offline
- Pridružio: 03 Jul 2014
- Poruke: 69
|
- 13Ovo se svidja korisnicima: loon123, MB120mm, Karla, Srle993, rovac, Hexe, Bubimir, Frunze, brundo65, Joco Skljoco, laurusri, MiG-29M2, Vlajman1957
Registruj se da bi pohvalio/la poruku!
Друже, сва та прича о математици и силним наукама пада у воду после 24.02.2022. од погрешне процене о украјинском отпору и колико им снага треба, па до тенкова који су остајали без горива. Да не спомињем све дефекте у опремању ваздухопловства и морнарице које ни силне вежбе ни математички модели нису показали.
Немојте ви да потцењујете Американце, нити Запад уопште.
Ono što mnogi ne shvataju o specijalnoj vojnoj operaciji je da su je Rusi odradili odlično i da kad kažu da sve ide po planu to i misle. Da tako misle i u NATO strukturama evo odlomak sa Babićevog (altermininfo) bloga. Inače publikacije citirane u članku su Military Watch, Eurasia Review, Real Clear Defense, sve manje ili više povezane na NATO i Pentagon:
što se tiče ranijih „pobjeda“ ukrajinske vojske, da probamo to malo analizirati, a svi ćemo se složiti da je Rusija koristila minimum snaga na samo početku na fronti od 2000 kilometara, možda i više. S onih 150 000 vojnika, dok su milicije DNR i LNR bile vezane za vlastita područja, to sigurno nisu bile snage koje su trebale „slomiti ukrajinsku vojsku“ u tri dana, kako papagajski ponavlja zapadna propaganda.
U pozadini "Hersonske pobjede", propagandne, jer bitki nije ni bilo, probajmo razumjeti što se dogodilo od 24. veljače.
Dakle, sada, nakon proteka vremena, jasna je opća operativna zadaća, iako u fragmentima, te smjer operativnih djelovanja za njezino ostvarenje.
Dakle, idemo točku po točku, ukratko.
1. Proboj do Kijeva, uz desant na zračnu bazu u Gostomelu. Cilj ove akcije je bio povući, vezati i uništiti glavnu rezervnu skupinu.
Rezultat je zapanjio NATO u stupor, jer na takvu rusku "avanturu" nisu računali. Rezervna skupina koja je podupirala "Donbaski trokut" jurnula je blizu Kijeva i praktički s kotača ušla u bitku. Prema riječima očevidaca, prva 2 do 3 dana su ruske snage jednostavno bile bombardirane ukrajinskim topovskim mesom.
Ishod: Uništenje glavnih rezervi Donbasa, vezivanje za Kijev njihovih ostataka, zauzimanje baze u blizini Kijeva uz zarobljavanje više od 100 oficira operativne kontrole Glavnog stožera Oružanih snaga Ukrajine sa svim uputama, dokumentima, itd. Uklanjanje za sada nepoznate ratne tehnike iz Gostomela.
Nakon što je zadaća obavljena, Rusi su se povukli „kao znak dobre volje“, prema rezultatima pregovora iz Istanbula, gotovo u borbenom rasporedu. Na primjer, snage „Kijevske hunte“ su ušle u Buču tek drugi dan nakon ruskog odlaska. Zadatak je izvršen 200%. Naknada „afera Buča“ je već raskrinkana, iako se za naivne još koristi u propagandne svrhe.
2. Proboji Harkov-Černigiv-Sumi, to su odvraćajući i vežući udari.
Cilj je bio vezati sjevernu obranu, bočne rezerve, izvući ih ispod "Donbaskog trokuta". Sve je uspjelo. Zatim su potpuno napustili regiju Harkov, kao višak uporišta koji je zapravo ispunio svoju funkciju.
3. Crno more i zauzimanje Zmijskog otoka, prijetnja iskrcavanjem u Odesi.
Cilj je bio povući rezerve koje pokrivaju ukrajinsku "Južnu udarnu skupinu", vezati ih i spriječiti da odu u pomoć u Mariupolju, te zakomplicirati logistiku morem itd.
Nakon oslobođenja Mariupolja, ova prijetnja je, u smislu prijetnje zauzimanja mostobrana, uklonjena. Rezultat – sve planirano je uspjelo.
4. Oštre bitke duž cijele fronte u Donbasu.
Cilj je žestokim ofenzivnim borbama vezati "utvrđeno područje Donbasa", zaustaviti prebacivanje rezervi na kritične točke.
5. Udar na jugu je glavni operativni cilj „Prve faze“.
Cilj je uništenje južne glavne udarne snage s pristupom Mariupolju i uništenje njezinog vojnog potencijala. Bila je to glavna udarna šaka NATO pakta, spremna ići na Novoazovsk i dalje, jer je iza praktički čista stepe.
Rezultat je bio potpuni uspjeh, jer su sve moguće rezerve Oružanih snaga Ukrajine već bile razvučene i vezane, nitko od rezervi nije došao u pomoć "udarnoj grupi" ona je uništena.
Malo tko zna da je NATO, pripremajući se za aktivnu obranu s naknadnim probojem na jugu, zaglavio obrani, lišen manevra, s raštrkanim rezervama po cijelom obodu, sa složenom logistikom u svim smjerovima, izgubivši 20% teritorija s utvrđenim područjima u beskrajnim bitkama, bez šanse da uđe u operativni prostor, cijelo vrijeme uništavajući akumulirane "zlatne" i nezamjenjive jedinice.
Objektivna stvarnost, koju nitko ne osporava, jeste da je:
1. Ruska Federacija je ušla i zauzela 20% teritorija, napredujući prema utvrđenim područjima pripremljenim od strane "NATO vojne misli", dobro branjenim s dubinom obrane od oko 100 km, a širina ove linije je više od 200 km. A za to su se pripremali 8 godina.
Ruska vojska brojala je oko 250 tisuća ljudi, početne snage plus milicije Donbasa, s protiv njih je bilo oko 400 tisuća ljudi u NATO bunkerima u rovovima i još oko 400 tisuća operativne rezerve. Ukupno 250 tisuća Rusa, protiv 700-800 tisuća ukro-zapadnjaka.
Prema običnom priručniku za desetare, za ovaj scenarij se trebalo napasti s najmanje milijun ljudi, a Rusa se bilo 4 puta manje od potrebnog broja. Na primjer, Sjedinjene Države u Iraku i Kuvajtu su stvorile prednost 2 prema 1 i povećale su je na 3 prema 1 na kraju rata.
2. Članice NATO pakta bile su u operativnom šoku od onoga što se dogodilo sve do rujna, da su propustili dva operativna vala. Šok je bio toliki da do rujna nisu ni pomišljali na protuofenzivu. A sada, kad su je proveli, kao što stoji na početku, jedina tema su o stupanj gubitaka i kolaps rezervi i zaliha.
"Operativni val" je razdoblje koje traje 2 do 3 mjeseca, kada se ofenziva zamjenjuje stankom za popunu i rotaciju trupa. U toj pauzi je Kijev obično pokretao svoje protuofenzive.
Šestomjesečni "operativni udar" neprijatelja je prisilio trupe Ruske Federacije, na granici resursa i sposobnosti, da zadrže Herson i oslobode druge regije Zaporožja. Ali sada slijedi iscrpljivanje i treći "operativni val" ruske vojske. No, to je pojašnjeno na početku i gdje su citirani američki vojni stručnjaci koji su sigurno da Kijev nakon dva mjeseca više neće imati ni ljudi ni sredstava za ratovanje.
3. Proračun zemalja NATO pakta je 1200 milijardi dolara, proračun Ministarstva obrane Rusije je 60-80 milijardi dolara. Rezultat: ruske snage su zauzele 20% teritorija NATO vazala Ukrajine. Učinkovitost "ruskog vojnog dolara" je 20 prema 1 u odnosu na NATO dolar.
Ovdje se radi o učinkovitosti upravljanja, korupciji, profesionalizmu, produktivnosti rada, znanstvenom i tehničkom napretku i vojno-industrijskom kompleksu Ruske Federacije i tako dalje.
4. Gubici: NATO je "u defanzivi" na vlastitoj zemlji, pripreman 8 godina, a izgubio je, kako sam kaže, oko 100 000 ljudi, a rusko Ministarstvo obrane, računajući i ranjene, kaže 400 000. Pa neka bude da je istina negdje između, opet su gubici ogromni.
Rusija je "u ofenzivi" protiv "najmoćnijeg vojnog saveza na svijetu" izgubila oko 40 tisuća ljudi, zajedno s milicijama Donbasa, dok NATO kaže da je izgubila 100 000, a to gubici uključuju i teško ranjene. Uzmimo i ovdje srednju brojku i opet imamo nerazmjer, jer su prema vojnoj teoriji ruski gubici trebali biti najmanje 700 tisuća ljudi.
Ovdje se radi o stupnju operativnog umijeća, stupnju vojne škole i općeg zapovijedanja i upravljanja.
Zaključak:
Sa stajališta operativne umjetnosti, stvarna operacija u Ukrajini briljantna je u zamisli i provedbi. Rezultat je nevjerojatan i proturječi svim teoretskim postulatima ofenzivnih operacija.
Ruska operativna pauza bi trebala biti, nakon ovakvog blitzkriega, najmanje 3 mjeseca. Sad je završena druga faza i slijedi rotacija, obnova, akumulacija i koncentracija. Početak sljedećeg vala se predviđa za kraj ovog mjeseca ili početkom sljedećeg, a ovo je već treća faza.
Osim ako general Surovikin ne pričeka dva mjeseca, koja Zelenskom daju Amerikanci, da Kijev shvati da više nema s čim ratovati. Čak i tom scenariju se bitke na istoku neće stišati i bit će određenih pomaka.
Glavni zadatak u Ukrajini je uništenje kolonijalnog svijeta kao temelja života Zapada na račun drugih, koji je pak egzistencijalna prijetnja Rusiji više od 500 godina. Sada Rusija to može riješiti jednom zauvijek.
Za Ruse je Ukrajina samo alat. Dok se ne postigne glavni cilj, aktivno će se koristiti i ne smije ranije umrijeti, inače će sav trud biti uzaludan.
Pa u kojem smo dijelu ove epopeje su Rusi "kapitulirali" i gdje je ta "sramota za Putina"?
|