offline
- blake
- Počasni građanin
- Pridružio: 27 Nov 2006
- Poruke: 976
- Gde živiš: HR
|
Napisano: 19 Jul 2020 11:53
Vratili smo se, izgleda, opet na kabinu...
Ovih dana samo sam čitao postove, da ne stajem ljudima na muku.
Najprije u vezi ovog što je Shtex napisao o cijeni novog kamiona: naravno da se ne može očekivati novi FAP troosovinac za 30.000 Eura. Ali svi smo mi na ovim prostorima olako prešli na marke, pa na eure.
Ne možeš, jednostavno ne možeš, za kamion tipa 1118 tražiti više od 45.000 eura. Ljudi, pa to je 90.000 nekadašnjh maraka! To je devedeset (samo) plaća od po 1000 maraka bruto, da bi radnik dobio 500 maraka na ruke, bez ikakvih drugih troškova! Ne postoji proizvodnja koja to može podnijeti.
Shtex, ti si najbliže izvoru, kolika je bila cijena novog 2026 sredinom osamdesetih?
A ako za njega tražiš 80.000 eura, kome ćeš ga prodati?
Sve ove opcije (želje) koje se spominju, komunalna poduzeća, elektroprivreda i slično, ne mogu proći, ako se traži bilo kakav javni natječaj. A o privatnim poduzećima da i ne govorimo.
Što Srbija bude bliža EU, za takve aranžmane ostajat će sve manje prostora.
Jedina alternativa je nabava za vojsku, u kojoj država pokriva razliku između troškova proizvodnje i troškova nabave. I naravno, proizvodnja u koliko-toliko velikim serijama.
Često se u tekstovima na forumu FAP naziva srpskim Mercedesom.
U nekom trenutku, isto tako nekom se učinilo zgodno da imamo hrvatski Audi.
Slučajno sam u tom trenutku radio kao šef pripreme proizvodnje u jednom ... gigantu.
Ispalo je, nakon svih analiza, da Audija možemo proizvesti za nekih 80 DM po kilogramu žive vage.
(Nemci nacisti okupatori su ga u tom trenutku prodavali između 32-40.000 DM, sjedi, pali, vozi).
Zašto - kad god je u pogonu trebalo proizvesti novi pilger valjak, pilger trn ili vratilo za valjački stan, išlo se ispočetka (iako su to bili standardni dijelovi koji su se godinama izrađivali). Dakle, crtaju se novi crteži, rade se nove specifikacije materijala, novo normiranje i izračuni vremena rada, kalkulacije, i sve to od livnice do finalne kontrole, itd. itd. da se opravdaju i naplate sva radna mjesta u lancu. Iako su zapravo bitna dvojica - majstor tokar koji će precizno otokariti pilger trn, i majstor koji će precizno zakaliti pilger valjak. I kad zbrojiš radne sate, trošak strjeva, struju, vodu, zavisne i nezavisne troškove...
FAP, ako želi opstati, treba raditi ono što najbolje zna, jednostavne i robusne vojne kamione, za što ima znanje, mašine, ljudstvo... Vojsci su itekako potrebni kamioni u svim ponuđenim veličinama (1118 2os. - 1628 2os - 2228 3os i 3232 4os), samo treba dogovoriti dovoljno velike serije da proizvodnja bude isplativa. Za razliku, može, treba i mora uskočiti država, ako želi sačuvati domaću proizvodnju.
S druge strane, i tvornica mora pokazati malo dobre volje (osim sistema kakva plata-takva vrata). Osim antikorozivne zaštite, koja bi sigurno postala bolja u serijskoj proizvodnji, i preciznije montaže (na koju se stalno upozorava i na ovom forumu) brisača, blatobrana, ogledala.... Nije moguće da se ispušni lonci i cijevi ne mogu ofarbati u mat-crnu termo otpornu boju, umjesto one srebrne za peći, ili da se plastična obloga kabine ne može proizvesti u drugoj boji osim bijele...
Dopuna: 19 Jul 2020 13:21
Dopuna.
Već sam star, i puno pijem, ali možda mlađi izvuku kakvu pouku.
Da ne miješam sad temu s onom iz Kantine, auto-industrija bivše juge, ali tko želi može se sjetiti, pa i provjeriti. U vrijeme kad se glorificirao posao stoljeća domaće auto-industrije, izvoz Juga u Ameriku, gdje se reklamirao po cijeno od 3900 $ ili nešto više kasnije, u Jugoslaviji je koštao oko 10.000 DM (45) ili 12.000 DM (55). Postojala je nešto povoljnija varijanta, aklo se vozilo uplatilo iz inozemstva. U praksi, prosječni građanin je svoje inflacijske dinare, ako je htio sve legalno, zamijenio u banci u stranu valutu, malo po malo štedio, da bi zatim uplatio vozilo, na koje bi čekao otprilike šest mjeseci. S druge strane, stranci ili naši gastarbajteri (tko je baš htio voziti jugića pokraj nekog kadeta ili ascone) kupili bi u inozemnoj banci za svoje devize gomilu dinara (po kursu 1 DM = gomila staklenih perlica, đinđuva i bezvrijednih dinara) i uplatili i dobili auto odjednom, i još ako su imali sreće prodali ga odmah skuplje, jer vozila nikad nije bilo dovoljno.
To su vremena u kojima je još vrijedilo da je najbolji auto novi auto (tako je navodno i deda Ford govorio).
Međutim, kad se otvorilo zapadno tržište, i u državama bivše SFRJ od zapada prema istoku, redom, odjednom je postalo pravilo da je i najgore zapadno vozilo bolje od novog Juga. I ako nemate vlastitu proizvodnju vozila, i ako vam novo zajedničko tržište (EU) nametne svoja pravila, u čas ste preplavljeni isluženim zapadnim kršem (zvao se Golf II ili Iveco Eurocargo, svejedno), po akcijskim cijenama, kraj kojih domaća industrija nužno mora propasti. (kao, država ne smije pomagati domaću industriju; a oni svoju, eto, samo malo pogurnu).
I onda, postaneš "belosvetski magarac" umjesto onih kojima si do jučer prodavao svoje poluproizvode.
Kasnije, se pokaže da je najbolji auto ipak službeni auto... 
Sve to, vrijedi i za FAP. U tržišnoj ekonomiji, ne možeš prodati nešto za 80.000, ako ti nitko ne nudi više od 30.000. Možeš, ako država na sebe preuzme da neko vrijeme pokriva razliku, tj. gubitak, da sačuva radna mjesta, socijalni mir itd....
Neko vrijeme = vrijeme dok se sama država ne otjera u minus, ili dok stričeki/tete iz EU ne kažu da je dosta.
|
