirom izviđačkog bataljona Arijete, Santamarijom i njegovim poslovičnim nemačkim partnerom Grofom Šverinom, a slobodno bih dodao da je u tom prvom okruženju bio i Ponjat, komandant mitraljeskog bataljona proslavljeog kod Mersa brege, kao kao injegove direktne *bersaljerske* kolege italijani Fabris i Montemuro.


Romel i nabrojani oficiri preuzeće lično na sebe najteži deo operacije.
Međutim *udruga* likova koji su pratili Romela je bila mnogo šira i osim skoro svih njegovih nemačkih vođa grupa a pre svega Kirhajma, Štrajh i i Olbriča zapravo je obuhvatala i komandante divizija Breša, Arijete i Trento, a čini se da su tokom događaja bar i komandanti Pavije i Bolonje takođe *prešli na stranu Romela*. Bez ovih *prebega* Romel ne bi mogao da ostvari pobedu. Još jedna od neobičnosti Afričke kampanje...Britnaci ovakve probleme nisu dozvoljavali nikad. Kod njih je međutim bio problem glomazne hijerahije odlučivanja i ne uvek jasnih hijerarhijskih veza i nadređenosti što po činu što po rangu što po specifičnosti neke funkcije, što je dovodilo do velikh problema pa čak i katastrofa, dok kasnije pod pretnjom katstrofe jednostavno nisu presekli takvu situaciju krajem 41. Međtim nisu je potpuno otklonili sve do dolaska Montija.

Dopuna: 05 Avg 2013 18:48

Tako je došlo do toga da verovatno na nagovor Santamarije (a protivno većini ostalih italijanskih oficira a posebno visokih (koji nisu pomerali svoj beksjad iz Tripolija dalje od hladne limunade...) Romel kao glavni pravac daljeg prodora odabere najudaljeniji pustinjiski put. Najmanje prohodan, sa minskim poljem negde duž puta. Međutim on je zapravo BIO BREŠA, breša između pravaca koje su pokrivali Britanci i neprohodnog pustinjskog dela. I to potpuno NEBRANJENA BREŠA.

U osnovi romelov plan je imao takav prodor u britansku pozadinu kao najboji primer Lidel Hartovskog posrednog nastupanja, sa udarom u nebranjeni trbuh radije nego u glavu. Istina koliko je na njega uticao Lidel Hart a koliko opercija Zihelšnit u kojoj je i sam učesvovao i koja je bila na istim osnovama, nije ni bitno.

E tu je sad zanimljivo da je opšti plan operacije imao i veći plato namera osim nervnog udara u pozadinu u rejonu pivotne tačke.
Naime , taj prodor na istočnom krilu je trebao da bude neka vrsta MAČ NAKOVNJA. Bio je to možda malo netipičan nakovanj (u Africi je on krajnje korektan u Rusiji ne bi prošao nikad).
DRUGI GURAJUĆI NAKOVANJ je gurnut obalskim drumom, on je bio skoro klasičan nakovanj osim što je imao izrazito brzu prethodnicu.
GLAVNI UDAR JE trebao da dođe kroz sredinu KLASIČNIM ČEKIĆEM.
Dakle operacija po principu nakovanj-čekić-mač.
Kod ovako smišljenih operacija javlja se problem koordinacije, u ovom slučaju teškog terena.
Ovakva komplikovna operacija ima mngo rizičnih delova. Na primer organizacija MAČA, pravilno pritiskanje NAKOVNJA i pravi tenutak za udar ČEKIĆA.
Kad se to sve idelano ostvari protivnik bude Kaluzevicevski uništen.


U formiranju MAČA i njegovim dejstvima je ostvaren veliki uspeh ali inapravljena VELIKA GEREŠKA U ŽARU BORBE koja bila sa težim posledicma po uspešnost operacije.
No sam MAČ je bio savršeno gurpisan u NAJBOJEM MANIRU TUHAČEVSKOG i njegove toerije formiranja grupa za duboke prodore. Naravno ovde nije bilo prvobitne linije koju je trebalo probiti ali je zato postojao vrlo daleki konačni cilj do koga je trebalo dospeti. Zato je MAČ bio praktično neka forma dubinskih ešalona (Tuhačevskog) formirana po teleskopskom principu. Potpuno samostalnu praktično združenu slabu ali supebrzu jedinicu prati slična njoj ali sporija no zato jača pa onda još nešto sporija ali još jača i na kraju najsporija ali superjaka. Dakle model proboja Tuhačevskog ali OBRNUTOG REDOSLEDA pošto nema proboja nego je u pitanju DOSTIZANJE što opet spada u nejgove teorije operacija po velikoj dubini.

Mač je formiran ovim redosledom:

1. Kolona Snatamarija uz odmah iza nje podršku manje nemačke gurpe - ČELNA GRUPA ŠVERIN
2. Kolona FABRIS - vezna brza gurpa
3. kolona MONTEMURO - vezna jaka grupa
4. GLAVNA BOBENA GRUPA ŠTRAJH (podgrupa BORBENA GRUPA PONJAT)

Borbena grupa PONJAT je bila tipičan primer ad hoc gurpe za eksploataciju proboja (ako je uspešan) u protivnikovu pozadinu. Iako se uspesi te grupe u klasičnoj istoriografiji uglavnom hvale, za razliku od toga ja ću je kritikovati, ondosno kritikovaću Romelovu upotrebu iste.

Toliko o MAČU sledi GURAJUĆI NAKOVANJ.

offline
  • Pridružio: 14 Avg 2011
  • Poruke: 6590

Oce li prica biti nastavljena?

offline
  • vrabac 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 30 Dec 2010
  • Poruke: 4963

Napisano: 03 Sep 2013 11:28

Neće. Izgubio sam volju...

Dopuna: 29 Mar 2014 2:51

Fiktivni reper 1

offline
  • vrabac 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 30 Dec 2010
  • Poruke: 4963

Napisano: 29 Mar 2014 10:29

tako lakše nađem uz pomoć *teme u kojima si učestvovao*...

Dopuna: 01 Apr 2014 16:17

GRURAJUĆI NAKOVANJ.

Radi se o grupi koja je prodirala primorskim pravcem. Prva karakteristika pravca je da je on jedini sa dobrim putem.
Grupa je bila vešto sastavljena i nešto jednostavnija i suštinski snažnija od istočne (ova bi bila zapadana).
Čelni deo grupe je bio praktično nekompletan nemački izviđački bataljon, jer je jedan njegov vod bi pridodat centralnoj grupi Štrajh. Meutim , iako zato nešto slabiji sa oklopnim automobilima bio je ojačan sa jednom ili dve (ili nešto između) lake čete iz 5 okl. divizije. Ikao je dam izviđački bataljon mala ali skoro združena jedinca sposobno za svaku akciju upravo je ovo dodvanje tenkova stvorilo pravu borbenu grupu.
Tahvlajujući točkovima, grupa je bila izrazito brza, a tu brzinu je tokom dejstava i eksploatisala kao osnovnu karakteristiku. Praktično najsporiji su bili tenkovi a oni su pratili čelne trupe koliko su mogli brzo i bili su predviđeni z a savladavanje jačeg otpora na koji se naiđe. Dobar put je tim tenkovima omogućio maksimalnu brzinu u kretanju i razemerno mali broj otkaza usled terenskih uslova.

Ipak to su očito slabe snage z aprodiranje primorskim pravcem na kome se usled karaktera britanske armije mogao očekivati i jak otpor pre svega snažnih motorizovanih britinskih pešadijskih trupa sa opasnim PT i poljskim topovima. Osim toga postojla j emogućnost počesnog udara britanskih tenkova.

Zato je glavna snaga grupe u stvari bila italijanska divizija Breša. Ona jedavala pešadijsku masu, artiljerijsku podršu, mnogo jaču od intgralne artliljerije izviđačkog bataljona inešto PA srestava. Specijalno za ovu kaciju je bila ojačan poljskom artiljerijom, većim brojem PT sredstva i što je vrlo važno lakim tenkovski bataljonom iz Arijete, istina poglavito od tannketi al ipak i sa jendom četom srednjih tenkova. Nju su nekako itlaijani uspeli da skrpe kamionima i sotlaim točkašima do skoro potpuno motorizovnaog oblika, vadeći srestva i ad hoc joj pridajuči ista iz rezerve logističkih bataljona. Što pokazuje da je *mnogo* oficir asrednjeg ranga išlo za Romeleom i Santamrijom a ne za formalnim smernicama koje su dobijali z Tripolija, gde se kako već rekoh visoki oficiri nisu dizali sa svog beksajda i stolova sa limunadom i očijukali sa talijanskim *sinjorinama*... Njihova ignoracija je bila tolika da su ubeđivali Romela u svakakve bajkovite priče o afričkoj pustinji i nemći čoveka i tehnike unjoj a da je pustinjiski put em neprohodan em miniran em na njemu neki zmaj jede ljude i vozila ...
Santamrija, Montemuro i sotlai su Romeli rekli sasvim suprotno, da je pt prohodna pod određenim uslovim aformiranja kolona, da je minsko polje i prolazno i ograničeno mada će uzeti danak i daje ono nebranjeno.

Kako takva razlika? Jednostavno, dotični Italijani su već prolazili pustinju do u Egipat pa i kroz takva minska polja...

Romelova prepotentna (bio je iznerviran praktično provokcaijom u italijanskom glavnom štabu o tim *zmajovima* u pustinji...) izjava, da će se za jedno popodne iz Rode upoznati sa pustinjom zapravo je ispala korektna, od tada pa nadalje on je skoro samo nju i video dok su visoki itlaijanski oficiri uglavnom provodili vreme u Tripoliju i nisu išli dalje od Suk el Hamisa (igra reči...).

No da se vratimo na zapadnu grupu. Tako skockana ona je bila zapravo gurajući nakovanj. Zparavo kombinacija vrlo brzog malog čekića (izviđački bataljon) i snašnog nakovnja od Breše i italijanskih i nemačkih tenkova.

Romel jeispravno percipirao i dogovorio se komandantiom ištabom Breše da na tom pravcu kao najočeivnaijem verovatno leži i najsanžnija britanska pešadijska odbrana. Princip je bio da se izviđači bataljon brzo zaleće ka neprijatelju a da ako ima jačeg otpora relativno brza Breša pristigne i savlada ga uz klasičnu upotrebu artiljerije, tenkova i pešadije. Vrlo važan karateristika je bila da će toj gurpi biti data najajača moguća vazdušna podršaka mada su svi bili svesni da će ona u tom trenutku biti ograničena ali i dalje značajna. ne smao ueventualnom direktnom tučenju jakih otprinih mesta nego i već započetim delovanjem srednjim bombarderima po obalskom rubu.

Kao takav ovaj pokretni nakovanje je trebao da dostigne Bengazi, savlađjući slabije opore kombinacijom svog lakog čekića(izviđačkog bataljona) i prednjih delova Breše i tnekova; dalje da deluje prema situaciji. Računali su da će dotle eventualne britanske pokretne snage naterati na bitku. U tom slučaju grupa je treabala da stane i veže neprijatelja (kao nakovanj) dok bi onda glavni udar velikim čekićem usledio centralnom grupom.

Romela *oficirska grupa* je ispravno pre

Dopuna: 01 Apr 2014 16:51

Romelova *oficirska* grupa je ispravno percipirala da će proptivnik biti prevaren i pored boljeg oficirskog kadra na pustinjskom boku (jednako kao i italijanska vrhovna komanda) ali de j po svim merilima vojne veštine onada moguća il borba na primorskom drumu ili na srednjem pravcu sa mogućim dejsvom ka primorskom. O
Ova druga varijanta je bila zaprvo i najverovatnija kao najbolji taktički izbor. Zbog toga je centralna grupa bila ubedljivo najača i ona je bila čekić.
da du britnaci izabrali da daju bitku na centralnom pravcu, dobili bi najaču gurpu čeono a istočnu grupu (od sada *grupa Kirhajam*) sa boka. Isitna koordinisanim manevrom britnaci su mogli da pariraju u *istoj liniji* jednakim sngama.
U tom slučaju procenjeno je da će krajnja istočna grupa imati *prodor u pozadinu* koji će odlučiti.
Generealno to je bila zamisao kada su napustili Adžedabiju. Zapravo najlošija variajanta.

U prilog toga da se krene oštro i brzo dalje i da će Britanci delovati i lošije od najbolje varijante za njih,je je govorilo nekoliko činjenica. Prvo, kod Mersa Brege britanci nisu primili tenkovsku bitku, nisu to uradili ni kod Adžedabije. Već to je uz observaciju protivnika iz vazduha dalo sasvim osnovan rezon kod Romela *i ortaka*da je protivnik slab u tenkovima. Veliki broj italijanskih tenkova kod Britanaca i veliki broj lakih tenkova je još više to pokazivao. Od Mersa Brege pa do Adžedabije već je bilo vidljivo da je britanska tehnika podložna kvarovima, manje od italijanske (koju su Britanic isto imali !) ali više od nemačke.
Osim toga osetila se *dužina komunikacija* sa pozadinom i sasvim je bilo očekivati da protivnik ima taj isti problem, a moglo se zaključiti i da ga rešava čak i lošije. Naime neki od italijanskih tenkova u britanskim rukama su bili napušteni očito zbog nedostatka goriva. Vazduh je bi uglavnom slobodan jer se već kod Adžedabije osetilo da nema jake reakcije na prodor. Komandanti koji su bili najsposobniji kod Britanca nisu bili na bojištu a najbolje trupe su im bile ili u Delti ili jedan deo u Grčkoj, a ovo drugo je bilo poznato osovinskoj strani.
Kako bilo kod Adžedabije su fašisti rešili da zagrizu i da krenu napred svom silom. Hazard je bio mnogo manji od predpostavljenog ali naravno to oni nisu znali. Da su znali, Britanci bi prošli još gore iako je i ono što će uslediti bila skoro katastrofa.

Britanci su odigrali na najgori mogući način. Tenkovske snage su povlačili opštim pravcem Msus - Derna držeći se tako da mogu počesno da deluju kako ispred sebe tako i da udare u bok primoskog puta.
Suštinska greška je odličan i lako vidljiv primer za žominijevski pojam obrtanja i nabacivanja.
Naime u tome je zamka Kirenaike. Kod Mersa Brege i do Adžedabije može se operacijski front držati upravno na operacijski pravac, A POSLE NJE NE MOŽE.
Držeći centralnu grupu sa tenkovima na pravcu Msus - Derna a istovremeno ojačati (slabeći sredinu i levi bok time) primorski pravac ZNAČILO JE OBRNUTI SOPSTVENI OPERACIJSKI FRONT, i učiniti ga PARALELNIM MORU odnosno Džebel al Akhdaru, a to je NONSENS.

Istina oni to nisu shvatili jer nisu računali na MAČ odnosno istočnu grupu. Da su osećali mogućnost problema govore rane odluke o napuštanju Bengazija koje su u početku opovrgnute, što je bilo skoro katastrofalno, da bi sa prvom pojavom MAČA, odnosno istočne grupe sve otišlo dođavola i gde se krenulo da se spase što se spasti može.
Ali već je bilo kasno...
Žomini navodi kao jednostavnu definiciju strategije (bitačne strategije, ili niske strategije kako bi danas rekli) DA JE CELA SADRŽANA U POČETNOM GRUPISANJU JEDINICA. Ovo je jedan zaista lep a pre svega jednostavan primer za to.

Čak i da su delovali bolje na primorskom i centralnom pravcu izgubii bi bitku na svom levom boku.
Zato je istočna kolona njavažniji deo u osovinskom planu iako ne najači.
Ona je čist primer Lidelhartovskog POSREDNOG NASTUPANJA, a po formi GRUPACIJA ZA DUBOKI PRODOR Tuhačevskog u obratnoj formi (direktna forma je kada se probija linija fronta a obrnuta kada se pravi duboki prodor, kao u ovom slučaju) dakle sa obrnutim brzinama (u ovom slučaju najbrže trupe prve).

Međutim događaji su pokazali da je i rekacija na zapadnom i centralnom pravcu ptaktično propala, kako usled sopstvenih grešaka tako i usled toka dejstva odnosno protivnika.
ZAPRAVO JE USPEŠAN POSREDNI UDAR I DONEO KAO PLODOVE PROPAST OSTALIH PRAVACA.

To je napoleonovski slučja napada u vidu drveta sa više grana koje donose plod. Da su odlučno zaustavili grupu Kirhjam, mogli su dleimično i dja potuku i čak odbace ali bi UPALI U TOTALNO OKRUŽENJE I BILI POTPUNO UNIŠTENI. Potpuno isto bi se desilo da su tako pokušali i na centralnom pravcu.

Britanci su pravilno reagovali u tom trenutku ali bilo je kasno A nisu ispravno računali na faktor mehaničkih otkaza i teškog terena. Izbor centalnog pravca je bio možda i korektan ali samo do Msusa, posle toga je teren UŽASAN.

Našavši se pred dilemom povukli su se preko njega i DEZINTEGRISALI SNAGU SVOJE CENTRALNE GRUPE MEHANIČKIM OTKAZIMA. Osim toga u rasulu su je i razdvojili itd. već ću isprati tok događaja...

TAKO JE MANEVAR UNIŠTIO VIŠE TENKOVA NEGO BORBA.

...................................................................................................................

offline
  • Pridružio: 05 Nov 2008
  • Poruke: 292

gold_digger ::kljift ::Pa nije baš bespuće mjesto gdje se kroz Suec vozi mnogo toga, uključujući i naftu.

Upravo to, pokusao je da unisti linije snabdevanja drugacije nije mogao da dobije rat protiv organizovane mafije.

Sto se tice same rusije on je nju osvoji cak bi dosao i do vladivostoka da nije morao da salje jedinice u francusku, balklan i afriku.


Ma nemoj ,a ko je drzao milion vojnika i ogromnu vojnu tehniku prema Japanu ,onaj dio koji su dovukli da bi odbranili Moskvu nije ni 20 % ,a samo je ljudstvo bilo u pitanju .
Da mozda nije Hitleru pretio napad iz Turske ,pa su u odsudnim danima Staljingrada i sve do kraja Kurske bitke drzali izmedju milion i 600 hiljada vojnika + ogromna tehnika prema Turskoj .
Ko je mogao da zavrsi sa Nemackom jos 1944 ,da nije morao da rascisti sa Finskom posle odbijenog Staljinovog ultimatuma neposredno posle deblokade Lenjingrada ...
gotovo 2 miliona i vise Vojnika + pripadajuca tehnika u raznim fazama rata nije moglo biti upotrebljeno protiv Nemaca zbog pretnji iz Japana i Turske i obracuna sa Fincima ...
Kolike su to Nemacke vojne efektive bile vezane u Francuskoj ,koliko su Prle i Tihi sa copavim Zagorcem likvidirali Nemaca Nemacka arhiva govori manje od 1000 za celo vreme rata
Afrika je bilo ratiste koje je kostalo Nemce ali ne sigurno kao Ruse koji su trpili odsustvo snaga u najtezim i odlucujucim momentima rata .Necu ni da pomininjem dislokaciju proizvodnje iza Urala koje prestavlja najveci poduhvat u istori ljudskog roda,sad cu malo biti kao ti (ali samo malo ) da Rusija nije imala probleme koje je imala Njemacka bi bila pojedena do kraja 1943 i pored svih katastrofa koje je imala Crvena Armija na pocetku rata ....

P.S
Tvoja trvdnja je na nivou US srednjoskolca koji se razumje u 2 Sv Rat ,ko Mara u krv K

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1333 korisnika na forumu :: 43 registrovanih, 7 sakrivenih i 1283 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., antonije64, babaroga, bagor10, Battlehammer, Bubili, cenejac111, cikadeda, CikaKURE, darionis, darkangel, Dimitrise93, Dorcolac, DPera, draganl, Faki-Valjevo, FileFinder, GandorCC, hooraay, hyla, ikan, Istman, kihot, kolle.the.kid, krkalon, kybonacci, Lieutenant, Mcdado, mercedesamg, MilosKop, milutin134, Mixelotti, nemkea71, nick79, Parker, prashinar, robert1979, royst33, S-lash, Smd, Stoilkovic, vathra, wolf431