Izgleda da su tačne informacije da prvi stepen košta oko 15-20 miliona dolara.
Neverovatno mi je da drugi stepen koji deluje mnogo jednostavniji i sam nosač satelita čine ostatak cene. Verovatno su sami troškovi pripreme lansiranja poprilični.
mean_machine ::stalker ::Највеће ракете...
Н1 и Сатурн 5
Jel neko zna zasto je N1 prilicno drugacijeg izgleda od Saturna pa i drugih raketa tog pa i danasnjeg vremena? Kod N1 izmedju blokova ima praznog prostora a deluje mi da ima rezervoare u obliku sfere barem na gornjem delu?
Sta je navelo Koroljeva da izabere takav dizajn? Da li je to donosilo neke prednosti ili mozda zbog nekih ogranicenja u tehnologiji bi prinudjen na takva resenja?
Raketa N1 je po mnogim karakteristikama jedinstvena u svijetu , i da je bilo sreće i političke volje da se nastavi sa serijom ispitivanja danas bi bila u istoj kategoriji kao Sojuz, letila bi redovito .
Sa ovim odmakom od 50 godina i informacijama koje su izronile u međuvremenu , možemo vidjeti veličinu tih umova Koroljeva i Kuznjecova .
Da Kuznjecov motor NK 33 nije tako dobar ne bi ga danas koristili Ameri i Rusi na novim svemirskim raketama. Sigurno je sa tim motorom bilo problema na početku i sigurno je da bi zadnja raketa N1 koja nije poletila bila ok , njeni su motori skinuti i konzervirani i napokon prodani amerima .
Pođimo onda od motora , jer je on doveo Koroljeva do ove neobične konstrukcije rakete N1.
Motor NK 33 koristi tekući kisik i kerozin , ali za razliku od drugih koji pumpaju tekući kisik u brizgaljke i kao tekućinu ga raspreše u sitne kapljice , pa onda on isparava u komori motora. Kuznjecov NK 33 radi na plinoviti kisik , naime u gas generatoru se u tekući kisik dodaje nešto malo kerozina koji se zapali i od te se energije sav kisik ispari i zagrije i kao plin dalje ulazi u motor.
Taj trik je omogućio izradu relativno malog , a efikasnog motora , sa visokim specifičnim impulsom , na čemu je Koroljev stalno inzistirao . Sukob sa Gluškom i definitivni razlaz ta dva velikana je nastao upravo na tom impulsu .. Gluško na motoru za R-7 nije mogao izvući traženi impuls , a bez toga Koroljev nije mogao dobaciti bombu do amerike.
Taj problem sa brizgaljkama i vibracijama motora je bio toliko velik da je Gluško digao ruke od tih goriva i nakon R-7 dvadesetak godina radio isključivo na vojnom programu i korištenju dušične kiseline kao oksidansa, da bi se tek pod kraj svoje plodne karijera vratio tekućem kisiku i napravio brilijantnu familiju motora za Energiju, ali je digao tlak u motoru na navjerojatnih 250 bara.
Upravo ti problemi koje je imao Gluško , daju podstreka mnogim znanstvenicima , da danas suvremenim metodama numeričkih simulacija osporavaju neke podatke prezentirane za raketu Saturn 5 i njene motore F1. Najgore od svega je to što je meni kao tremodinamićaru i motorašu sve jasno i vjerujem da su ameri nešto smuljali sa Saturnom , ali o tom nekom drugom prilikom.
Osim tog plinovitog kisika kojeg troši NK 33 ima još jednu prekrasnu osobinu vrlo lako izlazi na režim i vrlo lako mijenja potisak ... to je ponukalo Koroljeva da odbaci bilo kakva kormila u mlazu motora ( kao V-2 ili Scud ) ili male motore o kojima sam pisao na raketi R-7 , ili kardanski ovjes koji traži da su svi spojevi motora i ostatka rakete gibljivi , fleksibilni ( Saturn 5 ) .
Da bi to upravljanje sa promjenom potiska bilo efikasno moraju motori biti udaljeni od ose , i ako se mora u neki prostor smjestiti tridesetak motora onda dobijamo taj osnovni krug koji definira promjer rakete u bazi od nekih 17 metara.
Kad pogledamo siluete raket R-7 ( sojuz ) i N-1 vidimo da je to isti koncept , raketa se konstantno sužava od baze ka vrhu .. navodno je za to zaslužna ekipa zarobljenih njemaca koju je vodio Gretrup, on je koncipirao nekoliko raketa tog dizajna i njemački su znanstvenici dokazali rusima prednosti te konusne koncepcije rakete, i kuglastih rezervoara . Njemci su Rusima ostavili u amanet matematičke modele za proračun tih konusnih raketa i kuglastih tankova.
Kuglasti rezervoar kao savršena forma ima najveći volumen za istu količinu ili težinu materijala , i tako se ostvaruje prednost i sa lošijim gorivom kao što je kerozin u odnosu na tekući vodik.
Da je poživio Koroljev bi izgurao i vodik u tim kuglastim rezervoarima, ali tada nije imao vremena da se bavi još i vodikom. Vodik ima prednosti tek u višim stupnjevima raketa -drugom ili trećem stupnju , ovisno od namjene rakete . Kako onaj zadnji stupanj koji ulazi u orbitu mora imati motore koji se pale i gase više puta na orbiti , i kako gorivo mora stajati danima u uvjetima vakuuma to otpadaju varijante sa kisikom i vodikom , već ostaje jedino neka varijanta dušične kiseline sa kerozinom ili hidrazinom , tako da u toj vodikovoj prići ostaje drugi i eventualno treći stupan rakete. Tekući vodik je deset puta lakši od kerozina i traži po kilogramu dva put više kisika od kerozina , iz te zavrzlame se teško izvući , pogotovo što zbog niske temperature zahtjeva rezervoare koji su teški , jer moraju biti toplinski izolirani, a gubici od isparavanja se ne smiju pustiti u atmosferu zbog eksplozivnosti smješe.
Jednostavna računica nam kaže da za izgaranje jednog kubnog metra kerozina ( težina 820 kg ) trebamo 2,3 puta više kisika .. 820x2,3= 1886 kg kisika , a jedan kubni metar kisika je težak 1140 kilograma .. pa ispada da za kubik kerozina trebamo 1,65 kubika kisika . Ako su rezervori kugle onda volumen kugle ovisi od promjera na treću potenciju , i iz toga možemo izvući promjere kugli , odnosno odnose promjera kugli kao 1 za kerozin i kao 1,2 za kisik.
Znači na N1 raketi su uvijek one donje veće kugle rezervoari kisika , a one gornje su za Kerozin.
malo sam kopao po netu i iskopao ovu skicu N1 u presjeku sa dimenzijama , netko si je zaista dao truda da sve iskotira , i čak se u bobu slaže moje teoretiziranje sa prethodnog posta sa mjerama na raketi.
Po promjerima kugli je oćito da su prva tri stupnja bila na kisik i kerozin , a četvrti i peti ulaze u orbitu i oni su na dušičnjaću.
Мы первые!
Мы первые! СССР-Россия. Первый искусственный спутник Земли, первый человек в космосе Юрий Гагарин, первая женщина космонавт Валентина Терешкова, первый выход в открытый космос совершил космонавт Алексей Леонов …
Графички приказ лета Јурија Гагарина,врло интересантно,вреди погледати!
Оригинални тонски запис комуникације током 108 минута лета!
https://www.yandex.ru/?cover=gagarin
@stalker hvala ti na ovom linku, malo me je to podsjetilo na ta vremena kad smo upijali informacije i pokušavali shvatiti kako rade te velike rakete .
Svako malo se pojavi neki zločesti tekst u novinama ili na netu sa klasičnom pričom da je Gagarin prvi Rus koji se vratio živ iz svemira , a autori takvih tekstova nemaju pojma što se zapravo događalo tih godina na relaciji SAD -SSSR.
Ima jedan zanimljiv tehnički detalj .. kako su rusi postizali pravac lansiranja . O tome kako su postizali zadani nagib putanje i ulazak u orbitu , kako su postizali zadanu brzinu , odnosno integrirali akceleraciju sam već pisao ma ovim stranicama , a o pravcu sam zaboravio, a to je kao i većina ostalog nasljeđe od švaba i rakete V-2.
U Bajkonuru na lansirnoj platformi su optičkim metodama usmjerili kompletnu raketu u pravcu lansiranja. Za to im je trebao obrtni stol koji bi u cijelu raketu tešku skorio 400 tona u stotinku milimetra usmjerio točno u pravcu lansiranja , tako da se osa žiroskopa koji daje elevaciju odnosno nagib putanje nalazila točno u pravcu lansiranja . Taj žiroskop se nalazio negdje na sredini rakete u prostoru između rezervoara kisika i kerozina .
Nešto slično vidimo na fotki za raketu Scud
Kod Scuda je to bilo dovoljno da na dometu od 100 km nešto pogodi , ali kod rakete R7 se tražilo da pogodi kilometar na 10000 kilometara što se nije moglo postići početnim zadavanjem pravca .
Na trasi lansiranja je na udaljenosti od cca 500 kilometara bilo postavljeno dvije radio stanice velikog dometa , one su bile u vezi sa centralnom radio stanicom na lansirnoj platformi i činile su istokraćan trokut .
Zbog jednostavnosti možemo zamisliti da su ove dvije bočne radio stanice sa onom centralnom bile spojene sa dva kabla iste dužine . Signal ,kratki biiip, bi krenuo po žici od centralne stanice ka dvije bočne , a od njih bi radio valovima taj signal krenuo u prostor . Prijemnik na raketi koja je u Bajkonuru na lansirnoj platformi bi primio ta dva signala u istom trenutku . I sve dok je raketa jednako daleko od obje radio stanice ta dva signala su dolazila istovremeno . Ako bi raketa skrenula sa pravca onda je jedan signal kasnio .. i to je bio elemenat za korekturu putanje. Naravno da su ruje promjenom faze ta dva signala raketu mogli skrenuti sa osnovnog pravca , jer je njen sklop tražio položaj u prostoru kad čuje oba signala istovremeno.
Radio signali su se kružno širili u prostoru do prislušnih antena u turskoj , i američkoj bazi u Incirliku su bili u stalnoj dežuri , i čim bi Rusi upalili te svoje radio stanice i počeli emeitirati signale radi kalibracije rakete i li lansiranja i vođenja oni su pažljivo pratili faznu razliku ta dva signala i na bazi toga izračunali da li je to raketa u koridoru za Washington ili Chikago, ili leti ka Kamčatki na koridoru za svemir.
Tih godina je R-7 bila u nekoliko navrata u bojevoj pripravnosti , napunjena gorivom , a jednom prilikom je bila dovedene do stanja zaletavanja žiroskopa i predaje šifri za aktiviranje nuklerane bojeve glave, tako da ameri non stop dežurali i rusi nisu mogli prdnut u svemiru , a da se to ne čuje u Incirliku.
Ostala komunikacija između kosmonauta i baze ili telemetrija je išla vrlo kilavo sa dosta ograničenim mogućnostima frekventne modulacije signala i vremenskog multipleksa u telemetriji , zbog pouzdanosti rusi nisu smjeli to puno zakomplicirati sa nekim šifriranjem jer ne bi mogli dešifrirati signale zbog smetnji , tako da su ameri većinu te komunikacije čitali ili slušali bez nekih problema .
