|
|
|
Poslao: 04 Sep 2015 22:22
|
offline
- dragon986
- Legendarni građanin
- Pridružio: 02 Jun 2013
- Poruke: 3876
|
Tek sada sam detaljno pročitao šta je LT rekao moja greška. Tako da moje izvinjenje LT...
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 04 Sep 2015 22:29
|
offline
- Pridružio: 04 Dec 2014
- Poruke: 86
|
mean_machine ::@FalcoPeregrinus
Ni meni nije bas jasno zasto 3.2km to mi bas deluje nekako malo jos ako su simulirali HOBS rakete to je prakticno 100% oboranje za onog ko prvi zahvati cilj a u tom slucaju avioni sa TVC su u znatno boljem polozaju.
Ako pak nisu simulirali HOBS rakete onda nema neke velike razlike da li je 3.2km ili je 10km.
U doba modernih IC raketa kratkog dometa apsolutni imperativ je da prvi zahvatis cilj, jer kao sto si rekao, obaranje je prilicno zagarantovano (doduse ostaje nam da vidimo kako ce na to uticati moderni DIRCM sistemi). Iz tog razloga smatram da je koncept agilne platforme i TVC-a dobitna kombinacija.
Takodje, mislim da je glavni motiv za ogranicenje dometa od 3,2km sledeci:
Citat:For about fifty years, pilots relied on the human eye as the primary air-to-air sensor and machine guns and automatic cannon as their primary weapons. The physical limitations of human vision give it a relatively short effective range as an air-to-air sensor of about 2 nautical miles (nm). Aircraft can be seen farther away if the highly sensitive central vision is focused on them, but with central vision limited to a cone roughly 2 degrees wide, pilots searching for opposing aircraft without some sort of cue to limit their search are unlikely to detect them until the less acute peripheral vision is able to resolve them at about 2 nm. The effective range of aerial gunnery grew from about 50 meters (m) during World War I to about 500 m by the early 1960s, but pilots were still required to maneuver their aircraft in a small portion of the sky to ensure hits on an opponent. Against an un-alerted opponent, the attacker simply had to ensure he was within range and had the target “in his sight.” Against an alerted opponent, achieving hits required the attacker not only to be in range, but also to maneuver in the same plane as the target and to allow sufficient lead to account for the distance the target would travel during the bullet’s time of flight. The difficulties and time required in attaining a good firing solution against a maneuvering target, combined with the decrease in SA due to the need to fully concentrate on the target, caused many of the great aces of World War II to shun maneuvering combat as a high-risk, low-payoff activity. Instead, they strove to achieve quick surprise attacks, break away, assess the situation, and attack again if possible.
Preuzeto iz "TRENDS IN AIR-TO-AIR COMBAT IMPLICATIONS FOR FUTURE AIR SUPERIORITY"
To su neke realne distance prilikom vodjenja bliske manevarske borbe, pogotovo kada znamo da se pod uticajem velikih G sila vid drasticno pogorsava.
Na ovom poznatom video klipu mozemo otprilike da vidimo kolika je distanca izmedju dva aviona. Takodje mozemo da vidimo da u prvom zaokretu kada je F-22 usao u vidno polje HUD-a, Francuski pilot nije imao soluciju za efikasno ispaljivanje rakete. Tek kada je F-22 usao drugi put u vidno polje HUD-a i kada je bio znatno blize pilot je dobio odobrenje za lansiranje rakete. Tom prilikom distanca je sigurno bila dosta manja od 3,2 km.
Takodje treba obratiti paznju na brzinu prilikom lansiranja rakete. Ekstremno mala brzina, sto samo ide u prilog cinjenici da je pilot "menjao" kineticku energiju za prvi zahvat-prvo lansiranje koristeci "nose pointing", upravo ono sto Rusi i forsiraju.
Na ovom video klipu mozemo da vidimo da se koristenje HMCS i lansiranje HOBS raketa izvodi upravo u okviru onih 3,2km i manje. Takodje vidimo da motor radi odprilike oko 4 sekunde i da se efikasni domet rakete drasticno smanjuje kada se lansiranje vrsi protiv visoko manevribilnog cilja.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 04 Sep 2015 22:42
|
offline
- Pridružio: 07 Dec 2011
- Poruke: 736
|
Citat:ta dva motora omogucuju potpuno drugacije porfilisanje trupa i znatno povecanje uzgona proizvedenog od strane trupa.
Bilo bi vrlo korisno znati malo poblize, bez uporabe pausalnij izraza poput "znatno", koliko je povecanje uzgona trupa. 10%, 50%, 90%? Bez takvih podataka ne bih rekao da je uopce uputno kretati u raspravu.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 04 Sep 2015 23:57
|
offline
- ltcolonel

- Stručni saradnik foruma
- Nebojša Đokić
- vojni istoričar
- Pridružio: 03 Jun 2010
- Poruke: 4063
- Gde živiš: Novi Beograd
|
Mean kineska i američka koncepcija (F-35) su samo na prvi pogled slične. Kineski avion ima krila sa mnogo većim uzgonom a i konstrukcija trupa je iskorišćena za povećanje uzgona. Naravno to je plaćeno povećanjem ERP-a koja je višestruko veća. Međutim, i Evropljani i Rusi i Kinezi smatraju da nema racionalne potrebe ići sa ERP-om ispod 0,5 m2 jer se ne dobija skoro ništa a mnogo se gubi u aerodinamici. Rađeno je mnogo simulaciji i u Evropi i kod Rusa (a verovatno i kod Kineza) i sve su pokazale da savremeni lovački avion ne sme da ima ERP iznad 3 m2 a poželjno je do 1 m2. Međutim, ispod toga se dobija vrlo malo a gubi se u aerodinamici (ispod 0,5 m2 se dramatično pogoršava aerodinamika) uz dramatično povećanje cene aviona. Inresentno je da po podacima koje sam dobio od Baba Vange osnovna karakteristika novog američkog lovca neće biti STELT već hiper manevarbilnost. Znači upravo ono što trenutno tvrde da nije bitno.
Novi avion će biti osposobljen da manevriše do 10G a sa razvojem nove tehnologije za opremu pilota i do 11G. Premda tvrde da neće biti u budućnosti borbe na maloj daljini taj novi avion će imati dva topa kalibra 30 mm sa laserski navođenom municijom itd itd. E sad ako Baba Vanga mene laže onda i ja lažem vas.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 04 Sep 2015 23:58
|
offline
- Leonardo

- Moderator u penziji
- Pridružio: 17 Maj 2007
- Poruke: 13846
|
Vodili su računa biroi kod Tajfuna, Rafala, F-22 i F-35 o sili uzgona. Problem kod F-35, a koji Tajfun očigledno nema, je čeoni otpor. U tom pogledu ovaj Kinez je sigurno za dva koplja ispred F-35. Manji potisak sad, pri čemu se planiraju motori od 10 tona do serijske proizvodnje (ukoliko je bude).
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 05 Sep 2015 00:00
|
offline
- ltcolonel

- Stručni saradnik foruma
- Nebojša Đokić
- vojni istoričar
- Pridružio: 03 Jun 2010
- Poruke: 4063
- Gde živiš: Novi Beograd
|
F-22 ima vrlo lošu aerodinamiku za dog fajt i zato je i dobio TVC. Bez njega bi i on bio leteća cigla. Međutim, pošto mu je aerodinamika loša on je dosta trom avion tj dosta sporo reaguje na komande.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 05 Sep 2015 00:05
|
offline
- Leonardo

- Moderator u penziji
- Pridružio: 17 Maj 2007
- Poruke: 13846
|
Napisano: 05 Sep 2015 0:02
ltcolonel ::Mean kineska i američka koncepcija (F-35) su samo na prvi pogled slične. Kineski avion ima krila sa mnogo većim uzgonom a i konstrukcija trupa je iskorišćena za povećanje uzgona. Naravno to je plaćeno povećanjem ERP-a koja je višestruko veća. Međutim, i Evropljani i Rusi i Kinezi smatraju da nema racionalne potrebe ići sa ERP-om ispod 0,5 m2 jer se ne dobija skoro ništa a mnogo se gubi u aerodinamici. Rađeno je mnogo simulaciji i u Evropi i kod Rusa (a verovatno i kod Kineza) i sve su pokazale da savremeni lovački avion ne sme da ima ERP iznad 3 m2 a poželjno je do 1 m2. Međutim, ispod toga se dobija vrlo malo a gubi se u aerodinamici (ispod 0,5 m2 se dramatično pogoršava aerodinamika) uz dramatično povećanje cene aviona. Inresentno je da po podacima koje sam dobio od Baba Vange osnovna karakteristika novog američkog lovca neće biti STELT već hiper manevarbilnost. Znači upravo ono što trenutno tvrde da nije bitno.
Novi avion će biti osposobljen da manevriše do 10G a sa razvojem nove tehnologije za opremu pilota i do 11G. Premda tvrde da neće biti u budućnosti borbe na maloj daljini taj novi avion će imati dva topa kalibra 30 mm sa laserski navođenom municijom itd itd. E sad ako Baba Vanga mene laže onda i ja lažem vas.
Mislim da F-35 ne bi imao značajno veći odraz da su mu krila veća. Dimezije istih je posledica drugih ograničenja. Prisetimo se Harijera i Jak-141.
Dopuna: 05 Sep 2015 0:05
ltcolonel ::F-22 ima vrlo lošu aerodinamiku za dog fajt i zato je i dobio TVC. Bez njega bi i on bio leteća cigla. Međutim, pošto mu je aerodinamika loša on je dosta trom avion tj dosta sporo reaguje na komande.
Slabo se sećam nečega što sam čitao, ali mi se čini da su kod F-22 prilikom dizajna nosa i dela iza kokpita pokušali pozitivno da utiču na aerodinamiku aviona. Kopirana su dostignuća kod Sovjeta na MiG-29 i Su-27. Da li ima veze sa time kako vazduh opstrujava oko trupa dalje ...
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 05 Sep 2015 00:08
|
offline
- ltcolonel

- Stručni saradnik foruma
- Nebojša Đokić
- vojni istoričar
- Pridružio: 03 Jun 2010
- Poruke: 4063
- Gde živiš: Novi Beograd
|
Napisano: 05 Sep 2015 0:06
Aerodinamika Tajfuna i Rafala nema nikakve veze sa F-22 i F-35. Kod prva dva aviona je aerodinamika odlično rešena i kad je reč o manevraskoj vazdušnoj borbi i u tom pogledu su neosporno vrh nevezano za to da li je Tajfun bolji ili lošiji od Su-30 kao dog fajter. Što se tiče dog fajta Tajfun, Rafal, F-15, Su-27/30/35 i Mig-29/35 su vrh. Verovatno ovde treba dodati i Gripena.
Dopuna: 05 Sep 2015 0:08
Nisam mislio da površinu krila kod F-35 nego na profil krila a to jeste bitno za STELT karakteristike. U načelu krila čiji profil ima veći uzgon imaju veću odraznu površinu i obratno.
|
|
|
|
|
|