Vesti

Leonardo · Legendarni građanin

Samo dokaz da ideja o tome kako nepismeni i neprosveceni ne treba da donose odluke od kojih zavisi ljudska glava. Zato je dobro imati sistem koji dobro funkcionise pa nek se psi sto laju ceskaju. Ima primera i mnogo mucniji.
Najbolji mije onaj kad su jednom, sta je bio vec po cinu, nakon rata na sudjenju zabranili da psuje Tita. A on izadje iz sudnice pa ga neki ocekuju da kaze sta je bilo. Te on: "Zabranili su mi da u narednih god j...m mater Titu." Otprilike tako nesto mozda osvezim pricu pa jednom je detaljnij ipricam.

Sirius · SuperModerator

Miks,
Propustio si mnogo, mnogo važan, suštinski detalj:

Prisustvovao sam u Valjevu jednom takvom sastanku. Nekog tvog nesrećnog kolegu, starijeg vodnika prve klase, optužili da banči po kafanama i da voli da popije malo više (kao, ovi drugi ne vole). Mi, vojnici , reponje,(izabrani iz svakog voda po jedan, da farsa bude potpuno uverljiva) ćutimo i čudimo se čemu tolika frka oko jednog isključenja. Onda nam naš vodnik objasni da kada tog nesrećnika isključe iz SKJ, automatski leti s posla jer ne može da bude starešina ako nije član SKJ. Kako se nesrečnik samo grčio i uvijao, samo što nije plakao. Isključen je aklamacijom, ali se i glasalo, da sve bude po PS.
Za ovaj dogadjaj smem da se zakunem pred svim svetinjama ovoga sveta.
Kraj priče

Mixelotti · Administrator

@Sirius
onda ne mislimo na isto vreme ...
- znam čoveka koji je pred penzijom i nikada nije bio Komunista , čak ni omladinac . Tačnije izbačen iz omladinske organizacije zbog tuče po sred vojne škole '84 na nacionalnoj osnovi - tako je protumačeno jer je ovaj drugi bio ekstra potrebna nacionalna manjina za bajni "ključ JNA" .

- znam još jednog koji je kao štarešina JNA izbačen iz omladinske organizacije '88 jer kao predsednik iste nije otišao na zakazani skup u Splitu (što je došlo do K-danta) . A nakon svog povratka održao referat o čemu se pričalo na prošlom okupljanju održanom u Splitu Smile

Znači nikad nije ni uspeo da konkuriše za partiju kao predsednik omladinske organizacije i podoficir JNA .

rade012 · Legendarni građanin

Moj vezista na brodu nikada nije bio član partije, i nije snosio nikakve konsekvence zbog toga...

Sirius · SuperModerator

Može biti. Ovom prilikom ja sam propustio da kažem da je reč o gardijskoj formaciji - puk u Valjevu obučavao je smene za Gardijsku brigadu. Možda je to odgovor na ovaj slučaj, no sasvim sigurno se sećam da je izključenje iz partije značilo automatski i otkaz. Dakle, nije obavezan zaključak da je članstvo u SKJ bilo obaveza starešinama , ali složoćete se svi da je vrlo visok procenat starešinskog kadra bio u partiji.

----------- Dopuna: 03 Jul 2007 17:56 ---------

Cenjeni sagovornici,
Obrisao sam nekoliko poslednjih postova stoga što su OT i stoga što ne vode nikuda. Da se ne bismo našli u još dubljem ofsajdu, molim vas da upotebite svoje ne male kapacitete i znanja i vratite se na temu. Imamo milion mogućnosti da je učinimo kvalitetnom - nekretnine, stambena politika, objekti, VIP povlastice, uvoz opreme i izvoz znanja, jugoslovenski oficiri i stručnjaci kao instruktori u drugim zemljama (Libija, Burma, Alžir, UAR, odnosno Egipat i Sirija,Irak, itd,), zajednički projekti, licence, prećutni saveznici, itd, itd.

Moriarty · Moderator u penziji

Naletio sam na netu na jednu recenziju članka koji nosi naziv ''Razmatranja o JNA'' (autor izvjesni Marinko Ogorec) gdje Mr.sc.Tino Jelavić (dipl.ing.aeronautike) se kritički osvrće na gore navedeni članak.Recenzija je veoma zanimljiva za našu temu.Recenzija je postavljena u PDF formatu pa ću ovdje samo copy paste za dio koji se odnosi na avijaciju.

Na stranici 188., g. Ogorec navodi: ...zaključio sam samo kako je zbog nemogčnosti
jugoslavenske industrije da zrakoplovstvu osigura kvalitetan borbeni zrakoplov, njihov
oslonac ostao zastarjeli sovjetski lovac MiG-21.
Ponovno zbog nepoznavanja problematike i nemogučnosti sagledavanja šire slike,
g. Ogorec se hvata jedne činjenice i zaključuje krivo. Nije istina da jugoslavenska
zrakoplovna industrija nije mogla omogučiti kvalitetan borbeni zrakoplov i koja je,
zbog prije ovdje navedenih razloga, veæim dijelom prebazirana iz Beograda u područje
“bastiona”, tj. u Mostar. Činjenica jest da ga u ono vrijeme nije osigurala, ali zbog
sasvim drugih razloga. Jugoslavija je od kraja Drugoga svjetskog rata imala solidnu
zrakoplovnu industriju. Na temelju predratnog lovca Ikarus IK-3, u vrijeme IB-a,
proizvedeno je oko 250 lovaca S-49. Od početka pedesetih, SFRJ je imao nekoliko prototipova mlaznih aviona s francuskim mlaznim motorima Turbomeca malog
potiska, ali koji su tada jedini bili dostupni na tržištu. Izrađen je i ispitan cijeli niz
prototipova od Ikarusa 451, S 451-M Zolja, 452-M, zatim J 451-MM Stršljen, S 451
Matica, T 451-MM Stršljen II do 1958. godine kada je prekinut projekt lakog lovca-
-presretaća B-12 predviđenog za brzine do 1000 km/h. Prvi mlazni avion proizveden
u većoj seriji, bio je N-60 Soko Galeb G-2. Bio je to prvi školsko-borbeni mlaznjak u
svijetu koji može polijetati s travnatih površina. Ne želeći nabrajati ostale projekte
jugoslavenskih borbenih aviona, poput J-20 Kraguja, J-21 Jastreba, J-22 Orao i N-62
Supergaleb G-4, zadržat ću se upravo na toj Galebovoj sposobnosti. Iz dosadašnjeg
izlaganja moglo je svima postati jasno kako SFRJ nikada nije očekivao realni napad s
mora i zapada, ali je vrlo realno očekivao napad sa sjevera i istoka. Stoga je cjelokupna
strategija, taktika, ustroj, organizacija, naoružanje i logistika bivše JNA bila
pripremljena za masovni tenkovski prodor. Nakon pada ‘željezne zavjese’ i nakon
uvida u istočnonjemačke arhive, Zapad je bio zgranut planovima koji su tamo
pronađeni. Ono što su do tada nagađali i protiv ćega su razvijali doktrinarni pristupa
FOFA (Follow-On-Forces-Attack), te tankbustere poput A-10 i AH-64, nakon uvida,
postalo im je potpuno jasno. Sovjetske oklopno-mehanizirane snage bi pregazile
cijelu Zapadnu Njemačku do granice sa Francuskom unutar 48 sati. Sukladno tome,
pad Beograda i Zagreba mjerio bi se u satima, a lovačko zrakoplovstvo postojalo bi
maksimalno tjedan dana. Ne zaboravimo pritom da je to uključivalo i dva puka
lovačkih aviona ukopanih u Plješivici i na Slatini, a koji su doslovno mogli preživjeti
izravni pogodak taktičkog nuklearnog projektila. Stoga su sa završetkom operacije
Allied Force Amerikanci bili nemalo iznenađeni, jer je iz potkopa tog naj<ešæe
napadanog aerodroma pored Prištine izletjelo 18 lovaca MiG-21.
Zato je bilo potpuno neisplativo i protivno zdravoj logici ulagati u razvoj vlastitog
lovačkog zrakoplova. Drugim rječima, trebalo bi utući milijarde dolara u oružani sustav
koji će u slučaju sovjetskog napada trajati najviše tjedan dana. Međutim, SFRJ su bili
potrebni lovačko-bombarderski i jurišni zrakoplovi, koji bi usporavali napredovanje
oklopnih armija. Isto tako, nakon pada većih gradova, oni su morali biti sposobni
djelovati s nepripremljenih uzletišta u “bastionu”, kao što su ravni dijelovi vijugavih
bosanskih i ličkih cesta te hercegovački pašnjaci. U tu svrhu na Galeba i Jastreba
mogle su se montirati i startne rakete za skraćivanje dužine polijetanja. No, usprkos
svemu tome u slučaju napada s istoka, Jugoslavensko RV i PVO generalno bi prestalo
postojati unutar mjesec dana. Znaći, može se zakljućiti kako tadašnji oslonac zasigurno
nije bio “zastarjeli” lovac MiG-21, pa ni LBA koju je ćinila cijela lepeza jurišnika od
Kraguja do Orla. Glavni oslonac SFRJ nije uopše bilo ratno zrakoplovstvo, već TO u
kombinaciji s ONO i DSZ. Tek prestankom postojanja SSSR-a i nestanka realne prijetnje
iz tog pravca, pokrenute su ozbiljnije studije razvoja jednomotornog lovačkog aviona,
a koji je u suradnji s Amerikacima na području motora i elektronike trebao biti
namijenjen zemljama Trećeg svijeta. No, raspad SFRJ prekinuo je taj projekt poznatiji
kao Yu-supersonik ili NA (Novi Avion).

----------- Dopuna: 04 Jul 2007 12:37 ---------

Evo još malo o analizi PVO;

U nastavku rečenice na sljedećoj, 189. stranici navodi se: svi raketni sustavi PZO i dio
topničkih (npr. ZSU-57/2, “Praga” 30/2 i sl.) bili su isto tako istočnog (uglavnom
sovjetskog porijekla), kao i najveći broj radarskih sustava za promatranje i kontrolu
zračnog sustava.
S obzirom na predviđeni rok “trajanja” većine raketnih PZO sustava, nije ni
postojala prevelika potreba za njima. Naime, fiksno montirani raketni sustavi S-75
Dvina (SA-2C Guideline), S-75M Volhov (SA-2F Guideline) i S-125M Neva-M (SA-3B
Goa) branili su najveće gradove koji su mogli pasti u svega nekoliko sati. Osim sovjetskih
radara P-12, P-15 i P-40, vezanih uz raketne sustave PZO srednjeg dometa, većina
osmatračkih radara u sustavu službe VOJIN-a (Vazdušnog osmatranja javljanja i
navođenja) JNA bili su zapadnog porijekla. To su bili američki radari AN/TPS-63 i AN/
TPS-70, zatim talijanski radarski sustavi Marconi AS-74, AS-84 (Bacchus), S-600 i S-
750, dok su manjinu činili britanski radar Thomson-Thales LP23 i sovjetski P-14. Mobilne
sustave PZO činilo je 120 samohodnih lansera 2K12M Kub-M (SA-6 Gainful), zatim
136 primjerka 9K31M Strela-1M (SA-9B Gaskin) ugrađenih na BRDM-2 i 12 sustava
9K37M Strela-10M (SA-13 Gopher) ugrađenih na sovjetsko oklopno--amfibijsko vozilo
MT-LB, dok se njezina inaćica proizvodila i u SRJ pod nazivom S--10M2J Sava na tijelu
oklopnog transportera M-80 i u Hrvatskoj kao Strela-10 CRO na tijelu lakog oklopnog
vozila LOV Torpedo. Pritom bi, pri spomenutom scenariju napada zemalja Varšavskog
pakta, jedino mobilni sustavi mogli očekivati relativno dugotrajniju primjenu, budući
da je njihova namjena bila bliska zaštita važnijih ciljeva i koncentriranih snaga KoV-a
u pokretu. Međutim, jedina raketa PZO koja bi doživijela stvarnu primjenu u
planinskim područjima bila bi Strela-2M. Njena proizvodnja je bila potpuno usvojena
i unaprijeđena u odnosu na original, a proizvedeno je više od 4000 tih prijenosnih
raketnih lansera.
U pogledu topništva, PZO situacija je bila sljedeća. JNA je raspolagala s znatnom
količinom topništva PZO od čega su najmoderniji bili 142 švedska topa Boffors L-70
kalibra 40 mm zvanih Bofi, a koji su bili uvezani u sustav s pokretnim švedskim radarom Giraffe dometa 40 km. Ostatak topova činilo je 117 dvocijevnih topova S-68
kalibra 57 mm na tijelu tenka T-54 i 727 dvocijevnih topova M-59/73 kalibra 30 mm
ugrađenih na lakooklopljenom češkom vozilu V3S Praga. Glavni top PZO-a, koji je
od 1955. godine, prema licenci švicarske tvrtke Hispano masovno proizvođen u
kragujevačkoj Crvenoj zastavi, bio je trocijevni M-55 kalibra 20 mm. Proizvođen je
(uključujući streljivo) potpuno samostalno u podinaćicama od A1 do A4, od čega je
posljednja M-55A4 s laserskim daljinomjerom-ciljnikom postojala i u samohodnoj
inaćici, tj. ugrađena na BOV-3. Iz tog osnovnog modela kasnije je razvijen jednocijevni
top M-75 istog kalibra, a procjenjuje se kako ih je ukupno u obje inaćice proizvedeno
preko 4000 primjeraka. Osim toga, postojala je i veća količina zastarjelih topova
poput američkih M1 i M12 kalibra 40 mm, ruskih M39 od 37 mm i M40 od 25 mm,
njemačkih M38 model 4/20 mm i M38 od 20 mm, te mnoštvo strojnica kalibara 14.5
mm, 12.7 mm i 7.9 mm. Znači, glavnina PZO JNA temeljila se na potpuno usvojenoj
i samostalnoj proizvodnji 20 mm topova M-55/75 i Strela-2M. Iako je učinak takve
trupne PZO ograničen do 5000 m visine, ona čak i danas, u vrijeme preciznih JDAM
(Joint Direct Attack Munition“) i JSOW (Joint Stand-Off Weapon) oružja, predstavlja
ozbiljan problem.

zgembo · Elitni građanin

Nije meni nesto jasno, ako se cjelo vrijeme Yu bojala CCCP,kojeg je vraga kupovala njihovo naoruzanje, kako ce logisticki odrzavati svu tu tehniku ako ruje zakucaju na vrata? Druga stvar, ko garantuje da bi ruje 100% zauzele Yu u nekoliko sati, mozda za vrijeme Staljina i pritriska zapada sa strane normandije i sicilije,svabo nije mogao poslati pojacanja na istocni front kada su rusi krenuli u masovnu ofanzivu (po koju cijenu gubitaka) se mozda moglo takvo nesto dogoditi mozda ipak mjereno u (makar)sedmicama, ali u sedamdesetim i poslije nije bilo stvarne opasnosti od vanjske agresije ni sa koje strane...mislim da ovaj novinar malo pretjeruje

Moriarty · Moderator u penziji

Mislim da je Cezar na početku ove teme već nešto govorio oko toga da je JNA prije očekivala napad s istoka nego zapada ali neznam koliko je to tada bilo stvarno realno. Što se tiče logistike oko ruskih sistema za ona sredstva na koja su računali da će preživjeti scenarij totalnog napada i koja mogu poslužiti u nekoj vrsti gerilske borbe, Jugoslavija je potpuno usvojila samostalnu proizvodnju (Strela 2M, M-55, topovi, haubice, minobacači, pješačko oružje, municija i granate...).Ništa od ovog nije zavisilo o SSSR-u. Što se avijacije tiče tu su takođe bili nezavisni od SSSR-a bar što se tiče domaćih aviona, a na koje su prema ovoj teoriji računali da bi bio stavljen naglasak u slučaju uništenja aerodromskih pista jer imaju tu mogučnost djelovanja sa improvizovanih uzletišta ali svakako da u takvom masovnom napadu avijacija ne bi dugo izdržala već bi po njegovoj teoriji poslužila samo na određeno vrijeme s ciljem da uspori sovjetsko napredovanje i da vremena JNA da se povuče i organizuje odbranu iz područja tzv. ''bastiona''. Ne čudi me toliko zašto je Juga kupovala sovjetsku tehniku već me buni da ako je postojao plan SSSR-a da napravi invaziju i na Jugoslaviju (pored napada na zapadne zemlje) zašto im je SSSR prodao uopšte licencu za bilo šta od tehnike. Meni ova teorija jugoslovenske doktrine odbrane ima smisla. Juga je znala da nema šanse u klasičnom sukobu sa Sovjetima i čitava doktrina se zasnivala na nekoj vrsti dobro opremljene masovne gerile u slučaju totalnog napada.Znamo iz istorije (Vietnam,Afganistan pa i NOB) da ovakva borba kad ništa drugo ne preostaje ima smisla i daje rezultat.

marat · Zaslužni građanin

SSSR nikada nije SFRJ prodao niti dao licencu ni za jedno moderno sredstvo.Oruzja koja smo kupovali su redovno bila slabije verzije od onih koje su dobijale/kupovale clanice V.U.

Leonardo · Legendarni građanin

Setimo se kad su se razisli Tile i Staljin. Tj vreme progona Staljinista...
Da ne zaboravimo kad su se ordrzavale 'vojne vezbe' na granici prema Madjarskoj i Rumuniji.
Covek koji je tad trebao da zapoveda tim tenkovima Tile ga je smenio jer nije umeo na upakovan nacin da pricas. Ocito da mu je falila vestina za diplomatiju. Smile

No nije bitn ta prica. Vojska i diplomatija na tome je akcenat. I da su nas tada napali koje bi posledice bile po nas i svet tada.
Pa sad da vidimo zasto nas je zapad finansirao, odnosno SSSR nije dao licence. Mi smo bili diplomatski pioni. Znaci zapad je pokazivao da jedna relativno liberalna komunjarska zemlja koja na lep nacin saradjuje moze imati neku podrsku zapadnih zemalja. Pa je na kraju ispalo da su nas svi izdali. Ocito je da je Titovska politika sludila ljuda. Pa se bas i nije u potpunosti znalo ko je prijatelj a ko ne. Tj komunizam je kao valjao ali i lova sa zapada.

krizantema · Zaslužni građanin

što se tiče "razmatranja o jna" koje je Moriarty postavio, uočio sam jednu rečenicu:
"...dok se njezina inaćica proizvodila i u SRJ pod nazivom S--10M2J Sava na tijelu oklopnog transportera M-80 i u Hrvatskoj kao Strela-10 CRO na tijelu lakog oklopnog vozila LOV Torpedo. Pritom bi, pri spomenutom scenariju napada zemalja Varšavskog pakta, jedino mobilni sustavi mogli očekivati relativno dugotrajniju primjenu...

za savu nisam siguran, ali mislim da nikad nije ušla u serijsku proizvodnju. što se tiče Strijele 10 cro ona je proizvedena(možda se još proizvodi, ne znam) od strane končara (i to ne na temelju lov torpedo nego nekog 6x6 kamiona) čini mi se, 1993 godine. dakle jugoslavija se debelo raspala kad je strijela 10 cro proizvedena, tako da njeno korištenje u os tada bivše jugoslavije protiv os tada bivšeg sssr-a (1993 godina) nije bilo moguće. tako da ne vidim svrhu spominjanja ovoga u članku o jna. ili taj Mr.sc.Tino Jelavić ne zna da se (i kada) jugoslavija raspala, ili sam se ja negdje zabunio?

a moje mišljenje o veličini i snazi jna?
veličina?- prevelika Smile

snaga- mizerna. zastarjelo naoružanje, zastarjeli način razmišljanja generalštaba(ako je uopće itko ikada razmišljao). jedino je propagandna mašinerija bila na visini s pričama kako smo jaki i nitko nam ništa nemože. to se uklapalo u onu priču o tome kako smo najpametniji, najvrijedniji, naj... i cjeli svijet čeka da im jugoslaveni riješe probleme...

kao što je netko prije spomenuo, u slučaju bilo kakvog napada na jugoslaviju vjerojatno bi prethodile psihološke operacije. rezultat bi vjerojatno bio slijedeći- napad uopće ne bi bio potreban, jer bi "jugoslaveni" izvukli koplja, lukove i strijele, bumerange i međusobno se pobili. iscrpljeni od te makljaže vjerojatno bi pozvali potencijalnog napadača da pomogne i to bi bilo to...

Moriarty · Moderator u penziji

krizantema · Zaslužni građanin

to na slici ne može biti lov torpedo, jer , opet, koliko je meni poznato lov torpedo postoji samo u 4x4 inačici. to je jedino podvozje korišteno u proizvodnji strijele 10 cro, napravljeno na temelju nekog kamiona. kojeg točno, ne sjećam se. možda tam 150?.

kNikS · Moderator foruma

Moriarty · Moderator u penziji

Tek sad vidim zadnji par točkova.
U svakom slučaju LOV (lako oklopno vozilo) 4x4 jeste baziran na kamionu Torpedo HV 4x4 TK-130 T-7. Možda su ovdje napravili nekakavo lako oklopno vozilo na osnovu šasije nekakvog 6x6 kamiona.Teško je reći o čemu se ovdje radi jer serijska proizvodnja ovakvog vozila vjerovatno ne postoji s obzirom da se i LOV 4x4 nije proizveo u nekom znatnom broju.Vjerovatno bi pp5d6 mogao razjasniti kakvo je ovo vozilo (ako je proizvedeno u Hrv.) U svakom slučaju ako se i autoru onog teksta potkrala greška nema veze jer nije ni bitno za poentu onog o čemu se govori u tekstu.

Sirius · SuperModerator

pp5d6 · Ugledni građanin

[quote="Vjerovatno bi pp5d6 mogao razjasniti kakvo je ovo vozilo (ako je proizvedeno u Hrv.) [/quote]
Strijela 10 Cro nije proizvedena na LOV-u nego na podvozju TAM -150. Slika iznad je prva verzija tog protuzračnog sustava i sam oblik vozila više ne izgleda tako.
Sadašnji sustavi su malo drugačiji kao i rakete koje se također proizvode u HR. Cijeli sustav se proizovodi i danas (nova serija upravo aktualna).

Mixelotti · Administrator

Svoju zemlju srcem brane
(hej haj brigade)

RJ · SuperModerator

Sklerozica · Turista

Slučajno sam ušao u ovaj deo foruma zahvaljujući Željavi. U principu, ne petljam se tamo gde miriše na politiku ali sada ću malo prokomentarisati.

JNA - Jugoslovenska Narodna Armija - namerno sam boldovao deo jer to ne treba ispustiti iz vida. Ne može se gledati njena snaga sa početka 90-tih jer se narod "pocepao", znači to više nije bila ta armija osim po njenim materijalno tehničkim sredstvima.

Služio sam 88/89 i kako je neko primetio, bilo je malo "odvajanja" od strane Slovenaca i Albanaca. Međutim (uvek ima neko međutim) politička situacija je već da nagoveštava šta dolazi. Tada je u Slo bio aktuelan Janez Janša koji je težio, zna se čemu. Vojska je već tada bila verbalno napadana ali to nije sprečavalo Slovence u vojsci da se druže sa nama drugima. Najbolji prijatelji u JNA su mi bili, upravo Slovenac i Hrvat i da ne idem dalje sa mirisom politike, ovde ću pokušati da prekinem sa tim pravcem.
Dakle, možda isuviše često se potežu neke olake ocene/procene same JNA. Da li je bila četvrta sila ili ne, zar je to bitno nekome? Da li je neko pomislio da je to bila propaganda za dizanje morala i rodoljublja? Oružje koje smo imali, jeste bilo staro al ga je bilo ohoho. Takođe je neko rekao da se novo čuvalo i da su resursi trošeni do kraja pa i duže. To nije čudno ako se uzme u obzir doktrina OS(oružanih snaga) SFRJ a to je bila ideja o naoružanom narodu. Sve je počivalo na tome i nek se niko ne zavarava da smo mogli da imamo nešto savremenije od onog što smo imali. Niko, ni USA ni SSSR ili bilo koja druga vojna sila ne daju/prodaju moderno naoružanje drugim zemljama. Mogu da dobiju "novo" samo onda kada oni imaju već uvedeno "još bolje" u svojim formacijama. Ti primeri koji se spominju ovde o tome šta su imali Mađari, Bugari itd, ne piju vodu jer su oni imali i Rusku čizmu na svom tlu koja je vodila računa o upotrebi tih sredstava. Verovatno je zbog toga i bio kurs da što više naoružanja pravimo sami. Može neko reći da naš avion nije valjao ali s'obzirom na njegovu namenu, bio je vrlo dobar. Jugoslavija nije pravila presretače koji bi bili pandan zapadnim ili istočnim avionima, pravila je avione za koje je procenjeno da nama ovde trebaju s'obzirom na konfiguraciju terena i eventualnu vrstu sukoba. Naravno, verovatno je moglo i bolje, ali koliko para - toliko muzike. Takođe je ovladala sa proizvodnjom ručnog, artiljeriskog, raketnog, oklopnog itd oružja. Gledano sa aspekta međunarodnog sukoba, JNA nije morala da zavisi od drugog. Ako neko ne zna šta to znači, neka se podseti događa u toku priprema za proboj solunskog fronta i dragih nam saveznika pa će onda možda moći da ceni uloženi napor.
Bosna. Bosna je bila centar one Juge. Samo zbog svog geografskog položaja i konfiguracije terena je veliki deo objekata od značaja za odbranu zemlje, bio smešten tamo. Nije tu bilo nikakvog ključa. Pa i partizanske jedinice se su početkom drugog svetskog rata, povukle iz Srbije u Bosnu jer su u Srbiji trpeli dosta velike gubitke dodatno uvećane žrtvama civila iz razloga odmazde. Kakva je šansa za odbranu Vojvodine a kakva za odbranu Bosne?Ovo je primer. Mislim da je to svima jasno. Kako god da se okrene, JNA jeste bila velika ali ne treba ispustiti iz vida da je ona bila i jedan od bitnih faktora u pokretanju privrede i celokupne industrije ondašnje SFRJ jer se nije živelo samo od kredita, kako se kod nas često napominje. Uzgred, po mojem mišljenju, kada bi sabrali dugove ovih naših novih država, verujem da značajno prelazimo sumu koju je dugovala SFRJ sa malom razlikom, što sada nemamo ništa od privrede u odnosu na onu staru "komunističku" a i vojske su nam smešne.
Na kraju krajeva, ćopavi, tita, Tito, stari ili kako ko god želi nam je bio rekao nekoliko bitnih stvari, proročkih: ono čuvajte bratstvo i jedinstvo i spremajte kao da će sutra biti rat a živite kao da će uvek biti mir.

Eto, mene malo uhvati seta čitajući ove Vaše strane pa morah malo da se upišem ovde. I da, od ovih stranica definitivno znam, ja jesam jugonostalgičar. A sada, kome ovaj tekst nije digao pritisak a seća se tih vremena, neka potraži na internetu pesmu "Zemljo moja" Ismete Krvavac i neka se zavali u fotelju.

Vesti

Veličina i snaga JNA