Borbeni avioni kolekcija (časopis i model)

1876

Borbeni avioni kolekcija (časopis i model)

offline
  • Pridružio: 31 Mar 2013
  • Poruke: 1

Novitet u mojoj kolekciji J-15 leteca ajkula kineskog mornaričkog vazduhoplovstva i ujedno najteži borbeni avion na nosačima

offline
  • Pridružio: 29 Mar 2015
  • Poruke: 0

Evo da i ja predstavim jedan novitet u mojoj kolekciji modela aviona. To je Tupoljev ANT-25 iz De Agostinijeve kolekcije legendarnih aviona.
Tupoljev ANT-25 RD je jednomotorni višenamenski avion na klipno elisni pogon ruskog proizvođača Tupoljev namenjen obaranju vazduhoplovnih rekorda (oznaka RD = rekord daljine). Prvi let prototipa bio je 22. juna 1933. godine.
Istorija ovog aviona počinje 7. decembra 1931. godine, kada je na predlog ministra odbrane K. E. Vorošilova doneta odluka da se napravi specijalni avion za velike daljine. Prvobitan naziv projekta je bio „RD“ = rekord daljine, da bi kasnije preimenovan u ANT-25. Avion ANT-25 je razvijen tokom 1932, u institutu CAGI odeljenje za eksperimentalne avione. Projekt je rađen u timu P.O. Suhoj pod rukovodstvom A. N. Tupoljeva. Avion je prvenstveno projektovan kao eksperimentalni sa ciljem da se pomoću njega obore neki svetski rekordi ili ostvare do tada neostvareni letovi. Probni let je obavio 22. juna 1933. godine probni pilot M. M. Gromov. Avion je bio bez opreme, sa motorom M-34 i drvenom elisom. Pošto se u toku ispitivanja avion pokazao kao dobar nastavljeno je njegovo dalje poboljšavanje. Motor je zamenjen motorom Mikulin M-34R snage 900 KS, ugrađena je trokraka metalna elisa i avion je opremljen svim potrebnim uređajima za siguran let u svim mogućim meteo uslovima u bilo kom delu dana ili noći. Krila aviona su bila ofarbana crvenom bojom pa je po tome avion dobio popularan naziv „Crvena Krila“.
Avion Tupoljev ANT-25 je niskokrilni, jednokrilni avion metalne konstrukcije sa jednim klipno elisnim, vodom hlađenim linijskim motorom, koji je postavljen u nosu aviona. Motor je imao trokraku metalnu elisu sa fiksnim korakom i sistemom za odmrzavanje. Na prototipu ANT-25 je ugrađen motor Mikulin AM-34, V-rasporeda sa 12 cilindara, snage 760 KS (kasnije zamenjen motorom M-34R snage 900 KS). Motor je imao specijalni rashladni sistem koji mu je omogućavao rad na veoma niskim temperaturama. Avion ima uvlačeći stajni trap sa dve osnovne noge, na koju su postavljena po dva točka „blizanci“, smeštana ispod krila aviona. Točkovi su se uvlačili u krilo aviona do polovine prečnika. Treća oslona tačka je ne uvlačeći točak koja se nalazi na repu aviona. U krila aviona su bili smešteni rezervoari za gorivo i ulje za podmazivanje. Ukupna količina goriva koja se mogla smestiti u rezervoare, koji su se prostirali skoro celom dužinom krila iznosila je impresivnih 6.100 kg a ulja 350 kg. Krila su bila trapezastog oblika sa zaobljenim vrhom a avion je zbog veoma velikog raspona jako podsećao na jedrilicu. Krila, kormilo pravca i horizontalni stabilizatori su bili metalnog kostura presvučena platnom. Izuzetna aerodinamička forma krila i aviona je omogućila da avion ponese toliku količinu goriva a time i postigne toliko veliki dolet. Zahvaljujući tome unutrašnji prostor trupa aviona bio je oslobođen za smeštaj hrane, vreća za spavanje, šatore, rančeve, skije i drugu opremu koja je bila neophodna ukoliko dođe do prinudnog sletanja. Trup aviona se sastojao iz dva dela, prednji koji je napravljen iz jednog dela i obuhvata sve do zadnje ivice krila, i repnog dela koji sadrži deo trupa i rep sa kormilima. Repni deo trupa je elipsastog poprečnog preseka. Na prednjoj strani trupa se nalazi motor koji je protivpožarnom pregradom odvojen od kabine u kojoj ima prostora za smeštaj tročlane posade. Trup je metalne konstrukcije a oplata je od aluminijumskog lima pričvršćena zakivcima za kostur aviona. Posada je smeštena u posebnu zatvorenu kabinu opremljenu sistemom za grejanje, avion je imao i opremu (vazdušne bisage-balone za naduvavanje od gumiranog platna) koja ga je održavala na vodi u slučaju prinudnog ateriranja na površinu mora. ANT-25 je bio opremljen u to vreme najsavremenijom navigacionom opremom: avio-horizontom, žiro-magnetnim kompasom, žiro-kompasom, radio-kompasom, avio-sekstantom i solarnim pokazivačem pravca. Radio oprema je omogućavala komunikaciju sa avionom do 5.000 km udaljenosti.
Ukupno je proizvedeno 3 primerka aviona ANT-25. Jedan 1933. godine, drugi 1934. godine a treći 1989., kao verna kopija ovog aviona napravljena za muzej. Sva ova tri aviona su proizvedena u Voronješkoj fabrici aviona. Za istoriju svetskog vazduhoplovstva a naročito Sovjetskog, ovaj avion je veoma značajan. Ovim avionom je napravljeno nekoliko značajnih letova i pritom oboreni su neki od svetskih rekorda.
U septembru 1934 - postavljen je rekord za prelet rastojanja od 12.411 km i rekord u trajanje leta po zatvorenoj kružnoj putanji od 75 časova (komandant posade - M. Gromov). Ovaj svetski rekord nije oboren godinama, iako je u međuvremenu razvoj avijacije bio enorman.
U periodu od 20 do 22.jula 1937. godine, avion ANT-25 sa posadom Valerij P. Čkalov pilot, Georgij F. Bajdukov, kopilot i Aleksandar V. Beljakov, navigator obavili su neprekidan let od Moskve preko Severnog Ledenog Okeana, Kamčatke, cilj je bio Nikolaevska na Amuru koji nije dostignut zbog jake kiše i magle pa je avion sleteo na ostrvo UDD (koje je kasnije dobilo ime po Čkalovu), preletevši ukupno 9.374 km za 56 sati i 20 min. Iako po svojim karakteristikama ovaj let ni po čemu nije bio izutetan, nije oboren ni jedan svetski rekord, predstavljao je izuzetan podvig jer je let obavljen u izuzetno teškim klimatskim uslovima i demonstrirao nesvakidašnju izdržljivost posade koja je za ovaj poduhvat proglašena Herojima Sovjetskog Saveza. Zahvaljujući ovom letu sovjetski stručnjaci su rešili problem zaleđivanja elise i počeli su da se bave problemom odmrzavanja pojedinih delova aviona.
Ekipa u istom sastavu (Čkalov, Bajdukov i Beljakov) su od 18 do 20. juna 1937. godine obavili neprekidan let avionom ANT-25 na relaciji Moskva-Severni pol-Vankuver (SAD-država Vašington) preletevši 8.504 km po pravoj liniji, međutim zbog oluje oni su morali da skrenu sa pravolinijske putanje i tako prevalivši 9.130 km, sleteli su nakon 63 sata i 25 minuta leta. Ovaj let je jako značajan za razvoj vazduhoplovstva, jer je utro put razvoju vazdušnog saobraćaja preko Arktika.
Od 12 do 14. jula 1937. godine ANT-25 sa posadom (Gromov, Jumašev i Danilin) su preleteli maršutu Moskva-Severni pol-San Jakinto (Kalifornija - SAD) oborivši svetski rekord u dužini leta u jednom pravcu 10.148 km.
Na osnovu iskustava sa avionom ANT-25 napravljena je vojna verzija ovog aviona koja je imala oznaku DB-1 (ANT-36) i bio je bombarder dugog dometa.
Kopija aviona ANT-25 sagrađena 1989. godine u Voronješkoj fabrici aviona nalazi se u Muzeju Čkalova u gradu Čkalovsk.
Opšti podaci o avionu:
Namena: višenamenski (eksperimentalni) avion
Posada: 3 člana
Poreklo: SSSR
Projektant OKB Tupoljev, proizvođač: Voronješka fabrika aviona
Probni let: 22. jun 1933.
Uveden u upotrebu: 1933.
Operater: Sovjetsko vojno vazduhoplovstvo
Broj primeraka: 3
Dimenzije: Dužina 13,9 m, Visina 5,50 m, Raspon krila 34,00 m, Površina krila 87,90 m²
Masa: Prazan 4.200 kg, Maksimalna 11.500 kg
Pogon: Klipnoelisni motor 1 x Mikulin AM-34 (M-34R) snage 760 ili 900 KS
Performanse
Maks. brzina na H opt. 210 (244) km/h, Ekonomska brzina 165 km/h
Dolet 13.000 km, Plafon leta 7.000 m
Model De Agostini je urađen u srazmeri 1:183 i težak je 62 gr.









































































































































































offline
  • Pridružio: 15 Jan 2015
  • Poruke: 51


Novitet E-2C.

offline
  • Pridružio: 29 Mar 2015
  • Poruke: 0

I kod mene ima noviteta.




Pored već predstavljenog Tupoljeva ANT-25, tu su i MIG-23, Nieuport 17, Aermacchi MB-339 CB i AEV-8B Matador. Nastojaću da i ostale detaljnije predstavim.











offline
  • Pridružio: 29 Mar 2015
  • Poruke: 0

Jedan od noviteta u mojoj kolekciji je model aviona Njepor 17 (franc. Nieuport 17).
Ovaj avion je bio jedan od najboljih savezničkih lovaca Prvog svetskog rata. Prvi put je poleteo u januaru 1916. a u martu se pojavio na liniji fronta. Odlikovale su ga odlične manevarske sposobnosti, dobre ukupne performanse, odlična brzina penjanja. Napravljeno je oko 3600 komada, a pored Francuske koristile su ga i mnoge druge zemlje Antante u borbi protiv Centralnih sila. Njepore je koristila i Srbija posebno na Solunskom frontu i to sve tri generacije tih aviona, od Njepora 11 „Bebe“ do Njepora 24. Jedna od prvih avijacijskih jedinica sa našim osobljem je poznata kao Njeporsko odeljenje 2. armije. Od poznatih asova na Njeporima su leteli mnogi saveznički asovi među njima i Srbin Petar Marinović sa 21 priznatom pobedom na Zapadnom frontu. Za Njepor je vezana i sudbina Branka Vukosavljevića, prvog komandanta vazduhoplovstva Kraljevine SHS.
Nieuport 17 je dizajniran i proizveden u francuskoj kompaniji Nieuport razvojem njegovih predhodnika a naročito Nieuport 11 i 16. Bio je malo veći od svojih prethodnika, a bolje je bilo prilagođen snažnijem motoru. Takođe je uključio i niz inovacija, kao što je novorazvijeni sinhronizacioni uređaj koji je dozvolio upotrebu ugrađenog sinhronizovanog Vickers mitraljeza, koji je mogao bezbedno da puca direktno kroz propelerski luk. Kako bi zadovoljio potražnju kako domaćih tako i stranih kupaca, ovaj avion je imao značajne proizvodne kapacitete širom Francuske, kao i u Italiji od strane Nieuport-Macchi i Rusije u Dux-u. Neovlašćene kopije su proizvodili Nemci kao Siemens-Schuckert D.I. i Euler D.I.
Od Nieuporta 17 razvijeni su različiti derivati, poboljšanja i prilagođavanja. Nieuport 21, 23 i 17bis bili su relativno manje varijante, dok su poboljšana aerodinamika i prelazak na snažnije i lakše rotacione motore Le Rhône rezultirali u Nieuportu 24 i 27.
Opšte karakteristike Nieuporta 17 su: Posada: jedan član
Dužina: 5,96 m, Raspon krila: 8,20 m, Visina: 2,44 m, Površina krila: 14.75 m²
Težina praznog: 375 kg, Opterećena težina: 560 kg
Motor: 1 × Le Rhône 9Ja 9-cilindrični rotacioni motor, 82 kW (110 KS)
Performanse: Maksimalna brzina: 170 km/h , Izdržljivost: 1,75 sati
Plafon leta: 5.300 m. Penjanje na 3.000 m : 11.5 min
Oružje:
(U francuskoj službi) 1 × sinhronizovan Vickers mitraljez 7,7 mm, a ponekad 1 × Lewis montiran na gornjem krilu
(U britanskoj službi) 1 × Lewis mitraljez montiran na gornjem krilu

Tokom marta 1916. godine, novi Nieuport 17 stigao je do francuskog fronta i počeo je zamenjivati ranije Nieuportove 11 i 16 lovce. Dana 2. maja 1916. Escadrille N.57 postao je prva jedinica u potpunosti opremljena sa novim modelom. Tokom drugog dela 1916. i 1917. godine, Nieuport 17 je opremio svaku borbenu eskadrilu Aéronautique Militaire. Skoro svi vrhunski francuski asovi su leteli na ovom avionu u letačkm karijerama; Georges Guynemer, Charles Nungesser, Maurice Boyau, Armand Pinsard, René Dorme, Gabriel Guerin i Alfred Duellin.
Ovaj tip su koristili i američki volonteri Escadrille Lafayette, koji su prešli na njega iz svojih ranijih Nieuporta 16.
Nieuport 17 je takođe naručio Kraljevski letački korpus i Kraljevska pomorska vazduhoplovna služba, jer je bio znatno superiorniji od bilo kog britanskog lovca u tom trenutku.
Mnogi britanski piloti su leteli na Nieuport lovcima, uključujući i najvećeg kanadskog asa Billyja Bišopa, koji je primio Victoria Cross, a Albert Ball, V.C. je često lovio sam u svom Nieuportu. Najbolji pilot Nieuport-a bio je kapetan Phillip Fletcher Fullard iz No.1 Squadron RFC, koji je u periodu između maja i oktobra 1917. zabeležio 40 pobeda.
Brojni italijanski asovi, kao što su Francesco Baracca, Silvio Scaroni i Pier Piccio, postigli su pobede dok su leteli na Nieuport lovcima. U Belgiji, 1. i 5. belgijska eskadrila su bili opremljeni Nieuportom 17 i 23. Belgijski asovi koji su leteli na ovom tipu su Andre de Meulemeester, Edmond Thieffry i Jan Oljeslagers.
Imperijalna ruska vazdušna služba raspolagala je velikim brojem Nieuporta svih vrsta, uključujući Nieuport 17, 21 i 23. Ruski Nieuportski asovi uključuju Aleksandra Kazakovog, koji je leteo protiv Nemaca, a kasnije i protiv boljševika.
Do sredine 1917. Nieuportovi lovci su izgubili nadmoć nad nemačkim tipovima kao što je novi Albatros D.III. Kao odgovor, SPAD S.VII 150 KS počeo je da zamenjuje lovce Nieuport u francuskim eskadrilama. Britanci su zadržali svoje Nieuporte do početka 1918. kad ih menja Royal Aircraft S.E.5.
Kao i drugi tipovi Nieuporta, tokom njegovog kasnijeg života 17 je korišćen u velikom broju kao napredni trenažni avion. Američke ekspedicione snage nabavile su 75 Nieuport 17 za svrhe obuke.

Jedan originalni primerak Nieuporta je preživeo do današnjeg dana, a to je Nieuport 23 "5024", koji je očuvan i stavljen na statički prikaz u Belgijskom Kraljevskom muzeju oružanih snaga i vojne istorije u Briselu. Međutim, Nieuport 17 je postao popularan avion za graditelje replika; Izrađeni kompleti za ovaj tip su proizvedeni, uključujući veličine 7/8 i punu veličinu, a grupe građevinskih proizvođača reprodukovale su cele eskadrile aviona na ovaj način. Originalni crteži izvornih fabrika i nemačkog tehničkog izveštaja o lovcu su olakšali izradu različitih replika, kao što je primer koji je prikazan u kanadskom ratnom muzeju u Otavi, Ontario, koji je sagrađen po originalnim specifikacijama, dok su mnogi drugi koristili moderniju konstrukciju, često koristeći metalne cevi da zamene većinu drvenu konstrukciju koja se koristila na autentičnim avionima.
U našem Muzeju vazduhoplovstva u Surčinu izložen je jedan Nieuport N.XI B1 Bébé. Izloženi primerak je replika dobijena razmenom sa poznatim francuskim kolekcionarom Žanom Salisom (Jean Baptiste Salis) 1982. godine, pri čemu su motor, elisa i mitraljez autentični.

Model Leo Models je navodno urađen u srazmeri 1:100 i težak je 34 gr, mada je po meni pre u pitanju srazmera 1: 72 jer je slične veličine kao i drugi modeli dvokrilaca iz tog perioda sličnih stvarnih dimenzija.






































































































































































offline
  • Pridružio: 15 Jan 2015
  • Poruke: 51


Novitet : P-61B Black Widow.

offline
  • Pridružio: 15 Jan 2015
  • Poruke: 51


Jos malo noviteta E-767 i P-3C Orion.

offline
  • Pridružio: 29 Mar 2015
  • Poruke: 0

rts.rs/page/magazine/ci/story/501/zanim.....pisti.html

offline
  • Pridružio: 15 Jan 2015
  • Poruke: 51


A od kuma A-20 Havoc i AN-12.

offline
  • Pridružio: 15 Jan 2015
  • Poruke: 51


Pristigli jos Ka-52 i 2S4 Tulipan u razmeri 1:72.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 865 korisnika na forumu :: 49 registrovanih, 6 sakrivenih i 810 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: ajo baba, Areal84, blackjack, bokisha253, Bubimir, dekan.m, Dimitrije Paunovic, djukapfc, dragoljub11987, dulleo, FOX, Goran 0000, HogarStrashni, HrcAk47, janbo, Karla, Krvava Devetka, kybonacci, ladro, Leonov, Luka Blažević, Mad Serb, MegaVLAdaR, mercedesamg, mile23, milenko crazy north, moldway, nemkea71, nenad81, nobutado, opt1, Parker, Petarvu, Rogan33, ruma, Shinobi, Singidunumac, Srle993, Stanlio, Trpe Grozni, vaso1, VJ, Vlad000, vladas87, x9, zastavnik, zeo, ZetaMan, zlaya011