offline
- Kaplar

- Super građanin
- Pridružio: 01 Nov 2013
- Poruke: 1233
|
Poštovanje svima.
Tražio sam srpski forum, koji ima najviše priče o ovom avionu, pa sam se i ovde, posle svih prethodnih 228 iščitanih stranica, prijavio. Usput sam više puta prečitao Vikipedijinu stranicu o ovom avionu, na ruskom jeziku, ali i sajtove paralaj, MiG, NIIP Tihomirov, ali i interesantnu manju raspravu na Krstarici. Usput sam više puta razgovarao o tehnici sa ruskim inženjerima i želeo sam da se priključim ovoj raspravi.
Odmah da izbacim par rečenica o samom radaru i detekciji. Verujem da je mnogima jasan princip rada AFAR / PFAR radara, te kako i na koji način vrše skeniranje terena i vazduha, ali i koje su sposobnosti procesora potrebne kako bi se izvršio adekvatan prihvat podataka. Zašto se kod MiG-a 31 i dalje išlo sa PFAR radarom? Zbog hlađenja. Pre svega, ovaj radar u decimetarskom režimu, da bi obavio hvatanje stelt ciljeva na daljinu, mora preći na vršnu snagu (po raspravi na forumu paralaj, kod IRBIS-a, to je oko 20kW), a za to je potreban dobar sistem hlađenja. Pošto je MiG-31 avion, koji leti bez problema na 2,35mah (po nekim navodima čista laž je bazni potisak od 93kN i forsažni od 165kN, a li o tome ću pisati, šta sam čuo, malo kasnije), njegov nos se ugreje. AFAR radari imaju jednak broj predajno-prijemnih elemenata, ali njihovo hlađenje je kompleksno. Kod PFAR radara imamo oko 10-ak emitera (ranije je navodno bilo četiri, ali možda kod ŽUK radara) i manje kompleksan sistem rashlađivanja, koji stoga može biti lakše unapređivan i ojačavan. Emitujuća frekvencija (fazna modulacija, kako je rusi navode) se kod AFAR-a može menjati tek po jednom celom prolazu emitovanja svih ćelija u nizu. Kod PFAR-a, to se može brže i lakše izmeniti i letilica je još manje uhvatljiva. Direktor fabrike Tihomirov je izjavio da se rusi trenutno nalaze na nekih 5-6 godina ispred zapada po radarskoj tehnici i da je po njima jedino razlika u broju emitera, stvarna razlika između AFAR i PFAR i da oni još uvek velilčaju PFAR i njegove sposobnosti. Stoga, u "antistelt" skeniranju imamo vršnu snagu emitera i prolaz koz premaz i saćastu strukturu stelta, kao vrućim nožem kroz margarin. Da ne kažem da se upravo premaz prošiša povećanom snagom emitovanja, a saće se proseče zrakom iz decimetarskog opsega.
Dalje, kako sam čuo i kako zaključujem: MiG-31 normalno leti na preko 20km nadmorske visine i stoga svaku letilicu osmatra odozgo. Šta to znači? Jasno vam je da se stelt pravi da čeono i odozdo bude nevidljiv na radarima milimetarskog i centimetarskog opsega (savremeni radari). Odozgo još da je nevidljiv - e to malo teže. Dakle, otuda tvrdnja da je MiG-31 dobar protivnik steltovima.
Kako sam na ruskim sajtovima čitao o raketama, raketa R-37 ne prebacuje brzinu od 5mah, ali ona može da obara ciljeve, koji manevrišu do 6g. Raketa R-37M, koju navodno ove godine dobijaju MiG-ovi ima brzinu leta od preko 6mah i napada bez problema ciljeve, koji manevrišu do 8G (po ruskim navodima, F-22 i F-16 mogu da izmanevrišu do 8g, ali ne mogu jako dugo ostati u tom manevru). Dakle u pitanju su rakete, koje u završnici leta manevrišu sa minimum 30g, a maksimum 50g.
Ono što sam čuo još davno je da rusi sami tvrde da R-77 može da obara AIM-120C i D, kada se ona uputi prema avionu, jer u završnici leta može da napravi i do 70g (ciljevi, koji manevrišu sa 12g - bespilotne letilice), te stoga je daleko agilnija i brža od AIM-120 familije raketa.
Eto, malo sam za početak napisao ono što sam našao od najbližih podataka za ovaj avion i njegove najnovije rakete. O konstrukciji, g-opterećenjima, koje ovaj avion, po inženjerskim navodima zaista može da istrpi, kao i o motorima i termičkoj obradi lopatica i dobijanja legura čelika, ali i o titanijumu ću pisati malo kasnije. Dosta toga sam nahvatao u ovih nekoliko godina i veoma sam bio zainteresovan kako za stelt, tako i za antistelt letilice današnjice.
|