Nekoliko zanimljivih detalja iz proizvodnje ili konstrukcije RD 107 .
Glavni problem je bilo hlađenje motora i tu se Gluško nije mogao puno okoristiti švabama , jer oni to jednostavno na V-2 raketi nisu riješili kako treba . Korištenje razvodnjenog alkohola je samo dno raketne tehnike , a i plašt komore motora od Inox materijala je isto tu negdje, pri dnu.
Gluško i njegovi tehnolozi su pošli drugim putem , iz komada bakra odnosno legure bakra sa berilijem su najvjerojatnije nekom tehnikom lijevanja u vakuumu i naknadnim valjanjem napravili komoru i mlaznicu iz jednog komada , nešto nalik ovoj komori sa slike ( mislim da to nije RD-107 ali to tako izgleda na početku )
Onda su na specijano rađenom stroju ( nalik stroju za izradu zupčanika ) na tom bakru izvana poglodali spiralne kanale
A onda bi jednom specijalnom tehnikom zavarivanja u vakuumu i na visokoj temperaturi pod tlakom ( difuzno zavarivanje ) spojili unutrašnji i vanjski plašt u jednu cjelinu .
Kroz tako dobivene pravokutne kanale su onda pod pritiskom iznad 60 bara tlačili kerozin koji je onda hladio te kanale i komoru.
Ameri su u to vrijeme komoru radili od okruglih cijevi koje su bile na preši profilirane i onda jednim specijalnim zlatnim lemom zalemljene jedna do druge
Na kraju usporedba temperatura komore izrađene glodanjem iz bakra i komore zalotabe zlatb+nim lotom
Ova zadnja slika je ključni detalj kojim ruski znanstvenici dokazuju da F1 nije radio kako treba , naime te vvisoke temperature od 500 C na unutrađnjoj površini cijevi dovodile su do toga da kerozin prvo prokuha , a onda da se raspada i stvara slojeve katrana koji se lijepi na površini , i ponaša se kao izolator pa se hlađenje još pogoršava , što dovodi do topljenja zlatnog lema.
Kako bi smanjili to zagrijavanje ameri su izbušili milion malih rupica u tim cijevima i onda je kroz te rupice ulazio kerozin isparavao i stvarao taj tanki izolacioni film iznutra.
Taj film kerozina je gorio čađavo i to se lijepo vidi na ovoj fotki motora F1 na probnom stolu, ta čađ kasnije sa kisikom iz zraka izgori i to je onaj veličanstven blješteći plamen kojeg vidimo kod lansiranja Saturna 5, ali stvar ipak dimi čađavo i od tog plamena i dima nema koristi .
Provedene analize i održani simpoziji na tu temu pokazuju da F1 nije mogao imati potisak od 690 tona na zemlji nego samo 450 , da ne zaboravimo da je to ipak više nego svi motori na R-7 raketi .
Zbog tog nižeg potiska motora velika raketa Saturn 5 je bila poluprazna i morala je biti lakša skoro 1000 tona kod lansiranja , što u konačnici dovodi da kod prvih letova nije mogla izbaciti u orbitu predviđeni teret.
Da ga ne tupim dalje , a ako ima interesa mogu dalje jer ima brdo tih materijala i proračuna koji dokazuju da je impuls motora F1 na zemlji bio 228 s spram 265 kod RD 107 odnosno u svemiru bi taj impuls bio 280 s spram 314-320= koje je dobijao Gluško.
Za usporedbu puno čađavog dima od Saturna , pa malo prozraćnog dima od Sojuza i onda bez dima od Protona
ha ha mojih 5 minuta prema tisućama sati , ma milionima sati koji su utrošeni do ovog dana u razvoj raketnog pogona .
Ovaj snimak Protona je fascinantan.. od nečeg tako odvratnog i smrdljivog kao što je dušićna kiselina , odnosno dušični oksidi, nastanu tako čisti i prozračni dimni plinovi.
Kad pogledam tu snimku uvijek se sjetim svojih prvih pokusa sa dušićnom kiselinom inspiriran knjigom
" Ljudi iza raketa " od Heinza Gartmann a TK Zagreb 1957 godine .
Ima jedna živahna scena u toj knjizi .. Radnja se odvija na poligonu "R " sudjeluju Helmut Zborowski( https://de.wikipedia.org/wiki/Helmut_von_Zborowski) znanstvenik koji se bavi dušičnom kiselinom i Dr Beck ispred Ministarstva Zrakoplovstva , a predmet radnje je raketni motor na dušičnjaću .. Dr. Beck nosi kovertu sa naredbom da se prekinu ispitivanja sa HNO3, jer se sa tom smrdljivom i opasnom tekućinom ne može ništa napraviti.
Zborovskom je netko dojavio da se dobro pripremi i on je prije no što je Dr Beck otvorio svoju aktovku , pozvao delegaciju iz Berlina da vide pokus na ispitnoj stanici.
Motor je odradio kako treba ... Puni potisak ! nestalo je oblaka dima , a iz sapnice izbija tri metra dugački vatreni mlaz, jasan i proziran. Naprosto se čini , da je sagrađen od čvrste materije. Samo lako podrhtavanje i kolebanje, samo gotovo nezamjetljivo protjecanje tamnih čvorova titraja pokazuje, da tamo vani upravo nevjerojatnom brzinom struje podivljali zapaljeni plinovi.
Pokus je na Dr Becka izazvao jak dojam . On potresen steže ruku Zborowskom ...Čestitam na tom uspjehu ! radujem se pošli tim putem i što ipak upotrebljavate vodikov peroksid.".....
...Gospodine doktore što mislite da ste vidjeli ... osmjeh na licu Zborowskog .... bio je to prototip motora Me- 163 B na dušićnu kiselinu . taj avion poznat i kao Comet je u seriji ipak rabio Walterov motor na vodikov peroksid kao oksidator , jer je ministarstvo smatralo da je to manje opasno po pilota i poslugu aviona. Iskustvo stečeno na tom motoru sa dušičnjaćom je kasnije poslužilo Zborovskom u razvoju motora za projekat Vodopad https://en.wikipedia.org/wiki/Wasserfall
Bio je dug put od Wasserfall a do Protona kojeg vidimo na filmovima, a taj put kod Rusa vodi preko poznatog Scuda i motora Isajev o kom povremeno pišem kao nečem onako usput , ali uopće nije tako , ta je raketa ostavila duboki trag isto kao R7 ( Sojuz ) samo nije tako razvikana .
Kad spomenuh Isajeva moram ispričati jednu anegdotu .. nakon što je Gagrin jedva sačuvao živu glavu , bili su svi pozvani na tulum kod Hruščova , i nakon koje litre votke Koroljev je predstavljao svakog od gostiju i kad je došao do Isajeva kaže Nikiti ... a ovaj tu .. taj stalno koći , sve ono što mi napravimo ..
I zaista Isajev i njegov tim su imali jedinstveni zadatak da zakoće, da u pravom trenutku u sekundu točno upale raketni motor u kontra smjeru , sa točno određenim impulsom kako bi kapsula Vastoka pod potrebnim kutem i sa potrebnom brzinom ušla u putanju za spuštanje.
Tu se nije moglo omašiti , nije se moglo ponoviti paljenje, niti zakasniti , jer bi svako kašnjenje moglo spustiti kapsulu koju hiljadu kilometara dalje , a pogrešan kut dovesti do odbijanja kapsule u svemir ili prenaglog poniranja i izgaranja poput meteora.
Isajev i Koroljev su se upoznali kao mladi inženjeri na aerodromu, obojica su radili na avionima sa raketnim pogonom Isajev u timu Lavočkina ( motor na dušićnu ) , a Koroljev u timu Tupoljeva , rat i gulag ih je razdvojio , ali su se sreli u njemačkoj, Koroljev je tragao za ostacima rakete V-2 , a Isajev za raketom Wasswrfal.
Kako se šika , Isajev je u timu Lavočkina bio zadužen za motore na dušičnjaću , a Lavočkin je vodio razvoj rakete SA-1 ili S-25 projekta Berkut . A ta raketa je bila toliko značajna za odbranu Moskve i samog Staljina , da je Laverentij Berija ( šef KGB ) postavio svog sina za glavnog konstruktora sustava Berkut . KGB je ne birajući sredstva ni žrtve u to uložio,u par godina, godišnju produkciju betona cijelog SSSR a. Između ostalog i napravili su dvije kružne ceste oko Moskve koje povezuju bunkere sa raketama , skladištima i radarima.
Raketa je imala motor Isajeva na Dušičnu kiselinu sa 4 komore ukupnog potiska od 9 tona , i lansirana je sa platforme nulte dužine , motor se palio uz silni prasak i trenutno izlazio na puni režim potiska. https://en.wikipedia.org/wiki/S-25_Berkut
Koroljev je za kočenje kapsule Vastok trebao upravo tako nešto , apsolutno pouzdano, i ponudio je posao Isajevu odnosno OKB Lavočkina .. i iz tog se posla kasnije razvila vrlo plodna suradnja sve do razvoja Lunohoda i kapsula za osvajanje Marsa i Venere.
Malo je detalja o tom sklopu sa kapsule Vastok , a i kasnijih kapsula , tek sad kako je Sojuz postao javna tajna možemo vidjeti neke detalje. Taj biro Lavočkina i Isjev su bili do grla upetljani sa KGB om oko špijunskih satelita , tako da je jako malo informacija i danas dostupno o tom periodu.
Ovdje vidimo glavni motor za kočenje kapsule i motore za orijentaciju u prostoru, ovako nešto se nalazilo na masi brodova tipa Kosmos odnosno Zenit . Dosta tih brodova se u automatskom režimu vraćalo na zemlju , a bili su snabdjeveni sa teleskopima i kamerama . Navodi se da je objektiv na kameri imao fokusnu daljinu od 3 metra , a kamera ili kapsula sa filmom se vračala na zemlju. Tih letova je bilo na stotine ( samo Zenita je bilo 68 do uvođenja nekog novog i boljeg špijunskog broda)
Ono što je bio specifikum tog TDU je bilo mogućnost višekratnog paljenja motora i vrlo točna orijentacija prema suncu ili nekoj zvijezdi , pa su rusi izvodili razne kerefeke sa time . Kad bi im na pravcu leta bila neka zanimljiva američka vojna baza , onda bi korigirali putanju tako da se kapsula spusti na manju visinu , i onda bi držali objektiv kamere u zavjetrini i neposredno pred snimanje okretali brod oko ose , obavili snimanje , opet okrenuli kameru u zavjetrinu ," pojačali gas" i izašli iz niske putanje u neku stabilnu. Naravno da je to bila enormna potrošnja goriva u motorima , pa je na kraju Isajev riješio sistem za dopunjavanje gorivom agregata TDU iz pomoćnih tankova koji su se nalazili u kabini broda Vastok- Zenit .
Sve to ne bi moglo da u tankovima nije bila dušićna kiselina , Koroljev to nije volio , zbog toga se i posvadio sa Gluškom , ali kad nije moglo drukčije morala je dušična .
Zapravo kad na brzinu trebam reći što je kod Rusa bilo na dušičnu onda kažem sve što leti ili juri kroz more osim motora u prva tri stupnja Vastoka odnosno Sojuza, oni su bili i ostali na tekući kisik
koji dokazuju da je impuls motora F1 na zemlji bio 228 s spram 265 kod RD 107 odnosno u svemiru bi taj impuls bio 280 s spram 314-320= koje je dobijao Gluško.
