offline
- Shone 89
- Ugledni građanin
- Pridružio: 05 Dec 2011
- Poruke: 384
|
Prenosim postove "Consultant" sa Forum.hr koji je ovde objasnio neke stvari oko J-15.
I
"Shenyang, u kojem radim zadnjih godina i koji je glavni za J-11B/J-15, surađuje sa Suhojem (bilo je tu puno natezanja zbog krađe dizajna, ali pristojna svota je ključna za pomirenje - iako smo službeno još u svađi), tako da postoji razmjena znanja i informacija s njima. Rusi su se odlučili na aerodinamičku stabilnost radi novih oružanih sustava koji uništavaju/onespospobljavaju avioniku, a nemaju baš toliko pilota da im je svejedno. Riječ je o logičnoj strateškoj odluci, ali koja se ipak ne objavljuje u glasilima.
Vrlo konkretno - J-15 i Su-30/33 su na oko skoro isti, ali razlike koje se mogu vidjeti čak i na fotkama su kardani i zakrilca, a ako uspiješ naći bolje fotke vidjeti ćeš da je i linija nosa drugačija i da je korijen krila na kojemu su kardani drugačiji. Stajni trap je također drugačiji (i zato je statičko središte ravnoteže pomaknuto nekih 70~80 cm), korišteni su različiti materijali, J-15 je nešto preko tonu lakši prazan, ima bolji algoritam upravljana kardanima (i općenito avioniku), ali Suhoj ima 3D vektorsko upravljanje, bolju aerodinamiku (koliko god to zvučalo nevjerojatno), tako da ima efikasniji uzgon od J-15, pa može više nositi. Trenutačni WS-10 ima više potiska, ali je AL-31 dinamičniji i troši manje goriva (zato Suhoj s više naoružanja i goriva lakše polijeće s nosača nego J-15). Suhoj je bolji u brzini uspona prvih 10~12 sekundi, ključnih za poljetanje s nosača, ali je J-15 kasnije znatno bolji. Zvuči smiješno, ali koliko su slični vizualno, toliko su različiti ispod kože da je skoro isto uspoređivati njih i npr. F-15 vs. Su-30 ili F-15 vs. J-15.
Trenažni Su-33 i J-15 imaju mogućnost isključivanja FBW kontrole (pa se kardani fiksiraju u optimalan položaj) - Suhoj izgubi superpokretljivost, ali i dalje leti glatko, a Shenyang je kao divlji jarac."
II
"Vjerojatno misliš na prvu/drugu i treću poziciju.
Treća pozicija (cca. 210 m staze) u biti i nije namijenjena za J-15, već za veće kante poput Y-8 ili H-6. S treće pozicije J-15 nema nikakvih problema i tu je od prvih primjeraka testno išao i pretovaren na 34,5 tona. Ako bi se stalno koristila, strahovito se smanjuje operativni prostor, a vrijeme između dva lansiranja se povećava 4-5 puta.
Prvo i druga pozicija (koje i jesu namijenjene za glavni zrakoplov) su problematične (ne pozicije nego sam J-15), jer tu je operativna masa cca. 26 tona bez frontalnog vjetra – dakle, polijeće ili praktično "nenaoružan" ili s puno manje goriva. Tako da na tih ~100 metara jedva postiže donju granicu poletne brzine. Standardno je polijetanje pri brzini plovidbe 25 čvorova i već samo to diže poletnu težinu za skoro 2 tone. Ovo se odnosi na jedinice 551, 553, 554, 556-558 (H1). Dvije jedinice, 552 i 555 su inicijalno imale AL-31 motore.
Dio uzroka problema je što su testiranja rađena na betonskom "Liaoningu", koji je sagrađen na dijelu stalnih vjetrova, kako bi se simulirala najčešća situacija na moru. Drugi dio je što je u Gobeu rijeđi zrak koji stvara manji otpor samom zrakoplovu, ali i manje guši motor. Treći (i najveći!) problem je bila brzina postizanja poletnog potiska – AL-31 to dostiže u 3 s, a WS-10 je trebao 16 s, s time da je nakon 3 s bio na 80% potrebnog potiska, a čak 13 s mu je trebao za ostatak – predugo i preveliko opterećenje za stajni trap, lansirne kočnice, "propuh na palubi", itd..
Dio toga je riješen novom podverzijom WS-10 (bolja mlaznica i kompresijska komora su dodale 4 kN, ali je postizanje potiska skraćeno na 5 s), pa su jedinice 559-566 (H2) gornje brojke digle za 2,5 tone.
Daljnje poboljšanje je došlo prije dva mjeseca na jedinicama 567 i 568 (H3), koje imaju nova krila (T-10 kupljen od Ukrajine je imao profil standardnog Su-27 i previše su se držali toga) i koje su konačno digle poletnu masu iznad 30 tona. Bez vjetra idu bez problema natovareni na 31 tonu.
Zadnja tri komada 569-571 (H4) su tek "ono pravo" (isporučeni su prije 20 dana) – dobili su motore s drugim setom poboljšanja (glavna osovina je titanijski monoblok, lopatice su znatno kvalitetnije i stvaraju manje unutarnjih turbulencija, više je injektora manjeg promjera, završna obrada mlaznica je poboljšana tako da su smanjene obodne turbulencije samog mlaza i još detalja), unaprijeđen je algoritam FBW kontrola, profil krila je dodatno poboljšan (ne rade Kinezi super-računala zbog vremenske prognoze). Ove zadnje tri jedinice su jedine koje bez problema polijeću sa zahtijevanih 33 tone.
Maksimalni potisak WS-10 varira ovisno o podverziji – od 76 kN prvih verzija, pa 82 kN međuverzija, do 89 kN sadašnje serijske verzije. Jedinice 559-568 imaju drugu međuverziju na 93 kN. Jedinice 569-571 imaju pristojnih 96 kN "na suho", a s forsažom ga diže na odličnih 158 kN. Mlaznice su takve da je presjek mlaza cca. 12% manji nego kod sadašnjeg serijskog, a također i znatno brže postiže maksimalni pritisak (tj. dobila se dinamičnost koju sam spomenuo kod AL-31) – nakon 3 s ostvaruje 115% potrebnog poletnog potiska. Dakle, ako usprediš prvi serijski WS-10 (iz 2006.) po karakteristikama sa zadnjim, doduše pojedinačnim primjercima, vidiš da je to praktično drugi motor. Sa 20 kN više potiska jedinice 569-571 imaju ~300 km veći dolet nego isto opterećeni J-11B prve generacije s punim tankom.
Verzija motora na ove zadnje tri jedinice je najizgledniji kandidat za novi serijski model, a razlike u odnosu na sadašnji serijski WS-10 su zbilja brojne: preciznija obrada svih dijelova, monoblok glavna osovina, drugačiji injektori, drugačija mlaznica, kompresijska komora je skraćena, a produžena za sagorijevanje. Izvana motori izgledaju skoro identično, ali je jako puno i malih promjena, i tehničkih i tehnoloških, koje daju sinergijski efekat i puno bolji motor u cjelini.
Da ne bude sve idealno, ti zadnji motori su izrađeni na novim strojevima, praktično ručno, i uz sve što nudi "3D printanje" i zato su u rangu najboljih, ali kapaciteti za serijsku proizvodnju trenutačno ne postoje. Tako da je 6 motora na tim zadnjim jedinicama produkt vrhunskog majstorstva i inžinjerstva, ali ne i serijske proizvodnje.
Trenutačno se grade novi strojevi i alati, ali i školuju ljudi kako bi se postigla i održavala kvaliteta. Nulta serija takvih motora se očekuje tek 2015./2016.
Također, iako se već određeno vrijeme nešto prtlja s vektorskim mlaznicama (ide se na 3D, kao i Rusi), tu smo još nekih 4-5 godina do upotrebljivog motora na testiranju i 7-10 na serijskom zrakoplovu.
Pošto sam nabrojao proizvedene jedinice (551-571) i neke od ključnih razlika među njima, da nedvosmisleno napišem i da su to sve prototipovi. Serijski J-15 još ne postoji. Jedinice 551-566 će gotovo sigurno završiti u sklopu zrakoplovstva jer ih se ne isplati konvertirati na H4 verziju, a kao "kopneni" su po svemu bolji od J-11B. Jedinice 567-571 će iscijediti na testiranjima do početka prave serijske proizvodnje.
Dvosjedna verzija se osim trenažne, planira i kao izviđačka.
Kad sam već otišao OT, da onda spomenem i što me netko pitao, u vezi navodnog J-16 tj. "silent flankera". Taj projekt ne postoji. Netko je uslikao jednu od testnih modifikacija J-11B i u glavama forumaških zaljubljenika se rodio J-16/silent flanker."
III
"Daljnja pozicija je namijenjena tromijim zrakoplovima za nadzor i podršku (bila je ideja korištenja Y-8 u AEW/AWACS inačicama). Iskreno, iako je na testu uspio poletjeti s betonske piste uz pomoć booster raketa, ne vjerujem da će to hodati bez novog zrakoplova - Y-8 nije sposoban sletati na nosač. H-6 je trenutačna razvojna oznaka budućeg protubrodskog/protupodmorničkog zrakoplova i nema veze s bombarderom iste oznake (Kinezi se ne zamaraju s preklapanjem oznaka produkcijskih modela, prototipova, podverzija - a analitičare to izluđuje).
Zadnje modifikacije WS-10 su gabaritno iste kao i serijski modeli, tako da bez problema idu u J-15. Projekt WS-15 je od početka razvijan kao top model motora - i još je uvijek u fazi ispitivanja prototipova, ali je WS-10 u eksploataciji i iskustvo je pokazalo gdje se sve može dobiti poboljšanja - zadnjih godinu i pol je donijelo ključne promjene na tom motoru koje su jako iznenadile u pozitivnom smislu. To je doduše dovelo i do podizanja letvice za WS-15 na potisak 130 kN/200 kN.
Gobi pustinja je jedno od mjesta gdje se zbog konfiguracije terena puno toga može sakriti, a nema ni ljudi ni prometnica da bi mogao točno vidjeti o čemu je riječ. I tamo se nalazi model piste koji glumi Liaoning. Kina je ipak "malo" veća od Hrvatske i ima dosta vojnih područja na kojima se vrše testiranja daleko od očiju javnosti.
Wuhan služi školovanju i krov se rijetko koristi za poljetanje/slijetanje. "
IV
"Samo ću napisati - Kinezi su majstori da ti pred nosom grade nešto ogromno, a da to ne vidiš. Kako je osnova za oba nosač nikad realizirani sovjetski Ulyanovsk, a taj je trebao nositi 44-45 lovaca veličine Su-30, onda možeš računati da ni J-15 neće stati manje od toga.
Iako J-15 je prvenstveno namijenjen nosaču, mornarica ima namjeru obučavati pilote i prije toga. A za poleti-sleti trening Liaoning sasvim dobro služi - prošli su mjesec odradili (do 25.02) ~450 poljetanja i slijetanja. Nekome to može izgledati kao razbacivanje, pa čak i forsiranje, ali nema drugog načina za steći iskustvo neko praksom. Po dnevnicima letenja, očito je da rade na stvaranju vrhunskih posada."
|
