offline
- Pridružio: 14 Feb 2020
- Poruke: 50
|
Pozdrav starim i iskusnim članovima foruma od mene guštera (mada sam po godinama više nego džomba). Pratim vas već nekoliko godina, pa sam rešio da se registrujem i eventualno dam mali doprinos diskusiji o našoj zajedničkoj muci. Ukratko, pre par dana sam predao kompletnu dokumentaciju za preregistrovanje, pa da podelim iskustva:
1. Lekarski pregled – član ssekir75 je sve rekao. Mene je koštao 3300 dinara, takođe su tražili da vide da nemam proširene vene (?), imao sam malo viši pritisak i dobio uverenje na tri godine, verovatno zbog naočara i godine proizvodnje (punih 60).
2. Uverenja iz osnovnog suda u Katanićevoj i suda za org. kriminal i ratne zločine sam izvadio sam, prvo za 15 minuta, a drugo se čeka dva dana, nije bio neki problem. E sad, tu se pojavila patka u odnosu na prošlu godinu u junu, kada sam se raspitivao za uslove. Tada mi je službenica rekla da je rok važenja prvog uverenja 6 meseci, ali je sada skraćen na mesec dana (da se ne bismo u međuvremenu prokriminalisali, valjda). Na sajtu MUP-a ovo naravno ne piše. Takođe, ovo drugo uverenje iz Višeg suda mi tada niko nije pomenuo, očigledno je izniklo u međuvremenu. Pored toga, taksa koja je u junu prošle godine bila oko 5500 dinara za oružje sa olučenim cevima je sada smanjena na 2800 (ajde bar nešto).
3. Obuka – odradih i to pre desetak dana u ovlašćenom klubu, pošto mi je rečeno da moja JNA iz 1982 više i nije neki parametar, a pucao sam iz svačega. Cijena prava sitnica, 7000. Jedan dan smo slušali uvodno predavanje i malo pucali, a prekosutra slušali pravne aspekte novog zakona, i svi položili ispit. Publika je bila mešovita, od klinaca koji hoće da nabave oružje do dama mojih godina koje su nasledile ratne Valtere i Mauzere od pokojnih očeva, a o oružju znaju... da ne citiram izreku o Marici i razumevanju. Ukupno gledano, na obuci sam zablistao. Inače, od predavača na obuci, visokog oficira policije u penziji, sam čuo par korisnih stvari; ako podnesete zahtev pa vas odbiju, oružje vam se ne oduzima automatski, nego imate rok od godinu dana da ga prodate ili poklonite nekom ko ima dozvolu (za mene je ovo bila novost, iako sam pažljivo pročitao zakon).
Kada sam na kraju sve predavao u stanici (beogradska opština), doneo sam i oružje na uvid (revolver je u pitanju). Čuo sam priče da su ga nekima zadržali, meni je odmah vraćen posle provere serijskog broja. Na kraju, dao sam izjavu u zapisnik zašto mi je potrebno, odnosno na koji način sam „ugrožen“. Rekao sam da živim sam i da sam u godinama (što je tačno), a tu mi je ljubazna službenica priskočila u pomoć.
„Imate neke vrednosti u stanu?“
„Pa imam...“
„Neke slike, recimo? Jesu vredne?“
„Pa, pišite dva Rembranta i jednog Modiljanija“ . Opšti smeh u kancelariji, a ona onda upisa da imam vredne slike. Zatim mi je pomogla i oko mesta za čuvanje, pošto je sugerisala da izjavim da ga držim u drvenom plakaru pod ključem (imam jedan, na sreću, pa nemam nameru da kupujem nekakve kase ili sefove). Na kraju sam potpisao zapisnik, dao kontakt telefon i sad čekam terensku proveru, pa ćete čuti ishod. Inače, cela ova procedura je zbog petometnog revolverčića Smith & Wesson .38 special, model 37 Airweight koji posedujem 30 godina, kao dragu uspomenu na pokojnog oca, i koji sam već otplatio preko poreza od 2000-te do danas. U svakom slučaju, ako rešenje bude negativno, ćeraćemo se, pošto imam gomilu pravnika i advokata u familiji i među prijateljima.
Inače, velikim delom se slažem sa onim što je naveo član Recce – ovo jeste akcija razoružavanja naroda. Takođe mi se, kao starom paranoiku i pristalici teorija zavere, javlja da je i ovo sprovedeno na sugestiju naših zapadnih prijatelja, a u smislu, šatro, usklađivanja sa zakonima zajednice država u koju nećemo nikada biti primljeni. U tom smislu idu i notorne laži NVO sektora da smo najnaoružanija nacija posle amerikanaca, da u Srbiji ima 3,5 miliona komada ilegalnog oružja (!!!!), i slično.
Sa druge strane, verujem da će rok biti produžen za još godinu dana, pošto je prema nekim podacima od 600.000 vlasnika svega 30% ušlo u proceduru ili je završilo (vezano za ovo, i jedan poslanik u Skupštini je pokrenuo to pitanje pre neki dan). Ne verujem da ova država ima kapacitet da prekršajno juri 400.000 ljudi, naročito ne u izbornoj godini. Pored toga, masovno oduzimanje oružja bi smanjilo i priliv poreza u budžet, kao i zaradu prodavnicama oružja i municije. Nije bog zna šta, ali nije za bacanje.
Da skratim ovaj kilometarski post, nadam se da vas nisam mnogo udavio (ako je od guštera, mnogo je). Biće mi drago ako sam nekom dao neku korisnu informaciju.
Pozdrav!
|