Sremski front

1

Sremski front

offline
  • boksi  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 11 Jun 2008
  • Poruke: 7818

Sremski front je formiran u Drugom svetskom ratu, krajem 1944. godine, od strane nemačke vojske koja se povlačila iz oblasti Beograda i snaga NDH koje su im bile taktički potčinjene. taktičku komandu nad Sremskim frontom imala je do 3. decembra 1944. Druga oklopna armija, a od tada je komandu preuzela Armijska grupa E. Sremski front imao je za nemačku armiju veliki značaj, jer se na tom mestu štitio jedini put za izvlačenje Armijske grupe E preko Sarajeva i Slavonskog Broda u Panoniju. Za Saveznike je Sremski front imao značaj kao levo krilo prodora Trećeg ukrajinskog fronta Crvene armije u jugozapadnu Mađarsku.

U prvoj fazi, NOVJ, ojačana delovima Crvene armije, držala je inicijativu u svojim rukama. Tokom decembra 1944. preduzeta je velika ofanziva jugoslovenskih i sovjetskih snaga u cilju proboja fronta. Nemačke snage bile su prisiljene na povlačenje, i odbranile su se krajnjim naporom, uz pomoć prednjih ešelona Armijske grupe E koji su počeli da pristižu preko Save. Tokom januara 1945. nemačke snage preduzele su protivofanzivu u cilju ispravljanja i stabilizovanja fronta. Nakon toga, zavladalo je relativno zatišje do aprila. Jugoslovenska armija energičnim napadom probila je Sremski front 12. aprila 1945. godine, i prodrla duboko na zapad, goneći osovinske snage u povlačenju i oslobađajući taj deo Jugoslavije.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Bili smo vojnici
  • Pridružio: 19 Maj 2009
  • Poruke: 4983
  • Gde živiš: Beograd - Srbija; Novi Grad - Republika Srpska

Napisano: 24 Avg 2011 23:35

Сремски фронт у историјској науци оцењен је као једно од најтежих, најдуготрајнијих и најславнијих бојишта у народноослободилачкој борби против окупатора и за ослобођење Југославије. Формиран је после ослобођења Београда, крајем октобра 1944. године и трајао до 12. априла 1945. године. Немци су га поставили са циљем да обезбеде извлачење групе армија "Е" из Грчке, Македоније и са Косова и упорно га бранили. Први пролетерски корпус НОВЈ (од 1. јануара 1945. преименован у Прву армију ЈА) посео је Сремски фронт да би заштитио ослобођени Београд и наставио потискивање непријатеља према западу.

На Сремском фронту ангажоване су бројне снаге, како Народноослободилачке војске, Црвене армије и Бугарске народне армије. Југословенске снаге сачињавало је 12 дивизија: Прва и Друга пролетерска, Пета крајишка, Шеста личка пролетерска, 11. крајишка, 17. источно-босанска, 21. и 22. српска, 16. и 36. војвођанска, 42. и 48. македонска дивизија, група ваздухопловних дивизија и више самосталних јединица. Ове јединице дејствовале су по сменама (војвођанске су у новембру дислоциране у Бачку).

Снаге Црвене армије (ангажоване у почетку Сремског фронта) чинили су: 64. и 68. стрељачки корпус, делови две ваздухопловне дивизије и речна флотила. Бугарска Прва армија имала је 3. и 8. пешадијску дивизију. У саставу Прве пролетерске дивизије, борио се и батаљон Словенаца, формиран у ослобођеном Београду, као и бригада "Италија".

Све јединице, ангажоване у борбама на Сремском фронту, попуњене су младим борцима из Србије. Током борби у Шумадији и за ослобођење Београда, спроведене су добровољне мобилизације у Горњем Милановцу, Ваљеву, Мачви, Шумадији, Београду и другим крајевима Србије. Крајем 1944. и у зиму 1945. године спроведене су две војне мобилизације у ослобођеној Србији. Са младим борцима одржавани су курсеви, војне обуке, а потом су упућивани у борбене јединице. Они су у великој већини чинили састав свих јединица, како српских, тако и црногорских, босанских и хрватских (сем македонских).

Борбе на Сремском фронту биле су дуготрајне, веома тешке и упорне. Окупатор, помогнут усташама и деловима белогардејског Руског заштитног корпуса жилаво се бранио. Неколико пута фронт се померао западно од Сремске Митровице, па се усталио иза Шида. Немци су, поред упорних одбрамбених борби, извршили два снажна противудара. Први пут, 3. јануара 1945. године изненадним противнападом надмоћним снагама потиснули су 21. српску дивизију правцем Оток-Комлетинци-Нијемци на леву обалу Босута. Други, далеко снажнији противудар Немци су извршили 17. јануара (познат као "Зимска олуја"), ангажовањем своје три и бројно и технички веома јаке дивизије, потиснули Прву југословенску армију на исток и заузели Шид. После два дана, 19. јануара, Прва армија (ојачана Другом пролетерском дивизијом), присилила је непријатеља на одбрану и повратила Шид. Отад је Сремски фронт стабилизован до коначног пробоја 12. априла.

Све јединице - учеснице у борбама на Сремском фронту имале су великог савезника и помагача у сремском народу. У својим домовима и свим другим грађевинским објектима борци су налазили сигурна склоништа. Народ их је примао оберучке, пружао им је све што је имао, и ако је у то време и позадинско снабдевање било добро организовано. Народ је помагао и у смештају, транспорту и нези рањеника. А војне јединице су узвраћале народу у пољским радовима, у време затишја, посебно у берби кукуруза.

Средином јануара 1945. године, Сремски фронт је посетио Врховни командант маршал Јосип Броз Тито, а фебруара 1945. године фелд-маршал Харолд Александер, командант савезничких снага на Средоземљу и том приликом дао високу оцену вредности наше војске: "Студирао сам вашу историју у овом рату са највећим интересовањем. Сећам се свих ваших значајних борби... Познате су ми и борбе, у мају 1943. године, када је ваша изгладнела војска издржала неравноправну борбу са 11 непријатељских дивизија. Тешки дани остали су иза нас. Велики дани су пред нама. Ускоро ћемо се спојити северно од Јадрана и тако, као прави ратни другови, победоносно завршити ову борбу. Поздрављам храбру борбу Југословена и Југославије и њеног вођу Маршала Тита..."

У депеши Здруженом генералштабу Британске армије 28. фебруара 1945. године Александер је јавио: "Посетио сам партизанску борбену линију код Шида. То је посебно организован фронт са рововима... Југословени заслужују да им помогнемо, јер се боре са ограниченим средствима с којима располажу, да отерају Немце из своје земље."




После свестраних припрема, у склопу завршних операција за ослобођење Југославије, извршен је Пробој Сремског фронта, 12. априла 1945. године. За пробој су формиране три оперативне групе: Северна (главна), Босутска и Јужна. Јужна група дивизија (2. пролетерска, 3. крајишка и 17. источно-босанска), током уводних борби почетком априла форсирала је Дрину, ослободила Семберију и Брчко и тако угрозила немачки десни бок фронта. Босутска оперативна група (6. пролетерска и 11. дивизија и 1. коњичка бригада), заузела је полазне положаје на Босуту. Северна оперативна група (1. пролетерска, 21, 22, 42. и 48. дивизија, 2. тенковска и инжињеријска бригада), заузела је положаје на правцу главног удара. Командант Прве армије, генерал Пеко Дапчевић, командовао је Јужном оперативном групом, а пробојем фронта начелник Штаба I армије генерал Милутин Морача.

"Пробој фронта почео је 12. априла у зору артиљеријском припремом од 15 минута из 120 артиљеријских оруђа и авио припремом од два налета од по 50 авиона. Одмах затим, кренуле су на јуриш дивизије првог ешалона и за кратко време заузеле главни одбрамбени појас непријатеља. На правцу главног удара, после пробоја првог одбрамбеног положаја, Штаб Прве армије одмах је за 21. дивизијом увео у пробој 48. дивизију. Даљим брзим продором 1. пролетерске, 21. и 48. дивизије и 2. тенковске бригаде, сломљен је отпор непријатеља по дубини и до краја дана, поред осталих места ослобођени су Вуковар и Товарник. На помоћном правцу, 42. дивизија заузела је Илинце, Шидске Бановце и Илачу, а 22. дивизија, која је у напад кренула 11. априла увече, Липовац и Адашевце. Ноћу 11/12. априла уочи напада главних снага, на мониторима Црвене армије пребацила се из Бачке Пета бригада 21. дивизије и у току дана уништила један немачки батаљон, пресекла комуникацију Опатовац-Сотин и образовала мостобран на десној обали Саве. Јаке јединице Немачке војске, Усташа и Домобрана сконцентрисале су се у Врбањи, јер су чували пругу. То им је било важно јер су туда извлачили припаднике усташких и немачких формација које су се возовима повлачиле из Тузле и Брчког. Успут је око пруге створено минско поље, и дејствовано свим средствима на припаднике југословенске армије. За само једну ноћ је, у јуришу на Врбању, страдало око 1000 припадника Народноослободилачке југословенске војске. и Јужна оперативна група дивизија продужила је наступање на север и у току дана заузела Посавске Подгајце и Жупању... Заузимањем Винковаца и Жупање, Прва армија пробила је Сремски фронт на целој дубини и отворила пут за пробој према Славонском Броду и Загребу..." (Војна енциклопедија, том IX, стр. 112. и 113).

У уводним борбама и у пробоју Сремског фронта од 3. до 13. априла губици Прве армије износили су: 1.713 погинулих, 5.948 рањених и 53 нестала борца. За то време, немачке снаге имале су 9.512 убијених, 3.273 рањена и 5.427 заробљених војника, подофицира и официра.

Током борби на Сремском фронту од 172 дана укупно је погинуло око 13.000 бораца Народноослободилачке војске (утврђено именом и презименом, а подаци нису коначни), затим 1.100 бораца Црвене армије, 623 борца Бугарске народне армије и 163 борца бригаде "Италија".

Пробој Сремског фронта историјски асоцира на Пробој солунског фронта 1918. године. После пробоја Солунског фронта, српска војска је за веома кратко време ослободила Македонију, Србију, Црну Гору и све земље које су ушле у састав Краљевине Срба, Хрвата и Словенаца те године. И после пробоја Сремског фронта, у склопу завршних операција у складу са општом савезничком офанзивом снаге Југословенске армије за кратко време, за непун месец дана ослободиле су целу територију Југославије и Истру и Словеначко приморје, а неколико јединица учесница пробоја Сремског фронта, доспеле су до Трста и Караванки. Пред ударима Југословенске армије капитулирала је група армија "Е" и заробљен је један од највећих ратних злочинаца Александар фон Лер, немачки командант тих снага и човек по чијим је замислима разорен Београд, априла 1941. године.


Спомен-комплекс "Сремски фронт"

"Спомен-комплекс "Сремски фронт" се налази у Адашевцима, код Шида, и представља монументалну споменичко-музејску целину насталу осамдесетих година XX века. Читав простор подељен је на три основне целине повезане једном истом логичком идејом његовог аутора, академског вајара Јована Солдатовића.

На посебним зидовима постављене су бронзане плочице са именима свих страдалих припадника Југословенске армије, као и совјетских, италијанских и бугарских јединица и то разврстаних по јединицма којима су припадали. Завршна целина споменичког комплекса јесте стилизовани бункер у коме се налази богата музејска поставка.

Dopuna: 24 Avg 2011 23:39

Najtragičnija srpska bitka u Drugom svetskom ratu
Oko nas
nedelja, 11 april 2010 14:02

BEOGRAD - U selu Adaševci kod Šida u ponedeljak će, komemoracijom i odavanjem pošte poginulima, biti obeležena 65. godišnjica proboja Sremskog fronta koji je označio kraj Drugog svetskog rata na teritoriji Srbije. Sremski front je jedno od najtežih, najdugotrajnijih i najtragičnijih srpskih, ali i bojišta Drugog svetskog rata, na kome je u rovovskoj borbi od oktobra 1944. do 12. aprila 1945. godine učestvovalo oko 250.000 vojnika na obe strane. Sremski front je uspostavljen pošto su otpočele završne borbe za ošlobodjenje Beograda i cele zemlje, kada je formirana borbena linija duž zapadnih granica Srema. Nemci su taj front držali zbog izvlačenja delova armije "E" iz Grčke, Makedonije i sa Kosova i zato su ga očajnički branili. Prvi proleterski korpus Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) zaposeo je taj front posle oslobodjenja Beograda, 21. oktobra 1944. kako bi zaštitio prestonicu i nastavio potiskivanje neprijatelja na zapad. Jugoslovenske snage na Sremskom frontu sačinjavalo je 12 divizija koje su se borile u sadejstvu sa snagama sovjetske "Crvene armije" i bugarske Narodne armije u nastojanju da probiju petostruku liniju neprijateljskog fronta u nadiranju ka Slavoniji. Sve jedinice na Sremskom frontu popunjene su mobilizacijom mladića iz Srbije, pretežno maloletih, krajem 1944. i u zimu 1945. Srbi su tako činili ogromnu većinu svih jedinica, ne samo onih iz Srbije, već i Crne Gore, Bosne i Hrvatske, osim makedonskih. U sastavu Prve proleterske divizije borio se i bataljon Slovenaca, formiran u oslobodjenom Beogradu, kao i brigada "Italija". Teške borbe na Sremskom frontu trajale su 175 dana, jer se nemački okupator uporno branio, potpomognut ustašama i delovima belogardejskog "ruskog zaštitnog korpusa". Nekoliko puta, front se pomerao zapadno od Sremske Mitrovice, a Nemci su, pored žestoke odbrane, izvršili i dva snažna protivudara. Prvi su iznenada izveli 3. januara 1945. i potisnuli 21. srpsku diviziju na levu obalu Bosuta, a drugi znatno snažniji pod nazivom "Zimska oluja" 17. januara, kada su angažovanjem tri jake divizije potisnuli Prvu jugoslovensku armiju na Istok i zauzeli Šid. Samo dva dana kasnije, 19. januara, Prva jugoslovenska armija, ojačana Drugom proleterskom divizijom, prisilila je neprijatelja na povlačenje i ponovo oslobodila Šid, gde je Sremski front stabilizovan do konačnog proboja, 12. aprila. U istoriji će ostati zapisano da su sve jedinice koje su učestvovale u borbama na Sremskom frontu imale saveznika u stanovništvu Srema čiji su domovi i objekti bili njihova sigurna skloništa. Sremci su borce primili oberučke, davali im sve što su imali, pomagali u trasportu i nezi ranjenika, a vojne jedinice su u vreme zatišja uzvraćale pomoć poljskim radovima i berbom kukuruza. Sredinom januara 1945. godine, Sremski front je posetio vrhovni komandant Jugoslovenske armije maršal Josip Broz Tito, a krajem februara i komandant savezničkih snaga na Sredozemlju, feldmaršal Harold Aleksander. Posle svestranih priprema, koje su izvršene u okviru završnih operacija za oslobodjenje Jugoslavije, za proboj Sremskog fronta formirane su tri operativne grupe - Severna (glavna), Bosutska i Južna. Komandant Prve armije JA General Peko Dapčević komandovao je Južnom operativnom grupom, a probojem fronta načelnik štaba Prve armije general Milutin Morača. Proboj Sremskog fronta počeo je u zoru 12. aprila artiljerijskom pripremom od 15 minuta iz 120 orudja i dejstvima iz 50 aviona u dva naleta, a nedugo zatim su krenule na juriš divizije prvog ešalona i za kratko vreme zauzele glavni odbrambeni pojas neprijatelja. Posle celodnevnih borbi, oslobodjeni su Vinkovci i Županja, a Sremski front je probijen na celoj dubini i otvoren put prema Slavonskom Brodu i Zagrebu. U pripremnim borbama i samom proboju fronta Prva armija JA je izgubila 1. 713 boraca, gotovo 6.000 je ranjeno i 53 nestalo, dok su nemačke snage imale više od 9. 500 poginulih, oko 3. 300 ranjenih i 5. 427 zarobljenih vojnika, podoficira i oficira. Tokom borbi na Sremskom frontu, koje su trajale 175 dana, poginulo je 13. 000 boraca NOVJ, ali tačan broj imenom i prezimenom nikada nije utvrdjen. Sovjetska Crvena armija izgubila je 1.100 vojnika, bugarska Narodna armija 623 i brigada "Italija" 163 borca. Na strani neprijatelja poginulo je oko 30.000 vojnika. Posle proboja Sremskog fronta, u sadejstvu sa savezničkom ofanzivom, jugoslovenske snage su za nepunih mesec dana oslobodile celu teritoriju zemlje, Istru i Slovenačko primorje, dok je nekoliko jedinica dospelo do Trsta i Karavanki. Pred udarima JA kapitulirala je grupa armija "E" i i zarobljen njen komandant Aleksandar fon Ler prema čijoj je zamisli razoren Beograd u nacističkoj agresiji početkom aprila 1941. godine, koji je potom osudjen kao ratni zločinac i streljan 17. februara 1947. Istoričari se slažu da je Sremski front za saveznike imao veliki, a za partizanske jedinice presudan značaj, ali ne i u ocenama da li je bilo neophodno da srpska mladež ostavi kosti u blatu sremske ravnice. U Srbiji je javnost tek posle pada komunističkog sistema mogla da čuje svedočenja preživelih, prema kojima je mobilizacija golobradih mladića često bila nasilna, kao i da su mnogi bez bilo kakve obuke poslati iz školskih klupa praktično u smrt. Pojedini istoričari smatraju da na samom kraju rata, kada su savezničke snage bile u nadiranju, Sremski front nje bio potreban i da je "cvet srpske mladeži", smišljeno gurnut pravo u klanicu. Možda i u tome treba tražiti objašnjenje zašto je Memorijalni kompleks izginulima na jednom tako važnom ratištu podignut skoro pola veka kasnije, tek 8. maja 1988. godine. (Tanjug)









offline
  • Pridružio: 19 Avg 2010
  • Poruke: 1362
  • Gde živiš: NIŠ

Danko SVIK VRS ::
Сремски фронт у историјској науци оцењен је као једно од најтежих, најдуготрајнијих и најславнијих бојишта у народноослободилачкој борби против окупатора и за ослобођење Југославије.

Честитам на подухвату. Zagrljaj
Припремићу неку катру, да би се лакше пратили догађаји након пробоја.

rip
  • Pridružio: 15 Apr 2010
  • Poruke: 2082
  • Gde živiš: Beograd

Danko SVIK VRS ::
У депеши Здруженом генералштабу Британске армије 28. фебруара 1945. године Александер је јавио: "Посетио сам партизанску борбену линију код Шида. То је посебно организован фронт са рововима... Југословени заслужују да им помогнемо, јер се боре са ограниченим средствима с којима располажу, да отерају Немце из своје земље."
...
"Пробој фронта почео је 12. априла у зору артиљеријском припремом од 15 минута из 120 артиљеријских оруђа и авио припремом од два налета од по 50 авиона.
...
Pojedini istoričari smatraju da na samom kraju rata, kada su savezničke snage bile u nadiranju, Sremski front nje bio potreban i da je "cvet srpske mladeži", smišljeno gurnut pravo u klanicu.
...


Moram da prokomentarišem ove tri boldirane konstatacije.


1. Saveznička pomoć

Konkretno, u vezi Sremskog fronta, saveznička pomoć je mogla da bude samo u dva oblika: (1) dostavljanje ratnog materijala i (2) bombardovanje nemačkih snaga u zahvatu fronta (najdalje do 100 km).
Zbog udaljenosti od baza u Italiji, oba oblika pomoći mogla je da pruži isključivo strategijska avijacija.

U periodu od slanja depeše (28.02.1945.) pa do kraja rata evidentirana je samo jedna misija tipa "Supply", 15.03.1945., kada je 60 aviona 205. grupe RAF-a dostavilo pomoć. Nemam preciznije podatke o kakvoj vrsti pomoći se radilo, niti podatke o tačnoj lokaciji.

U istom periodu nema misija u kojima su bombardovani taktički ciljevi (T/T), što bi bila najbolja vrsta pomoći.
U zahvatu fronta (do 100 km) izvršili su samo jedno bombardovanje: 04.03.1945., jedan avion bacio je 3 t bombi na železničke instalacije u Brodu.


2. Avio priprema proboja fronta

Saveznička strategijska avijacija nije dejstvovala 12. aprila 1944. ni po jednom cilju na teritoriji Jugoslavije.
Da li to znači da su avio pripremu izvršili ruski avioni? U knjizi Predraga Pejčića "Prva i Druga eskadrila NOVJ" nisam našao podatak da to bili oni. Uostalom, dolet njihovih aviona nije im omogućavao da iz baza u Italiji pokriju i ovu teritoriju.


3. Stavovi pojedinih istoričara

Kako to misle da "Sremski front nije bio potreban"?
Pa, nisu partizani napravili Sremski front, nego Nemci i ustaše, kojima je itekako bio potreban.

U vezi stava da je "cvet srpske mladeži", smišljeno gurnut pravo u klanicu, mogu samo da konstatujem da je ginuo i "cvet hrvatske mladeži". Samo što su oni bili s druge strane fronta.

offline
  • Bili smo vojnici
  • Pridružio: 19 Maj 2009
  • Poruke: 4983
  • Gde živiš: Beograd - Srbija; Novi Grad - Republika Srpska

padobranac75

Током борби на Сремском фронту од 172 дана укупно је погинуло око 13.000 бораца Народноослободилачке војске (утврђено именом и презименом, а подаци нису коначни), затим 1.100 бораца Црвене армије, 623 борца Бугарске народне армије и 163 борца бригаде "Италија".

Ima tu jedan ozbiljan problem, kad se istoričari svrstaju po partiskoj pripadnosti ili ideji.
Često zbog toga izvale notorne gluposti, pri čemu degradiraju i istorijsku nauku kao nauku i same sebe kao naučne radnike.

Kažu ili navode ono "cvet srpske mladeži", koliko je od 13.000 poginulih boraca NOVJ koji su poginuli na imanovanom frontu bilo Srba, pa opet koliko je bilo Srba iz Srbije, a koliko "ostalih" Srba i pripadnika drugih nacionalnosti. Moj deda bio je na tom frontu ali on je Srbin iz tadašnje Banjalučke krajine, prošao je rat od 1941-1945, sve ofanzive neprijatelja i normaslno borio se i na Sremskom frontu.
NOVJ je od 1941-1945 imala 305.000 poginulih i 425.000 ranjenih, e a aj sad koliko je tu tačan broj pripadnika srpske nacionalnosti, opet koliko je tačno Srba iz Srbije i tačno "ostalih" Srba, a koliko je Hrvata, muslimana, Slovanaca, Makedonaca i dr.?

Ovo hoću namerno da navedem pošto su se istoričari (normalno ne svi) izjasnili da je na Sremskom frontu ginuo "cvet srpske mladeži" ( trebali su da stave "cvet srpske mladosti", a ne "mladeži" - a zna se zašto) i oni su prvi počeli da dele poginule saborce po nacionalnom ključu, pri čemu su priznali pravo samo poginulim mladićima srpske nacionalnosti iz Srbije, dok srpski mladići iz drugih delova Jugoslavije nisu toliko bitni, a nebitni su i ostali narodi i narodnosti iz te Jugoslavije, koji su se borili i ginuli u redovima NOVJ.

Sremski front je izraz tadašnje vojno-političke situacije i nemoguće ga je stavljati u današnje dnevno-političke razmirice i podele, stoga hladne glave treba razmatrati komplet pitanje SREMSKI FRONT, bez navijačkih predrasuda "za i protiv".

Sremski front formirali su Nemci kako bi omogućili svojoj grupi armija E, da se izvuče. Postupak NOVJ je bio samo odgovor na nemački postupak. Nasilna mobilizacija u svetskom globalnom sukobu je normalna pojava, pa i u miru su ljudi privođeni kako bi odgovorili svojoj obavezi prema državi (a oni su služili vojsku u miru, nije se ginulo niti ratovalo), a kamo li kad je bila potreba za popunom gubitaka. Loša obučenost, pa u sukobu kakav je bio Drugi svetski rat, naročito na ovim našim prostorima, nije se imalo vremena za vremenski dugu obuku, već ubrzano do sedam dana i izvoli, ako preživiš prošao si obuku, bolje obuke od realne obuke nema.

"cvet srpske mladeži", se odnosi na sinove bogataških porodica iz Srbije koji su "prisilno" bili mobilisani, dok na ostale mladiće iz Srbije se to nije odnosilo jer su oni već uveliko bili u borbenim redovima NOVJ od 1941. Neki su bili i komandanti krajiških brigada.

online
  • Pridružio: 03 Apr 2008
  • Poruke: 5788

Kolko ja znam, i obuka nije bila bas kratka. Prvicna obuka je mozda i trajala sedam dana, ali posle prebacivanja na front, obuka je produzavala na licu mesta.
Samo forsiranje reka je nekoliko puta izvezbavano u zivo u raznim rukavcima, pre nego sto je izvedeno u borbenim okolnostima Obuka za forsiranje je trajala oko mesec dana, sto teoretska, sto prakticna, tako da definitivno ne stoji da obuke nije bilo, ili da je bila samo osnovna. Nismo mi imali mogucnost da izvodimo obuku od mesec dana kao amerikanci, oni su bili poprilicno udaljeni od fronta.

Takodje nje istina da se popuna izvrsavala samo sa borcima iz Srbije, mobilizacija se izvodila na celokupnoj oslobodjenoj teritoriji, kako u Srbiji, tako i u Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji. Stos je u tome sto je tada Srbija raspolagala sa najvise materijala za mobilizaciju, jer pre toga, potencijalni borci nisu bili angazovani u nekoj od formacija do tada, za razliku recimo od Bosne i Hercegovine ili Crne Gore.

Kao primer u sastav cetvrte armije JA nije postojala jedinica dovedena iz Makedonije, a tamo je bilo oko 8000 boraca iz Makedonije, koji su dosli kao popuna jedinica na frontu.

Inace i moj deda sa majcine strane je bio na Sremskom Frontu kao pripadnik 48 divizije, i ucestvovao je u zavrsnim borbama.

offline
  • Šuca  Male
  • Ugledni građanin
  • Pridružio: 10 Feb 2011
  • Poruke: 386
  • Gde živiš: Aleksinac

Padobranac je u pravu.Da nije bilo Sremskog fronta,bilo bi nekog drugog fronta na nekom drugom mestu obavezno.
Sto se tice "cveta srpske mladezi",oni nisu ginuli samo na Sremskom frontu.Oni su ginuli i u Balkanskim ratovima 1912. i 1913. i na Ceru i Kolubari 1914, i na Solunskom frontu 1918., i u gradjanskom ratu '91. i na Kosovu i Kosarama 1999,zasto neko ne kaze da je u tim ratovima "cvet srpske mladeži smišljeno gurnut pravo u klanicu"?
Vidi se da se pristrasno pristupa ovoj temi iz nase istorije,ali (na neciju) nazalost tako se ne moze sagledavati istorija.
Izvin'te za mali off topc....
Nego da li je JA imala nesto i sovjetskog naoruzanja na Srmskom frontu ili samo ono naoruzanje koje je zarobila od okupatora?

offline
  • Pridružio: 23 Avg 2011
  • Poruke: 75
  • Gde živiš: Srem

Spomen-kompleks "Sremski front" se nalazi u Adaševcima, kod Šida, i predstavlja spomen-muzej nastao osamdesetih godina..
Postoji i osnovna škola u Šidu, "Sremski front".
Šteta što je 12 april toliko nepoznat datum, a toliko ljudi je izginulo.

offline
  • Pridružio: 21 Maj 2008
  • Poruke: 14764

Šuca ::Nego da li je JA imala nesto i sovjetskog naoruzanja na Srmskom frontu ili samo ono naoruzanje koje je zarobila od okupatora?
Да није било совјетске помоћи, ЈА не би ни могла да направи фронт. И не ради се само о оружју, него и о гориву, муницији, деловима...

Ево пар страница где можеш наћи више о совјетској помоћи:
http://www.mycity-military.com/Vojna-istorija/Stva.....-1945.html

http://stef124.tripod.com/t34.htm

offline
  • Kibo  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 03 Okt 2007
  • Poruke: 7498
  • Gde živiš: gde i mnogi Srbi pre mene

"cvet srpske mladeži", se odnosi na sinove bogataških porodica iz Srbije koji su "prisilno" bili mobilisani, dok na ostale mladiće iz Srbije se to nije odnosilo jer su oni već uveliko bili u borbenim redovima NOVJ od 1941. Neki su bili i komandanti krajiških brigada.

Necu da komentarisem ovo u politickom smislu. Jedino sto moram da ispravim nesto u ovom tekstu.

Prvo nisu se samo prisilno mobilisali sinovi bogataskih porodica jer onda moj paradeda koji je bio mobilisan 1944. godine, nikada ne bi bio mobilisan. Samo da dodam jos i ovo da je on bio mom dedi i njegovoj sestri i otac i majka jer je moja parababa umrla ii pred ili u pocetku drugog svetskog rata. Mada bitno je da su moj deda i njegova sestra ostali sirocad. Uz to paradeda niti je bio mlad, niti je bio bogat, cak naprotiv.

Da dodam jos, da to nije bila retkost, da se mobilisu i takvi ljudi. Dakle u punoj zrelosti a ne samo mladici i to oni "bogati".

Iz ovoga sto sam napisao o mom paradedi vidite da mobilizacija od strane partizana u Srbiji nije ni u kom slucaju bila dobrovoljna, nego je bila nasilna. I to znam i od drugih ljudi koji su bili "dobrovoljno" mobilisani. Naravno, partizani to nisu mogli da ostave trag o tome u njihovom pogledu na istoriju. Ni ja to ne bih ucinio da sam bio na njihovom mestu.

Ipak, ja ne mislim da u mobilizaciji u Srbiji 1944. godine ima neceg loseg osim sto nije bila bas dobrovoljna. Svaka vojska koja je prolazila kroz moje selo, pa i ranije, je mobilisala muskarce, takodje ne bas uvek dobrovoljno. To su radili i cetnici od kojih je moj deda navodno pobego, mada se tu ne znaju bas svi detalji. Paradeda je umro 1985 godine kada se oko toga nije smelo pricati gde je ko i kada bio.

Dakle, mobilizacija je bila potpuno normalna pojava i to za celo vreme WWII je su i Ljoticevci mobilisali narod. Pitanje je samo kako je mobilizacija sprovodjena u Srbiji i kakve su bile kazne ukoliko neko pobegne, ovaj put od partizana. Cetnici nisu ubili nikoga u mom kraju zbog toga, za partizane, nisam cuo da je neko pobego. Iskreno receno, ne znam zasto.

Postoji drugi problemi na Sremskom frontu koji dovode do velikih gubitaka Jugoslovenske vojske. Neki istoricari pisu da je do tih gubitaka doslo zato jer partizanski oficiri nisu imali do tada neko veliko iskustvo u frontovskom ratovanju jer su do tada ratovali samo kao gerila. I ja se sa time slazem. Ruku na srce ali ljudi nisu bili krivi za to.

Ovaj politicki pogled nekih istoricara na te velike gubitke i posebno gubitke ljudi koji su bili mobilisani iz Srbije je verovatno razlog sto pre 1944. godine na teritoriji Srbije nije bilo bas puno partizana. U mojem kraju je bilo najvise cetnika, pa Ljoticevaca i tek na kraju partizana. Tu naravno ne ubrajam Nemce. Cetnici i Ljoticevci su imali teske sukobe a partizani, do Titovog prelaska preko Drine, se skoro nisu ni culi osim sto su napravili veliku glupost u selu Drugovac pa stradalo citavo selo.

Puno se prica o problemu aktivnosti vezano za JVuO ali se niko ne pita zasto partizani nisu bili aktivni u Srbiji osim na samom pocetku rata. I naravno na kraju, kada je usla Crvena Armija.

Mozda zbog toga neki istoricari pisu to sto pisu. Ipak, to je samo moja spekulacija. Ne znam da li je to bas toliko tacno.

Sve ostalo sto sam ovde izneo nema nikakve veze sa politikom vec su to nepobitne cinjenice. Znam to iz istorije moje porodice. Ali ne samo iz njihove, vec iz istorije celog kraja.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 904 korisnika na forumu :: 16 registrovanih, 4 sakrivenih i 884 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: ladro, laki_bb, Lazarus, mean_machine, mgolub, MikeHammer, mnn2, nenad81, operniki, Parker, Srky Boy, Trpe Grozni, W123, yufighter, Zimbabwe, zzapNDjuric99