auto-moto industrija ex-juge

64

auto-moto industrija ex-juge

offline
  • Pridružio: 25 Jun 2019
  • Poruke: 84

Znam za 5500. Mislio sam da su isti naoko.

offline
  • Šid  Male
  • Ugledni građanin
  • Pridružio: 21 Apr 2011
  • Poruke: 478
  • Gde živiš: Blizu Berkasova

Ovde neko pomenuo da su rakovički traktori vukli neke italijanske korene. Zna li se nešto više o tome?

offline
  • 037  Male
  • Super građanin
  • Pridružio: 30 Dec 2011
  • Poruke: 1049
  • Gde živiš: Kruševac

^
Licenca »Landinija« je u pitanju, njeni tragovi su ostali jasni do kraja proizvodnje »IMR-a«. Nisam dovoljno upoznat sa detaljima.

------ ------
^^
U "karoseriji" »IMT-533« je krajem osamdesetih ugrađivan i dvocilindraš po licenci - mislim - »Perkinsa«. Oznaka je »IMT-528«. Postojale su i fizički manje izvedbe poput »IMT-536«, "vinogradarski".

------ ------

blake ::Evo tablice koju sam tražio, mislim da je iz 1982.


Setih se, u štampi su Dantea Đakozu nazivali Skromni Genije. Delovalo mi je adekvatno ali zvučalo pomalo rogobatno.

Zadnje nezavisno ogibljenje jeftinog »Fiata 128« srazmerno manje učestvuje u ceni vozila od polukrutih rešenja kod skupljih »Golfova« i »Kadeta«. Fiatov makferson srazmerno 72% povoljniji od kosih trouglastih ramena skupog Mercedesa. Genijalno!

Inače, uprava Fiata je svojevremeno odlučila da je zadnje ogibljenje »Fiata 128« mesto za štednju i od krute osovine se odustalo tek kada je Đakoza dokazao kako je isprojektovao nezavisno koje je jeftinije od obične krute osovine. Međutim, nisam znao da je to učinio sa ovolikom uštedom. Genijalno, genijalno!

offline
  • blake  Male
  • Počasni građanin
  • Pridružio: 27 Nov 2006
  • Poruke: 889
  • Gde živiš: HR

Genijalno je ovisno promatraš li kao konstruktor ili administrator...
Ne znam tko je dao ove postotke, ali ovi prosječni su se još dugo, dugo godina koristili i kod izračunavanja postotka za proglašavanje totalne štete na vozilu i ostatka vrijednosti.

Moguća su dva slučaja: prvi, da se domaći dijelovi (npr. ZCZ) pošalju inozemnom partneru (npr. Polski fiat) gdje će biti ugradjeni u vozilo koje će se kasnije uvesti, a za tolike postotke se računa naše ulaganje i umanjuje osnovica.
To se zvalo "privremeni izvoz radi ugradnje u finalni uvezeni proizvod".
Druga varijanta je kad se uvozi nekompletno vozilo, pa se u domaćoj firmi ugradjuju domaći dijelovi.

(obje ove varijante ne uključuju one slučajeve sa "šrafciger" rastavljanjem i ponovnim sastavljanjem, ranije opisane)

Na računu od mog Renaulta 4 iz 1990. piše "vozilo proizvedeno u dogoročnoj industrijskoj kooperaciji s inozemstvom". Sad, bilo bi zanimljivo rasčlaniti što je u njemu bilo domaće, a što uvozno.

offline
  • wulfy  Male
  • Novi MyCity građanin
  • Pridružio: 30 Mar 2017
  • Poruke: 15
  • Gde živiš: Budva - Crna Gora

Napisano: 23 Apr 2020 13:25

blake ::Ja bih, naravno, volio reći, "eto, sklapala su se vozila, i Hrvatska je (naravno, u okviru SFRJ) imala auto-industriju". Ali svi dostupni podaci iz medija govore zapravo o kompletiranju vozila, i to najčešće dijelovima koji su dolazili uz vozila odvojeno iz uvoza, čak ne ni o dijelovima koja je tadašnja jugoslavenska industrija mogla isporučiti. U najboljem slučaju, dobre akumulatore i loše gume. Dijelovi koje je jugoslavneska industrija mogla proizvesti velikoserijski, već su prije toga završili u izvozu. (stakla, odljevci, otpresci, elektromaterijal, plastični dijelovi...)

Wikipedia Smile kaže ovako:
"132 was also assembled in Yugoslavia, by Zastava in Zagreb. Cars arrived there practically fully completed, and there parts like wheels, battery, and also a plate which confirmed that car was assembled in Yugoslavia (under the name "Zastava 132"), were put. There weren't any differences than Italian-built model. Assembly lasted from 1974. to 1981. and some 2–3,000 examples were built. It was particularly popular between directors and officials. 132 was succeeded by Fiat Argenta in Zastava's lineup."

Kad si već napisao, spomenuta teget-plava boja bila je najpopularnija medju niže rangiranim stupovima vlasti (općinari, zajednice općina...) Crna boja je ipak bila rezervirana za višu instancu.


Mislim da sma postavljao članak iz ,,Auto Magazin'' koji je 1984 godine pisao da se poslije 13.555 primjeraka prestalo sa radom pogona u Zagrebu. Na fotografoji koja prati taj tekst je Argenta.

Dopuna: 23 Apr 2020 13:37

nebkv ::Napisano: 16 Apr 2020 22:14

Po pitanju saradnje IMV i BMC kacio sam na pocetku teme dobar tekst o tome
mycity-military.com/Kantina/auto-moto-industrija-ex-juge_6.html
U sustini saradnja je zapoceta 1967,do kraja 1969 prodavali su se samo gotovi automobili,uglavnom Mini I Austin/Morris 1100/1300
Od kraja 1969 do sredine 1971 sklapali su se modeli Austin 1300 u kit formi,dok je od 1971 do kraja 1972 vrseno kompletno zavarivanje,farbanje i sklapanje
Proizvedeno je oko 14000 Austin 1300 salon de luxe i oko 500 primeraka special varijante,neko je vec pomenuo metalik boja,dupli karburatori i jos neke izmene
Koliko mi je poznato to je bio jedini slucaj u svetu da je taj model,takozvani Ado 16 farban fabricki u metalik boju
Oko Minija je druga prica,oni su stizali kompletni,i onda najverovatnije u Belgiji rasklapani i kao takvi sklapani u Novom Mestu i prodavani kao domaci proizvod
Iz tog razloga ne postoji ni jedna fotografija procesa jer je fotografisanje bilo strogo zabranjeno
Sa druge strane fotografija proizvodnje Austina 1300 ima,imam ih i ja cak
Bilo je i sklapanja Maxi verzije ali je verovatno isti princip kao kod Minija

Dopuna: 16 Apr 2020 22:23

Evo jedne zanimljive,mislim da nije nigde objavljivanja,mozda zbog ovog gitovanog u uglu Smile
Vide se i IMV kombiji tako da je jasno koja je fabrika



Otprike bi neka hronologija saradnje mogla da se opiše ovako:

1966 god. - prestala proizvodnja dvotaktnog motora (DKW prestao da postoji) te IMV mora naći novi pogonski agregat. Potpisan ugovor sa BMC (British Motor Corporation) za koju će IMV i kooperanti proizvoditi određene djelove, a oni slati potreban pogonski motor.

1967 god. - na beogradskom sajmu automobila predstavljen je IMV 1600 B (zapravo, tada još ovjek sa oznakom IMV 1000 B, gdje je ovo B dodato za benzinski motor) sa motorom BMC. Sa BMC se potpisuje ugovor o montaži njihovih vozila Ostin (Austin).

1969 god. – počela proizvodnja modela Austin 1300 Saloon Super de Luxe koji se do 1972 godine napravio u 14.450 kom.

1970 god. – počela proizvodnja modela Austin 1500 Maxi (do 1971 god. u 897 kom.) i modela Austin 1000 Mini (do 1972 god. u 5.354 kom.)

1971 god. – Austin 1750 Maxi se do 1972 god. napravio u 193 primjerka.

1972 god. – Austin 1300 Special se napravio u 485 kom. jer je te godine raskinut ugovor sa britancima. Potpisuje se ugovor sa francuzima.

Dopuna: 23 Apr 2020 13:40

Šid ::Ovde neko pomenuo da su rakovički traktori vukli neke italijanske korene. Zna li se nešto više o tome?

Ovako, 1950 godine Glavna direkcija za motore Ministarstva teške industrije otkupljuje licence za traktore gusjeničare od italijanske firme Ansaldo te montažu/proizvodnju istih povjerava IMR-u. To su traktori TCA 60 i TCA 70. Godine 1955 proizvodnja se seli u ,,14 oktobar''

offline
  • blake  Male
  • Počasni građanin
  • Pridružio: 27 Nov 2006
  • Poruke: 889
  • Gde živiš: HR

OK, 13 000 vozila je već nešto.
Do sad smo se hvatali za ovaj dio teksta "Assembly lasted from 1974. to 1981. and some 2–3,000 examples were built."

Može li kakav osvrt na ovo što je stavio Srna:
"Ne. I 132GLS se sklapao u Zastavinom pogonu u Zagrebu. Od gole skoljke. O ovome postoje i izjave savremenika, a i slike"

I, jesu li nakon prestanka montaže ove linije vraćene/prenesene u matičnu fabriku Zastava Kragujevac?

offline
  • wulfy  Male
  • Novi MyCity građanin
  • Pridružio: 30 Mar 2017
  • Poruke: 15
  • Gde živiš: Budva - Crna Gora

Nisam davno postavljao neki tekst, evo jedan Smile

Opel Kikinda
najprestižniji automobil iz Jugoslavije


Niža (Jugo i Renault 4) i niža srednja klasa (Zastava 101, Zastava 128, Volkswagen Golf, Renault 9, Renault 11, Opel Kadett,…) su uobičajne u Jugoslaviji, pa osim nabrojanih domaćih u te dvije klase ima dosta i uvoznih modela. Automobili iznad niže srednje klase su bili rijetkost, ali ipak ih je bilo. Srednjom klasom (govorimo o automobilaima koji su silazili sa montažne trake na teritoriji Jugoslavije) dominirao je Fiat 132, a zapažena je bila i Opel Askona. Kada se pomene viša srednja klasa prva asocijacija mnogima je Citroen CX u karavanskoj izvedbi prerađen u ambulatno vozilo sa 2,5 litarskim benzinskim motorom, a koji je dolazio iz Kopra. Mnogi će da kažu i da je to nešto najluksuznije, najbrže i najprestižnije što je imalo finalno sklapanje u Jugoslaviji… Biće vrlo blizu istine, ali u Vojvodini se skalpalo vozilo iz visoke klase, vozilo koje je trebalo da skine sa pijedastala Mercedes W116 (začetnika tzv, S klase) i BMW E3 (začetnika tzv. serije 7). Ne može prestižnije? Ne. Odakle takvo luksuzno vozilo u Jugoslaviji? Prvo da se upoznamo sa mjestom u Vojvodini gdje se sklapao taj automobil.

1908 god. - osnovana livnica ,,Kikinda" u Kikindi kao mala radionica za remont mašina.

1952 god. - livnica ,,Kikinda" počinje da proizvodi alatne mašine, te kasnije rade i brusilice po licenci iz SAD (Bryant) i Zapadne Njemačke (Fortuna).

1969 god. - počela saradnja sa Opelom gdje livnica isporučuje razne odlivke za ugradnju u njihove automobile.

1977 god. - IDA znači Industrija Delova Automobila, a osnovana je na lokaciji livnice iz Kikinde sa Dženeral Motorsom (General Motors) koji posjeduje 49%, dok ,,Kikinda" posjeduje 51%. Ulaže se 80 miliona tadašnjih dolara u novu fabriku iz koje je prema ugovoru u narednih 15 godina trebalo da izlaze Opeli. Izgrađena nova fabrika specijalnih alata.

1980 god. - poslije svih potrebnih priprema izasao prvi automobil da znackom IDA. Do raspada države iz Kikinde je izašlo 38.700 automobila. To su bili sledeći modeli: Kadett, Ascona, Rekord, Commodore, Kikinda (za ostala tržišta Senator), Corsa, Vectra i Omega.

1986 god. - izgrađena nova fabrika industrijske elektronike.

1988 god. - od kompanije Simens kupuju licencu za proizvodnju upravljačkih jedinica (CNC). Inače 95% proizvodnje se izvozi, a komponente (odlivci) iz Kikinde ugrađuju se osim u Opele još u vozila Mercedes-Benz, MAN, Fiat, Same, John Deer,...

1992 god. - uslijed političke situacije prekinuta saradnja sa kompanijom GM tako da IDA prestaje da postoji. Vrijednost razmjene između livnice i američkog partnera dosegla je vrijednost od 1,3 milijarde njemačkih maraka.

2004 god. - livnica postaje dio Cimos grupacije.

Red je da sada napišemo nešto i o samom automobilu. Automobilu za koji se mislilo da je prekretnica, da će iznova da redefiniše visoku klasu, ali…

1969 god. – predstavljena druga generacija (interna oznaka B) automobila u visokoj klasi sa oznakama Opel Kapitän, Opel Admiral i Opel Diplomat. To je tehnički bio isti automobil, ali je u zavisnosti od opreme (luksuza koji je nudio) imao neko od pomenutih imena. Osnovna verzija je bila Kapitän, bolje opremljena Admiral, a isključivo sa V8 motorom nudio se Diplomat. U klasi ispod (visa-srednja klasa) postojala su dva modela, Opel Rekord i opremljenija verzija koja je imala oznaku Opel Commodore.

1970 god. – predstavljena Opel Ascona, model kojim je Opel ušao i u kategoriju srednje klase. Time je paleta modela pokrivala širok spektar automobila, te je u nižoj srednjoj klasi Opel Kadett, u srednjoj klasi Opel Ascona, u višoj srednjoj klasi Opel Rekord i Opel Commodore, a u visokoj klasi Opel Kapitän Opel Admiral i Opel Diplomat. Razvojna odeljenja rade na konstrukcijama sljedeće generacije pomenutih modela.

1973 god. – tzv. prva naftna kriza pravi potrese na tržištu automobila te je napoznanica kako će se tržište u budućnosti kretati, te koji koncept vozila će zadovoljiti potražnju.

1974 god. - Počeo je razvoj vozla u visokoj klasi, odustaje se od daljneg razvoja velikog i rastrošnog vozila jer po vjerovanju razvojnog tima Opela to više nisu ona vozila koja će se tražiti. Inžinjeri su imali na uvid Mercedes W116 (predstavljen 1972 god.) i BMW E3 (predstavljen 1969 god.) te je cilj bio bolje dinamičke osobine od naznačena dva modela uz manje dimenzije i manju masu sa ekonomičnijim održavanjem. Naravno, udobnost i dosta opreme se podrazumjeva. U Opelu su predviđali da je to trend u kojem će se razvijati limuzine visoke klase. Dodatni benefit takvog promišljanja je bio i to što bi na taj način bili manje zavisni od matične kuće (General Motors iz Sjedinjenih Američkih Država) i njihovih V8 motora.

1975 god. – napravljen prvi prototip automobila Opel Senator, u garaži razvojnog tima su bila dva Mercedesa W116 (Mercedes-Benz 280 SE i Mercedes-Benz 350 SE) sa kojima su upoređivali karakteristike. Zvučna izolacija je bila jednaka, ležanje na putu i sjedišta su bila bolja u Senatoru, ono gdje Senator nije mogao parirati je automatski mjenjač.

1977 god. - Opel Kapitän, Opel Admiral i Opel Diplomat se povlače sa tržišta poslije 69.619 prodatih primjeraka. Predstavljen je Opel Rekord E i Opel Commodore C koji će najaviti novi dizajnerski stil Opela. Na salonu automobila u Frankfurtu predstavljen i Opel Senator.

1978 god. – počela proizvodnja i prodaja modela Opel Senator koji ima stilske elemente modela predstavljenih prošle godine (Rekord/Commodore), ali sa većim dimenzijama (najuočljivija razlika je prozor iza zadnjih vrata kojeg nije bilo kod manjih modela), više opreme, zadnjim svjetlima u crnoj boji, nezavisnim vješanjem zadnjih točkova (Rekord i Commodore su imali krutu osovinu). Nudio se sa dva redna motora od šest cilindara zapremine 2,8 (140 KS) ili 3 litre (150 KS sa karburatorom 180 KS sa ubrizgavanjem). Iako je top model nudio opremu kao što je klima uređaj, stereo radio/kasetofon, centralno zaključavanje, grijanje sjedišta, aluminijske felne, brisače svjetla,… bilo je previše sličnosti sa modelom Opel Rekord E, odnosno modelom Opel Commodore C. Početna prodaja je krenula po očekivanjima, Mercedes je bio na prvom mjestu u visokoj klasi, Opel na drugom, a BMW na trećem.

1981 god. – poslije početnog buma inters kupaca je opao tako da rade redizajn instrumenata i montiraju se veći retrovizori.

1982 god. – redizajn koji podrazumjeva novi kokpit i obloge vrata kako bi se napravio veći odmak od modela Commodor (koji od 1978 god. ima prednji kraj od Senatora, a ostatak od Rekorda) te se kao dodatna oprema nudi bord kompjuter. Umjesto 2,8 litarskog motora sada se ugrađuje 2,5 litarski motor sa ubrizgavanjem koji razvija 136 KS. Takođe se ukida 3,0 litarski sa karburatorom. Nudi se i turbodizelski motor sa 2,3 litre zapremine i 86 KS, a ulazni motor je čtvorocilindrični 2,0 litarski koji razvija 110 KS. Ipak, ni to nije pomoglo jer je prodaja i dalje padala. Jednostavno, kupcima Senator nije pripado u visokoj klasi (pogotovo poslije pojave Mercedesa W 126 1980 god.) te su ga gledali kao na rastegnuti Opel Rekord (+ 22 cm).

1983 god. – Opel Senator kao dodatnu opremu nudi jednu tehničku inovaciju, a to je ABS (sistem protiv blokiranja kočnica).

1984 god. – može da se kupi sa digitalnom instrument tablom, a motor od 2,5 litre zapremine sada pruža 140 KS, dok je ulaznom motoru povećana radna zapremina na 2,2 litra te razvija 115 KS.

1985 god. – Najveći motor zapremine 3,0 litre dobija katalizator te razvija 156 KS. Ipak, više niko ne poistovećuje Opel Senator sa visokom klasom, jednostavno ga upoređuju sa ostalim automobilima iz više srednje klase (budimo fer i kažimo da je svojom pojavom Mercedes W124 redefinisao višu srednju klasu te da su mnogi automobii iz visoke klase jednostavno više nisu pružali dovoljno).

1986 god. – prestala proizvodnja modela Opel Senator poslije napravljenih 129.644 primjeraka, prodavao se još godinu dana do predstavljanja nove generacije Senatora koji se zasnivao na modelu Opel Omega koja je upravo ove godine zamjenila model Opel Rekord E.

Dakle, Opel nije uspio sa modelom Senator da se nametne u visokoj klasi, u višoj srednjoj klasi je sa modelom Opel Omega pokazao da još zna napraviti limuzinu, a 1988 god. smjenjena je i limuzina u srednjoj klasi kada umjesto modela Ascona nastupa Vectra. Šta je sa modelom Opel Commodore? Prestao je da se proizvodi 1982 god i zapravo je označio sudbinu modela Senator koji je više posmatran kao zamjena za taj model nego za trojac iz visoke klase koji je zapravo zamjenio. Prestankom proizvodnje modela Commodore (koji je u zadnjoj generaciji imao isti prednji kraj kao i Senator) to mišljenje se samo potvrdilo, tako da je zapravo glavni krivac što Senator nije uspio u visokoj klasi zapravo imidž, odnosno nedostatak istog. Da li to znači da je Opel Senator loš automobil? Ne, ali jednostavno nije pogodio trend razvoja automobila te uz svu naprednu tehniku koju je posjedovao jednostavno nije bio cijenjen automobil. U periodu od 1980 do 1992 god. svi modeli Opela koji su se proizvodili u Riselshajmu (sjedište Opela) su se sastavljali i u Kikindi (u količini od 38.700 primjeraka u rečenom periodu) pa je tako 1983 godine došao i Senator.

1983 god. – poslije redizajna prošle godine Senator se nudi i na tržištu Jugoslavije. Ipak, Senator sa benzinskim motorom od 2,5 litre nazivaju Kikinda, a Senator sa benzinskim motorom od 3,0 litre zadrzava isto ime za tržiste Jugoslavije. Kako prije nije nuđen Senator, a godinu prije je ukinuta ponuda (proizvodnja) modela Komodor (Commodor) mnogi su povezali da je Kikinda nasljednik modela Komodor. Zašto nije bilo teško u to povjerovati vidjeli smo u tekstu iznad. Nije pomoglo ni to sto se isti automobil prodavao sa dva imena (Kikinda i Senator). Ipak, to ne mjenja činjecu da je Opel Kikinda nešto najprestižnije što je imalo jugoslovenskog udjela. Da li se to Opel Kikinda proizvodila u Jugoslaviji? Ne. Da li se montirala u Jugoslaviji? Hm, pa ne baš, jer je dolazila skoro gotova iz Riselshajma. Imala je jugoslovenske dijelove (koji su izliveni upravo tu u Kikindi) te je finalno sklapanje urađeno baš u Kikindi, te, što je i najvažnije, mogla se kupiti za dinare bez deviznog učešća. Ipak, ni Opel Kikinda se nije proslavila, ne zato što to nije bio dobar automobi, već zato što je bio preskup.

1985 god. – Opel Kikinda je jedinini model iz visoke klase koji se mogao kupiti za dinare i koštala je 9.597.441 dinara, dok su se za dinare nudili automobili iz visoke-srednje klase kao što su Opel Rekord koji je koštao od 5.625.210 do 6.428.811 dinara (u zavisnosti od opreme), ili Renault 25 GTX za 7.022.935 dinara. Koliko je to skupo bilo možda se najbolje vidi ako se uporede cijene nekih popularnijih modela kao što je npr. Zastava 101 GT koja je koštala 1.008.459 dinara, Zastava 128 sa 1,1 litarskim motorom sa 1.097.709 dinara, Volkswagen Golf JGLD od 1.689.050 dinara ili Renault 4 TL koji je koštao 964.710 dinara.

1986 god. – Opel Kikinda je imala karijeru od četri godine, svojom cijenom je mnogima bila nedostižna, a oni koji su imali novca nisu je smatrali dovoljno prestižnom da bi je kupili. Time se ovaj model svrstava među najređe serijske automobile koji su se nudili u Jugoslaviji, pretpostavka je da Opel Kikinda napravljena u oko 400 primjeraka. Pored svih posebnosti automobila Opel Senator, jugoslovenska varijanta je još posebnija, ako ništa drugo, bar zbog imena. Raritet je danas na cijeni.

offline
  • blake  Male
  • Počasni građanin
  • Pridružio: 27 Nov 2006
  • Poruke: 889
  • Gde živiš: HR

vezano uz Ansaldo traktore:

"...Licenca za proizvodnju traktora guseničara firme Ansaldo-Djenova, takodje je kupljena za Industriju motora u Rakovici 1948.godine. Licenca je obuhvatila i dizel-motor firme "Alfa Romeo" od 60 KS. Firma "Ansaldo" u svojoj preorijentaciji posle italijanske ratne katastrofe prihvatila se proizvodnje traktora bez ikakvog iskustva na ovom polju.
Istina za volju treba reći, da u ono vreme početka kampanje Inform-biroa protiv naše zemlje nismo mogli dobiti ni jednu bolju licencu ni sa Istoka, ni sa Zapada. Tehnološka karakteristika ovog traktora sastojala se u tome da su delovi traktora bili otkovci i u onim slučajevima gde su trebali da budu odlivci; iz razloga što je firma "Ansaldo" raspolagala
s velikim neiskorišćenim kapacitetima svoje kovačnice. Proizvodnja ovih traktora u našoj fabrici zapravo nikada nije ni počela, iako su bili razrađeni programi za dopunska investiranja u opremu. Traktori su se nekoliko godina samo montirali iz kompletnih uvezenih grupa, tako da je ova licenca bila potpuni promašaj."

ovo sam postavio 2011. u temi Vojni kamioni, iz magazina Ekspert.

offline
  • wulfy  Male
  • Novi MyCity građanin
  • Pridružio: 30 Mar 2017
  • Poruke: 15
  • Gde živiš: Budva - Crna Gora

blake ::OK, 13 000 vozila je već nešto.
Do sad smo se hvatali za ovaj dio teksta "Assembly lasted from 1974. to 1981. and some 2–3,000 examples were built."

Može li kakav osvrt na ovo što je stavio Srna:
"Ne. I 132GLS se sklapao u Zastavinom pogonu u Zagrebu. Od gole skoljke. O ovome postoje i izjave savremenika, a i slike"

I, jesu li nakon prestanka montaže ove linije vraćene/prenesene u matičnu fabriku Zastava Kragujevac?


ako kao izvor uzmemo ,,Auto Magazin'' iz tog perioda onda u kratkim crtama možemo reći da je u Zagrebu na prostoru servisnog bloka za Zastavu koji se prostire na 33.000 metara kvadratnih napravljeno postrojenje za montažu (veličina hale 4.000 metra kvadratnih) sa kapacitetom od 3.000 vozila godišnje. Iz te hale prvi automobili su sišli sa montažne trake tokom jula mjeseca 1974 godine. 1984 godine prestaje montaža poslije 13.555 primjeraka. To je ono što sam izvukao iz pomenutog časopisa. Za ostalo... ako neko ima još neke brojeve ili neke druge izvore neka podjeli, hvala.

offline
  • wulfy  Male
  • Novi MyCity građanin
  • Pridružio: 30 Mar 2017
  • Poruke: 15
  • Gde živiš: Budva - Crna Gora

Auto-Magazin od februara 1985 god., na temu dampera

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 593 korisnika na forumu :: 14 registrovanih, 4 sakrivenih i 575 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 2918 - dana 22 Nov 2019 07:48

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Bane san, brundo65, djurdjija, havoc995, louderick, LUDI, Majstorr, nenad81, NoOneEver Dreams, Panonsky, plavii, Recce, sevenino, vathra