Vanjskobalistički proračun (program) leta rakete

• 4Ovo se svidja korisnicima: dac, bojank, vathra, HrcAk47
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

@bojank
Ti imaš običaj obrazlagati proizvodne kapacitete i mogućnosti godišnje proizvodnje oklopa raznog. Kod motora je to ista situacija ako ne i gora.
Smerč ili Himars baterije bez problema mogu raspalit čitavo čudo raketa u godinu dana, ali nahranit ih raketama je već malo problem.
Ajd ovi trnovi su problem, ali recimo nekako ih rješe i pogon napravi recimo 50 komada i krene štancanje…recimo tako štancanje jer to je sve samo ne štancanje. Polimerizacija ulivenog goriva (polibutadien baznog) u motoru (sa trnom unutra) traje i do 120 sati (5 dana) !
50 trnova po 5 dana daje 50 motora, u godinu dana bez pauze 3650 motora što 20 baterija raspali bez da trepne

• 1Ovo se svidja korisniku: HrcAk47
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

To je najcesci problem, treba detetu 9 meseci da se rodi i to je to.
Koliko je realno napraviti trnova i kalupa u roku od recimo godinu dana, ako si pre toga imao 50ak? Cenim da alat postoji i dalje u fabrickoj alatnici (ma koliko bio dugotrajan mora se nekada neki zameniti), ali sumnjam da ima vise od jedne-dve masine za izradu (kojeg god tipa bila)?
Koliko je moguce na taj nacin prosiriti proizvodnju?
Recimo, nisam do sada nasao nikakve podatke za Ruse koliko su radili raketa za Smerch godisnje. Samo neke opste podatke za raketnu artiljeriju u tonama municije, a tu je i Grad i Smerch i TOS i svasta nesto...

• 5Ovo se svidja korisnicima: dac, vathra, HrcAk47, bojank, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Sve počinje na ovakvom stroju . Krathohodne blanjalice sa hodom do 700 mm su bile dosta česte u industriji i njihova proizvodnja je bila organizirana u metalskom zavodu u Skoplju, ali od njih nikakva korist jer su prekratke.

Dugohodne blanjalice su jednostupne ili dvostupne ( portalne ) i one su bile relativno rijetke one su ipak unikatni strojevi , rezervirani za tvornice alatnih strojeva.

U Pretisu su bile dvije takve , jedna hod 3 m i jedna hod 4 m , u Prvomajskoj u Zagrebu slično , u Loli u Železniku slično. Desetak takvih strojeva u jugi, i sigurno da se zaustavilo svu proizvodnju moglo se dobiti desetak trnova za zvijezdu dužine 2 m za raketu Grad tjedno.

Nakon što blanjalica iskopa kanale , na isto takvom stroju se umjesto noža može staviti brusna šajba i prebrusiti ravne plohe , obično s eto adi na suho i polako da se komad ne zagrije i iskrivi.

Ja sam imao na raspolaganju pravu punokrvnu brusilicu za brušenje vodilica na alatnim strojevima , imala je hlađenje , elektronsku regulaciju brzine vrtnje i brusnu šajbu promjera pol metra. Mogao sam dijamntom profilirati vrh šajbe tako da odmah brusim kut krakova zvijezde. Malo lijevi pa malo desni bok i tako do određene dubine.

Na taj sam stroj dodao napravu Diaform koja je u biti pantografski mehanizam koja kopira šablonu i to prenese na dijamant sa odnosom 6 prema 1. i sa njim sam formirao radijuse , muški i ženski na brusnoj šajbi i onda to prenio na trn.

Prilično velika zafrkancija pogotovo kad moraš napraviti seriju od deset komada potpuno identičnih trnova.

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

tu lijepo vidimo kako se to radi na ravnim plohma i kako se ravna dijamantom brusna šajba . Točnost koja se traži kod trnova je u rangu tpčnosti vodilica alatnih strojeva , stotinka milimetra na metar dužine , Rekoh važniji je blagi konus dvije plohe od paralelnosti , ali u konačnici je to isti vag dobiti dvije plohe da su paralelne ili u blagi konus jednako je komplicirano.

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Tu vidimo kako se na brusnoj šajbi profilira neki kanal odnosno radijus koji ona kasnije prenese na trn. Veličina tog radijusa je izuzetno značajna , zamolio bih druga pukovnika da nam nabaci neku shemu kako se širi površina izgaranja , odnosno oblik dijagrama potiska ili tlaka ako zvijezda ima neki radijus u krakovima ili ga nema.

Sve je to još mila majka ako je u komori odnosno mlaznici dovoljno velika rupa da se može trn uz pomoć preše izvući iz bloka goriva. Kod moderno koncipiranih raketnih motora koji imaju komoru i dva danceta iz jednog komada Kevlara ili Karbona problem sa tim trnom je ogroman.

Sječam se prije par godina su se Ukrajinci hvalili da su za raketi GROM 2 riješili tehnologiju izrade tog trna iz dijelova , koji su tako precizno napravljeni da s uklapaju jedan u drugi i da polimer iz goriva ne može ući u te zazore i zalijepiti te dijelove. Da im vjerujem ?? ne vjerujem ,, da imaju serijsku proizvodnju .. vjerujem možda jedan motor u tjedan dana.

To su naka ograničenja te tehnologije jedna raketa dnevno sa jednog trna je nemoguča misija , jedna raketa svaki treći dan s jednog trna je realno, uz savršenu organizaciju proizvodnje .

Za razliku od tih kompozitnih tehnologija obični dvobazni raketni baruti se rade ekstruzijom na matrici i patrici dužine 100-200 mm , izrada tih alata košta desetak sati rada , i jedan alat može trajati nekoliko kilometara ekstrudiranog goriva.

Nekakv normalni normativ za raketu odnosno šaške za GRAD bi mogao biti 100 kompleta dnevno, slično je i za raketu OGANJ .

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Koliko raketa se otprilike može dobiti sa jednim trnom? Možda bolje pitanje je, da li erodira trn vremenom od korišćenja?

Drugi alati (za brizganje plastike ili metala), vremenom znaju da se istroše. Naravno u zavisnosti od uslova, materjala itd.

Verovatno zbog tražene preciznosti, nema popravke tih trnova(ako dođe do neke erozije) za livenje motora(kao što može kod drugih alata). Već odmah posle u furdu/reciklažu?

• 3Ovo se svidja korisnicima: bojank, dac, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Teško je dati egzaktan odgovor, ima više faktora koji utiću na trajnost trna. Spominjao sam tvrdo kromiranje trna , to je idealno trn bue gladak i tvrd otporan na kemijske uticaje i eventualne lagane udarce i oštečenja. Klipnjaće na hidrocilindrima su tvrdo kromirane , i moderne cijevi za tenkovske topove. Tvrdi krom se jako teško brusi , a bez brušenja se ne može napraviti dobar trn jer se krom lovi nejednoliko, ovisno od gustoče struje , a ona opet zavisi od otpora poroticanja , a na špicevima se krom voli izlućiti u obliku malih kuglica ili šmrklji koje se teško skidaju.

Pokušavali smo kemijskim putem nanositi krom odnosno nikal ,i to ispada dosta dobro bude sjsjno i glatko ko pipe i tuš garniture , nemora se naknadno brusiti , ali je to ćisto dekorativno i lako seošteti u radu.

Čelici za poboljšanje odnosno kaljenje sa 12 % kroma su dosta otporni na kemijske uticaje , a dadu se indukciono zakaliti , na površini i lijepo ispolirati , pogotovo ako se zagrijavanje vrši u vakuumu induktivnim putem , a kaljenje vrši u atmosferi argona ili helija.

Sve su te tehnologije bile prisutne u Pretisu do dužine cca 3metra .

Jedno od rješenja problema je nanošenje teflona na gotov ispolirani trn, slično kao nanošenje teflona na teflonizirano posuđe, mislim da tehnološki razvijene firme to rade tako , s teflonom, mi to nismo imali u Pretisu, kasnije sam u Hrvatskoj osvojio tu tehnologiju.

Ta korozivna otpornost je bitna iz nekoliko razloga, Nakon uporabe, kad s eizvuče iz bloka goriva trn se mora oćistiti i odmastiti sa trikloretilenom i držati u suhoj atmosferi kako se nebi uhvatila korozija na njega, kad se posuši na njega se nanosi sloj slikonske paste , koja služi kao sredstvo za razdvajanje , naime polimer koji se koriste u kompozitnim raketnim gorivima su prvoklasna ljepila , i to kad uhvati ni preša više ne razdvoji.

Drugi problem sa kemijskom otpornošću je prisutnost amonijevog perklorata kao oksidansa u tim gorivima , to je sol izuzetno jake perklorne kiseline , i kao takva izaziva elektrokemijsku koroziju sa malim tragovima vlage iz zraka. To je efekat kao da komad ispliranog i odmašćenog čelia stavite u blizinu otvorene boce HCL , kiseline za pranje keramike i WC a. Nemora se komad politi s HCL om dovoljno je samo da se gledaju.

Sve pobrojano nije problem kad s eradi raketni motor za raketu tipa Minitmen ili Trident , ali za peri deri raketni motor to su užasni problemi.

Ja nisam sudjelovao u transferu tehnologije u Egipat za raketu Sakr tako da mi je teško bilošto o tome govoriti, ali iz osobnog iskustva mislim da se stotinjak komada motora može izvući iz jednog trna.

• 1Ovo se svidja korisniku: dac
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

raketaš ::zamolio bih druga pukovnika da nam nabaci neku shemu kako se širi površina izgaranja , odnosno oblik dijagrama potiska ili tlaka ako zvijezda ima neki radijus u krakovima ili ga nema





Evo jedna zvijezda, to je zapravo zvijezda u Ognju (crvena) i početak od čega se krenulo (plava). Dvobazno gorivo, ali recimo da je kompozit i da je ljevanje preko trna.

Plava zvijezda...očito bi trn bio znatno jednostavniji za izradu, inače postavio sam početne perimetre da budu isti. Površina (volumen) šupljine je manji ako ćemo uzeti približno konstantni presjek po dužini pa tako u plavom motoru sa kompozitom na metru dužine stane 1 kila goriva više

Međutim, startna erozija, neželjena u ovom slučaju, je veća u plavom motoru, sliveri su također veći tako da što se dobije većom masom se izgubi na sliverima.

E, a crveni motor je ono što balističari žele, nešto veći prinos u startu, manji su sliveri pa je bolje iskorištenje mase iako je startna manja, manja je erozija i eventualni startni pikovi tlaka u motoru...ali tehnolozi onda pizde jer daj mami i tati svom da ti napravi taj trn

Inače sa ovim radijusima se u ovim mojim vratolomijama rekonstrukcija raznih motora bavim u zadnjim koracima jer prije toga treba odgonetnuti šta je uopće unutra. Zvijezda, koliko krakova, kanal, prorezi, vagonski, dendrit itd itd, i tek onda kad uspijem nabosti osnovni koncept idu ovi detalji. I dok je konfiguracija jednostavna, recimo zvijezde razno razne bi rekao da su mi postale jednostavne, to nekako ide. Međutim kad konfiguracija krene da bude kompleksna, e onda kreće jebada jer to više nije jednostavno ->



Gorivo u HARM-u i ajd ti to sad ručno ili uz bazna pomagala ubodi da bude precizno. Ma nema šanse bez barem jedno 50 pokušaj-nađi koraka. Tu najviše i izgubim vremena, krenem od nečega, izgleda OK u startu, napravim program za računanje površina...i onda negdje jednostavno pukne jer se izgubi neki očekivani izlaz

• 2Ovo se svidja korisnicima: Gargantua, dac
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ovo si super izveo .. omah da kažem da plava zvijezda nebi prošla test na minus 30 C jer su veliki lomovi , premali radijusi odnosno nema ih. Špicevi zvezde bi kod izvlačenja trna popcali i bili krnjavi.

Crvena zvijezda je ok , tu se da ljijepo odliti kompozitno gorivo, lijepi radijusi i lijepo radi na minusu. Ako se radi sa dvobaznim barutom postupkom ekstruzije onda je taj profil od početka do kraja isti , Ali ako imaš munjenog vjenčanog kuma koji je usput konstruktor zvijezde odnosno motora i na obiteljskoj roštiljadi se dogovori trn sa promjenjivom geometrijom i promjenjivim radijusima onda u taj prostor stane dvije kile goriva više.

I taj trn ima dosta izražene konuse upravo zato da navuče što više volumena goriva prema vrhu motora gdi je manji kriterij Pobedonosceva .

Ako nije problem daj nabaci i taj drugi profil zvijezde pri vrhu motora . Današnji programi i računala dozvoljavaju i veće" igre" od tih radijusa i konusa.

Jedan od razloga zašto ekipa iz EDEPRO fura termoplastično kompozitno raketno gorivo i izbjegava zvijezdu je upravo cijena i komplicirana izrada trnova. S druge strane za razliku od termoreaktivnih goriva na bazi HTPB koja se moraju brzo omješati i brzo naliti u komoru i onda čekati dan dva da polimerizacija završi. Termolastično gorivo se može mješati dva dana na temperaturi od 180 C , može se naliti u vruču komoru i onda u to utisnuti vrući trn. Nakon vakumiranja treba trn samo ohladiti i za sat dva ga izvući van .

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

raketaš ::Ako nije problem daj nabaci i taj drugi profil zvijezde pri vrhu motora



Taj profil i jeste sa prednje strane, na strani mlaznice se kanal širi kao kod većine (gotovo svih motora). Motor Mk36 (Sidewinder) je jedan od izuzetaka, zvjezda koja se na strani mlaznice izvlači u cilindar i to dosta tjesan, vrlo tjesan, i taj motor je jedan od najtežih za obraditi (ne izraditi fizički nego ovo što ja vrtim) zbog silnih problema sa erozijom i pikovima tlaka u startu.
Motor od Smerča nije ništa drugačiji po tom pitanju, nisam ga uspio odraditi iako na prvu liči jednostavno, ali nije uopće

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

U presjeku CC bi to moglo biti puno manjeg poprečnog presjeka . čak i da je obična cilindrična rupa. Ona je izuzetno progresivna , ali ona sa sliverima od presjeka desno može stvoriti povoljne uvjete da sliveri izgore . Stvar se užasno iskomplicira i tek kad možeš pucat na ispitnom stolu svaku od tih ludorija možeš uhvatit neki algoritam erozionog izgaranja , onda povratno napraviti korekcije.

• 1Ovo se svidja korisniku: jazbar
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

To je tu negdje, plus-minus



Ovo je interesantna konfiguracija, daje tri režima rada. Ima je u knjigama, ali nisam nigdje vidio da je primjenjeno u praksi. Iako negdje vjerovatno jeste jer motora su izmislili mali milion