auto-moto industrija ex-juge

65

auto-moto industrija ex-juge

offline
  • blake  Male
  • Počasni građanin
  • Pridružio: 27 Nov 2006
  • Poruke: 889
  • Gde živiš: HR

Prepisano iz Avto-magazina: (1976 ili 1979):

"Od početka ove godine počinje da se govori o mogućnosti montiranja "škoda" u našoj zemlji. Pominjana
su dva veoma ozbiljna kandidata za taj posao, "Soko" iz Mostara i "Crvena zastava" iz Kragujevca. Ambicije "Crvene zastave" u ovom poslu su za mnoge bile izvesno iznenadjenje. Medjutim, gledano po organizaciono-tehničkim mogućnostima kragujevačke fabrike i njenom iskustvu u medjunarodnoj industrijskoj kooperaciji to bi bilo čak logičnije nego da neko ko se automobilskom proizvodnjom uopšte ne bavi pristupi tom poslu."

*******
Ima li netko više informacija o ovom planiranom poslu?
Sve navedeno o ZCZ stoji. Medjutim, da li bi Zastava sebi mogla dozvoliti konkurenciju u vlastitim redovima - jedini suvremeni automobil koji u tom času proizvodi je 101. Manji 750 i veći 1300 su odavno tehnološki zastarjeli, 128 limuzina još nije usvojen, Jugo se još ne proizvodi, ostaju još 124 i 125 iz kooperacija i velika limuzuna 132.
Montažom Škode 120 dobiva se klasična obiteljska trovolumenska limuzina u klasi 4 metra, ali i tu se radi o vozilu s koncepcijom starom tridesetak godina, doduše triput preobučenoj. K tome, jeftinija je od Z-101.
Dodatno, Škoda tih godina intenzivno traži partnera za prelazak na suvremeni prednji pogon (Renault, VW) i u trenutku kad bi sklopila takav posao, stare 120-tke mogu samo u povijest...
Osim ako se nije nastojalo poboljšati vlastitu ponudu i prodaju, jer su Škode uvažane na bazi cca 1000 kom mjesečno (10-12000 kom godišnje), a potražnja je bila daleko veća?
Najveći uvoz je prema nekim podacima 1970., oko 27.000 vozila.

Je li kome poznato, je li jugoslavenska industrija kooperirala s ČSSR u poslovima izvoza dijelova za Škode (serije 1000 -100/110 - 105/120) ?

Idem tražiti originalni tekst.
Evo ga:
https://avto-magazin.metropolitan.si/media/upload/Test/skoda/120-l_1.pdf

offline
  • wulfy  Male
  • Novi MyCity građanin
  • Pridružio: 30 Mar 2017
  • Poruke: 15
  • Gde živiš: Budva - Crna Gora

Da li ste znali da je Jugoslavija bila velika sila kada su u pitanju autobusi? Da, ako smjestimo Sovjetski Savez u Evropu onda je ta država na prvom mjestu, slijedi Zapadna Njemačka, Švedska, Mađarska, pa Jugoslavija, po broju proizvedenih autobusa iza su bile Francuska, Velika Britanija, Italija,... Mogu li sada malo da smaram o istima?

Ikarus, gradski autobusi

Zemunska fabrika je poznata po gradskim autobusima. Zašto je tome tako iako je njihov prvi autobus (FAP 5GVF-U) bio međugradski? Počelo je jednom organizacijom koja se zvala ITV (Industrija Transportnih Vozila). ITV se formira 1961 godine, a svaki čimbenik te organizacije ima svoju ulogu. Evo ko je sve činio ITV i kakva je preraspodjela posla bila:
- FAP proizvodi kamione od 5,5 do 11 tona nosivosti sposobnih za vuču odgovarajučih prikolica, te šasije za autobuse i razna specijalna vozila,
- Zmaj iz Zemuna pored proizvodnje poljoprivrednih mašina proizvodi i kamione od 2,5 do 3,5 tone nosivosti, te manje autobuse i specijalna vozila. Proizvode se i točkovi za sva vozila iz grupacije,
- 11 Oktomvri iz Skoplja proizvodi međugradske autobuse na odgovarajućim šasijama (od 1964 god. i samonoseći autobusi),
- Autokaroserija Zagreb proizvodi međugradske i turističke autobuse na šasijama koje isporučuje FAP,
- Ikarus iz Zemuna proizvodi gradske autobuse, razne nadogradnje za specijalna vozila (hladnjače npr.), te razne dijelove kao što su hladnjaci za ulje i vodu, spojnice, prčistaći za vaduh,… (od 1968 god. i samonoseći autobus),
- Utva u Pančevu proizvodi specijalna vozila za grđevinarstvo, rudarstvo, petrohemijsku industriju, poljoprivredu,… i ostale potrebne modifikicaije.
- Famos proizvodi motore i mjenjače za srednja i teška vozila.
- IMR proizvodi motore za laka vozila, te pojedine djelove motora za srednja i teška vozila (koji se šalju u Famos na finalno sklapanje). Mjenjače za potrebe IMR motora proizvodi ,,21 maj’’ iz Rakovice.
- Kompresor iz Beograda vrši servis, velike i male opravke
Pomenimo da su 1961 god. IMR (Industrija Motora Rakovica) i Leyland Motors potpisali sporazum o licenci na 10 godina za autobus Leyland Worldmaster, šasije LERT 1.1, dizel motorom oznake 0.680, poluautomatskim mjenjačem sa 4 brzine, karoserijom koji radi Metropolitan-Cammell-Weymann, Ltd, a ima 23 mjesta za sjedenje i 77 za stojanje. Ugovor podrazumijeva i kupovinu 160 gotovih autobusa sa rezervnim djelovima. Ono što je važno u ovoj priči je da su karoserije za ove autobuse izrađivane u karosernicama: Autokaroserija Novi Sad, Autokaroserija Split, Goša iz Smederevske Palanke i Ikarus iz Zemuna. Dakle, karoserija za Leyland autobuse je bio prvi posao u okviru ITV grupacije. Ova intersna zajednica se raspala 1968 god., ali je Ikarus za to vrijeme razvio i proizveo nekoliko vrsta gradskih autobusa i prikolica kao što su: FAP G-50 (Leyland Kokarus) koji je kopija originalnog dizajna karoserije koju je radio Metropolitan-Cammell-Weymann. Nisam siguran da je FAP osvojio izradu podvozija, mislim da je nastavljen uvoz original Leyland šasija. Ikarus G3 160 20S je prikolica za prevoz putnika. Ikarus GP-70 je prikolica za gradski saobraćaj, a izrađena je na šasiji Utve iz Pančeva. FAP G-80 je karoserija nadograđena na FAP ramovsku šasiju. Ovaj model je konstruisan tako da koristi što više djelova autobusa G-100. FAP G-100.15S je samonoseća karoserija sa ugrađenim Leyland motorom i poluautomatski mjenjačem. FAP G-100.16S je samonoseća karoserija sa ugrađenim Famos motorom i automatski mjenjačem. FAP G-160 je zglobni autobus baziran na modelu G-100.16S. Rekosmo da je ITV prestao da postoji 1968 godine. Ikarus je krenuo samostalno, te iste godine potpisuje ugovor o industrijskoj korporaciji sa zapadnonjemačkom kompanijom MAN, a sledeće 1969 god. ugovor sa Rabom iz Mađarske. Nastavljena je i saradnja sa FAP-om, ali u smanjenom intenzitetu. No ovdje bih da predstavim gradske autobuse koji su nosili ime Zemunske fabrike.

Prva generacija

Ikarus IK-4 je samostalna konstrukcija gradskog autobusa nastala 1968 godine, te je u početku pogonjen Leyland motorom (još uvjek pod okriljem ITV-a), a nailazio sam na podatak da je ugrađivan i Famos motor dok nisu sklopljeni aranžmani sa Rabom od kada ima njen motor i osovine. Tu karoseriju su iskoristili 1970 godine kada su uradili 70 gradskih autobusa na šasiju Volvo za potrebe javnog prevoza u Novom Sadu. Krajem sedamdesitih ima i varijanta Ikarus IK-4V sa vazdušnim vješanjem. Od 1981 godine radi se i varijanta Ikarus IK-4P za poljsko tržište. Do 1983 godine se izvozio u i Rumuniju gdje je prodat u količini od 2.700 primjeraka.

Ikarus IK-83 je rađen na šasiji FAP S90-16 i izgledom podsjeća na IK-4, ali se po položaju prednjih vrata najlakše razazna koji je model u pitanju jer kod IK-4 vrata su ispred prednje osovine, a kod IK-83 iza prednje osovine (motor je naprijed). Pogonjen je motorom Famos 2F 207 od 160 KS.

Napredna tehnika je došla iz Zapedne Njemačke, tako da su se pored ova dva opisana modela nudila i tri modela sa MAN tehnologijom. Prvi se počeo proizvoditi 1970 godine i imao je oznaku Ikarus IK-5 koji je zapravo zglobni autobus MAN 890 UG M 16 A koji se u Njemačkoj prestao proizvoditi 1970 god. (tada počinje proizvodnja modela MAN 890 SG). Pogonski motor je smješten između prve i druge osovine ispod poda, a u pitanju je MAN D 2146 HM1U koji razvija192 KS. Takav isti model bez prikolice (solo) nosi oznaku Ikarus IK-6 (zapravo MAN 890 UO 12 A), a nudio se i Ikarus IK-7 (zapravo MAN 750 HO) sa motorom smještenim u zadnjem djelu autobusa. Premještanjem Zemunske fabrike na novu lokaciju od 1972 godine počinje serijska proizvodnja u punom kapacitetu. Ipak prelaskom iz sedamdesetih u osamdesete trebalo je predstaviti novu generaciju gradskih autobusa.

Druga generacija

Prvi prototipovi su se pojavili 1979 godine sa dizajnom koji se većini urezao u sjećanje i prva je asocijacija na Ikarus autobuse (meni lično jeste). Taj dizajn podsjeća na francuske autobuse Berliet PR100 i Berliet PR180 koji su se pojavili početkom sedamdesetih.
Ikarus IK-105 i Ikarus IK-108 treba da zamjene model Ikarus IK-4. Ovi gradski autobusi dužine 11,28 metra su pogonjeni motorima Raba Man D2156H/6U (Ikarus IK-105) sa 192 KS, odnosno sa Raba Man D2356/6U (Ikarus IK-108) sa 220 KS. Može da se naruči sa dvoja ili troja vrata za ulaz putnika sa kapacitetom do 100 putnika.
Ikarus IK-110 i Ikarus IK-115 imaju identičan izgled kao gore opisani IK-105 i IK-108, ali su duži (11,69 metara), te imaju više mjesta, a nominalno nasljeđuju modele IK-6 i IK-7. Pogonjeni su istim motorima Raba Man D2156H/6U (Ikarus IK-110) sa 192 KS, odnosno sa Raba Man D2356/6U (Ikarus IK-115) sa 220 KS. Ovaj solo gradski autobus je bio osnova i za zglobni autobus.
Ikarus IK-160 je zglobni autobus dužine 16,76 metara koga pokreće motor Raba Man D2356/6U sa 220 KS. Kapacitet mu je 160 putnika. Ovaj zglobni autobus je poslužio kao osnova za nekoliko prototipova koji nisu realizovani, kao što je recimo Ikarus IK-180 koji ima dužinu od 18 m, ili trolejbus Ikarus IK-170T sa motorom Sever (licenca Aston Atlantic) iz Subotice od 160 kW. Varijanta za poljsko tržište sa oznakom Ikarus IK-160P za pogon koristi motor SW Mielec SW680/56/4 od 185 KS. 1985 godine pojavila se i prigradska varijanta oznake Ikarus IK-162 pogonjena istim motorom D2356/6U.

Tokom 1987 godine dolazi do smjene modela, do tada je prekinuta proizvodnja svih predhodnih modela (IK-4, IK-83, IK-105, IK-108, IK-110, IK-115, IK-160 i IK-162), a umjesto modela IK-110 i IK-115 počeli su da se rade modeli Ikarus IK-111 i Ikarus IK-111R. Ikarus IK-111 je pogonjen motorom MAN D2866 UM koji razvija 240 KS, dok Ikarus IK-111R ima poznati mađarski motor Raba Man D2356/6U sa 220 KS. Osnovni izgeld i dužina od 11,69 metara nije mjenjan.
Na bazi tih solo modela predstavljeni su zglobni autobusi Ikarus IK-161 kojega pogoni MAN D2866 UM od 240 KS i Ikarus IK-161R sa motorom Raba Man D2356/6U od 220 KS. Ukoliko bi jači model imao automatski mjenjač oznaka bi mu bila Ikarus IK-166. Osnovni izgled nije mjenjan, kao i dužina od 16,76 metara.

Početkom devedesetih pojavljuju se prototipovi solo gradskog modela Ikarus IK-101 i zglobnog Ikarus IK-167, a to su, tehnički, modeli IK-111 i IK-161 ali sa izmjenjenom prednjom i zadnjom stijenom. Tokom 1993 godine Ikarus mjenja ime u Ikarbus jer je mađarska kompanija zaštitila ime Ikarus. A pomenuta dva prototipa su poslužila kao osnova za nove modele koji se pojavljuju 1993 godine, a to su Ikarus IK-101 sa MAN motorom i Ikarus IK-102 sa Raba motorom, no ono što je ovdje bitno pomenuti je vrsta autobusa koje Ikarus od prestanka proizvodnje modela Ikarus IK-7 nije imao u ponudi. To su gradski autobusi sa motorom smještenim nazad. Ti modeli sa motorom smještenim nazad imaju oznake (u zavisnosti od pogonskog motora) Ikarus IK-103 (sa MAN motorom), Ikarus IK-104 (sa Raba motorom) i Ikarus IK-105 (sa Mercedes motorom). Pomenimo da su postojale i prigradske varijante (npr. Ikarbus IK-103P ili Ikarbus IK-104P), te da se prigradski model Ikarbus IK-104P prodao u puno većem broju primjeraka nego Ikabus IK-104. Najprodavaniji model je Ikarbus IK-103. Dok se sa ostalim modelima prekidalo IK-103 se proizvodio sve do 2016 god. (zadnji primjerak kupilo preduzeće ,,Vojvodina šume"). Naravno, tokom dvadeset i kusur godina na tržištu mjenjao je izgled ovih autobusa nekoliko puta, mjenjali su se i pogonski motori (u zavisnosti od Euro normi), no, u osnovi to je isti autobus.
Poput solo varijante razvijala se i zglobna verzija. Ikarbus IK-201 sa pogonskim motorom MAN je predstavljen 1993 godine, ali serijska proizvodnja počinje tek 1996 godine. Njemu se pridružuju modeli sa oznakama Ikarbus IK-202 sa Raba D10 motorom i Ikarbus IK-203 sa motorom Mercedes OM447hLA. Prvo prestaje da se proizvodi Ikarbus IK-203 tokom 2002 godine, da bi se 2005 godine prestao proizvoditi Ikarbus IK-202, te naposljetku i 2006 godine prestaje proizvodnja modela Ikarus IK-201. Od te 2006 godine do 2015 godine pravila se zadnja evolucija oznake Ikarbus IK-206 (osnova Ikarbus IK-103), a najveća tehnička novina je motor koji se nalazi u zadnjem kraju, iza treće osovine. Time, tek uslovno, možemo govoriti o sljedećoj generaciji. Ipak nazovimo je generacija dva i po 😁

Da pomenem i Ikarbus IK-107, midibus ukupne dužine 7,3 metara. Počeo je da se radi 2006 godine. Mislim da se nije dugo zadržao u proizvodnom programu i mislim da nema nikakve slične tehnikalije sa predhodno opisanim modelima.

Treća generacija

Da, devedesete, autobusi opisane koncepcije su zastarjeli, tada u modu ulaze niskopodni autubusi namjenjeni gradskom saobraćaju. Ipak, zbog dešavanja koja su zadesila prostor Jugoslavije vidjeli smo da smjene generacije nije bilo, već da se tzv. druga generacija Zemunskih gradskih autobusa proizvodila preko trideset godina. Rađanje treće generacije je bio prilično dug proces.

Na sajmu u Beogradu je 1996 godine prikazan Ikarbus IK-106 što je prvi niskopodni autobus iz Zemuna. Ipak, osim tog prototipa nije se krenulo u serijsku proizvodnju.

2004 godine na platformi Volva, uz pomoć švajcarske kompanije Hass predstavljen je niskopodni solo gradski autobus sa aluminijskom karoserijom oznake Ikarbus IK-112.3, te zglobni Ikarbus IK-218.3 (Volvo B7LA). Osim ta dva primjerka napravljenih u čast 80 godina Ikarusa nije napravljen niti jedan više primjerak. Na osnovu tehničke dokumentacije švajcarske firme Hass konstruiše se isti autobus ali sa korištenjem čelika umjesto aluminijuma. Oznaka čeličnog niskopodnog autobusa je Ikarbus IK-112N, a zglobna varijanta ima oznaku Ikarbus IK-218N (N je od ,,naš'' jer su se hvalili da je to samostalni proizvod). Ova dva modela se proizvode od 2006 godine. 2013 godine rade se određene modifikacije, pa suksladno tome oznaka solo varijante je Ikarbus IK-112M, a zglobne Ikarbus IK-218M. Najveća modifikacija je motor koji je sada postavljen horizontalno (ranije vertikalno).

2014 godine predstavljen je Ikarbus IK-112LE, niskopodni solo autobus na platformi Mercedesa. Ipak, taj model je teško nalazio put do kupaca, a zadnji je primjerak je u oktobru 2016 god. (proizveden je tokom 2017 god.) kupila Hidroelektrana Đerdap. Napravljeno ih je 36 u gradskoj i 14 u prigradskoj varijanti.

Tokom 2018 godine gasi se proizvodnja autobusa u Ikarbusu.

Slike sada ne mogu da okačim, nadam se da sam uspio da vam približim gamu gradskih autobusa iz Zemuna i da razjasnim razlike između oznaka .

offline
  • blake  Male
  • Počasni građanin
  • Pridružio: 27 Nov 2006
  • Poruke: 889
  • Gde živiš: HR

Negdje sedamdesetih, dobili smo novi autobusni kolodvor, lokalni autoprijevoznik je promijenio naziv iz "Autopoduzeće" u "Autopromet", a dotadašnji autobusi TAM u svim mogućim serijama, a nije bilo dva ista, boje plave mljekarske kante otišli su. Umjesto njih, stigli su tamnoplavi Ikarusi, najprije oni sa ravnom prednjom stranicom, a kasnije i oni s koso odrezanim prednjim uglovima s velikim okomitim elipsastim staklom. Uz njih i četiri isto tako tamnoplava zglobna IK-5 "harmonike", i jedan u kombinaciji svijetloplava-bež.
Umjesto sjedala tapeciranih skajem i spužvom kakva su bila do tada, ovi su imali sjedala od šperploče presvučene melaminom. Novost je bila i ulaz na prednja vrata i plaćanje karte direktno vozaču, samo su zglobni autobusi zadržali konduktera na stražnjim vratima. Poseban doživljaj je bila vožnja na središnjom okretnoj platformi unutar same "harmonike".
Ali, doživljaj ravan stajanju u pilotskoj kabini bilo je stajanje odmah do vozača i pogled na instrument tablu. Tahograf sa brzinomjerom, obrtomjerom i satom sve odjednom, dva manometra, satići za vodu, gorivo, ulje...
Unutar brzinomjera crvena kontrolna lampica ograničenja brzine, ne gasi se na obilaznici...
Žmigavac od fiće na vrhu table s natpisom "centralna lampa". Svaki prekidač i svaka lampica imala je ispod sebe pločicu s natpisom. Prednje kočiono kolo, zadnje kočiono kolo, granični ugao, motorna kočnica, starter...
Naprijed, pokraj vozača, radijator ventilacije i grijanja s natpisom "Jugo Webasto", ali sa njemačkim natpisima Raum, Scheibe, Luft...
Vozačevo sjedalo od "Audija" - to jest Isringhausenovo sa sličnim znakom-četiri kruga.
Najveća zamjerka od strane putnika bilo je slabo grijanje tako dugačkog autobusa, i mirisi ispušnih plinova, gume i masnoće koji su stalno prodirali u unutrašnjost, vjerojatno baš u dijelu "harmonike".

Pitanje za nekog tko je vozio Ik-5: jesu li motorna i radna kočnica na istoj pedali?

offline
  • Pridružio: 25 Jun 2019
  • Poruke: 84

Motorna je na prekidacu na podu. Kada je izbacen iz brzine tu se gasi motor, a u voznji koci. Do danas ne postoji vozilo koje na istoj pedali ima radnu i motornu. Radnu i neku drugu vrstu pomocne kocnice to postoji na istoj pedali.

offline
  • blake  Male
  • Počasni građanin
  • Pridružio: 27 Nov 2006
  • Poruke: 889
  • Gde živiš: HR

Napisano: 27 Apr 2020 9:58

Hvala. Znam za motornu s dugmetom na podu. Ovo je bilo "čuo, pa da pitam dalje da provjerim".

Ajde da onda dodam reklamu za sjedišta Isringhausen, koja je u Jugoslaviji po licenci proizvodila tvornica Poliester, spomenuta ovdje i na temi o FAP-u:

offline
  • blake  Male
  • Počasni građanin
  • Pridružio: 27 Nov 2006
  • Poruke: 889
  • Gde živiš: HR

Evo spomenutog teksta i komentara o početku proizvodnje Austina 1300 u IMV-u:







offline
  • LUDI 
  • Ugledni građanin
  • Pridružio: 18 Maj 2011
  • Poruke: 336

Onako, za usput, kada je rec o IMV. Levicnik, osoba koja je imala nenormalan uvid u razvoj, potrebe i dinamiku posla. Inace neko vreme bio aktivno vojno lice, koji je posle demobilizacije presao u ovaj svet avtomobilizma. Da mu je to uspelo je fenomen za moje mislenje, bar u okrozenju u kome stoji fabrika.
Danas mozda nije toliko fascinantno, koliko je to bilo tada... Zaboravljeni svet od Lj je tada poceo, da popravlja i kasnije, da radi avtomobile i kucice za na more. I da u segmentu kucica postane i sam vrh.

offline
  • blake  Male
  • Počasni građanin
  • Pridružio: 27 Nov 2006
  • Poruke: 889
  • Gde živiš: HR

Naravno,
U ovu temu bi se uklapale i IMV-Adria prikolice (kamp-kućice) !
Možda Wulfy ima kakav članak i o tome.

I naravno, ostali proizvodjači: Treska, Brako.

offline
  • Pridružio: 26 Apr 2014
  • Poruke: 2078

Милицијска застава 101, ако се их још неко сећа

offline
  • Pridružio: 13 Maj 2012
  • Poruke: 1235
  • Gde živiš: Karlmarksland

LUDI ::U boji iz netu. Avtosalon na gospodarskom rastaviscu u Ljubljani. U kadru je nekoliko vozila domacih brendova, pa tako i FAP.


Нека се нађе,ова дивна слика и овде,у којој се види,ко смо били.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 616 korisnika na forumu :: 17 registrovanih, 3 sakrivenih i 596 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 2918 - dana 22 Nov 2019 07:48

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Bane san, bankulen, brundo65, comi_pfc, crnitrn, Doca, dragoljub11987, havoc995, Joja, kuntalo, kybonacci, Majstorr, powSrb, Recce, Stepp, vathra, Živković