Ručne bombe

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

ја сам озбиљно рекао а мислиш да те зезам. налазио сам беле упаљаче и мисли мда су исто били вежбовни али не смем да тврдим.

• 1Ovo se svidja korisniku: Bane san
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Evo beli

• 1Ovo se svidja korisniku: Bane san
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

To je nešto modernije jer ih za JNA ili VJ nisu sigurno pravili i belli su jedino bili vežbovni za RB M50 sa udarnom inicijalnom kapislom ili tačnije samo beli poklopac a ostatak sklopa je bio SMB...Čisto po sećanju od bezmalo dvadeset godina akanja sa njima.
PS.
Na Fakijevoj se slici lepo vidi da je i to telo od VEŽBOVNE bombe po onom čeličnom vencu dole kakvog nema na bojevoj...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

ипак их је било у вј јер сам их први пут видо у време бомбардовања. само не знам ко их је радио.

• 2Ovo se svidja korisnicima: Bane san, lajavi krelac
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

lajavi krelac ::Neretva, znas li ko je radio "Cetinke"? Imam na poslu prilicnu kolicinu njihovih vjezbovnih bombi, kopija M-75.

Kao što je rekao kolega "rauk" radile su se u Trilju kraj Sinja

Bile su kopija bombe M-75. Radilo se o tzv. rezervnim proizvodnim pogonima vojne namjene za slučaj da se glavni proizvodni pogoni unište/onesposobe u ratu ili budu nedovoljni iz nekog razloga.

S vremena na vrijeme bi rezervni pogodni morali proizvoditi uzorke određene količine koji bi prolazili provjeru kvalitete, kako bi se održala sposobnost proizvodnje i razina kvalitete koja se traži za takav proizvod.

U Hrvatskoj se na nekoliko mjesta u Domovinskom ratu proizvodila kopija bombe M-75 (znam za tvornice Đuro Đaković, Cetinka, Aster)

• 2Ovo se svidja korisnicima: lajavi krelac, Bane san
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

lajavi krelac ::Mislim da su Hrvati na samom pocetku rata razvili neku termobaricnu rucnu bombu. Odmah su odustali od nje jer je bila previse opasna po onoga koji je baca zbog ogromnog natpritiska kojeg je razvijala.

Već više od 6 godina istražujem temu ručnih bombi hrvatske proizvodnje iz Domovinskog rata, te zadnjih dvije godine pišem knjigu o toj temi. Pri tom istraživanju otkrio sam da je u splitskom brodogradilištu, tj. u Brodosplitu prvi put konstruirana ručna termobarična bomba. Postojala su dva različita modela, od kojih je drugi predstavljao usavršenu varijantu namijenjenu borbenoj upotrebi. Konstruirana je i testirana sredinom 1994. godine, pri čemu je drugo testiranje bilo na živoj sili ( živa svinja vezana u štalu koja je trebala imitirat neprijatelja u poluzatvorenom prostoru). Testiranje je bilo u potpunosti uspješno, pri čemu je naknadnom obdukcijom utvrđeno da je uslijed detonacije bombe svinja dobila površinske opekline koje nisu smrtonosne, ali pri detonaciji je došlo do pucanja više unutarnjih organa zbog stvorenog nadtlaka uslijed detonacije termobarične smjese koju je bomba sadržavala i isisavanja kisika iz zaklona. Konstruktori su primjetili prilikom oba testiranja da je detonacija iznimno jaka, zaglušujuća, nekoliko puta jača od klasične ručne bombe, da traje duže, te da razvija zasljepljujuć bljesak pri incijalnom dijelu razvoja same detonacije. Zbog toga je na prvom testiranju čitav tročlani tim konstruktora bio zasljepljen u trajanju od oko 24 sata. Na drugom testiranju zaštitili su oči.
Bomba je predstavljena Ministarstvu, te nadležnom Uredu za obranu, te je pri tome, po riječima njenog konstruktora naišao na totalno nerazumijevanje i podsmijeh u lokalnom Uredu, kako konstruktor tvrdi: "Rekli su mi da takva bomba nema fragmente niti veliku količinu vojnog brizantnog eksploziva, te da liči na igračku i kao takva sigurno ne može ubiti svu živu silu u bunkeru što sam tvrdio pri predstavljanju." Oba živuća konstruktora tvrde da je upravo zbog takvog manjka zainteresiranosti za ovu bombu došlo do odluke da obustave njenu proizvodnju, pri čemu je sve ostalo na prototipskoj seriji od nekoliko komada. Jedna je poslana na teren prije prezentacije Ministarstvu i ponude za serijsku proizvodnju, ali dalje nisam našao nikakve podatke gdje je završila i je li upotrijebljena.

O tome detaljnije pišem u knjizi, te su neki dijelovi koji govore o njenoj konstrukciji u suradnji sa ovlaštenim policijskim pirotehničarom cenzurirani, kako sutra ne bi mogli biti zloupotrebljeni. To znači da sastav smjese koja postiže termobarični efekt, kao i inicijalnog punjenja posebno modificiranog za ovu bombu nisu navedeni sastavom, već samo osobinama djelovanja pri detonaciji bombe.

Posebno je zanimljiv podatak do kojeg sam došao svojim istraživanjem da je Brodosplit 1994. godine bio pionir proizvodnje ručne termobarične bombe u svijetu, pošto je tek 2007. god. ruski Institut za primijenjenu kemiju konstruirao ovu bombu, nakon čega su uslijedile kineska, bugarska i zadnjih mjeseci ukrajinska kopija.

• 1Ovo se svidja korisniku: Bane san
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Zar ameri nisu jos tokom vijetnamskog rata testirali takve rucne bombe? Mislim da je njihova inzinjerija pri pesadiji imala neku HGTB (ili slicnu oznaku) koriscenu za ciscenje tunela u dzungli, koja je kasnije postala osnovica za razvoj termobaricne granate XM106 40 mm za bacac M-32. Znam da su neki humanitarni aktivisti nasli "osnov za zalbu" zbog koriscenja belog fosfora za pripalnu smesu...

• 1Ovo se svidja korisniku: Bane san
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Sirija

• 2Ovo se svidja korisnicima: ssekir75, Wisdomseeker
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Bomber, hvala na iscrpnom odgovoru. Nego, imas li mozda sliku tih termobaricnih "Skveranki"? Pretpostavljam da su imale rucicu za bacanje zbog mase i radi lakseg bacanja.