Protivtenkovski top T-12 (2A19) - početak koncepta glatkocijevne artiljerije

• 3Ovo se svidja korisnicima: amir3045, voja64, _commandos_
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Obturator bi trebao biti dihtung , u ovom slučaju je to bakreni prsten širok desetak mm i debeo oko 5 mm koji se napreša na tri segmenta Sabota - klipa. Mi smo to radili na standardnoj preši za nabijanje naprešavanje bakrenog prstena na granate. Kako su dimenzije i tolerncije izrade jako stroge to se segmenti stisnu uz tijelo projektila toliko jako da tu nema klimanja ni rotacije. Znači ako je cijev žlijebljena onda se i sabot i projketil vrte zajedno u cijevi , a ako je glatka onda se nakon početne deformacija bakrenog prstena sve relativno lako kreče kroz cijev , bez rotacije .

Taj bakreni prsten treba izdržati tlak od barem 150 bara , a da se ne pomakne u cijevi. Tek kad se sav barut upali onda je tlak dovoljno velik da ga još sabije i deformira na konusnom prijelazu cijevi topa , malo se on produži , razvuče uzduž jer se volumen ne može izgubiti.

I meni se ćini da na nekim ranijim modelima podkalibarnih nije bilo te rotacije i da je ona uvedena samo radi povećanja preciznosti.

Inače je to dosta dobar štos ispred sabota je zrak na jednom baru , a iza je 3000 bara to je lijepi raketni motor koji daje rotaciju projektilu , to što malo koći jer puše u suprotnu stranu nema veze.

Inače na putanji i krilca daju rotaciju , napadna ivica je koso srezana .


malo sam se igrao bojama , ovako bi to moglo izgledati kad je Sabot na ustima cijevi , bakreni prsten je vani pritisak u cijevi je u tom trenutku reda veličine 300-500 bara i on nastoji raširiti sektore sabota, neka rezultirajuća sila bi mogla biti u pravcu R , a okretište je u točki O .Bakar puca i ovi se zarotiraju i razmiču , ali ne smiju zapeti za krilca .

Mogu si misliti koliko su puta zapeli , dok nisu sve skontali . Još je ova gasna kočnica mila majka isti je promjer kao cijev , i izbušene su radijalno rupe u njoj , ali ona gasna kočnica sa BS 3 to mi stvarno nije jasno kako ne zapne nešto za nju.

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

raketaš ::Pa kad pogledamo koji se industrijski potencijal zapada upro na zadnje noge samo da bi bili bolji za koji centimetar od rusa nije ni čudo , rusi su tu ostali totalno sami , a hrpa njihovih prebjega je u Izraelu , a da ne govorimo da su o svemu tome znali ponešto i Česi i Poljaci i istočni švabe Ukrajinci i sad svi oni pušu u iste Američke gajde,

Ali mislim da su u svemu tome najznačajniju ulogu odigrale laseerski vođene rakete koje su razvijene za top 125 i ostalu familiju glatko cijevnih oruđa , sa 5-6 takvih u svom BK svako rusko oruđe može držati na distanci od 5 km svaki zapadni tenk .

Mislim da je i ruska doktrina razvoja tenkovske i PT municije drukčija. Dok je zapad ulagao u kinetičke penetratore, Rusi su intenzivnije razvijali hemijske.

Tako američka M830 iz polovine osamdesetih buši 600mm RHA, dok sovjetska BK29 iz tog perioda uredno buši 700mm. Savremene ruske sa trostrukom glavom buše metar RHA.

S druge strane Amerikanci su svoje novje kumulativke opremili blizinskim upaljačima M830A1 HEAT-MP a konstruisali su ih kao potkalibarke sa namjerom dejstva protiv helikoptera.

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

@raketaš
Apsolutno se slažem, te prve nisu nikako mogle rotirati, odnosno preciznije, nikako nisu mogle dobiti rotaciju u cijevi.
Malo sam razočaran u pisanja službenih rukovodstava službe, od strane ministarstva obrane !!! a toliko copy-paste rečenica. Ove su sigurno ostale od nekog topa sa žljebljenom cijevi.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

EOD ::Sovjeti oslanjanje zaptivača u dvije zone počinju sa BM39 Anker, ali ne znam koliko je ovo zrno bilo operativno.




On je za top 125mm 2A66 za elsperimentalni tenk Objekt 187. Nisam siguran da li se moze koristiti u 2A46. Konstrukcija je identicna BM-32, ali je nesto duzi.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Sličniji je BM46 jer BM32 je konstrukcija koja se u cijevi oslanja stabilizatorom a ne sabotom u dvije zone.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Dužina oslanjanja ( vođenja ) kod projeketila je dosta važna od nekog minimalno prihvatljivog odnosa promjera i dužine vođenja koji je definiran sa dva promjera , pa do 5 promjera .

Rusi su očito dugo tapkali u mjestu ili nisu imali potrebe tražiti rješenja u dugačkim sabotima . Naime ako su krila nadkalibarna do promjera 100 mm ili 125 ovisno od topa otpor kretanja se može smanjiti i smanjivanjem broja krila na tri minimalno , a ako je otpor i tada prevelik onda se krilca rade tanka i uska kao tri štapića za sladoled .

Vidimo da su ruje igrali igru sa brojem krilaca kod kumulativki i kod podkalibarnih , dakle mislim da tu nije problem sa otporom krilaca , već je do smanjivanja promjera krilaca i povećavanja dužine vođenja došlo zbog povećanja dužine sabota .

A sabot se morao produžiti jer se moralo povećati broj zubi koji prenose silu , i to iz dva razloga uvođenjem čistih volframskih ili uranskih penentratora dovelo je do toga da se radi sa materijalima izuzetno otpornim na tlak , ali jako loših osobina na vlak i smicanje .

Zato od prve Izraelske pune folframske strukture pa na dalje zapad ima puno sitnih malih zubića i sabot koji skoro cijelom dužinom gura ispred sebe penentrator.

Kod prvih podkalibarnih projketila je izrazito vlačno opterećenje u repu stabilizatora , napisao sam ranije koliko je to tona ali nisam napisao da je to na rubu pameti , da jednostavno takvi čelici tada nisu postojali i trebalo ih je razviti .

Negdje u tekstu kod rusa piše da su tada ( šezdesetih godina ) za izradu tijela podkalibarnih projektila koristili martenzitno starene čelike , i to su počeci uporabe Maraging steel materijala u vojne svrhe.

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Drugi problem je bio materijal za izradu Sabota ruje su koristili Maraging i za sabot, mali kratki otkivak težak cca kilogram nije puno koštao, a dalo se jako, lijepo organizirati izradu dijelova od dva istorodna materijala .

Prelaskom na lake aluminijske legure za sabot nastao je dar mar u strukturi , to su legure sa niskim modulom elastilćnosti i velikom toplinskom dilatacijom.

Treba tu kod uspopredbe biti jako oprezan , kod kojih se temperatura dozvoljava korištenje te municije , kod ruja se zna sve što je ispod minus trideset dobro je došlo , a kod zapada ja baš i nisam tako siguran , često puta je pisalo u prospektima jedno , a na sharpiu ( udarna žilavost na minusu ) smo dobijali drugo .

• 1Ovo se svidja korisniku: EOD
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

EOD ::Sličniji je BM46 jer BM32 je konstrukcija koja se u cijevi oslanja stabilizatorom a ne sabotom u dvije zone.

Mislim na sam probojac.
BM-46 uma probojac sa posebnom probojnom kapom (isto od OU), BM-32 i 39 su celi "iz komada" (osim Al balisticke kape).

• 2Ovo se svidja korisnicima: voja64, raketaš
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Malo smo utekli od T-12, ali tema vrlo interesantna. Zato kad već rastavljamo podkalibarne, pregled od strane Rusa korištenih materijala.



''Korpus'', to je jasno - tijelo zrna, ''dempfer'' - to je onaj što bi rekli nakalemljeni komad na vrh korpusa koji se zatim prekriva sa balističkom kapom, a ''serdečnik'' je jezgro u korpusu.
ВН-8, ВНЖ-90 ...legure volframa i nikla
УЦН...legura urana, cinka i nikla

Ostalo su legirani čelici (Х-krom, Н-nikl, М-molibden, Г-mangan, С-siliciji, Ф-vanadiji, А-oznaka povišene kvalitete, a broj označava postotak ugljika - 1/100 naravno).
Stabilizator rade iz čelika 40ХФА, a klipove isto iz 40ХФА ili 35Х3НМ. U svakom slučaju srodna grupa materijala.

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Pukovniče možda da dodaš u naslovu jednu- dvije riječi ........ i njegovi nasljednici ... i svi glatkocijevni

T12 je bio prvi , ali je vrlo brzo došlo do evolucije do kalibra 125 , pa je on pao u zaborav , a onda se stalo i stoji skoro pola stoljeća na kalibru 125 , a već se trideset godina šuška o kalibru 140 mm.

Kad govorimo o wolframskom ili uranskom penetratoru i tim legurama sa cinkom ili niklom , nisu to legure u pravom smislu kao čelik sa niklom i kromom , nije to zakuhano u indukcionom loncu pa odliveno i kasnije prekovano. u šipku.

Te " legure" se rade iz mješavine praha wolframa i nikla izostatskim prešanjem, i kasnijim pečenjem odnosno sinteriranjem , tako da je čestica wolframa obavijena rastopljenim niklom . Kad je cink u pitanju onda se on naknadno implatira u volframsku spužvu . [Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Drug pukovnik ::...
''dempfer'' - to je onaj što bi rekli nakalemljeni komad na vrh korpusa koji se zatim prekriva sa balističkom kapom,

Ovdasnji termin je probojna kapa.