offline
- blake
- Počasni građanin
- Pridružio: 27 Nov 2006
- Poruke: 976
- Gde živiš: HR
|
Na forumu Teretna-vozila.com pronašao sam ovaj tekst.
Postavio ga je korisnik SVIZ2000 i u originalu je napisan na slovenskom jeziku.
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
Malo sam se potrudio i preveo ga na hrvatski.
Ima zanimljivih stvari, možda je malo dugačak za čitanje, ali da ne bude samo nabrajanje tehničkih podataka, pružit će nam i poneku temu za raspravu. 
Pa evo...
POGLED U RETROVIZOR
"DRUMSKI CAR" - Povijest tvornice FAP
Vjerojatno bi kod nas teško našli šofera, starijega od 35 godina, koji nije nikada sjedio za njegovim volanom. Isto tako je dobro poznat svim sudionicima u prometu koji su ga često proklinjali kad bi zapeli u kolini iza pretovarenog primjerka, i udisali prekrasni crni ispuh pri vratolomnih 6 km/h uzbrdo.
FAP, popularno nazvan "drumski car". Opravdano?
Djelomično, bio je prvi jugoslavenski kamion teške kategorije, iako će većini vozača ostati u bolnoj uspomeni, jer su pojmovi kao: servovolan, ogibljenje kabine i sjedišta, grijanje kabine, zvučna i toplinska izolacija, korisnicima bili nepoznati.
To je bio robusan kamion, upotrebljiv na svim područjima, gradio je porušenu domovinu, prevozio robu, također na većim udaljenostima, obavljao komunalne poslove po mjestima, a vjerojatno najveći broj proizvedenih primjeraka završio je u maslinasto-zelenoj boji Jugoslavenske narodne armije.
POČETAK SA SAUREROM
Povijest tvornice FAP (Fabrika Automobila Priboj), započinje teći listopada 1953, kad je drug Tito potpisao ukaz o osnivanju. Na temelju licencnog ugovora s tvornicom Saurer Werke Wien počelo je 216 radnika proizvodnju prvih sedamnaest vozila tipa 4G i 6G.
Zbog racionalizacije proizvodnje, licencni ugovor je razdijeljen na tri partnera, pri čemu su se
također pobrinuli za raspored poslova među republikama, pa je tako proizvodnja motora i mjenjača povjerena tvornici FAMOS u Hrasnici, malom mjestu 14 kilometara od Sarajeva; proizvodnja autobusa tvornici FAS-11.Oktomvri iz Skoplja. U Priboju je ostala proizvodnja teretnjaka i šasija za autobuse.
Vozila 4G i 6G bila su u cijelosti licencni proizvodi Saurera iz Austrije. Model 4G pokretao je motor Famos tip E, četverocilindraš zapremine 5320 ccm i 90 KS pri 2000 okretaja. Nosivost kamiona bila je 4500 kg pri vlastitoj težini od 9800 kg, a mogao je vući 6-tonsku prikolicu.
Model 6G bio je nešto veći i snažniji, pokretao ga je šesterocilindraš Famos tip F, zapremine 8000 ccm, snage 130 KS pri 2000 okretaja. Nosivost je iznosila 6500 kg kod ukupne težine 12800 kg, prikolica je mogla biti teška i 16000 kg. U ponudi je također bila izvedba s pogonom na sva četiri kotača.
Proizvodnja se postepeno povećavala, počelo se također s proizvodnjom autobusa 5GVF na osnovi ta dva vozila.
Uskoro su u FAP-u započeli proizvodnju većeg modela, tipa 7G u različitim izvedbama. Pokretao ga je snažniji motor tipa Famos 1F, šesterocilindraš od 8000 cmm, snage 150 KS pri 2400 okretaja. Za razliku od ostalih modela imao je suvremeniju kabinu iznad motora, koja je po obliku vrlo podsjećala na autobus SANOS. Nosivost kamiona bila je 7000 kg, a skupne kompozicije 28700 kg. Najčešće se pojavljivao s nadgradnjom hladnjače, te u verziji tegljača s poluprikolicom.
Za sva svoja vozila FAP je proizvodio nadogradnje sam, ili u okviru grupacije ITV, koju su pored FAP-a, FAS-a i FAMOS-a činili još UTVA iz Pančeva, Ikarus iz Zemuna, Autokaroserija iz Zagreba, Zmaj iz Zemuna, IMT iz Beograda i Kompresor iz Beograda.
Godina 1959. bila je prijelomna za FAP, dovršena je gradnja nove hale za proizvodnju vozila, s kapacitetom od 3600 vozila godišnje, dok je godišnja proizvodnja dostigla broj od 1000 vozila. Postepeno je razvoj FAP-a dostigao nivo da su se u kamione sve više ugrađivali rezultati domaće pameti, te su pokraj postojeće licence potpisani i licencni ugovori s tvornicom OM, inače također partnerom Saurera.
DOMAĆE ZNANJE
Godine 1962. vozila tipa 6G zamijenila je familija FAP-13. Za pogon se brinuo isti motor, Famos tip F, pridružio mu se još moćniji brat tipa FF, s povećanim provrtom na 112 mm, zapremine 8280 ccm, snage 145 KS pri 2200 o/min. Izvana se vozila obitelji 13 nisu u ničemu razlikovala od prethodnika.
Po licencnom ugovoru s tvornicom OM počela je proizvodnja familije 18B, to su bila vozila s kabinom modela OM Super Orione, koju je koristio i Saurer na vozilu 9GV4F. FAP-18 je inače i izrađen po licenci tog vozila koje je imalo nekoliko izmjena u usporedbi s modelima OM, prije svega su se razlikovali po motoru. OM je koristio motor V-8, a Saurer redni šesterocilindraš vlastite proizvodnje; nekih razlika je bilo i na kabini. Budući da FAP u početku nije dobio licencu i za motor Saurer, odnosno da proizvodnja tog motora u FAMOS-u još nije osvojena, u FAP-u su se odlučili za kupnju licence tvornice Leyland iz Velike Britanije. Tako su u vozila familije 18B ugrađivani motori tipa Leyland PO 680, redni šesterocilindraši s 11100 ccm zapremine, snage 240 KS pri 2200 okretaja. Kamion je imao nosivost 11 tona i mogao je vući 18-tonsku prikolicu.
Taj kamion je prije svega bio namijenjen prijevozu robe na velike udaljenosti, prodavao se i kao model 16B, koji se razlikovao po nosivosti koja je iznosila 9000 kg, i bio je namijenjen za prijevoze po državama u kojima je za dvoosovinska vozila vrijedilo ograničenje ukupne mase na 16000 kg. Proizvodio se i još manji model 13B koji je imao nosivost 8000 kg, a razlikovao se po kraćoj kabini bez ležaja i po motoru. Imao je ugrađen motor tipa FAMOS FF sa 145 KS. Kasnije, kad je FAMOS osvojio proizvodnju snažnijih motora, u familiju 18B počeo se ugrađivati motor tipa Famos 2F/4. To je bio redni šesterocilindraš. provrta 123 mm i hoda 140 mm, zapremine 10000 ccm i snage 200 KS pri 2300 okretaja. Slijedio je još model 22B, s istim motorom i kabinom iz familije 18B. Razlikovao se po dodatnoj trećoj osovini i povećanoj nosivosti od 13,5 tona kod ukupne težine od 22 tone, i mogućnosti vučenja 14-tonske prikolice.
S novim motorom su učinjene i neke izmjene na kabini, prije svega bio je vidljiv drugačiji bočni prozor, koji više nije prelazio oko zadnjeg ruba kabine. Te izmjene bile su posljedica toga da su po prestanku prozvodnje u Italiji, u FAP preselili cijelu proizvodnu liniju za kabine OM Super Orione, tako da one više nisu dolazile iz Saurera. Pri kraju proizvodnje su u drugoj polovici sedamdesetih u vozila familije 22B počeli ugrađivati snažniji motor tip 2F 111 B, s povećanim provrtom i hodom na 125 x 150 mm, zapremine 11040 ccm i snage 220 KS pri 2200 okretaja.
Godine 1965. u tvornici je predstavljeno prvo vozilo sa kod kuće razvijenom i proizvedenom kabinom, to je familija 15B. Po veličini se ti kamioni svrstavaju između familija 13 i 18B, s nosivosti 9500 kg kod ukupne mase 15600 kg. Za sobom su lako vukli 14-tonsku prikolicu. Pokretali su ih motori Famos tipa 2F, s provrtom 120 mm i hodom 140 mm, zapremine 9500 ccm i snage 160 KS pri 2200 okretaja. Kasnije se u vozila familije 15B ugrađivao i motor s 200 KS, jednak kao kao u vozilima familije 18B. Kabina je za tadašnje vrijeme bila suvremena, kutijasta, s velikim jednodijelnim panoramskim vjetrobranskim staklom i velikim ostalim staklenim prvršinama. Prostora je također bilo dovoljno.
Istu kabinu, ali kratku - bez ležaja, upotrijebili su za familiju 10B. Pokretala su ih dva motora tvornice IMR iz Rakovice, slabiji tipa IM-036/VA, redni šesterocilindraš, provrta i hoda 91,4 x 127 mm, zapremine 5000 ccm i snage 88 KS pri 2400 okretaja. Snažniji motor tipa IM-6.354 imao je provrt i hod 98,4 x 127 mm, zapreminu 5800 ccm i snagu 118 KS pri 2800 okretaja. Nosivost je iznosila 6500 kg kod ukupne mase 10500 kg, za sobom su mogli vući 4000 kilogramsku prikolicu sa slabijim, odnosno 8500 kilograma s jačim motorom.
PROMJENA PARTNERA
Krajem šezdesetih godina dolazi u skladu s razvojem cjelokupnog jugoslavenskog gospodarstva do povećanih potreba za suvremenim teškim kamionima. Istovremeno su u FAP-u postali svjesni da se potrebno bolje povezati s ostalim proizvođačima, naročito jer udruženje ITV nije omogućavalo takve integracije kakvu su željeli i trebali. Bilo je potrebno odmah početi s osvježenjem potpuno zastarjele ponude licencnih Saurerovih vozila.
Tako je 1968. godine osnovano udruženo poduzeće FFB (FAP-FAMOS Beograd). Činili su ga proizvođači FAP, FAMOS, FAS-11.Oktomvri iz Skoplja i Autokaroserija iz Zagreba. Glavni zadatak udruženog poduzeća bilo je optimiziranje proizvodnje, modernizacija proizvodnih pogona i prije svega pronalaženje novog licencnog partnera. Potraga je bila zahtjevna: partner je morao imati proizvodnju srednjih i teških kamiona, autobusa svih vrsta; program je morao biti međusobno kompatibilan, da bi tako dosegli što veću standardizaciju dijelova; morali su predvidjeti kontinuirani razvoj vozila i dijelova; morao je biti spreman financijski ulagati u proizvodnju i morao bi otkupiti određeni broj komponenti iz FFB-a kao protuuslugu; morao je dozvoliti prodaju licencnih proizvoda širom svijeta, čak i na tržišta na kojima je sam bio prisutan.
Ti zahtjevi se danas možda čine u najmanju ruku pretjerani, ali treba znati da je s druge strane taj partner dobio ogromno tržište u razvoju, i najvažnije, mogućnost da preko JNA dobavlja vozila za vojne potrebe u države u koje zapadna poduzeća drugačije ne bi mogla prodrijeti.
Poslije dugotrajnih pregovora s različitim proizvođačima, prvenstveno njemačkim, godine 1970. došlo je do dogovora s poduzećem Daimler-Benz, i 15.srpnja 1970. sklopljena su četiri različita ugovora: o licencnoj proizvodnji, o kooperacijskoj proizvodnji, o zajedničkim ulaganjima i o kreditiranju. Ciljevi tih dogovora bili su postupno usvajanje proizvodnje postojećih modela Daimler-Benza, to su bili teretnjaci 1113, 2224 i autobus 0 302; na način sastavljanja uvoznih komponenti, jer su ta vozila ionako bila na kraju svog vijeka. Istovremeno se u okviru prve faze (od 1971. do 1976.) počelo osvajanje proizvodnje onih komponenata, koje su bile ugrađivane i u najsuvremenija vozila nove generacije, kamione 1213 s motorom OM352, teški program 2226 i autobuse 0 303, koji su baš u tom trenutku ulazili u proizvodnju Daimler-Benza. Istovremeno je u okviru te prve faze započelo veliko osuvremenjivanje kapaciteta, izgradnja nove tvornice motora FAMOS za motore OM352, nove proizvodne hale u Priboju gdje bi se izrađivale i kabine Mercedes namijenjene upotrebi na svim vozilima FAP, i obnova zgrada u Zagrebu i Skoplju. Taj dogovor je dalje nadopunjen s potpisivanjem aneksa godine 1976, po kojem FFB dobiva prava proizvodnje suvremenih DB motora familije 400 (V-motori od 6 do 10 cilindara i snage od 192 do 320 KS).
Druga faza započela je 1.siječnja 1977, i sredinom te godine na cestu je izašao prvi Mercedes 1213 izrađen u Priboju. Slijedi također i početak proizvodnje novih kabina po licenci Daimler-Benza, pa se tako na kraju sedamdesetih predstavljanju prva nova vozila s kabinom Mercedes, nasljednici familije 15B - to su kamioni FAP 1616B i 1620 B. Prvog je pokretao motor Famos 2F 116A, zapremine 10000 ccm i snage 160 KS pri 2300 okretaja. Nosivost vozila je 9 tona kod ukupne mase 16,8 tona, za sobom može vući 10-tonsku prikolicu. Snažniji model 1620B bio je opremljen motorom FAMOS 2F 112B, zapremine 11400 ccm i snage 200 KS pri 2200 okretaja. Nosivost ima 9 tona pri ukupnoj masi od 16 tona, mogao je vući 16-tonsku prikolicu.
Slijedeći korak početkom osamdesetih je bila zamjena familije 18B modelom FAP 1921. Pokretao ga je FAMOS-ov motor 2F 115B, snage 210 KS pri 2200 okretaja. Kao i prethodnik, i taj model je nastupao prvenstveno kao kiper nosivosti 10450 kg. Predstavljeno je i prvo domaće troosovinsko vozilo 6 x 4, model FAP 2226/2626 s motorom FAMOS 2FP 125B, snage 260 KS pri 2200 okretaja. U ponudi su bili u izvedbi kiper ili tegljač, s pogonom na obje zadnje
osovine ili na sve tri osovine, također i u vojnoj verziji FAP 2026BDS 6x6. Taj motor je bio u ponudi također i u modelima 1626 i 1926.
Budući da su se motori FAMOS pokazali kao nepouzdani, sve više kupaca odlučivalo se za motore DB tipa 400, tako da ih je FAP ponudio u svim svojim vozilima kao mogućnost odabira, iako je FAMOS i dalje razvijao svoje motore i dodao im i turbo-punjač, bilo je očito da ti motori na osnovi Saurera više ne mogu slijediti zahtjeve.
FAP je u drugoj polovici osamdesetih nudio cijeli asortiman vozila, od najmanjeg 1213, koji je unatoč u cijelosti osvojenoj proizvodnji, sačuvao izgled i oznaku Mercedes-Benz; preko legendarnoga 1314, koji je, nevjerojatno, još uvijek dovoljno prodavan i namijenjen mu je snažniji motor od 156 KS i nekoliko promjena u izgledu; te cjelokupne familije 1616, 1620, 1626, 1921, 1926, do teških troosovinskih 2226 i 2626, slijedom toga su u kooperacijskom programu sastavljali vozila Mercedes-Benz 2226 i 2232 (6x2), 2626 i 2632 (6x4).
Krajem desetljeća se konačno ugasila familija 13, svi ostali modeli doživjeli su samo male izmjene, prvestveno je u ponudi bilo više kombinacija modela i motora, ugrađivani su također i turbo-motori, kako marke FAMOS, tako i Daimler-Benz, i nakon dugo godina počela je vlastita proizvodnja prikolica i poluprikolica. Po raspadu Jugoslavije FAP je izgubio najboljeg kupca, vojsku, i istovremeno tržište u Sloveniji i Hrvatskoj, kasnije radi blokade države SRJ i u ostalim državama, pa i partner Daimler-Benz nije više vidio koristi od ulaganja u razvoj. Tako danas FAP proizvodi još uvijek isti program, sada već zastarjelih vozila Mercedes, samo što ugrađuje suvremenije motore EURO3, marke Daimler-Benz i Cummins.
Usprkos teškim mjerama, svejedno su uspjeli obnoviti proizvodne prostore, i sad čekaju na privatizaciju i stranog partnera, kao Trnoružica na princa.
Sa slovenskih cesta su brojni FAP-ovi s s Mercedesovom kabinom većinom nestali, ali još se uvijek može vidjeti mnogo neuništivih 1213, i tu i tamo legendarni 1314, "drumski car".
|
