Samurajski mač katana i njegova upotreba

8

Samurajski mač katana i njegova upotreba

offline
  • Pridružio: 29 Okt 2009
  • Poruke: 44

A sada bih da skrenem pažnju na jedan od najpoznatijih ISTORIJSKIH dvoboja koji su se održali u Japanu, dvoboj na ostrvu Ganrju, 1513 godine, izmedju Mijamota Musašija, i Sasaki Kojiroa, a koji se vodio na samom početku uvodjenja katana "U modu" .

Sasaki Kojiro je koristio stari NO-DACHI, neko veoma dugo sečivo, moguće staru konjičku sablju iz nekog ranijeg perioda.

Mijamoto Musaši je koristio DRVENI BOKEN izrađen od VESLA ČAMCA neposredno pred dvoboj. Dvoboj se završio na taj nain što je Musaši Kojiru razbio glavu. Ni jedan ni drugi nisu koristili tada "Ultra veliku novorariju modernu katanu"

U nekom od ranijih postova, naišao sam i na prikaz jednog od poslednjih dvoboja zabeleženog u modernoj rtnoj istoriji, održanog tokom rusko japanskog rata, izmedju LEKSA SAIČIĆA i JAPANSKOG SAMURAJA.

Dvoboj je održan na konjima, uvreženo je mišljenje da je japanac koristio katanu, ali ona je pešadijski mač, a za upotrebu na konju je jako kratka, moguće da je japanac koristio stari dobri Tači, konjičku sablju, za pedalj dužu i malo zakrivljeniju od katane, ali

Crnogorac je koristio rusko formacijsko oružje Konjičku sablju ŠAŠKU, mada ima tvrdnji da rusi ŠAŠKU svrstavaju u muški rod.

Kapetan Saičić nije nosio sablju iz Crne gore, već je kao i svo drugo oružje dobijao u rusiji. Istorijski izvori ne navode koji je to bio tip ŠAŠKE, šaški kao formacijskog oružja u ruskoj vojsci bilo je desetinu, kako evropskog tako i azijskog obrasca, M 1839, 1841, 1881, pa sve do M 1904 čuvene ŠAŠKE SVETOG ĐORĐA, koja je vidjana i na našim prostorima.

Mišljenja sam da je kapetan Lekso odabrao M 1881 koja je u šest varijanti bila u naoružanju ruske vojske. Ta šaška bila je dužine sečiva 88 cm, širine sečiva 36 mm, krivine na 390 mm 70 mm i težine nešto preko kilograma.

E u tom čuvenom i jednom od poslednjih dvoboja u modernoj istoriji, kapetan Saičić je "Samuraju odsekao glavu " odnosno verovatnije rešio dvoboj na neki manje krvoločan način u svoju korist.

Japanac je svakako koristio jednu od mnogih varijanata Tačija odnosno Katane.

Dopuna: 05 Jan 2010 13:46

sebab ::@Valentin Terek

pazi, prokaljivost celika od 10 mm nije nikakav problem, cak i sa ugljenicnim celicima. ako treba veci presek, onda ti treba legirani clik sa recimo cr, ni, mo, mn... legirani celik je bolji za neki mac zbog mehanickih osobina, ali ne zbog prokaljivosti.

kaljenje jeste problem zbog krivljenja, pa treba kaliti sa drzacem koji ne dozvoljava krivljenje i treba dosta velika kada sa uljem. ja sam kalio ploce 400x700 mm i dobile su trbuh od oko 2 cm, naravno, bez drzaca.

sto ne probas sa secivom od c2130, 2131, 2132, 2133? mozda po otpadima moze da se nadju neki gibnjevi od tih celika... c4830 je mozda malo previse krt, ali je tvrd.


Gibljevi sa otpada su prirodno upropašćeni, a pametni čelik vuče uvek na jednu stranu, i pored sveg otpuštanja na toplo, te mlaćenja velikim čekićem. . . .ako se budem ponovo upustio u tako nešto, evo za sledeće proleće, svakako ću da pronadjem neku šipku kružnog preseka, pa kad je namlatim ima da je homogenizujem, a oštricu na hladno.

Veći mi je problem samo kaljenje, današnji nadri majstori tipa srednja mašinska, beže od dugih sećiva ko djavo od krsta.

Dopuna: 05 Jan 2010 14:20

Evo pronašao sam i Kalibar br 41, februar 2000 , gde se na 32-33 strani nalazi članak UZ BOK SLAVNIM OŠTRICAMA, potpisan od strane autora M . Pešića.

prenosim doslovce, Milan Ivošević, diplomirani inžinjer, odbranio diplomski rad, TEHNOLOGIJA IZRADE MAČA, a u porodičnoj kovačnici iskovao oštricu u klasi-japanskog mača, redjaju se fotografije, gosp. Ivošević -otac, za nakovnjem, otac i sin u kovačnici, gosp Milan Ivošević snimak sa instituta za proizvodno mašinstvo u Novom Sadu, slika dole, poprečni presek sečiva, uvećanje 100 puta, i slika gore desno, gospodin ivošević, SA "MAČEM" koji mene najviše podseća na žandarmerijsku varijaciju oficirske sablje M 1895, JEDNE OD BROJNIH VARIJACIJA ČUVENE NEMAČKE LOEVENKOPF oficirske sablje za stroj, a ispod fotografije stoji

dipl.ing M. Ivošević, autor prvog "Srpskog" damask čelika, gde autor očigledno zanemaruje brojne SARAJEVSKE, SRPSKE, I SKADARSKE MAJSTORE, koji su kovali sablje, handžare, kardove i jatagane, od kojih je jedan od retkih sačuvanih , u vlasništvu RISTE MANOLOVA, čuvenog makedonskog kolekcionara

DATIRAN SRPSKOM ĆIRILICOM, što je za vreme "Turskog zemana" vodilo kovača direktno na kolac.

Ovako, vaskrs srpskog mača, još čeka svoga autora, a ukoliko je nekome interesantno, i ima odgovarajućih fotografija, u vezi ČUVENOG SRPSKOG MAČA-VUKOVCA, kojih ima po gotovo svim muzejima, molim ga da iste fotografije postavi, a ja ću priložiti tekst iz glasnika VM Beograd br 12-14
tek da se vidi da je SRBSKI MAČ svojevremeno 11-14 vek BIO ORUŽJE, najmanje klasu ispod katane, što znači više nego dobro.
A dobro bi bilo izvršiti i komparaciju SRPSKO CARSTVO NEMANJIĆA- JAPANSKI KAMAKURA PERIOD, pošto se njihovo poklapanje izvodi skoro u par godina razlike, kako poetak, tako i kraj . . .

Dopuna: 05 Jan 2010 21:13

Evo nababirčio sam par navoda sa jednog sajta koji se bavi promocijama katana, pa su ih podelili u tri klase. . .uktatko katalogizirali ih po načinu izrade, od jedne Fića-katane, preko jugoflorida katane, do ove nove zastavafiatpunto-katane. . .

HINKEN (oštre) FUNKCIONALNE KATANE

1. ULAZNA KLASA
- sječivo iskovano od opružnog čelika (spring steel, Federstahl)



Tzv. "entry level" funkcionalne katane imaju sječiva izrađena od običnog ugljičnog čelika (nelegiranog) AISI serija 1050/1060/9255 - DIN C55Si7 (sadržaj ugljika od 0,5 - 0,6%, uz dodatak silicija za veliku žilavost), sječiva najčešće nisu diferencijalno termički obrađena (osim Hanwei practical linije), već je kompletno sječivo prokaljeno na istu tvrdoću od HRc 53 - 55, ova tvrdoća daje odličnu fleksibilnost (žilavost) sječiva - katane iz ove klase opraštaju najviše početničkih grešaka prilikom sječenja - najčešće pogrešan ulazni kut i neprikladna meta. "Hamon" linija termičke obrade (tamnije područje zbog promjena u kristalnoj rešetci čelika koje nastaje prilikom kaljenja - prijelaz austenita u martenzit) nije vidljiva ili je umjetno napravljena (kemijski ili mehanički), ostali dijelovi mača (rukobran - tsuba, rukohvat - tsuka i korice - saya), kod skupljih su primjeraka izrađeni od tradicionalnih materijala. Predstavljaju ekonomičan ulaz u svijet japanskih mačeva i pogodne su za početničke vježbe sječenja - pogotovo katane bez utora (no hi), zbog čvrstoće i veće mase koja kompenzira slabiju tehniku.
Kvalitetni predstavnici: Hanwei Practical Performance Linija i Practical linija,
WKC Solingen Practical linija, Dynasty Forge Musha 1060 Spring Steel linija


2. SREDNJA KLASA
- kovani, opružni visokougljični čelik (high carbon steel), diferencijalno kaljen



Sječiva su iskovana od visokougljičnog čelika AISI 1060, češće AISI 1095
(WKC Solingen - C105 W2). Ovi čelici nakon diferencijalnog kaljenja daju vrlo tvrdu oštricu (HRc 60), uz žilavu sredinu i stražnju stranu sječiva (za amortizaciju udarnog šoka), uz uvjet da je termička obrada bezprijekorno napravljena - ovi čelici su vrlo zahtjevni i ne opraštaju grešku prilikom termičke obrade. Katane iz ove klase termički su obrađene tradicionalnom diferencijalnom metodom uz upotrebu gline, kojom se dobiva vrlo tvrda oštrica, koja odlično zadržava oštrinu i žilava stražnja strana sječiva koja amortizira udarni šok.

Ovim, na prvi pogled jednostavnim trikom japanski majstori spojili su dvije kontradiktorne osobine čelika u jednom sječivu: tvrdoću i žilavost.

Tvrdoća oštrice (Ha) je najčešće HRc 57 - 60, a stražnja strana sječiva (Mune) od Hrc 40 - 43. Sječiva su dobro polirana, ali ipak nešto slabije nego na katanama iz visoke klase. "Hamon" linija je izrazito vidljiva (i treba biti).
Sječiva mogu imati žljeb na stražnjoj strani (Bohi), koji smanjuje masu te utječe na balans i pokretljivost katane uz stvaranje karakterističnog zvuka prilikom zamaha - ukoliko je kut zamaha pravilan (ovu osobinu katane cijene iaido studenti).
Rukobran - tsuba, rukohvat - tsuka i korice - saya, napravljeni su od tradicionalnih materijala. Ove katane su namjenjene ozbiljnijim kolekcionarima i studentima japanskog mača.
Kvalitetni predstavnici klase: Hanwei Classic linija, Thaitsuki Nihonto linija,
Imperial Forge Forged Steel linija, WKC Solingen High Carbon steel linija
Dynasty Forge Bushi 1095 i Daimyo 1095 linija


3. VISOKA KLASA - preklapani niskougljični i visokougljični čelik (folded steel)
3-a TOP KLASA - tamahagane željezna ruda + laminirana konstrukcija


Dynasty Forge Tamahagane Katana
Hanwei Bushido Folded Katana

Ove katane ispunjavaju najviše ranije navedenih uvjeta da bi se mogle nazvati modernim originalnim japanskim katanama (Shinsakuto) - osim što nisu izrađene u Japanu od certificiranih japanskih majstora.
Materijali koji se koriste za izradu sječiva uključuju japansku tamahagane željeznu rudu i kombinacije nisko i visoko ugljičnog čelika. Kovači kreću od 2 djela čelika koje zatim preklope i kovački zavare, opet prepolove i zavare, ukupno 9 - 13 puta, što rezultira dobivanjem materijala od 512 do 8192 slojeva čelika. Slojevi od presavijanog čelika sa različitim sadržajem ugljika i tvrdoće polažu se jedan na drugi i kovački zavare, time se dobiva laminirana "sendvič" konstrukcija, npr. sanmai (tvrda sredina obložena mekšim presavijanim čelikom) - ostale metode

Pitanje: Da li je sječivo bolje ako je više puta preklapano; 20, 30, xxx?
Odgovor: Nije, već je obrnuto. Svakim preklapanjem i kovačkim varenjem dio ugljika izlazi iz materijala. Količina ugljika u čeliku određuje tvrdoću čelika nakon kaljenja. Ukoliko kovač pretjera sa brojem preklapanja rezultat će biti premekano sječivo koje će se zatupiti nakon prve upotrebe. Sposobnost procjene koliko preklapanja je potrebno, bila je uz ostale ključne faktore bitna karakteristika japanskih majstora.

NAPOMENA: tamahagane željezna ruda sadrži dosta nečistoća i previše ugljika, pa su se ovim načinom kovanja (preklapanje) iz materijala uklanjale nečistoće i višak ugljika. Danas su dostupni vrlo kvalitetni i homogeni čelici, bez nečistoća, sastava vrlo bliskom originalnom japanskom čeliku, pa praktično za ovim postupkom presavijanja i nema potrebe, osim poštivanja tradicionalnog načina izrade i dobivanja prekrasnih uzoraka u materijalu (poput strukture drveta).

Nakon kovanja i diferencijalne termičke obrade glinom, pristupa se prvo grubom brušenju sječiva i na kraju dugotrajnom detaljnom poliranju (katane se oštre poliranjem!) kojim se otkriva linija termičke obrade (Hamon), struktura presavijanog čelika i zrnatost (Hada). Ove mačeve jednostavno treba vidjeti uživo!
Naravno, ostali dijelovi izrađeni su od tradicionalnih materijala. Tvrdoća oštrice (Ha) je najčešće HRc 60, a stražnja strana sječiva (Mune) od Hrc 40 - 43 (mekša i žilavija za amortizaciju udarnog šoka). Oštrica uz savršeno rezanje dugo zadržava savršenu oštrinu.

Predstavnici klase: Hanwei Folded linija (Bushido, Kami, Orchid, Tiger),
Hanwei Tamahagane linija, WKC Solingen Folded i Tamahagane linija,
Dynasty Forge Bushi Forge-Folded, Daimyo Forge-Folded i Tamahagane linija

Dopuna: 05 Jan 2010 21:25

A evo šta kaže japanac o svom nacionalnom ponosu, članak je na engleskom, preveden sa japanskog, skoro ko daničićeva biblija autentičan. . .

Uživajte.

THE VIEW FROM NEW YORK
Cutting an ancient myth down to size
By HIROAKI SATO
NEW YORK -- The myth of the Japanese sword, which Quentin Tarantino plays to the hilt in the film
"Kill Bill," has several origins: There was a religious connection. The manufacture of the blade was
linked to Shugendo, a form of nature-worship that held that rough physical training is essential to
enlightenmen
t.
There was the Japanese propensity to pursue anything, even sword-brandishing, as a means of attaining
"the way."
There was Bushido, which, in equating honor with death, found the very means of death in the sword.
Edward Zwick deploys this ideal in "The Last Samurai."
One might even add the ancient notion, which is probably universal, that the sword has magical powers.
Legends of Excalibur exemplify it.
I don't know when I started believing in the myth. But if there was one thing that helped to congeal the
amorphous sense I had developed while watching samurai movies during the 1950s and 1960s, it was
Noel Perrin's 1979 book, "Giving Up the Gun: Japan's Reversion to the Sword, 1543-1879."
Perrin's short treatise was timely and important. In the days when horrible notions such as mutual assured
destruction still had intellectual currency, it argued cogently that military technologies did not have to
advance unchecked. For a prime precedent, look at Japan. The Japanese accidentally gained knowledge of
the gun in the mid-15th century, but after perfecting its manufacture and use, they essentially abandoned
it in favor of an inferior weapon, the sword.
Perrin made this point in a way that tickled a Japanese -- yes, me -- still suffering from the century-old
sense of inferiority to the West. The prevailing view was that Japan was a backward country when the
U.S. naval officer Matthew Perry forced it open in the mid-19th century. Perrin said that was not wholly
the case. During the isolationist period, Japan had made progress that matched or was ahead of the West
in such fields as waterworks, agriculture, mathematics, medicine, retail-merchandising and sanitary
engineering. My favorite among his examples was Kleenex. The Japanese had invented its equivalent
three centuries before the Americans!
Oh, yes, Perrin did not neglect to mention the superior quality of the Japanese sword. He quoted a
Dutchman who observed that Japanese swords were "so well wrought, and excellently temper'd, that they
will cut our European blades asunder, like Flags or Rushes."
The 20th-century arms collector George Cameron Stone took part in a test to check the Dutchman's word
and saw a newly made Japanese sword "cut a modern European sword in two." It was the quality Walter
Ames Compton called "a fantastic order of high efficiency in doing the work for which [it was]
designed," when his collection of Japanese swords was shown at Japan House Gallery in 1976.
So tickled, I joined the credulous horde. Those who actually used the sword and those who had to deal
with its consequences knew better.
During World War II, officers of the Japanese Imperial Army, both commissioned and noncommissioned,
wore "military swords" (gunto). The sword expert Sekitsugu Naruse toured the Chinese front at the army's
request to repair damaged swords. His detailed report, "Tatakau Nihonto" (The Fighting Japanese Sword),
published in 1940, was devastating. Not that Naruse, a modern-day swordsman, did not know the virtual
uselessness of the Japanese sword as a weapon in a modern war before he was sent to the continent.
Rather, he was disgusted, even amused, by the ignorance of those who carried the sword.
Of the 2,000 specimens he examined and repaired during the nine months of his tour in Northern China,
70 percent were those damaged as a result of mishandling. Naruse wrote of a major who inadvertently
dropped his sword, scabbard and all, while on horseback. His horse stepped on it, creating a sword bent at
two places for him. What? A Japanese sword bent by a mere horse's hoof? Yes, and that particular sword
was one made by the swordsmith Kanehira, no less. (Most army blades were newly minted with a sizable
portion of them made, it was said, from scrapped automobile springs imported from the United States.
Many were also "real swords," some even made by fabled craftsmen like Kanehira.)
Bending, indeed, was one great flaw of the Japanese sword, as latter-day samurai quickly found out. The
sword in most cases bent at the first strike, effectively becoming a nonweapon, like a gun that has run out
of bullets. But, whereas a spent gun could be kept for further use without difficulty, a bent sword couldn't.
Another flaw lay in the hilt. The hilt (tsuka) of the Japanese sword is in effect a scabbard made for the
part of the blade called "tang" (nakago). It is fastened to the tang with one or more removable rivets. The
fact that the tang receives scant attention in forging, in stark contrast to the blade itself, doesn't help. And
since the hilt is an attachment that plays a pivotal role in brandishing a weighty blade, it easily comes
undone, even breaks. In this, the Japanese sword was decisively inferior to the Western saber or the
Chinese "blue dragon sword." In both, the hilt is a solid extension of the blade. A fully 60 percent of the
damages Naruse inspected occurred at the hilt.
Some Japanese soldiers nonetheless believed in the invincibility of the Japanese sword, as actual samurai
did not. Naruse tells of a soldier who possessed "a real and true Tadamitsu." The engravings on the sword
said it was crafted by Tadamitsu, of Osafune, during the Bunmei era (1469-86), and it surely was made
excellently.
Evidently having heard stories such as the one Noel Perrin tells of a Japanese sword slicing a machine
gun, the soldier "suddenly cut at an iron plate two inches thick. Of course he created large chips in the
blade and brought it to me. What he had to say then was, 'They say the Tadamitsu is a superb sword, but
this one was no good. It merely cut an iron plate by one inch, and chipped like this. It also bent. Do you
think this is a fake?' "
Naruse, an admirer of the swords of his country, could only sigh: "A master's work died a dog's death."
His simple word on the instrument is so common-sensical as to put all of us blind believers to shame:
"After all, a sword is neither devised nor designed to cut iron."
Hiroaki Sato is a translator and essayist who lives in New York.
The Japan Times: Monday, Dec. 29, 2003
(C) All rights reserved



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 17 Maj 2007
  • Poruke: 13939

Japanese Katana Vs European Broadsword
http://www.youtube.com/watch?v=fxYvwEnKRjA&feature=related

Mogu Japanci vezbati ceo zivot, to nece uciniti katanu laksom. Jasno je da su posebno modifikovana oruzija za blisku borbu na uzanom prostor (kuca/dvorac) imala prednost, a koja su koristile nindze. Mada pod punim oklopom ne bi brzina bila presudna. Duze secivo daje prednost.
Shaolin Sword Techniques vs. Japanese Katana
http://www.youtube.com/watch?v=X254e0JZuuU&feature=related



offline
  • Pridružio: 06 Jan 2010
  • Poruke: 10

Dylan Dog ::

Postoje i ravne/prave katane, koje su koristile nindje. Naravno ove sa slika su novijeg datuma, ali tog oblika su bile i originalne.




Ja ipak mislim da ne postoji prava katana.Jer samuraj je pored katane nosio i (wakizashi).To je skracena verzija katane koja je u vecini slucajeva bila prava.

offline
  • alchemy
  • Pridružio: 06 Jul 2009
  • Poruke: 4877
  • Gde živiš: Novi Sad

Stefan gm :: Ja ipak mislim da ne postoji prava katana.Jer samuraj je pored katane nosio i (wakizashi).To je skracena verzija katane koja je u vecini slucajeva bila prava.

Postoje, ja sam imao prilike da u ruci drzim i zakrivljenu i ninja(pravu-nezakrivljenu) katanu. I to nisu tek neke replike kupljene na pijaci, vec su uvezene iz Japana....

offline
  • Pridružio: 29 Okt 2009
  • Poruke: 44

Stefan gm ::Dylan Dog ::

Postoje i ravne/prave katane, koje su koristile nindje. Naravno ove sa slika su novijeg datuma, ali tog oblika su bile i originalne.




Ja ipak mislim da ne postoji prava katana.Jer samuraj je pored katane nosio i (wakizashi).To je skracena verzija katane koja je u vecini slucajeva bila prava.


Pozdrav.

Ravne katane ne postoje. To što ste prikazali na slikama to je Kiri-ha-Zukuri sečivo, koje se koristilo pre heian perioda u Japanu, nekoliko vekova pre pojave katane. Istina njegova upotreba proteže se kroz vekove, a primenu je našla i na savremenim replikama.

Za razliku od filmografije, nema nikakvih istorijskih podataka, DA SU NINDJE IMALE PIDŽAMA KOSTIM SA KAPULJAČOM, kao ni filmografske NINJA MAČEVE, sa tsubom u obliku kvadrata.

Koristili su ono što im je palo šaka, a naročito Vakizaši mačeve, koje su smeli da nose i trgovci i zanatlije.

Samuraji i Daimjoi, bili su vrlo tašti I NADASVE SUJETNI, i svako ko bi se odlučio prošetati sa katanom, a pripadao običnom svetu, MOGAO JE LAKO ISTI I NAPUSTITI, uz nemalu samurajsku pomoć.

Iluzorno je pri tome i misliti da su Ninje imele jedan komplet oružja za dan, a jedan za noć, kao i da su nosile SPECIFIČNA NINJA ORUŽJA, koja bi i pri običnom pretresu vrlo lako demaskirala nesretnog nosioca. . .

offline
  • Pridružio: 06 Jan 2010
  • Poruke: 10

Mislim da previse diskutujemo o samurajskim macevima a tema se zove SAMURAJ.....

pa evo par termina vezanih za samuraje:

-BAKUFU - vojno pravilo,pravilo soguna.

-SEPUKU - samoubistvo

-BUDO - nacin borbe

-BUSI - ratnik(ime dato ratnicima koji su stvorili porodice sa vojnickom tradicijom)

-BUSIDO - put ratnika(kodeks casti)

-DAIMJO -feudalni gospodar(poseduje samuraje u svojoj sluzbi)

-SOGUN - titula koju car daje onom daimju koji se pokaze bogatijim
i sposobnijim od ostalih

-SO JUSTU - tehnika koriscenja koplja

-RONIN - ovo zvanje je davano samurajima koji nisu vise sluzili gospodara, bilo zbog njegove smrti ili gubitka zemlje.

offline
  • Pridružio: 29 Avg 2007
  • Poruke: 737

Japanese Katana Vs European Broadsword
http://www.youtube.com/watch?v=fxYvwEnKRjA&feature=related


Za mene je ovim sve receno.Kao sto sam vec rekao,brzina je presudna.Dok vitez zamahne dva puta sa svojim macem,samuraj je vec odradio tri puta.U tom jednom dodatnom udarcu,valjda je sposoban da mu (vitezu) nadje slabo mesto na oklopu.

Citat:1.hitler i mazino linija - nemci su pobedili zahvaljujuci boljoj organizovanosti tenkova u oklopnim divizijama, dok su ih francuzi razvukli svuda bez ,mnogo efekta. inace, francuski tenkovi su bili bolji od nemackih. odigrala je uloga i vazdusna premoc.

Pa to sam i ja rekao.Francuzi su se ukopali na ocekivanom pravcu napada,i bili su uvereni u efikasnost Mazino linije.A Hitler ju je jednostavno obisao preko Belgije i Holandije.Zar to nije dokaz efikasnosti brzog manevra protiv staticne odbrane?
I koji su to Francuski tenkovi bili bolji od nemackih?

offline
  • sebab 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 19 Dec 2007
  • Poruke: 4234

somua s35 je bio bolji od bilo kog nemackog tenka 1939.

paralela koju pokusavas da povuces nema veze sa samurajem protiv viteza. ako da vitez samo stoji i ceka? onaj sa broadswordom deluje presporo i neobuceno, a broadsword pretesko. cak i pri tome, vitez u punom oklopu, sa 2 udarca moze da napravi cuda samuraju - ovome 3 udarca ne znam da li bi bili dovoljni - katana nije bila predvidjena za presecanje celika, ni verizne kosulje, a kamoli punog oklopa. pogledaj ostale snimke - jedino ratni cekic i eventualno neko oruzje vece mase moze nesto da uradi. katana je prelaka.

offline
  • Pridružio: 29 Okt 2009
  • Poruke: 44

sebab ::somua s35 je bio bolji od bilo kog nemackog tenka 1939.

paralela koju pokusavas da povuces nema veze sa samurajem protiv viteza. ako da vitez samo stoji i ceka? onaj sa broadswordom deluje presporo i neobuceno, a broadsword pretesko. cak i pri tome, vitez u punom oklopu, sa 2 udarca moze da napravi cuda samuraju - ovome 3 udarca ne znam da li bi bili dovoljni - katana nije bila predvidjena za presecanje celika, ni verizne kosulje, a kamoli punog oklopa. pogledaj ostale snimke - jedino ratni cekic i eventualno neko oruzje vece mase moze nesto da uradi. katana je prelaka.


Da je katana prelaka, TU GRDNO GREŠIŠ.

Prosečna katana duga , eto neka bude 67 cm, kao u vremo Muromachi perioda, BILA JE DEBELA NA TELUĆU nekih 9 mm, kod Kisakija oko 5 mm , širine od 33-35 mm, samo sečivo, računaj težinu za onaj tangentni ožival, tako je najpribližniji bio presek oštrice,

Plus Tsuba, krug fi 7-8,5 cm, debljine 6-7 mm, za bogate legura SREBRO-ZLATO zaboravio kako se zove, nešto slino kao Šakudo, sigurno grešim,

A ZA SIROTINJU OBIČAN BAKAR I GVOŽDJE.

Plus tešina Fuchi Kašira, Menuki. . . nije da je neka težina, ali nešto sigurno jeste, drvo za Tsuku dosta je lako, a Habaki od mesinga, zanemarljiv.

Tako da JE katana SOLIDNO TEŠKO ORUŽJE OD 1,2-1,4 KG.

A KONCIPIRANA JE ZA PEŠADIJSKU PROTIVOKLOPNU BORBU.

offline
  • sebab 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 19 Dec 2007
  • Poruke: 4234

protiv kakvog oklopa? japanskog ili evropskog punog oklopa? cinjenica je da katana nema dovoljnu masu ili ako hoces inerciju da probije ili presece oklop. takodje, ni teziste joj nije podeseno za tako nesto, a ni vrh nije tanak kao kod rapira pa da se mogu traziti nepokrivena mesta, tj.mesta pokrivena veriznim oklopom.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 641 korisnika na forumu :: 4 registrovanih, 2 sakrivenih i 635 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: cikadeda, havoc995, opt1, vathra