|
Jedan od noviteta u mojoj kolekciji je model aviona Njepor 17 (franc. Nieuport 17).
Ovaj avion je bio jedan od najboljih savezničkih lovaca Prvog svetskog rata. Prvi put je poleteo u januaru 1916. a u martu se pojavio na liniji fronta. Odlikovale su ga odlične manevarske sposobnosti, dobre ukupne performanse, odlična brzina penjanja. Napravljeno je oko 3600 komada, a pored Francuske koristile su ga i mnoge druge zemlje Antante u borbi protiv Centralnih sila. Njepore je koristila i Srbija posebno na Solunskom frontu i to sve tri generacije tih aviona, od Njepora 11 „Bebe“ do Njepora 24. Jedna od prvih avijacijskih jedinica sa našim osobljem je poznata kao Njeporsko odeljenje 2. armije. Od poznatih asova na Njeporima su leteli mnogi saveznički asovi među njima i Srbin Petar Marinović sa 21 priznatom pobedom na Zapadnom frontu. Za Njepor je vezana i sudbina Branka Vukosavljevića, prvog komandanta vazduhoplovstva Kraljevine SHS.
Nieuport 17 je dizajniran i proizveden u francuskoj kompaniji Nieuport razvojem njegovih predhodnika a naročito Nieuport 11 i 16. Bio je malo veći od svojih prethodnika, a bolje je bilo prilagođen snažnijem motoru. Takođe je uključio i niz inovacija, kao što je novorazvijeni sinhronizacioni uređaj koji je dozvolio upotrebu ugrađenog sinhronizovanog Vickers mitraljeza, koji je mogao bezbedno da puca direktno kroz propelerski luk. Kako bi zadovoljio potražnju kako domaćih tako i stranih kupaca, ovaj avion je imao značajne proizvodne kapacitete širom Francuske, kao i u Italiji od strane Nieuport-Macchi i Rusije u Dux-u. Neovlašćene kopije su proizvodili Nemci kao Siemens-Schuckert D.I. i Euler D.I.
Od Nieuporta 17 razvijeni su različiti derivati, poboljšanja i prilagođavanja. Nieuport 21, 23 i 17bis bili su relativno manje varijante, dok su poboljšana aerodinamika i prelazak na snažnije i lakše rotacione motore Le Rhône rezultirali u Nieuportu 24 i 27.
Opšte karakteristike Nieuporta 17 su: Posada: jedan član
Dužina: 5,96 m, Raspon krila: 8,20 m, Visina: 2,44 m, Površina krila: 14.75 m²
Težina praznog: 375 kg, Opterećena težina: 560 kg
Motor: 1 × Le Rhône 9Ja 9-cilindrični rotacioni motor, 82 kW (110 KS)
Performanse: Maksimalna brzina: 170 km/h , Izdržljivost: 1,75 sati
Plafon leta: 5.300 m. Penjanje na 3.000 m : 11.5 min
Oružje:
(U francuskoj službi) 1 × sinhronizovan Vickers mitraljez 7,7 mm, a ponekad 1 × Lewis montiran na gornjem krilu
(U britanskoj službi) 1 × Lewis mitraljez montiran na gornjem krilu
Tokom marta 1916. godine, novi Nieuport 17 stigao je do francuskog fronta i počeo je zamenjivati ranije Nieuportove 11 i 16 lovce. Dana 2. maja 1916. Escadrille N.57 postao je prva jedinica u potpunosti opremljena sa novim modelom. Tokom drugog dela 1916. i 1917. godine, Nieuport 17 je opremio svaku borbenu eskadrilu Aéronautique Militaire. Skoro svi vrhunski francuski asovi su leteli na ovom avionu u letačkm karijerama; Georges Guynemer, Charles Nungesser, Maurice Boyau, Armand Pinsard, René Dorme, Gabriel Guerin i Alfred Duellin.
Ovaj tip su koristili i američki volonteri Escadrille Lafayette, koji su prešli na njega iz svojih ranijih Nieuporta 16.
Nieuport 17 je takođe naručio Kraljevski letački korpus i Kraljevska pomorska vazduhoplovna služba, jer je bio znatno superiorniji od bilo kog britanskog lovca u tom trenutku.
Mnogi britanski piloti su leteli na Nieuport lovcima, uključujući i najvećeg kanadskog asa Billyja Bišopa, koji je primio Victoria Cross, a Albert Ball, V.C. je često lovio sam u svom Nieuportu. Najbolji pilot Nieuport-a bio je kapetan Phillip Fletcher Fullard iz No.1 Squadron RFC, koji je u periodu između maja i oktobra 1917. zabeležio 40 pobeda.
Brojni italijanski asovi, kao što su Francesco Baracca, Silvio Scaroni i Pier Piccio, postigli su pobede dok su leteli na Nieuport lovcima. U Belgiji, 1. i 5. belgijska eskadrila su bili opremljeni Nieuportom 17 i 23. Belgijski asovi koji su leteli na ovom tipu su Andre de Meulemeester, Edmond Thieffry i Jan Oljeslagers.
Imperijalna ruska vazdušna služba raspolagala je velikim brojem Nieuporta svih vrsta, uključujući Nieuport 17, 21 i 23. Ruski Nieuportski asovi uključuju Aleksandra Kazakovog, koji je leteo protiv Nemaca, a kasnije i protiv boljševika.
Do sredine 1917. Nieuportovi lovci su izgubili nadmoć nad nemačkim tipovima kao što je novi Albatros D.III. Kao odgovor, SPAD S.VII 150 KS počeo je da zamenjuje lovce Nieuport u francuskim eskadrilama. Britanci su zadržali svoje Nieuporte do početka 1918. kad ih menja Royal Aircraft S.E.5.
Kao i drugi tipovi Nieuporta, tokom njegovog kasnijeg života 17 je korišćen u velikom broju kao napredni trenažni avion. Američke ekspedicione snage nabavile su 75 Nieuport 17 za svrhe obuke.
Jedan originalni primerak Nieuporta je preživeo do današnjeg dana, a to je Nieuport 23 "5024", koji je očuvan i stavljen na statički prikaz u Belgijskom Kraljevskom muzeju oružanih snaga i vojne istorije u Briselu. Međutim, Nieuport 17 je postao popularan avion za graditelje replika; Izrađeni kompleti za ovaj tip su proizvedeni, uključujući veličine 7/8 i punu veličinu, a grupe građevinskih proizvođača reprodukovale su cele eskadrile aviona na ovaj način. Originalni crteži izvornih fabrika i nemačkog tehničkog izveštaja o lovcu su olakšali izradu različitih replika, kao što je primer koji je prikazan u kanadskom ratnom muzeju u Otavi, Ontario, koji je sagrađen po originalnim specifikacijama, dok su mnogi drugi koristili moderniju konstrukciju, često koristeći metalne cevi da zamene većinu drvenu konstrukciju koja se koristila na autentičnim avionima.
U našem Muzeju vazduhoplovstva u Surčinu izložen je jedan Nieuport N.XI B1 Bébé. Izloženi primerak je replika dobijena razmenom sa poznatim francuskim kolekcionarom Žanom Salisom (Jean Baptiste Salis) 1982. godine, pri čemu su motor, elisa i mitraljez autentični.
Model Leo Models je navodno urađen u srazmeri 1:100 i težak je 34 gr, mada je po meni pre u pitanju srazmera 1: 72 jer je slične veličine kao i drugi modeli dvokrilaca iz tog perioda sličnih stvarnih dimenzija.
|