Cetnici u svetlu dokumenata

20

Cetnici u svetlu dokumenata

offline
  • Pridružio: 08 Sep 2005
  • Poruke: 5746

Truman je Draži dao odlikovanje a Titu tenkove i avione...

Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • vazduhoplovni inzenjer
  • Pridružio: 20 Jan 2012
  • Poruke: 179

vathra ::firebar :: Eto dragi postovaoci lika i dela DM, ko ga je izdao.
To govori i o neverovatnom licemerstvu Amerikanaca (imajuci u vidu tajni orden).

A vi se i dalje zanosite i obmanjujte verovanjem da su vam Amerikanci prijatelji.

Samo ne bi Drazi pomoglo ni da je Cherchilov plan usvojen. Tito je imao takvu silu da je mogao da vojno spreci svako iskrcavanje.

Какве везе има искрцавање са прекидањем подршке Михаиловићу?

Јесу ли се савезници искрцали у Југославији?
Нису.
А је ли допремљена огромна количина опреме и наоружања партизанима?
Јесу ли британске јединице командоса учествовале у нападима на острва, артиљерија пружала подршку против немаца, авијација летела практично преко целе Југославије?
Јесте.


Hocu da kazem, Cherchil je insistirao na Balkanskom iskrcavanju da bi "pomrsio racune" Staljinu jer se pribojavao da ce ovaj da okupira ovaj deo Evrope ( u pomenutom dokumentarcu on to otvoreno govori Ruzveltu i upozorava ga).

Hteo je da vrati Kralja u Jugoslaviju ( i da pomogne Drazin pokret) i na taj nacin uspostavi britanski uticaj na ovim prostorima.

Na njegovu nesrecu Ruzvelt uopste nije imao sluha za te njegove zahteve.

U pomenutom dokumentarcu 'Warlords" navodi se kako je Cherchil objasnjavao Ruzveltu zasto je to potrebno, pisao pisma, molio, ali nista nije pomoglo. Cak su zahladili odnose.

Ruzvelt je na osnovu izvestaja svojih oficira sa terena (pomenuo sam ranije Lina Farisha) znao da je Draza izdajnik, da se bori zajedno sa Nemcima, i zato nije hteo nicim da ga podrzi.

A nije imao sluha ni za Britanske aspiracije nad ovim prostorima.

Cetnicki fanovi to treba da imaju u vidu i da se ne zanose nekim tajnim ordenjem koje je Draza toboze dobio od Amerikanaca.
Kada mu je u ratu trebala podrska, Amerikanci su ga , s pravom, napustili.

offline
  • Pridružio: 21 Maj 2008
  • Poruke: 14763

firebar ::Hocu da kazem, Cherchil je insistirao na Balkanskom iskrcavanju da bi "pomrsio racune" Staljinu jer se pribojavao da ce ovaj da okupira ovaj deo Evrope ( u pomenutom dokumentarcu on to otvoreno govori Ruzveltu i upozorava ga).

Hteo je da vrati Kralja u Jugoslaviju ( i da pomogne Drazin pokret) i na taj nacin uspostavi britanski uticaj na ovim prostorima.

Одакле је тврдња да је Черчил подржавао краља и четнике?
Од краја 1943. британци су прекинули сарадњу са четницима, и усмерили све на партизане.

offline
  • Pridružio: 29 Dec 2011
  • Poruke: 1478
  • Gde živiš: Usce dve Morave u jednu veliku

vathra ::firebar ::Hocu da kazem, Cherchil je insistirao na Balkanskom iskrcavanju da bi "pomrsio racune" Staljinu jer se pribojavao da ce ovaj da okupira ovaj deo Evrope ( u pomenutom dokumentarcu on to otvoreno govori Ruzveltu i upozorava ga).

Hteo je da vrati Kralja u Jugoslaviju ( i da pomogne Drazin pokret) i na taj nacin uspostavi britanski uticaj na ovim prostorima.

Одакле је тврдња да је Черчил подржавао краља и четнике?
Од краја 1943. британци су прекинули сарадњу са четницима, и усмерили све на партизане.



Sa cetnicima je definitvan raskid ucinjen krajem 1943. godine, ali sa monarhijom? Mislim da nije.

offline
  • Pridružio: 18 Jan 2012
  • Poruke: 600

Tacno tako Cercil se odrekao Draze ali ne monarhije.Verovao je da ce napraviti egal poziciju kao u Grckoj i sacuvati onih 50 % interesa u Jugoslaviji.Medjutim to se nije obistinilo.Zbog toga je bio kategorican za Trst prema Titu jer izgubio i onih 50 % uticaja u Jugoslaviji koji je ugovorio sa Staljinom.Pisao je o tome u svojim memoarima

offline
  • vazduhoplovni inzenjer
  • Pridružio: 20 Jan 2012
  • Poruke: 179

vathra ::firebar ::Hocu da kazem, Cherchil je insistirao na Balkanskom iskrcavanju da bi "pomrsio racune" Staljinu jer se pribojavao da ce ovaj da okupira ovaj deo Evrope ( u pomenutom dokumentarcu on to otvoreno govori Ruzveltu i upozorava ga).

Hteo je da vrati Kralja u Jugoslaviju ( i da pomogne Drazin pokret) i na taj nacin uspostavi britanski uticaj na ovim prostorima.

Одакле је тврдња да је Черчил подржавао краља и четнике?
Од краја 1943. британци су прекинули сарадњу са четницима, и усмерили све на партизане.


Cherchil je podrzavao Kralja citavo vreme, bez prekida, a Drazu su morali da napuste februara 1944.



Cherchil na jednom mestu kaze: "Draza je, zbog svoje izdajnicke politike, postao kamen oko vrata Kralju"

Koliko je Cherchil podrzavao Kralja vidi se i po tome sto je priznanje Tita uslovio time da Tito prihvati predsednika Kraljevske vlade, Subasica, da zajednicki oforme vladu posle rata.

Cetnicki fanovi to ne razumeju i ne cene, nego pljuju po Cherchilu kao da ih je ovaj izdao !!!
A u stvari Amerikanci su bili totalno nezaineresovani i za Kralja i za cetnike, i "pustili su ih niz vodu".

Evo sta kazu Britanci o Drazi:

(Kakve su imali probleme s njim da ga nagovore da pocne da se bori protiv okupatora)


Jel nije sramota za Ravnogorski pokret da su Britanci morali da ih mole i nagovaraju da se okrenu protiv okupatora?






Istoricar Vojislav Pavlovic je, proucavajuci zapadnu dokumentaciju, takodje dosao do saznanja da su Amerikanci prvi okrenuli ledja Drazi, a ne Britanci:









offline
  • Pridružio: 20 Mar 2012
  • Poruke: 723

1.U gore postavljenim novinskim stupcima, nigde se ne vidi na osnovu cega autor to tvrdi.Balkan nije bio u sferi americkog interesa, nego britanskog; americki oficiri su se pojavili kod Mihailovica kao clanovi Britanske misije; tek 1944 nakon povlacenja britanske vojne misije , amerikanci salju svoju samostalnu misiju
2. iskrcavanje na Balkanu je najobicnija ratna varka, koja je bila podgrejavana puno puta, da bi skrenula nemacka vojna razmisljanja na iskrcavanje u Francuskoj
3. Nakon zavrsetka borbi u Africi, saveznici su mogli u teoriji da se iskrcaju u Grckoj , Jugoslaviji, Italiji, Francuskoj.Cak i onda iskrcavanje na Balkanu je bila ratna varka
4. Mit o iskrcavanju na Balkanu je bio deo "operacije bodyguard" (decepcija za Overlord)
5. Churchill je 1944 da predlog za dve operacije iskrcavanja "Armpit" (iskrcavanje u Istri) , i "Gelignit" (severna Dalamacija i Istra).Obe operacije je Britanski Generalstab ocenio kao nerelane, tako da nisu ni dosle u fazu ozbiljnijeg planiranja
6.Citat:Samo dubokim prodorom u centar Evrope i ovladavanjem ključnim energetskim i industrijskim središtima mogla se skršiti silna moć njemačke ratne mašine. Ovo se nije moglo postići otkidanjem vanjskih zona osiguranja. Za postizanje ovog rezultata trebalo je izvršiti prodor iz dva jedino moguća pravca. Jedan je bio s istoka preko Poljske, a drugi sa zapada bilo preko Francuske, Nizozemske ili sjeverozapadne Njemačke. Crvena armija odabrala je svoj pravac napredovanja, što joj je diktirala geografija, i krčila sebi put prema Berlinu najkraćim pravcem. Ukoliko su zapadni saveznici Velika Britanija i Sjedinjene Države željele sudjelovati u pobjedi nad Njemačkom, i nisu htjele ostaviti SSSR-u slavu pobjede i mogućnosti da ubere lavlji dio koristi koja bi proistekla iz pobjede, morale su, sa svoje strane, krenuti zapadnim pravcem koji je vodio od Atlantske obale u srce Reicha. Druge mogućnosti nije bilo. Zauzimanje Skandinavije ili Italije mogli su biti, više ili manje, bolni gubici za njemački Vermacht, ali nikako odlučujući. Ovo se odnosi i na Balkan koji leži još dalje i perifernije od samog centra njemačke moći.
Prije razmatranja političkih i strateških slabosti ili prednosti iskrcavanja na Balkanu, trebalo bi stvoriti jasnu predodžbu o logističkim problemima što bi ih takav manevar donio. Prije je bilo riječi o velikom broju vojnika i milijunima tona ratnog materijala koji je trebalo ukrcati, prenijeti i opet iskrcati za operaciju "Overlord". S tim da je jedanput iskrcana vojska zavisna o dovozu hrane, streljiva i ostalog materijala potrebnog za vođenje rata, koji joj treba dostaviti svakog dana. Radi se, dakle, o jednoj dugotrajnijoj akciji stalnog dovoženja prijeko potrebne robe, pojačanja u novim vojnim jedinicama, koja se ne smije ni smanjivati, a još manje prekidati. Udaljenost između južnih obala Engleske i normandijskih plaža, gdje je iskrcavanje izvršeno, procijenjena je na otprilike 150 kilometara. Udaljenost od te iste južne obale Engleske do južne obale Grčke ili do Jadranskog mora jest oko 4.500 kilometara ili trideset puta duža. Engleska se mora uzeti kao ishodište svake veće vojne operacije britanske i američke vojske, jer se tamo nalazi ne samo sjedište moćne britanske industrije već i skladišta robe dopremljene iz Sjedinjenih Država
za vođenje rata u Evropi. Samo vrsni stručnjaci za pomorski transport mogu izračunati koliko bi teretnih brodova bilo potrebno da se prenesu iste količine robe i vojnika na trideset puta veću udaljenost. Rečeno je da su brodovi u tijeku "Overlorda" preko noči stigli do Normandije i da su se, poslije iskrcavanja, mogli opet u istom roku vratiti. Pretpostavimo da je jedan brod mogao za tjedan dana dva puta dovoziti teret iz Engleske u Francusku. Ako se uzme prosječna brzina jednog suvremenog teretnog broda od oko 30 kilometara na sat ili 700 kilometara za dvadeset četiri sata, izlazi da bi brod za put iz Engleske do Jadrana trebao najmanje tjedan dana. Ako je ova računica i samo približno točna, jedan brod bi uz najpovoljnije uvjete plovidbe mogao za mjesec dana obaviti dva putovanja, dok bi na putu za Normandiju mogao obaviti najmanje četiri puta veći promet. Za iskrcavanje na Balkanu trebalo bi najmanje četiri puta više brodova. Ovo razmišljanje odnosi se samo na problem udaljenosti. Međutim, u ratu se mora računati i na reakciju neprijatelja. Dok manja distanca može do određene mjere čestim patroliranjem vlastite ratne mornarice i zračnih snaga osigurati sigurnost plovidbe, to je sasvim isključeno kod distanca kao što je Engleska - istočno Sredozemlje. Njemačka ratna mornarica imala je ne samo brojna uporišta u francuskim atlantskim lukama, već i u Španjolskoj, da ne govorimo u Italiji i Grčkoj. Neprekidna plovidba savezničkih brodskih konvoja pored Biskajskog zaljeva, pa kroz cijelu dužinu Sredozemnog mora pružali bi idealne ciljeve za njemačke podmornice, koje bi bile u stanju načiniti pravi masakr nezaštićenih teretnih brodova. Ovaj put plovidbe s nužnim prolazom kroz Gibraltarski tjesnac bio je unutar domašaja njemačkih bombardera. Bio bi, dakle, neprekidno izložen zračnim napadima. Gubici ovih zamišljenih konvoja bili bi strahoviti, a vrlo vjerojatno toliki da bi onemogućili čitav pothvat.
Svim ovim negativnim okolnostima koje su same po sebi dovoljne da odvrate svakog realističkog stratega od poduzimanja takvog riskantnog i vrlo štetnog plana, moramo dodati još jednu presudnu, nepovoljnu okolnost. Otkada vojskovođe teoretiziraju o uvjetima za najpovoljnije izvršavanje vojnog napada na neprijatelja, prvenstveno mjesto pripada trenutku iznenađenja. Kad je neprijatelju nepoznato vrijeme i mjesto napada, on nije u stanju pripremiti obranu. Nije moguće dovoljno istaknuti važnost iznenadenja za pobjedonosno svladavanje neprijateljskog otpora.Iz povijesti prošlog rata poznato je koliko su se saveznici trudili da sakriju pred Nijemcima vrijeme i mjesto planiranog iskrcavanja. Koristili su razne mjere zavaravanja kako bi uvjerili Nijemce da će se iskrcati na francusku obalu u najužem dijelu Kanala LaManche, da bi prikrili svoj istinski cilj, sjevernu obalu Normandije. Radi toga je i bilo potrebno da brodovi namijenjeni za desant stignu na svoj cilj u jednoj jedinoj noći, kad ih njemačko izviđačko zrakoplovstvo nije moglo otkriti. Sedam dana i sedam noći dugo putovanje kroz Gibraltar i čitavo Sredozemlje ni na koji način se ne bi moglo prikriti, pa bi neprijatelj bio na vrijeme obaviješten ne samo o vremenu već i o mjestu namjeravanog desanta.
Svi mogući pokazatelji upućuju na to da bi izvršenje jednog masovnog desanta na obalu udaljenu preko četiri tisuće kilometara od glavne baze snabdijevanja, a kroz prostore dostupne neprijateljskoj ratnoj mornarici i zrakoplovstvu, bilo bezumno. Ono ne bi zahtijevalo samo goleme gubitke u brodovima, vojnicima i ratnoj spremi, već bi, po svoj prilici, završilo potpunim neuspjehom i porazom.
Sukladno ovim razmišljanjem djelovao je i saveznički kombinirani generalštab, a i britanski imperijalni generalštab. Ni jedan ni drugi od ovih visoko stručnih i odgovornih štabova nije ni pomišljao da uvrsti u svoje najrazličitije varijacije ratnih planova plan o izvršenju desanta na Balkanu. Takva pomisao nije se nikada pojavila, premda su pravljeni planovi za mnoge situacije koje bi se mogle pojaviti za vrijeme vođenja rata da bi se odgovorilo na neprijateljske poteze. Vojni stručnjaci najvišega ranga nisu se na takvu mogućnost uopće obazirali, a ipak je ova ideja bila vrlo prisutna, ne samo među saveznicima već i kod Hitlera kao i kod mnogih političkih vođa na Balkanu.
Savezničko iskrcavanje na Siciliji i kasnije u Italiji nije u suprotnosti s onim što je prije rečeno. Mora se imati u vidu da su saveznici u lipnju 1943. godine imali velike zalihe ratnog materijala, kao i priličan broj svježih, odmorenih i u bojevima u sjevernoj Africi već očeličenih divizija sakupljenih u Tunisu i Libiji. Njih nije trebalo tek dovesti iz Engleske, one su već bile u sredozemnom području koncentrirane nasuprot Siciliji. Njemačka i talijanska vojska upravo su pretrpjele vrlo velike gu bitke u žestokim bitkama u Libiji, a osobito u Tunisu. Time je bila ogoljena obrana južne Italije gdje je ostao mali broj za borbu sposobnih vojnih jedinica. Kod talijanskih vojnika bila je borbena spremnost, a naročito moral, na veoma niskoj razini, što ih je skoro posve obezvrijedilo kao ozbiljnog protivnika.
Saveznički napad na Italiju nije ni imao namjeru postići odlučujuću pobjedu nad vojnim snagama Osovine, već je njegov cilj bio samo da iz rata izbaci slabog i iznemoglog saveznika njemačkog Reicha, Mussolinijevu Italiju. Za ovu svrhu bio je potpuno dovoljan broj vojnika kojim su saveznici u tom odsudnom trenutku raspolagali u sjevernoj Africi. Za ovaj ratni manevar nije bio moment iznenađenja toliko važan faktor, zato što je talijanska vojska bila na kraju svojih snaga, a Nijemci poslije vrlo teških i osjetnih gubitaka u Tunisu, naprosto nisu imali raspoloživih divizija u Italiji.
Saveznici su sve ovo znali i vrlo su umješno iskoristili ovu veliku prednost.


citirano iz ; Velebit: "Tajne i zamke Drugog svjetskog rata"

offline
  • vazduhoplovni inzenjer
  • Pridružio: 20 Jan 2012
  • Poruke: 179

nemosav1 ::
2. iskrcavanje na Balkanu je najobicnija ratna varka, koja je bila podgrejavana puno puta, da bi skrenula nemacka vojna razmisljanja na iskrcavanje u Francuskoj
3. Nakon zavrsetka borbi u Africi, saveznici su mogli u teoriji da se iskrcaju u Grckoj , Jugoslaviji, Italiji, Francuskoj.Cak i onda iskrcavanje na Balkanu je bila ratna varka
4. Mit o iskrcavanju na Balkanu je bio deo "operacije bodyguard" (decepcija za Overlord)

Iz brojnih dokumenata koje sam prilozio vidi se da je to bio Cherchilov plan da se suzbije uticaj Staljina na Balkan.
(Ne citas to sto sam prilozio).

Kad smo kod saradnje cetnika i Nemaca, evo svedocanstva jednog od zarobljenih partizana koji su 3.Nov.41 na prevaru zarobljeni od cetnika i predati Nemcima.







A kako bi i mogao da pripada pored toliko dokaza da su ratovali na strani fasista !!

Cetnici su ucestvovali i u Korejskom ratu (da nije zato Truman dodelio tajni orden Drazi ?)


Sta kaze Kralj o Drazi u svojim memoarima:


Krajem rata, zbog velikodusnosti Tita, oko 70 % cetnika je preslo u redove NOV, pa su cak zadrzali i cinove !!!!


Nije mi jasno kako potomci cetnika imaju obraza da pljuju po Titu i partizanima imajuci ovo u vidu.
Tito je cetnike pomilovao, iako su cinili strahovite zlocine , ne samo nad partizanima nego i nad civilnim stanovnistvom.
Ogroman broj je presao u partizanske redove 44 i 45 pa su cak i dobijali boracke penzije.

Osnovna pristojnost nalaze da se to ceni, jer Tito to nije morao da uradi. To je bio izraz Titove volje za pomirenjem.

offline
  • Pridružio: 05 Jan 2011
  • Poruke: 1037

Na temi o Kninskoj operaciji nagovestio sam neke zaključke o značaju i vrednosti četnika za Nemce. Ovde imamo jedno nemačko poređenje domobrana i četnika - na štetu domobrana:
Citat:Das bei Beginn des Unternehmens Rösselsprung in Besitz genommene Drvar war im Juni von der 373. Div. wieder geräumt worden. Das II. Bataillon unter Major Schreiber (dem späteren Kommandeur des Felders.-Batl. 373) blieb zur Sicherung in Bosn. Petrovac (35 Kilometer nördlich Drvar). Wenig später wurde Petrovac aus Nordwesten bei Nacht angegriffen. An dieser Seite des Ortes lagen rechts der Straße nach Bihać Domobranen und links Cetniks. Gleich nach den ersten Schüssen des Feindes verließen die Domobranen ihre Stellung, so daß die ebenfalls an diesem Ortsrand eingerichtete Funkstelle und Nachrichtenvermittlung fluchtartig ihre Stellung räumen mußte, um nicht umgangen zu werden. Dagegen hatten sich die Cetniks auf ihrem Stützpunkt eingeigelt und die Stellung bis zum nächsten Morgen, an dem sich die Partisanen zurückzogen, gehalten. U prevodu:
373. divizija se u junu ponovo evakuisala iz Drvara koji je posednut početkom operacije Rösselsprung. II bataljon pod majorom Schreiberom (Šrajber - kasnije zapovednik dopunskog bataljona 373) ostao je kao osiguranje u Bos. Petrovcu (35 km severno od Drvara). Nešto kasnije došlo je do noćnog napada na Petrovac sa severozapada. Na putu prema Bihaću bili su sa desne strane raspoređeni domobrani, a sa leve četnici. Odmah nakon prvih pucnjeva neprijatelja domobrani su napustili svoje položaje, pa su i radisti i obaveštajci koji su bili na toj strani morali hitno da se izvuku, da ne bi bili odsečeni. Nasuprot tome, četnici su se utvrdili na svojim položajima, i održali se do sledećeg jutra, kad su se napadači povukli.

(Franz Schraml: KRIEGSSCHAUPLATZ KROATIEN, Die 373. Infanterie-Division (kroat.) http://www.znaci.net/00001/180_3.pdf str 198)

offline
  • vazduhoplovni inzenjer
  • Pridružio: 20 Jan 2012
  • Poruke: 179

Evo sta kazu izvestaji americke obavestajne sluzbe OSS o Drazi i cetnicima, 1943:















Zato je Ruzvelt napustio cetnike.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1159 korisnika na forumu :: 36 registrovanih, 6 sakrivenih i 1117 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 8u47, A.R.Chafee.Jr., AK - 230, Asparagus, babaroga, bladesu, BORUTUS, Bubimir, ccoogg123, croato, Duh sa sekirom, FOX, goxin, havoc995, kinez88, krkalon, Kubovac, Lucije Kvint, mean_machine, menges, milanovic, milenko crazy north, naki011, nuke92, opt1, pera bager, raptorsi, Sir Budimir, sombrero, Srky Boy, Stanlio, vasa.93, virked, VP6919, |_MeD_|, 223223