Osvajanje svemira

• 1Ovo se svidja korisniku: bato
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

...neke naznake da bi mogli napraviti štit koji bi zaštitio posadu od radioaktivnog zračenja i mikro meteora tokom dužih putovanja u svemiru....


[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]




...kako se navodi u tekstu još je Wernher von Braun zagovarao ovu ideju stvaranja jakog magnetskog polja pomoču struje ,ali zbog velike potrošnje iste, koju takvi štitovi troše ideja,tada, nije zaživjela...(baš čudno)





...moždau bliskoj budučnosti nešto takvo postane stvarnost ...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Kina ispucala satelit
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

• 13Ovo se svidja korisnicima: _commandos_, bato, Futurama, ray ban11, Gargantua, stalker, yrraf, mean_machine, lacko, Georgius, GnaeusDomitiusAhenobarbus, voja64, amir3045
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Kad sam pisao o novom Sojuzu spomenuo sam taj Koroljevski koncept i kod te nove rakete , a onda sam sa kolegama u kafani raspravljao o tome i zaključio da ni njima baš nije jasno što j e to u njoj Koroljevsko.

Davnih pedesetih godina kad su rusi shvatili da nemaju dovoljno jaku raketu za atomsku bombu koju radi Kurčatov i ekipa , navrat nanos su izvarirali desetak varijanti kako skrpati bar nešto da ta bomba poleti .

Sve se svodilo da to mora biti dvostepena raketa , a Gluško nije mogao garantirati da će u razumnom roku napraviti pouzdano paljenje drugog stupnja u uvjetima vakuuma, pogotovo ne na bazi tekućeg kisika.

Koroljev nije htio ni čuti za dušičnu kiselinu, a bez toga nema sigurnog paljenja drugog stupnja i tako su rusi zaglavili u slijepom tunelu , ali rješenje je bilo tu na dohvat ruke ... Gretrup i njegova ekipa su već bili razradili varijantu paketa od nekoliko V2 raketa , kako bi se vratili doma ..... šala mala .

Ali bilo je nekako tako slično .. dok je Gretrupova žena igrala tenis sa maršalom Ustinovim , tadašnjim šefom svih znanstvenih programa Crvene Armije , u pauzi ga je pitala "kad ćemo mi doma ".. a on je odgovorio kad vaš muž napravi raketu s kojom se može vratiti .... bio je to neki projekat rakete dometa 3000 km sa bombom teškom 3000 kg.

Naravno da je Koroljev znao za te projekte i čak završene sve proračune koji su dokazivali svrhovitost tog programa i to je predložio kao slamku spasa.

Paljenje svih motora na zemlji , čvrst okvir da drži raketu da ne pobegne sa lansera dok se motori razrade , odvajanje stupnjeva pod punim potiskom .. ukupno desetak stavki koje je trebalo riješiti u idejnom projektu.

Već je na tom prvom sastanku bilo jasno da zbog paljenja na lanseru motori drugog stupnja moraju raditi dva tri puta duže od motora prvog stupnja odnosno bustera , i tu su se pojavila odmah dva problema , trajnost komore motora u slučaju da radi dvije tri minute i pogotovo trajnost grafitnih kormila u mlazu motora , koja su do tada radila oko minute i nakon toga izgarala .

Sve dotadašnje rakete su imale svoje porijeklo od V 2 , a ona je imala grafitna kormila u mlazu motora


Sve je to bilo toliko slično da ja sad na prvi pogled ne znam da li su na slici kormila sa V2 ili sa Jupitera ili sa R-5 ili Scuda.

Gluško je predložio da se ide na motor sa četiri bakrene komore izgaranja koji je bio u završnoj fazi razvoja i koji je obećavao oko 100 tona potiska sa kisik kerozin kombinacijom.


Da Gluško nije napravio ništa drugo u svom plodnom životu , bilo bi dovoljno da uđe u povijest jer podijeliti snagu motora u 4 komore je bilo više nego napredno shvatanje i poznavanje svih tajni fizikalne kemije . Naime Gluško je kao kemičar imao potpuno jasne pojmove o kemijskim procesima koji se događaju u komori motora , ali fizikalnost tih događanja je tek bila u fazi istraživanja i na tome su radili velikani sovjetske i svjetske znanosti sve akademici i nobelovci , spomenimo Zeldovica , Knore et al.

Bilo je donekle jasno da će se smanjivanjem volumena komore motora energija zračenja vodikovih i ugljikovih atoma kod nekih pritisaka smanjiti do te mjere da to bude podnošljivo za konvektivno hlađenje bakrene komore ,isto tako je bilo jasno da će smanjivanjem volumena porasti frekvencija vibracija , odnosno da će pasti njihova amplituda . Uz primjenu još nekoliko trikova .. rebra na bakrenoj komori, difuzno svarivanje dijelova nastao je i opstao do danas poznati motor serije RD 107., a mnogi Von Braunovi .. američki ...motori rađeni po nekim " naprednijim tehnologijama " su zaglavili u bespućima povijesti i muzeja.

Gluško je tada želio i više od toga , želio je po uzoru na amere , da svaku od tih komora može ljuljati lijevo desno kako bi upravljao sa vektorom potiska i time upravljao sa raketom , ali Koroljev nije bio za to .. iz više razloga .. to bi zahtijevalo razvoj snažnijih aktuatora koji mogu mrdati te relativno velike motore dosta brzo lijevo-desno , a za to nije bilo ni vremena ni snage ... i uz dosta natezanja i suprotstavljanje Gluška do te mjere da se više nikada nisu susreli ta dva velikana raketne tehnike , usvojen je koncept Koroljeva .

4 mala motora koji posuđuju gorivo od onih velikih , ti mali motori se pokreću oko jedne ose 45 stupnjeva lijevo desno i time upravljaju raketom u svim smjerovima , a kontra potiskom stvaraju moment koji stabilizira valjanje rakete . Ta 4 mala motora su se mogla upravljati hidrauličkim servo sustavom sa rakete V2 odnosno derivata koji su na bazi tog Askanijinog servo sustava nastali tijekom deset godina razvoja u SSSR u.

Na kraju je stvar ispala jako dobro ti mali motori ne samo da su davali dobru dinamiku upravljanja letom , nego su se na višim stupnjevima raketa moglo koristiti neovisno od rada glavnih motora . Naime da bi se izvelo satelit na orbitu trebalo je pogoditi neki koridor u prostoru i po kutu prilaza i po brzini prilaza orbitalnoj brzini . Sa velikim motorima potiska 100 tona i praznih tankova to nije bilo moguće , ubrzanja su bila preko 6 G što je zahtijevalo vrlo veliku brzinu integracije odnosno računanja parametara putanje , a to rusi tada nisu imali .

Tom genijalnom idejom da isključi glavne motore par sekundi prije ulaska u orbitu i da onda samo sa malim motorima upravlja i dovede raketu na traženu putanju Koroljev je ušao u povijest ,, taj trik je temelj velike prednosti sovjetske tehnologije na američkom u prvim fazama osvajanja svemira .

Naravno da je zbog velike mase buster trebalo dodati svakom busteru njegove pomoćne motore pa je to na kraju ispalo malo prevelika gužva , ali izgleda da bolje ne može


Za razliku od one gužve sasvim pristojno to izgleda na drugom stupnju rakete Sojuz

A pogotovo na novom Sojuzu sa motorom Kuznjecov


Istina u sredini fali mlaznica velika ko carsko crkveno zvono ali nemam tu fotku, tako da možemo samo zamišljati , Kuznjecova u toj rupi

A dok doživimo da poleti kompletna Koreljevski koncipirana raketa sa Kuznjecovim motorom u sredini i četiri Gluškova bloka sa strane možemo ta tri velikana svjetske astronautike i raketne tehnike vidjeti na okupu samo na zidu u zavodu motostroitelj imeni Kuznjecova u Samari , i njihovo djelo RD 107 RD 108 i NK 33

• 5Ovo se svidja korisnicima: bato, _commandos_, dani.tomic, Georgius, mean_machine
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Napisano: 01 Jan 2016 15:58

raketaš ::
4 mala motora koji posuđuju gorivo od onih velikih , ti mali motori se pokreću oko jedne ose 45 stupnjeva lijevo desno i time upravljaju raketom u svim smjerovima , a kontra potiskom stvaraju moment koji stabilizira valjanje rakete . Ta 4 mala motora su se mogla upravljati hidrauličkim servo sustavom sa rakete V2 odnosno derivata koji su na bazi tog Askanijinog servo sustava nastali tijekom deset godina razvoja u SSSR u.

Na kraju je stvar ispala jako dobro ti mali motori ne samo da su davali dobru dinamiku upravljanja letom , nego su se na višim stupnjevima raketa moglo koristiti neovisno od rada glavnih motora . Naime da bi se izvelo satelit na orbitu trebalo je pogoditi neki koridor u prostoru i po kutu prilaza i po brzini prilaza orbitalnoj brzini . Sa velikim motorima potiska 100 tona i praznih tankova to nije bilo moguće , ubrzanja su bila preko 6 G što je zahtijevalo vrlo veliku brzinu integracije odnosno računanja parametara putanje , a to rusi tada nisu imali .


Jako interesantno. Mnogo na oko sitnih detalja koji čine razliku izmedju uspeha i promašaja.
Potreba za pomoćnim upravljačkim motorima je prestala sa RD-171/180/191 gde se mlaznica pomera po obe ose a treći stepen Sojuza na kiseonik/kerozin se aktivira u toku leta.
Kod lakog Sojuza 2.1v sa RD-191 tj 193 umesto NK-33 bi potreba za pomoćnim motorima prestala ili nameravaju da ih zadrže a da fiksiraju mlaznicu glavnog motora?

Dopuna: 01 Jan 2016 18:12

Mask je objavio da je prvi stepen Falcon 9 u dobrom stanju i da može izvesti ponovni let ali da neće leteti ponovo (pretpostavljam da će ga ipak rašrafiti na sastavne delove i detaljno ispitati).
http://www.theverge.com/2016/1/1/10697914/elon-mus.....dy-to-fire
Interesantan je i podatak da cena izrade prvog stepena iznosi 16 miliona $ i da gorivo košta oko 200000 $. Treba imati u vidu da prvi stepen ima 9 motora tako da je neverovatan podatak da je cena jednog oko 1 milion $ a sigurno ispod 1.5 miliona (nemam predstavu koliko košta samo telo rakete tj. tankovi, upravljački sistemi itd. računam da je elektronika sada džabe).
Uglavnom ako je cena takva pitanje je šta onda košta ostalih 45 miliona u ceni lansiranja?
Drugi stepen ima samo jedan motor merlin tako da mi je malo neverovatno da on košta više od 5 miliona recimo.

Evo kakva je situacija sa nekim drugim motorima:
CFM56 košta oko 10miliona, AL-55 klasa motora kao Viper za super galeb oko 1.5 miliona tako da se cena merlina čini jako niska.
Ima još jedan podatak a to je da RD-180 košta Amere 10 miliona $ ali da je Mek Kejn tvrdio da je cena zapravo tri puta niža i da ih Rusi deru.
http://spacenews.com/41047questions-about-rd-180-p.....or-spacex/
Ako je ovo što tvrdi Mek Kejn tačno pretpostavljam da bi cena jednog RD-191 na Angari bila ispod 2 miliona. A verzija Angara A3 koja bi bila uporediva po performansama sa Falcon 9 bi onda koštala ispod 6 miliona za motore prvog i drugog stepena.

Evo još jednog podatka. SpaceX ima oko 4000 zaposlenih. Ako su troškovi za plate oko 100000$ godišnje (bruto) to je oko 400 miliona godišnje za plate. Možda je to razlog zašto je cena lansiranja 60miliona a cena izrade same rakete (celokupne sa prvim i drugim stepenom) verovatno ne više od 25 miliona $

• 12Ovo se svidja korisnicima: ray ban11, stalker, mikrimaus, bato, _commandos_, yrraf, Gargantua, Georgius, mean_machine, GnaeusDomitiusAhenobarbus, Waldorf and Statler, voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Napisano: 03 Jan 2016 19:19

Ruski raketni program je u nekim oblastima predvidiv , a u nekim totalno zbunjujuč , tako i sudbina pojedinih motora koje vuku kao nasljeđe iz sovjetskog doba.

Činjenica jeste da se ideja sa malim motorima koji se klate 45 stupnjeva rodila davne 1954 i da su je sovjeti do danas mogli davno izbaciti , jer je na gotovo svim raketama kasnijih modela primijenjen neki drugi sustav upravljanja odnosno vektoriranja potiskom.

U originalu na samom početku , na raketi R-7 to je bila sudbonosna odluka , taj trik sa gašenjem motora RD 108 prije postizanja konačnog koridora i konačne brzine , te nastavak leta i upravljanja sa tim malim motorima kod relativno malih ubrzanja je omogućila Koroljevu da pogodi cilj na daljini od 12000 km sa relativno jednostavnim akcelerometrom i integratorom kojeg je preuzeo sa rakete V2, o tom sklopu ču još pisati i bude veliko iznenađenje kad vidite svi kako je to jednostavno i genijalno izvedeno.

I to je imalo smisla kod jednostepene rakete sa pomoćnim busterima što je de fakto bila raketa R-7, u to vrijeme Gluško još nije mogao prevesti motore RD 107 na neki sniženi režim već su se busteri odvajali kod punog potiska motora , zato je i napravljen onaj zanimljiv sklop sa odmicanjem bustera od centralnog bloka i kasnijeg odbacivanja sa vrha.


Sve rakete R-7 lansirane iza Lajke su imale u nekoj varijanti drugi stupanj koji se palio na putanji i koji je imao svoje motore za manevar i izvođenje u orbitu, tako da ne vidim svrhu tako drastičnog skidanja potiska i dovođenja drugog stupnja u koridor , kad je on to mogao napraviti svojim motorima.

Izrada potpuno novih motora za manevriranje u Voronježu , nije bez vraga , činjenica je da su oni imali to iskustvo, oni su to i inače proizvodili , ali ipak nije mala stvar sa trećeg stupnja Sojuza uzeti taj sklop i preraditi ga podići potisak za duplo i ugraditi na novu raketu.

Ne mogu uhvatiti misao glavnog konstruktora, osim da je to nastalo zbog toga što je bilo Kuznjecova NK 33 u skladištu , a on osim duboke regulacije potiska i dobre dinamike nema kardanski ovjes i vektoriranje mlazom kao što to imaju motori Gluška serije RD 180 ( 170 i 190 ) .

Motori RD 180 idu u program Angara i program Atlas i tu moramo znati da kad motor ima 4 mlaznice može sve , može raketu stabilizirati po pitanju valjanja , a može i u druge dvije ose . Kad motor ima dvije mlaznice može to sve isto ali malo kilavo , i ameri su specijalisti u tome da rade rakete sa dva motora odnosno dvije mlaznice.

Kad raketa ima samo jednu mlaznicu ( RD 193 ili Nk 33 ) onda se valjanje rakete mora rješavati nekim dopunskim motorima , mlaznicama, sa strane, i to su Rusi uradili na novom Sojuzu kojem je dovoljan jedan motor potiska većeg od 160 tona , i ta četiri mala motora sa strane.

Bude zanimljivo vidjeti novog Sojuza sa busterima , naime i Kuznjecov i Gluškov motor imaju dobru dinamiku regulacije potiska i ne bi me iznenadilo da bočni motori , busteri , budu fiksni bez vektoriranja, bez kardana , i da se upravljanje smjerom odradi promjenom potiska motora , kao na raketi N-1 . Valjanje rakete bi se tada moralo odraditi pomoćnim motorima srednjeg bloka , ta varijanta ima potpuni smisao , lagana jednostavna i provjerena, a osim toga nisu ti manevarski motori bez nekog " višeg " razloga puno snažniji od onih na starom Sojuzu.

Zanimljiva je i daljnja sudbina tih malih motora , naime u rusiji već postoje planovi izrade mikro satelitske rakete , koja koristi kao glavni pogon te male motore [Link mogu videti samo ulogovani korisnici]


A i sudbina starih motora RD 107 izgleda da još nije gotova ?????Ovdje ima nekih projekata i cijena raketa odnosno cijene kilograma na orbiti pa može poslužiti za usporedbu [Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Dopuna: 04 Jan 2016 18:40

Otvaranjem teme o načinu vođenja rakete R-7 otvaram pandorinu kutiju , naime autori knjiga koje obrađuju tu temu kao da su nastojali da stvar zakompliciraju tako da nitko živ osim njih ne skonta kako je to u stvarnosti izvedeno , čak sam morao malo retuširati sliku iz knjige... Feodosijev "Vvedenie v raketnu tehniku" Moskva 1960 , prve i jedine koja donekle kvalitetno opisuje navedenu problematiku , zanimljivo da u knjizi izdanje 1955 godine nema ovog poglavlja ni slika koje dajem .

Retuš je bio potreban jer po njihovom opisu i slici koju su dali ni meni koji znam kako stvar radi ništa nije bilo jasno, a htio sam objasniti kako radi integrator brzine koji daje komandu za gašenje glavnih motora , odnosno gašenje manevarskih motora nakon što raketa dobije zadanu brzinu.


Početni elemenat u tom sustavu je akcelerometar koji za razliku od ovih modernih MEMS ova radi malo primitivnije malo je veći i teži ( ko cigla ) ali zato daje točnost nekoliko stotina puta veću od njih.

Rusi su 1945 godine i kasnije kroz ratni plijen dobili u amanet puno toga od švaba , kroz dokumentaciju ili kroz zarobljene oficire i znanstvenike i stručnjake, koji su sa Gretrupom radili u Penemundeu na razvoju vođenja rakete V-2, u biti su kroz Gretrupa dobili glavnog čovjeka koji je upravo razvijao te sustave , do danas nije potpuno razjašnjeno da li je i elektrokemijski integrator dio tog ratnog plijena , ili su to Koroljev i ekipa sami skontali.

Elem Rusi su iskoristili dvokraku polugu kao na vagi , i bile su osovine , ležajevi na rubinima kao kod najskupljih satova .. poz.1. Oko te osovine se poluga mogla klatiti gore dolje , sa desne strane je bila kugla poznate mase , a sa lijeve strane je bila jezgra induktivnog senzora pomaka poz 2 i namotaj elektromagneta poz 3. ( zeleno ofarbana špula magneta i simbolički označen namotaj na špuli)

Dok stvar stoji na mjestu ( na lansirnoj rampi ) onda zemljina gravitacija vuče kuglu dolje , a toj sili kontrira elektromagnet (poz 7 zeleno ofarbano ) koji se nalazi u polju permanentnog magneta 8, struja za taj elektromagnet dolazi iz pojačala , lampe L1. Poluga je u ravnoteži, a to stanje ravnoteže održava jezgra koja mijenja induktivitet dvaju namotaja poz.3.Ta dva namotaja induktivnog senzora pomaka se napajaju sa izmjeničnom strujom frekvencije 500 Hz i u nekom stabilnom , neutralnom, položaju su struje kroz namotaje 3 i namotaje 4 u transformatoru uravnotežene.

Cijeli sustav je zapravo u jednom oscilatornom stanju .. kugla krene malo dolje .. senzor pomaka to registrira... pojačalo da veću struju kroz elektromagnet za smjer dolje i kugla se malo digne , i preleti ravnotežno stanje, poteče struja u kontra smjeru koja vrati kuglu u neutral i tako u beskraj , sve do trenutka lansiranja.

Kod lansiranja rakete uslijed ubrzanja koje daju raketni motori kugla debelo zaostane i potegne polugu prema dolje , senzor pomaka to registrira dođe do neravnoteže mosta u transformatoru i kroz pojačalo .. lampu L1 poteče struja dovoljno jaka u kontra smjeru da elektromagnet vrati kuglu u početno ravnotežno stanje.

Na shemi je u krugu lampe i transformator TR2 i ispravljač poz.5 to je prikazano više simbolički radi lakšeg objašnjenja ... jer struja koja kontrira poniranju kugle odnosno struja koja teče kroz elektromagnet 3 se vodi kroz poziciju 6 .. elektrolitički element... drugi najvažnije element sustava .


Da si skratim muke sa pisanjem kemijskih formula dao sam cijelu stranicu iz knjige ... suština je u tome da je u toj staklenoj ampuli otopina kuhinjske soli i dvije srebrne elektrode. Ako sada u laboratoriji ( u tvornici ) na te elektrode dovedemo točno određenu struju u točno određenom vremenu onda će se na jednoj elektrodi nataložiti ( izlučiti ) u tisučinku grama točno određena količina srebro klorida , a na drugoj će se elktrodi razvijati vodik , kad se ampula tako pripremi onda je u njoj kroz elektrokemijski potencijal programiran domet rakete odnosno konačna brzina leta ... kako ????

U raketi u trenutku lansiranja poteče struja kroz elektromagnet 3 i taj elektrokemijski elemenat, koji se sada ponaša kao baterija i prazni se sa strujom koja je proporcionalna akceleraciji rakete , a kako vrijeme teče neumitno dolazi do trošenja srebroklorida sa elektrode sve do zadnje molekule ,,, u tom trenutku dolazi do razvoja vodika i promjene napona na elektrodama od cca 1volt ... što osjeti pojačalo lampa L2 i ona preko relaja pozicija 9 da kontakt za gašenje motora.

Na raketi R-7 i njenim nasljednicama postoje dva takva elektrokemijska elementa jedan za gašenje glavnih motora na centralnom bloku , a drugi za gašenje malih manevarskih motora. Nije mi baš potpuno jasno da li je bio još jedan integrator koji je davao komandu za odbacivanje bustera ili je to rađeno prema programatoru ,ali o tome budem kasnije kad stignem.

Djeluje vrlo primitivno i komplicirano... danas u svijetu u kom svaki mobitel u sebi ima akcelerometar , pedometar , i GPS navigaciju , ali ako ste 1945 htjeli pogoditi London ili 1957 New York onda ste trebali dodati ili oduzeti koji miligram srebroklorida na elektrokemijskom integratoru brzine odnosno dometa.

Gore prezentirano je mali dio onoga analognog u Sojuzu kad je na njemu ljudska posada, i mislim da će trebati još dugo čekati da digitalna tehnologija koja je prisutna na transportnim brodovima uđe u svakodnevnu upotrebu na brodovima sa posadom.

Evo jedan moderan servo akcelerometar koji ima sve parametre potrebne za dovođenje satelita na orbitu ... sve je isto kao u opisanom primjeru samo kompaktnije i složeno oko magneta galvanometra sa zakretnim svitkom , pojačala su naravno integrirana operaciona instrumentacijska , ali u suštini je to isto poluga koja radi po takozvanoj nul metodi mjerenja .. kada se instrument kontra djelovanjem dovodi da pokazuje nulu , jer je jedino ta nula egzaktno stanje . [Link mogu videti samo ulogovani korisnici]





I na kraju ovog dijela vezanog za integrator bruione , jedna slika iz vremena R-7 .. zapravo nisam siguran da li je to iz semjorke ili iz rakete R-12 SANDAL, ali je iz istog perioda , i nedvojbeno stoji u dokumentima da je SANDAL imao elektrokemijski integrator stvarne brzine rekete. Ako znamo da je R-12 nakon isteka vojnog dežurstva modificirana u raketu KOSMOS i lansirana cca 650 puta u svemir i da je kao licenca prodana Kinezima , a oni su to dalje dilali u Koreju i Iran , i ne znam kome još evo nam odgonetke kako usprkos emebargu na visoku tehnologiju neki pomoču štapa i kanapa proizvode rakete nosače atomske bombe.


Dopuna: 06 Jan 2016 8:27

Ipak ne bi bilo fer zbog objektivnosti i zbog informiranja pogotovo mladih forumaša , da pišem samo o R-7 i njenim sljedbenicama , iako je to važna raketa i jedina koja aktivno i pouzdano radi...

Dio ekipe iz Penemundea se 1945 godine našao pustinji N Meksika ( ne znam kome je bilo gore onima u Sibiru ili pustinjacima ) i tamo je ekipa pod vodstvom dr. Muellera nastavila rad na elektromehaničkim akcelerometrima i integratorima, i tu se nešto od toga može vidjeti [Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

PIGA ili Muellerov integrator je nastavak razvoja analognih mehaničkih računala , nečeg što je na V-2 u nekim fazama razvoja izgledalo ovako :


Ta hrpa kotačića i zupčanika je trebala samo da se dovoljno točno i dovoljno brzo pomnože dva broja i pribroje prethodnom umnošku ... da se izmjeri ubrzanje i izračuna brzina rakete, kod ovog integratora se brzina rakete dobijala kao pomak šine , vidi se na slici da se proteže duž cijelog mehanizma , i kad dođe do kraja , do graničnika okine relej koji gasi motor.

Nešto slično poznato kao [Link mogu videti samo ulogovani korisnici] je bilo u nekim modifikacijama V2 rakete , i kasnije masovno korišteno na raketama manjeg dometa u oba bloka .

U literaturi se može naći primjer rješenja integratora na raketi 8K-14 Scud , a kako je on bio u velikoj seriji i prodavan je šakom i kapom, postao je prethodnica svih balističkih raketa i svemirskih programa od Kine Indije, Pakistana, Irana , Iraka, Koreje i ne znam koga još i zato je zaslužio je našu malo veću pažnju .

Koroljev i ekipa su na njemu iskoristili znanje dobivenop od švaba , na početku razvoja je još Jangel bio u sastavu OKB Koroljeva , ali je negdje u pola tog posla preuzeo tvornicu u Dnjepropetrovsku i nastavio dalje rad samostalno , a Koroljev se bavio sa R-7 .

Na ovoj shemi je prikazan opći oblik akcelerometra i integratora sa neke početne varijante Scud rakete , u biti je to PIGA integrator


Na ovom filmu se jako lijepo vidi efekat iskorišten za PIGA integrator, rotor žiroskopa obješen o špagu , zadržava svoju osu vrtnje ali zbog sile gravitacije ima procesiju -okreče se oko vertikalne ose .
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici] ključni trenutak za razumijevanje PIGA akcelerometra je u 2,40 kad je profesor dodao teg na slobodni kraj osovine , brzina vrtnje oko špage se osjetno povećala ... upravo se to događa i na raketi kod ubrzanja.

Dok je raketa na rampi žiroskop poz 5 se zaleti , na osovini žiroskopa nalazi debalns masa poz 4 ( kao na filmu ) on počinje procesiju i rotor preko ramova žiroskopa počinje okretati vertikalna osovinu . U toj situaciji žiroskop mjeri ubrzanje zemlje od jednog g i to se mora kompenzirati sa kontra vrtnjom- što radi precizno upravljani elektromotor poz 8 preko zupčanika.. Znači dok je raketa na rampi vrijeme teče a zemljino ubrzanje se kompenzira kontra rotacijom ramova .. kao da nema ubrzanja .

Kod lansiranja rekete imamo vertikalno ubrzanje što izaziva veću brzinu vrtnje vertikalne osovine i kao razlika početne brzine i te veće brzine dolazi do okretanja malog zupčanika koji vrti veliki disk poz 6 , sve dok kontakt 3 ne dođe u dodir sa kontaktom 2 što preko releja gasi raketni motor.

Domet odnosno brzina rakete se određuje prethodnim okretanjem kotača poz 1.

Malo je ta skica previše pojednostavljena , fali tu još zupčanika kao u diferencijalu auta , ali za objašnjenje principa rada jednog mehanićkog integratora može proći.

Dopuna: 10 Jan 2016 13:54

HORIZONT

Sad kad znamo kako se može izmjeriti brzina leta rakete i kad znamo kako i kada ugasiti motore, upravo u času kad je postignuta tražena brzina za traženi domet , ostaje nam još potreba da raketa u tom času leti ka cilju pod kutem od 45 stupnjeva ili nekom bliskom tom kutu , kako bi postigla maksimalni ili traženi domet.

Kod klasične ili raketne artiljerije se domet definira početnom brzinom ( izborom punjenje kod haubica ) i ku tem elevacije oruđa , sve ostalo je kako bog da . Tu je zadatak nešto lakši jer se gađa sa livade na livadu eventualno na neko brdo , a kod balističkih raketa se taj kut elevacije ne zadaje na livadi već na visinama preko dvadeset kilometara .

Taj dosta složen zadatak rješava girohorizont .. sklop žiroskopa i mehanizma za zadavanje elevacije raketi. Na skici iz uputa za Scuda je to dosta dobro prikazano


Prije lansiranja se kompletna raketa dovede u vertikalni položaj i usmjeri tako da je osa žiroskopa ( h) horizontalna i da je u pravcu cilja. U tom se položaju žiro zaleti i u trenutku lansiranja se ramovi žiroskopa oslobode. Paralelno sa time se pokreče motor pozicija 7 koji preko mehanizma sa krivuljom i čeličnom trakom (9)zakreće stator potenciometra (6), Žiroskop po definiciji svog rada zadržava početni horizontalni položaj osovina 2 ostaje nepokretna , a kako programator preko krivulje rotira stator potenciometra to se na klizaču potenciometra koji je spojen na osovinu 2 javlja napon" U " komande za nagib , elevaciju, rakete .

Taj se napon pojačava i preko hidrauličnog servo pojačala vodi na komandne površine rakete , u slučaju V-2 ili Scuda su to grafitna kormila u mlazu motora , a kod R-7 su to mali manevraski motori.

U realnosti to izgleda kao na slici , gdi je prikazan horizont sa V-2

sa brojem jedan sam označio tu čeličnu traku koja preko krivulje vrti potenciometar.

Kod horizonta na Scud B se lijepo vidi krivulja za davanje elevacije raketi



Na kraju priče o horizontu opet nešto što je iz vremena R-7 ili R-12 i gdje se sve jasnije vidi , osim dijelova i funkcija koje sam već opisao na ovom giro horizontu imamo jedan novi detalj klatno poz 3. elekotromehanićki visak koji služi za zadavanje strogo vertikalnog položaja ramova žiroskopa odnosno dovođenja cijele rakete u vertikalan položaj.


Koliko mi bude vrijeme dozvolilo budem ga detaljno obradio ne samo zbog toga što je to važan elemanat za dovođenje rake na cili ili okolozemnu orbitu , već i zbog nečeg puno bližeg nama običnim smrtnicima to je jedan od bitnih elemenata stabilizatora topova na tenkovima , a pogotovo je bio važan kod lansera raketnog sustava Orkan .

U međuvremenu sam na temi Orkan [Link mogu videti samo ulogovani korisnici] dosta detaljno opisao ovaj sklop . Mislim da još nedostaje za potpuno razumijevanje uloga krivulje koja preko čelične trake zakreće kućište potenciometra . Ta krivulja je zapravo nosioc programa leta . Možemo zamisliti da elektromagnet deset puta u sekundi pomakne zupčanik i da krivulji za puni okret treba tri minute , koliko i traje izlazak na putanju jedne normalne satelitske rakete . Krivulja osigurava u prvih desetak sekundi vertikalni let rakete , da bi na kraju prevela raketu u potpuno horizontalan let ako to traži direktrisa za izvođenje na orbitu . I danas u doba mikrokompjutera negdje u dubini Sajuza je sakrivena krivulja slična ovoj , kaljena i brušena u tisućinku milimetra točno sa profilom koji garantira izlazak na orbitu ili ulazak u putanju Marsa.

Dopuna: 10 Jan 2016 20:41

VERTiKAL










Dopuna: 10 Jan 2016 20:46

HIDRAULIČKI SERVO

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

“Novi Horizonti” pronašli misteriozni objekat na Plutonu

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Napisano: 15 Jan 2016 15:22

Spacewalk Live

ESA astronaut Tim Peake was launched into space only a month ago but he is already set for his first spacewalk on Friday, 15 January. Together with NASA astronaut Tim Kropa they will exit the International Space Station at 12:55 GMT (13:55 CET) to replace a failed power regulator, install a valve and attach cables to the outside of the Station.

Spacewalk Live:

Nasa Live Spacewalk:

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Tim Peake i Tim Kropa su uspesno zamenili voltage regulator. Drugi task, "cabling" za doking adapters je prekinut zbog skupljanja vode u kacigi Timu Kropa. Iako je u pitanju nekoliko kapljica, misiju je prekinuo Flight Director zbog slicnog incidenta iz 2013-te.

• 1Ovo se svidja korisniku: gold_digger
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Falcon 9 rocket deployed the Jason-3 satellite

Citat:With this mission, SpaceX’s Falcon 9 rocket will deliver the Jason-3 satellite to low-Earth orbit for the U.S. National Oceanic and Atmospheric Administration (NOAA), National Aeronautics and Space Administration (NASA), French space agency Centre National d'Etudes Spatiales (CNES) and the European Organisation for the Exploitation of Meteorological Satellites (EUMETSAT). The Jason-3 launch is targeted for a 10:42am PT launch from Space Launch Complex 4E at Vandenberg Air Force Base, California. If all goes as planned, the Jason-3 satellite will be deployed approximately an hour after launch. This mission also marks an experimental landing of the first stage on the SpaceX drone ship “Just Read the Instructions”. The landing of the first stage is a secondary test objective.


Jason-3 Mission PDF:

Sletanje Stage 1 na barzu nije uspelo.



Citat:The rocket successfully reached its destination in the Pacific Ocean but broke one of its landing legs as it crashed onto the surface


Video sa grafikom i telemetrijom:

• 1Ovo se svidja korisniku: gold_digger
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Jedna noga stajnog trapa se nije zabravila. Uzrok je izgleda led koji se nakupio zbog velike magle.

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

• 1Ovo se svidja korisniku: bato
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Napisano: 28 Jan 2016 22:31

Sutra oko ponoći Proton-M bi trebalo da poleti u svemir.

Evo ga brojač i verovatno ide i uživo.
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Dopuna: 29 Jan 2016 9:02

A evo kako to američki privatnici rade.

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Možda nekome to i ne izgleda nešto, ali neka uzme za poređenje brazilsku svemirsku agenciju ili neku sličnu.

Dopuna: 29 Jan 2016 23:42

Citat:T+plus 15 minutes. International Launch Services confirms the first ignition of the Breeze M upper stage has occurred to place the Eutelsat 9B satellite into a preliminary parking orbit about 100 miles above Earth.
Ovim izveštajem se potvrđuje da je Proton odradio posao.

Sledeće lansiranje ima Kina 1. februara sa raketom Dugi Marš 3C.

Link za praćenje lansiranja
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Dopuna: 30 Jan 2016 1:22

Da dodam i ovo (i neću više)

Spisak raketa po državama
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Po azbučnom redu
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Spisak motora
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]