Cetnici u svetlu dokumenata

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Citat:Ko je bio Rušinović (ministar nije) i o čemu su Tito i on razgovarali?

RUŠINOVIĆ, Nikola,
liječnik i diplomat (Philadelphia, 13. XI. 1908. — Philadelphia,? VIII. 1993.). Diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, kao liječnik radio sredinom 30—ih godina u Biogradu, a potom u zagrebačkoj Bolnici milosrdnih sestara. Napose se bavio i specijalizirao unutrašnje bolesti (1940.). Objavljivao je stručne radove u Liječničkom vjesniku (1938.). Nakon uspostave NDH imenovanje u kolovozu 1941. savjetnikom u poslanstvu NDH u Rimu, te predstavnikom pri Svetoj Stolici. U lipnju 1942. imenovan je poslanikom i opunomoćenim ministrom u Ministarstvu vanjskih poslova. Opunomoćenik je i kod Zapovjedništva II. armate na Sušaku do veljače 1943. Od srpnja 1943. do ožujka 1944. generalni je konzul u Miinchenu, a od travnja do rujna 1944. poslanik NDH u Sofiji. Premda opet raspoređen na rad u MVP, nije se vraćao u domovinu. Emigrirao i poslije živio u SAD, gdje je djelovao kao liječnik i profesor na Sveučilištu Lousville (Kentuckv). Specijalizirao je i psihijatriju (Lousville, 1967.), te od 1986. postao doživotni Član Američkog udruženja psihijatara. (V. D. i M. P.)

izvor: Tko je tko u NDH

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

despot07 ::ђенерал Михаиловић





Despote, sta nam mozes reci o zapisniku sa sastanka generala Mihailovica sa Nemcima u Divcima 11. novembra 1941. godine? Da li je i taj dokument za tebe "komunisticki falsifikat"?

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

nemosav1 ::Citat:Ko je bio Rušinović (ministar nije) i o čemu su Tito i on razgovarali?

RUŠINOVIĆ, Nikola,
liječnik i diplomat (Philadelphia, 13. XI. 1908. — Philadelphia,? VIII. 1993.). Diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, kao liječnik radio sredinom 30—ih godina u Biogradu, a potom u zagrebačkoj Bolnici milosrdnih sestara. Napose se bavio i specijalizirao unutrašnje bolesti (1940.). Objavljivao je stručne radove u Liječničkom vjesniku (1938.). Nakon uspostave NDH imenovanje u kolovozu 1941. savjetnikom u poslanstvu NDH u Rimu, te predstavnikom pri Svetoj Stolici. U lipnju 1942. imenovan je poslanikom i opunomoćenim ministrom u Ministarstvu vanjskih poslova. Opunomoćenik je i kod Zapovjedništva II. armate na Sušaku do veljače 1943. Od srpnja 1943. do ožujka 1944. generalni je konzul u Miinchenu, a od travnja do rujna 1944. poslanik NDH u Sofiji. Premda opet raspoređen na rad u MVP, nije se vraćao u domovinu. Emigrirao i poslije živio u SAD, gdje je djelovao kao liječnik i profesor na Sveučilištu Lousville (Kentuckv). Specijalizirao je i psihijatriju (Lousville, 1967.), te od 1986. postao doživotni Član Američkog udruženja psihijatara. (V. D. i M. P.)

izvor: Tko je tko u NDH



Evo ga na spisku zahteva pod rednim brojem 253 za izrucenje ratnih zlocinaca jugoslovenskim vlastima

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Evo, uostalom, sta je sam general Mihailovic izjavio na sudjenju 1946. godine o tom sastanku:
"Сам Д р а жа Ми х а и л о в ић п р и ч ао је на суђењу у л е то 1946.
године к а ко се састао с Н е м ц и ма у Д и в ц и м а:
„ . . . Са Н е м ц и ма сам се састао у д р у г ој половини
ме с еца н о в е м б ра 1941. године, д а т у ма се т а ч но не сећам,
у к а ф а ни у селу Д и в ц и м а. Од Н е м а ца су присус т вов а ли:
н а ч е л н ик ш т а ба г л а в н о к о м а н д у ј у ћ ег Србије ч и ј ег се име-
на не с ећам. Т у м ач је био ј е д ан ф о л к с д о ј ч е р, д о к т ор
м е д и ц и н е, к о ји је р а д и о, к а ко сам к а с н и је сазнао, у Ге-
стапоу, код Б р а н да — о д ељења Д. М. П о р ед њих двоји-
це било је ј ош укупно де с ет Н е м а ц а, сви у н е м а ч к им
о ф и ц и р с к им у н и ф о р м а м а. Ч и н о ве им не р а с п о з н а ј е м.
П о ш ао сам са с војом п р а тњом из Струг аник а, пре-
ко Мионице, з а ј е д но са Ал е к с а н д р ом М и ш и ћ е м. Заус т а-
вили смо н ашу п р а тњу п ре него што смо стигли на Ко-
л у б а ру и к а з а ли им да ч е к а ју д ок се ми не в р а т и м о. Са-
ми, ја и Ал е к с а н д ар Мишић о т ишли смо на мост, где
су нас д о ч е к а ли Б р а на Па н т и ћ, Н е н ад Ми т р о в ић и про-
ф е с ор Ма т л. П р е ш ли смо п р е ко п о р уше н ог мос та на
д р у гу страну и сели смо у аутомобил, к о ји нас је одв е-
з ао у к а ф а ну у Д и в ц и м а. П р ед к а ф а н ом је било много
н е м а ч к их војник а. Б и ла је потпуна ноћ. Уведени смо у
к а ф а ну у Д и в ц и ма и о д м ах смо пос еда ли за д у г а ч ки
сто, ја п р е ма н а ч е л н и ку шт а ба г л а в н о к о м а н д у ј у ћ ег Ср-
биј е, Аца М и ш ић лево од мене Б р а на Па н т ић лево од
Миши ћ а, де сно од мене Н е н ад Ми т р о в и ћ. Н е м а ца је би-
ло о ко д е е е т ак к о ји су седели за истим с т о л о м .. . Хоћу
да н а п о м е н ем да су Н е м ци и з в р ш и ли о б е з б е ђ е ње од
м о е та до к а ф а не потпуно и то б о р н им к о л и ма и мото-
ц и к л и м а. Ч ак ме је то и и з н е н а д и л о. . ."

Ovako je opisao sam dolazak na sastanak. Prema zapisniku sa tog sastanka on je trazio obustavu neprijateljstava i zajednicka dejstva sa Nemcima u likividaciji partizana na teritoriji zapadne Srbije i Sumadije. Ipak, ono sto je meni najupecatljivije od svega sto je "vodja Treceg srpskog ustanka" tada izjavio je uveravanje Nemaca da on, zapravo, i nije planirao da dize nikakvu pobunu protiv okupatora i nemackih slugu i da je poveo gerilsku borbu u strahu da komunisti ne pocnu pre njega. Da su komunisti poceli, a on ostao pasivan, smatra general Mihailovic, cetnicke formacije i on ne bi vise imale nikakav ugled i uticaj u narodu. (Ovo ne znaci da on zaista nije planirao nikakvu borbu protiv okupatora, nego da je to izjavio pred Nemcima tokom pregovora u situaciji kada ni partizanski ni cetnicki polozaj u zapadnoj Srbiji i Sumadiji nije bio nimalo dobar).
Pa, Despote, mozes li mi odgovoriti na pitanje o Divcima ili ces opet da menjas temu i ubacujes neke nove revizionisticke "podatke"?

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

despot07 ::ђенерал Михаиловић




Evo da dodam i jos jednu ucenu:





Zanimljivo je da je u obe ucene optuzen zbog utiranja puta u boljsevizam i udruzenja sa komunistima..

Dok se recimo Titu ne stavlja na teret zlocinacko udruzenje sa DM...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Gorski car ::despot07 ::ђенерал Михаиловић




Evo da dodam i jos jednu ucenu:





Zanimljivo je da je u obe ucene optuzen zbog utiranja puta u boljsevizam i udruzenja sa komunistima..

Dok se recimo Titu ne stavlja na teret zlocinacko udruzenje sa DM...
Pa, dobro, ljubav generala Mihailovica prema boljsevicima zaista je i postojala pre Drugog svetskog rata. Jednom je cak i razalovan jer je voleo da pevusi ruske boljsevicke pesme. Da ne spominjemo i teoriju novijeg datuma prema kojoj je on bio dvostruki spijun - britanski i sovjetski - meni je, pak, to bas nategnuta spekulacija koja nema nikakve dokaze. U sustini, Nemci mu nisu verovali, narocito Vrhovna komanda u Berlinu. Da su mu Nemci verovali, da su slusali savete Hermana Nojbahera u punoj meri, sasvim je izvesno da bi nemacko-cetnicka kolaboracija bila jos plodnija.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

A zanimljivo je kako Nemci ocenjuju napad cetnika DM na partizane 1941:



Citat:Pukovnik Mihailović, komandant ustaničkih četničkih grupa,
koji se do sada nalazio u iščekivanju u planinama između
Ćačka i Valjeva, pod prinudom i pritiskom prilika, saopštio je
u toku poslednjih dana da je on sada odlučio da napadne komuniste
u zapadnoj, gornjoj dolini Morave. Dejstvo našeg zahteva
o bezuslovnoj kapitulaciji njegovih jedinica, koji je upućen
pukovniku Mihailoviću, mora se sačekati. Međutim, u svakom
slučaju, zauzimanje stava protiv komunizma od strane
Mihailovića znači slabljenje ustanika.
U Beogradu i Banatu vlada mir.


Snimak originala (pisanog na mašini) u AVII, NAV-T-501', r. 250,
s. 1224-7


Nemci kazu da bez obzira na to da li Draza prihvatio kapitulaciju napad na partizane ocenjuju kao slabljenje ustanka sto ide Nemicma u korist.Tako je DM koji je lio suze zbog stradanja srpskog naroda ipak odlucio da zapocne gradjanski rat u srpskom narodu.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

једна фотка која говори шта четници мисле о фашистима

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

...hvala za informacije, krivo sam napisao aktere mislio sam na Pavle Đurišić i dra Sekule Drljevića ,
pa izvinite ...
...kad spominjem Blajburg on nije mjesto stradanja, niti masovnih egzekucija , već je mjesto obilježavanje poraženih snaga i 2 svjetskom ratu
...a isti tako govore povjesničari i intelektualci Daniel Ivin, Žarko Puhovski i drugi , da blajburg nije mjesto gdje bi samo trebala biti katolička crkva već i pravoslavna , zbog zadnjeg mjesta poraženih snaga ...ako se gleda razmišljanje poraženih kvislinških snaga...

...kad sam bio pitao za sukobe mislio sam na ove :

// Gotovo od početka svog kretanja na zapad Pavle Đurišić je sa svojim četnicima morao na mahove odbijati ustaške i povremene partizanske napade, ali stigli su do Vrbasa i većina ga je prešla i došla do Lijevča Polja, sjeverno od Banja Luke. Tu su ih napale jake ustaške snage. Đurišićeve snage bile su teško poražene i uslijed poraza su ustaše i Drljevićevi predstavnici uspjeli navesti Đurišićev prvi puk da pređe pod Drljevićevo vodstvo.
( negdje sam pročitao da su skidali oznake i stavljali oznake Crnogorska narodna vojska, ne znam točno ?)

// Đurišić je s dijelom svojih preostalih formacija pokušao zaobići Banju Luku s juga, namjeravajući da produži u smjeru zapada, ali je opet naišao na hrvatske kvislinške snage. S njim su došli u kontakt ustaški oficiri i on je napokon pristao da pregovara neposredno s ustaškim vlastima i Drljevićevim predstavnicima o daljnjem kretanju svojih trupa prema napadu. Pokazalo se da je priča o novim pregovorima bila samo stupica. Putem do mjesta sastanka Đurišića su zajedno s mnogim njegovim pratiocima, uključujući i neke političke vođe i svećenike, napali i uhvatili ustaše. Ima nekoliko verzija o tome što se zatim dogodilo. Ono što je jasno jest da su Đurišić i neki drugi četnički komandanti, među njima Ostojić, Baćović, Vasić i još neki solitički vođe, a također i neki pravoslavni svećenici, bili svi ubijeni. Neki vojnici i izbjeglice koji su pratili Đurišića također su ubijeni. Malom dijelu Đurišićeve grupe uspjelo je pobjeći i probiti se prema zapadu, ali veći je dio, ostavši bez vodstva, pripojen Drljevićevim snagama i odaslan prema austrijskoj granici. Dijelove obje ove grupe uhvatila je kasnije jugoslavenska Treća armija u Sloveniji.

citat // Većinu onih koji su uspjeli preći u Austriju Treća armija je vratila u Sloveniju, gdje su drugom polovinom maja zajedno s raznim drugim kolaboracionističkim snagama uništeni. Od cijele vojske onih koji su s Đurišićem krenuli iz Crne Gore, te onih drugih četnika koji su mu se pridružili za put na zapad, preživjelo je možda manje od četvrtine.
citat //Sam Drljević je poput svojih ustaških prijatelja bio prisiljen da pred napredovanjem Jugoslavenske armije zadnjih dana rata pobjegne u Austriju. Tamo su njega i njegovu ženu nekoliko jedana kasnije otkrili i ubili neki Đurišićevi pristaše.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Napisano: 06 Apr 2012 15:13

rexdeuss ::...hvala za informacije, krivo sam napisao aktere mislio sam na Pavle Đurišić i dra Sekule Drljevića ,
pa izvinite ...
...kad spominjem Blajburg on nije mjesto stradanja, niti masovnih egzekucija , već je mjesto obilježavanje poraženih snaga i 2 svjetskom ratu
...a isti tako govore povjesničari i intelektualci Daniel Ivin, Žarko Puhovski i drugi , da blajburg nije mjesto gdje bi samo trebala biti katolička crkva već i pravoslavna , zbog zadnjeg mjesta poraženih snaga ...ako se gleda razmišljanje poraženih kvislinških snaga...

...kad sam bio pitao za sukobe mislio sam na ove :

// Gotovo od početka svog kretanja na zapad Pavle Đurišić je sa svojim četnicima morao na mahove odbijati ustaške i povremene partizanske napade, ali stigli su do Vrbasa i većina ga je prešla i došla do Lijevča Polja, sjeverno od Banja Luke. Tu su ih napale jake ustaške snage. Đurišićeve snage bile su teško poražene i uslijed poraza su ustaše i Drljevićevi predstavnici uspjeli navesti Đurišićev prvi puk da pređe pod Drljevićevo vodstvo.
( negdje sam pročitao da su skidali oznake i stavljali oznake Crnogorska narodna vojska, ne znam točno ?)

// Đurišić je s dijelom svojih preostalih formacija pokušao zaobići Banju Luku s juga, namjeravajući da produži u smjeru zapada, ali je opet naišao na hrvatske kvislinške snage. S njim su došli u kontakt ustaški oficiri i on je napokon pristao da pregovara neposredno s ustaškim vlastima i Drljevićevim predstavnicima o daljnjem kretanju svojih trupa prema napadu. Pokazalo se da je priča o novim pregovorima bila samo stupica. Putem do mjesta sastanka Đurišića su zajedno s mnogim njegovim pratiocima, uključujući i neke političke vođe i svećenike, napali i uhvatili ustaše. Ima nekoliko verzija o tome što se zatim dogodilo. Ono što je jasno jest da su Đurišić i neki drugi četnički komandanti, među njima Ostojić, Baćović, Vasić i još neki solitički vođe, a također i neki pravoslavni svećenici, bili svi ubijeni. Neki vojnici i izbjeglice koji su pratili Đurišića također su ubijeni. Malom dijelu Đurišićeve grupe uspjelo je pobjeći i probiti se prema zapadu, ali veći je dio, ostavši bez vodstva, pripojen Drljevićevim snagama i odaslan prema austrijskoj granici. Dijelove obje ove grupe uhvatila je kasnije jugoslavenska Treća armija u Sloveniji.

citat // Većinu onih koji su uspjeli preći u Austriju Treća armija je vratila u Sloveniju, gdje su drugom polovinom maja zajedno s raznim drugim kolaboracionističkim snagama uništeni. Od cijele vojske onih koji su s Đurišićem krenuli iz Crne Gore, te onih drugih četnika koji su mu se pridružili za put na zapad, preživjelo je možda manje od četvrtine.
citat //Sam Drljević je poput svojih ustaških prijatelja bio prisiljen da pred napredovanjem Jugoslavenske armije zadnjih dana rata pobjegne u Austriju. Tamo su njega i njegovu ženu nekoliko jedana kasnije otkrili i ubili neki Đurišićevi pristaše.

Ustase su zaista preko Sekule Drljevica dale garancije cetnicima majora Pavla DJurisica da se mogu bezbedno povuci na zapad kroz teritoriju NDH. Medjutim, Drljevic i ustase su pogazile te garancije i na Lijevce polju je stradao veliki broj cetnika, a sam major Djurisic je pogubljen u "Jasenovcu". Zarobljenim cetnicima Drljevic je ponudio da se sa njim zajedno povlace na zapad pod nazivom Crnogorska narodna vojska. Posto im je drugi izbor bio sigurna smrt od ustasa, neki cetnici su to prihvatili i povukli se prema Sloveniji, ali vecini od njih to nista nista nije znacilo posto su ih partizani sustigli i definitivno unistili.

Dopuna: 06 Apr 2012 15:18

Inace, nisu samo crnogorski cetnici trazili 1945. godine kontakt sa ustasama oko povlacenja preko teritorije NDH. Imamo pismo generala Mihailovica nadbiskupu Alojziju od 15. aprila 1945. godine, pa misiju pukovnika Svetomira Djukica u Zagrebu kod Ante Pavelica itd. Cetnicima je tada "gorelo pod nogama" i na svaki nacin su nastojali da se izvuku, ne birajuci saveznike ni metode. Nekima je uspelo da prebegnu na zapad, neki su unisteni od strane jedinica JA koje su ih nakon proboja Sremskog fronta bespostedno gonile.