Protivtenkovski top T-12 (2A19) - početak koncepta glatkocijevne artiljerije

• 2Ovo se svidja korisnicima: voja64, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Upaljač kumulativke, oznaka GPV-2.
Za početak samo šeme...

• 2Ovo se svidja korisnicima: voja64, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

raketaš ::...Sve je počelo sa ovim prvim da kažemo primitivnim kumulativkama..

Inace, iako se cesto vode kao prve topovke kumulativne granate, nisu, druge su.
Prve napravljene topovske kumulativke koje su radile su bile francuske za modernizovani PT top 75mm TAZ Mle.39 (cevka od 75mm 1897 na trokrakom lafetu - pozdrav D-30 ), razvijane 1939-40, naruceno oko 100 000 komada, ali zbog pada Francuske proizvodnja nije pocela.

Nemci su dizajn iste iskoristili za svoju prvu topovsku kumulativnu granatu - skroz levo na crtezu gore.
Jos jedna stvar koju su iskopirali je PT top Larsen (danski dizajn, ali su ga francuzi usvojili u naoruzanje 1940, opet nije krenula masovna proizvodnja) koji je postao 2.8cm sPzB 41...

• 3Ovo se svidja korisnicima: RJ, voja64, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Na trenutak se moramo vratiti na te stare njemačke kumulativke odnosno na njihov upaljač AZ 38


Barem da vidimo što na njemu nije bilo dobro. Po definiciji on spada u neosigurane upaljače . Taj pojam neosiguran ne znači da je on nesiguran , već znači da u nekim specifičnim situacijama može doći do eksplozije kumulativke prije no što treba.

Ta neosiguranost se ispoljava u tome što se udarna igla i duplex kapisla gledaju okom u oko , a isto tako se gladaju kapisla i detonator na dnu granate . Igla se ne može zabiti u kapislu jer joj ne daju centrifugalni segmenti da priđe. ali se ona i ne mora zabiti u inicijalni dio duplex kapisle, a da bi stvar grunula , dovoljno da je granata u požaru ili da neki vrlo jaki udarac izazove drobljenje i samopaljenje kapisle i to onda izazove eksploziju granate .

U situaciji kad je granata u cijevi i dođe do opaljenja baruta , uslijed inercione sile udarna igla krene prema dolje i pritisne centrifugalne segmente . Tu sad nastaje jedna igra između aksijalne sile i centrifugalne sile i sile opruga koje skupljaju segmente . Ispočetka je centrifugalna sila mala, a aksijalna sila velika , kako se granata približava ustima cijevi aksijalna sila pada a centrifugalna raste , a najveća je na kraju cijevi. Tek kad prestane ubrzanje projektila na kraju cijevi i aksijalna sila popusti i centrifugalni sektori se razmaknu te je moguć sraz igle i kapisle .

Kod udara u cilj drveni klip udara u iglu dolazi do iniciranja kapisle i njene metalne krhotine zajedno sa vrelim plinovima brzinom od par kilometara u sekundi lete na sve strane , ali i usmjereno kroz cijev unatrag do detonatora , dalje je manje više sve jasno.

To natezanje između aksijalne sile i centrifugalne sile je dosta dvojbeno , u vrijeme kad je nastao taj upaljač to rješenje se smatralo prihvatljivim, a i broj detonacija granata u cijevi topa odnosno na ustima topa je bio u granicama prihvatljivog rizika po posadu topa.

Osim tog tada uobičajenog rizika, Rusima se nije svidjelo ni to da taj drveni klin treba preći neki put pa onda pritisnuti kapislu dok ona kresne sve je to upaljač činilo sporim , a posebno im se nije sviđalo to što upaljač nije reagirao na kosi udar .

Ali su taj princip zadržali na milionima komada upaljača GPV- 2 koji je bio osnovni kumulativni upaljač na topu T12 , na tenkovskim topovima D-10, 100mm i U-5TS 115 mm , haubici D-30 i topu BS-3 , a preko nas se to proširilo i na kalibar 90 mm pa na niže preko kalibra 85 mm , a viđao sam isti upaljač i na kalibru 76 mm , trajalo je to sve do pojave tupoglavih kumulativki i sasvim drukčije koncipiranog upaljača.

• 5Ovo se svidja korisnicima: RJ, Drug pukovnik, voja64, MB120mm, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

U maniri svog uzora ruje su ostavili detonator u upaljaču i detonataor na dnu komulativnog punjenja da se gledaju .

Sjećam se diskusija sa Prof Kršićem , koji je pola života proveo baveći se sigurnošću upaljača, na temu da li je to osiguran ili neosuiguran tip , sada nakon što imamo informaciju da je grunuo amerima u cijevi i pobio posadu tenka u Aberdenu jasno je da spada u grupu neosiguranih , da ne kažem nesigurnih upaljaća . http://www.dtic.mil/dtic/tr/fulltext/u2/a532258.pdf




Rekoh kod švaba je za okidanje donjeg detonatora koristen mlaz plinova i krhotina i najvjerojatnije da je u donjem detonatoru bila sprešana naka mješavina inicijalnog i brizantnog eksploziva , znači do pripale i detonacije je dolazilo kemijskom reakcijom .

Nasuprot tome ruje su napravili tako da za pokretanje donjeg detonatora ne treba neka kemija već fizika , udarni val odnosno vrlo brz projektil koji nastane preformiranje male polukuglaste kapice na dnu gornjeg detonatora (žuto ofarbani centralni dio upaljača sa malim "kumulativnim" punjenjem )

Po tome kako smo mi tada tumačili stvari taj donji detonator ne bi mogao eksplodirati u slučaju vatre ili jakog udarca sa strane , osim kad ga brzinom od 7 km / s udari komad metala odnosno udarni val koji dođe s prednje strane.

Ostalo je sve napravljeno u maniri zapadne sigurne škole upaljača , elektro detonator ( crveno ofarbani valjčić ) je u nosaču kapisle pomaknut u stranu i da bi se detonirala njegova kapisla treba strujni impuls , a tog impulsa nema jer u tom položaju imamo kratko spojene kontakte piezo elementa , a i kontakti elektrodetonatora su kratko spojeni.

Stvar je mrtva sve dok se uslijed akceleracije plavi valjčić ne pomakne, sabije oprugu, pritom ispadne kuglica i oslobodi nosač kapisle , ali on se ne može pomaknuti dok ne prestane akceleracija i kontaktor sa desne strane ne oslobodi kuglicu .

Rusi navode da je upaljač armiran , da kažemo bojev , na 3 do 30 metra od usta cijevi , ja sam sklon mišljenju da je to i ispod 3 m , al nek im bude.

Najzanimljiviji sklop je nosač piezo elementa i nakovanj, u komadu prešane plastike je smješten karamički valjčić promjera cca 10 mm dužine cca 10 mm , on je tu slobodno smješten . Kod ispucavanja on sam od sebe od svoje težine stvara dovoljan impuls da okine kapislu , ali rekosmo sve je kratko spojeno .

Nakon izletavanja projektila iz cijevi bilo kakav nagli pomak , usporenje, udarac s boka , pogotovo udarac s čela dovodi do toga da nakovanj udara u piezo keramiku i nastane iskra . Isto izaziva i udarac sa strane , nakovanj se pomjera po kosini i udara u keramiku , isto se događa i kod udara u snijeg ili blato s tim što sad slobodno stojeća keramika uslijed usporenja naletava na nakovanji.

Prednja kapica i trakica su tu zlu netrebalo , više da splaše vojsku , kako bi rukovali pažljivije sa tim dijelom projektila.

Na testiranju, kod prijema , iz serije se uzme par komada i stavi u maketu projektila i pusti nosom prema dolje kroz cijev sa visine od 12 metara na čeličnu kaljenu ploču- nakovanj. Naravno da ne smije ni jedna kapisla eksplodirati .

Posebno je rigorozan test za prijem detonatora , u vatri ne smije ni jedan detonirati , a najsuroviji je test sa batom. Na dugačkoj motki od trešnjevog drveta ( ima norma od kakve trešnje koliko godova na centimetar itd ) se montira kapsula , čelična kaljena i u nju se ušarafa detonator . Na motku su montirani utezi , tako napravljeni da se mogu mijenjati . Kad se motku pusti ona poput čekića točno definiraniom brzinom i silom udara u nakovanj i izaziva posredno udarac na kapsulu i detonator u njoj ekvivalentan ubrzanju od 60000 g . Normom je propisno da na primjer na 20000 g ne smije detonirati ni jedan detonator , a da na na 30000g moraju barem neki , a na 40000 g moraju svi.

Ove sam brojeve postavio odokativno , ali su tu negdje te vrijednosti, a ta motka izgleda slično ovome
https://www.youtube.com/watch?v=soJjl6l3zP8

• 3Ovo se svidja korisnicima: voja64, raketaš, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Napisano: 27 Feb 2017 17:30

Vizualni prikaz ta tri položaja upaljača




Dopuna: 27 Feb 2017 17:55

Usput i upaljač V-15 za tupoglavu kumulativku, ali ne bih se upuštao u pojašnjavanja, prepuštam to u svakom pogledu stručnijem od mene. Mogao bih prepričati (prevesti) napisano u literaturi, ali ovako kako to raketaš prezentira je puno originalnije.

• 3Ovo se svidja korisnicima: voja64, raketaš, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Slike sa ispaljivanja ''počasne paljbe''. Čaure 4G5 kalibra 122mm od haubice D-30 !
Zaista svestrana cevka, od 85mm razgulito na 100mm, još da se malo potokari i eto neke slabašne 122-ce
Inače dimenzije danca iste.

• 2Ovo se svidja korisnicima: voja64, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Upaljač od tupoglavke ... tipično rusko okretanje stvari naglavačke , gdi bi oni sad razvijali neke nove tehnologije kad već sve elemente imaju u proizvodnji , i majstore i strojeve i kontrolnike i ispitne uređaje, samo treba kao lego kocke sve presložiti .

Često puta se divim maštovitosti Ruskih konstruktora , koliko duha , znanja i inventivnosti unesu u konstrukciju.

Ono što je bitno u ovom slučaju , piezo elemenat je ostao u glavi i on preko vanjske košuljice , preko mase, prenosi jedan pol napona , a preko unutrašnje košuljice od tankog Al lima, ili bakra prenosi drugi pol i preko kumulativnog lijevka do kontakata na upaljaču . Bitno je da kod montaže svega toga bude zrak apsolutno suh kako se kasnije na minus trideset ne bi vlaga iz unutranjosti košuljice ne bi skupila kao inje i zeznula provodljivost.

Mi smo imali slična rješenja na bojevim glavama kod Ose, Zolje i one raketizirane mine za bestrzajac , i kad se vodi računa o vlazi sve radi besprekorno, naravno i uz kvalitetne teflonske distancere , ipak se tu radi o naponima preko 20000 volti, i iskre pršte na sve strane.

Upljać je po definiciji u kategoriji osiguranih , jer je pirotehnički lanac prekinut, elektro kapisla je isto kao u GPV 2 kratko spojena sve dok projektil ne izleti van cijevi, i pomaknuta u stranu tako da ako ona i grune kod ispaljivanja nema prijenosa detonacije na detonator i kumulativno punjenje.

Upaljač se armira na ustima cijevi ovisno koliko mili sekundi treba da se nosač kapisle pomakne u centar .

Tu se donekle razlikuju NATO standardi , kojih smo se mi nastojali držati i ruski standaradi čije smo licence imali i morali poštivati. Rusi su smatrali da sva tenkovska municija može biti bojeva već na ustima cijevi jer je posada zaštićena u slučaju da granta grune čim napusti cijev , slično su rezonirali i kod artiljerijske municije , računajući da ako granata i grune na ustima cijevi sva parčad leti naprijed , ko da se puca iz sačmarice, što baš i nije potpuno ispravna teza.

NATO standard je predviđao da granata može grunuti , ali tako da bude dovoljno daleko da njena parćad ne pobije posadu oruđa.

Da bi to ostvarili konkretno kod ovog upaljača trebalo bi malo zadržati pomak nosača kapisle ka centru , ima tu dosta trikova... sa nekim zračnim prigušivaćima , tako da klipić gura zrak kroz neku malu diznu , bilo je rijšenja sa cik cak mehanizmima gdi bi neka opruga gurala klipić a on se po kanalima gibao lijevo desno i tako usporio kretanje , rusi su vrlo često radili sa nekim malim pirotehničkim usporačima , koji izgore ispod desetinke sekunde , i otvore prolaz nosaču kapisle.

Što više kompikacije to su veće šanse da nešto zaglavi , ovo na slici je neki minimum što zadovoljava i radi pouzdano.

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Dok smo još na ''zrnevlju''...u ruskoj originalnoj literaturi za razliku od naše za kumulativno zrno BK-3 navode kumulativno-parčadno-obilježavajuće zrno.
Tupoglava BK-16...čista kumulativno-obilježavajuća.

Kako su to zamislili i izveli da bude i kumulativna i rasprskavajuća ?

• 2Ovo se svidja korisnicima: Gargantua, voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Stara košuljica je rađena klasičnom tehnikom iz granatnog čelika . kovanjem na toplo i naknadnom toplinskom obradom tako da je kod eksplozije na tenku mogla napraviti i malo nereda oko sebe.

Ova tupoglava je mislim urađena od lakih legura , a tu onda nema ni mase ni oštrih bridova šplitera , samo bakreni klin koji probija oklop.

Dosta sam tanak sa informacijama o tim novim ruskim projektilima , mi smo dijelove za kumulativnu i podkalibarnu 125 radili po staroverskom principu iz čelika , dok je zapad u to vrijeme već furao lake legure.


Evo jedne friške fotke iz Pretisa reko bi čovjek hrpa željeza na stolu , a ono bogatstvo , a doći do tog bogatstva .. mama miaaaaaaa godine i godine istraživanja dok se sve skontalo

• 2Ovo se svidja korisnicima: Gargantua, voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Kad je u pitanju top T12 onda je u tom području podkalibarnih projketila pravo šarenilo , i teško se u tome snaći , netko reče da su uvijek išle dvije varijante jedna za elitu i druga za šenluk širokih narodnih masa.

Jednom sam prilikom čuo onako usput ruski komentar na prigovor naših generala oko količina municije koja je isporučena po tenku T 72 samo 5 komada podkalibarnih po tenku , znači da je na nivou JNA tada moglo biti recimo 1500 komada podkalibarnih ... Rusi su odgovorili... to vam je dovoljno za početak , ako vas NATO napadne , naravno da su generali prešutili nastavak pitanja , a nas pritisli da ispetljamo nešto sa tim podkalibarnim .

Ova na slici iz Pretisa bi trebala biti ova rastepena na slici


Odnosno ova sa kotama




Nemam baš neku dobru skicu za kalibar 100 mm ali onaj tko radi stotku radi bez problema i ostale kalibre u okvirima te tehnologije . Nama stotka nije bila zanimljiva jer se pojavom kalibra 125 bitno sve promijenilo u odnosu snaga top prema oklopu.