Protivgradne rakete kao alternativna artiljerija

1

Protivgradne rakete kao alternativna artiljerija

offline
  • Pridružio: 07 Nov 2013
  • Poruke: 3307

Protugradne rakete su ludih devedesetih bile početak raketne tehnike u RH. imale su dobro koncipiran raketni motor zvijezda sa inhibitorom izvana , mlaznica od fenolne smole , komora motani kompozit stakloplastika . sve za 5 . Zanimljivo da je kroz te protugradne išao razvoj tehnologija brže od onog za potrebe JNA , tako da je recimo 1970 bilo barem tri proizvođača raketa u jugi koji su koristili inhibiranu zvijezdu dok se u to vrijeme na Munji nitko živ nije usudio staviti inhibitor , tek pet godina kasnije na Ognju je iskorištena zvijezda sa inhibitorom , sve ostalo su bila gola barutna punjenja.

Normalno je da su iz skladišta povučene sve protugradne ralete i prerađene u bojeve , to je taj početak o kom govorim , ali je vrlo brzo na bazi goriva za protugradnu raketu razvijena raketa i lanser kalibra 70 mm http://www.ddsv.hr/download/Lanser_raketa_70_M93A3_hrvatski.pdf.

Da su bila neka druga vremena onda bi jedno pet godina pisali studije o prednostima jednog ili drugog kalibra , i još pet godina vršili ispitivanja .. ovako je sve riješeno za sedam dana .. i odluka o kalibru i probni komadi.

Naravno da smo čak i tada gledali da budemo kompatibilni s nekim lanserom , bilo je jasno da za raketu kalibra 70 mm nema lansera i da treba sve ispočetka , ali ona druga manja kalibra 60 mm je bila "opterećena " kalibrom 57 mm .. tih je raketica bilo u skladištima i bilo ih je relativno lako nabaviti , bilo je gotovih lansera , čak su i blokovi goriva bili sličnih dimenzija .

Plamen M63 NGR 105 A , promjer 48,9 , rupa 13,7 i dužina 430 mm masa 1190grama ..

"57 " NGR 155 , promjer 45 ( sa rebrima 49,8 ) rupa 8,1 dužina 450 mm i masa 1130 grama

Presudila je standardna manesman cijev promjera 60,3 mm , i uhodana proizvodnja cijevi za miniobacaće kalibra 60 mm Mr. Green



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 10 Sep 2015
  • Poruke: 190

Lepo je videti da rayliciti ljudi slicno razmisljaju i imaju iste ideje. rat je inace uvek donosio najbolje tehnologije i njihovu najbrzu realizaciju sto je ovde receno umesto za 10 godina sve se resi za 60 dana. Zato je rat uglavnom uvek donosio napredak naravno ne na lep nacin ali tada se nekako sloboda misli i ideje stave ispred svega birokratskog i bezidejnog ako nalaze vojnu primenu.

U bivsoj Jugi su koliko ja znam Slovenci sa protivgradnim raketama poprilicno uspesno eksperimentisali sto je ako me secanje dobro sluzi dovelo do toga da im krajem 80-tih u posetu dodju VB ili DB i ugase proizvodnju, pokupe dokumentaciju i prekinu dalje radove.

Gledao sam tu raketicu 70mm i ranije domet 10km malo vise nego plamen A u 128mm, ekstra je za moj ukus u tom kalibru, 3.7 kg bojna glava pa ni hydra sa svojih 70mm nije do dan danas isplivala toliko daleko, mislim da su Korejci napravili nesta sa oko 8km dometa u kalibru 70mm.



offline
  • Pridružio: 07 Nov 2013
  • Poruke: 3307

ha ha .. pa nije bilo baš tako , gledao sam taj film uživo .. nije KOS trebao doći u Kamnik kad je imao svog oficira tamo, osim toga direktor tvornice je uvijek bio najmanje pukovnik po činu, a i svi vodeći inženjeri su bili oficiri pirotehnolozi, ili artiljerci.

Kad sam govorio o potrebi tradicije , onda je Kamnik tipični primjer za to, namjerno ne govorim Barutana u Kamniku već govorim o gradu i industriji koja se razvila oko barutane . Skoro dvjesta godine tradicije .. to znači da u biblioteci imaju sve ... čak i predavanje koje je neki Viollete držao na francuskoj akademiji nauka .. a taj Viollete je bio Napoleonov komesar za salitru i barut ( tvornica je kao ratni plijen 1849 prebačene iz Italije u središte monarhije u Stein , sadašnji Kamnik ).

Ta tvornica je bila od osnutka rasadnik znanja, većina direktora ili upravnika su bili artiljerijski oficiri školovani pretežrto u francuskoj , i zato ne treba čuditi da se tu na domak barutane razvila moćna kemijska industrija , i ne treba biti čudno da su prvi raketni motori sa kompozitnom strukturom rađeni u Kamniku , a i kasnije sve do raspada juge svaka ozbiljnija raketa razvijana u VTI ili u Pretisu imala je svoj kompozitni pandan rađen u Kamniku , pa tako i Osa , Stršljen , Orkan i Vera.

Protugradnu raketu je Kamnik prestao raditi 1973 ili 74 godine i ona nije oteta slovencima , jednostavno bilo je boljih i manje opasnih poslova. Bilo je preopasno u takvoj tvornici punoj crnog baruta bilo što prtljati sa raketama koje su u stanju požar prenijeti par kilometara od epicentra .

offline
  • Pridružio: 31 Dec 2011
  • Poruke: 3156

Dvije anegdote o razvoju raketa na principu ''sila boga ne moli''
Testiranje 128-ca na jednom finom malom poligonu, brdima okruženom, prevashodno tenkovskom, upućeniji će znati, a raketle karikirano i po brdu, i pred brdo, i preko brda.

A druga, protivgradna, raketaš je opisao, testiranje tako što se iznese iz tvornice na livadu kraj, zašarafi u zemlju i pripali.
Motor odradio svoje ali zatajila pripala i raketa se nije rastepla. I onda nakon čekanja dođu eksperti da vide šta je bilo...i bum čim su je što bi rekli takli...a po prstima dobi ni manje ni više nego direktor.
Eto, tako se radi kad se radi kako ne treba. Nije bezvraga sve bilo definirano.

offline
  • Pridružio: 07 Nov 2013
  • Poruke: 3307

Peruni kaže :

Gledao sam tu raketicu 70mm i ranije domet 10km malo vise nego plamen A u 128mm, ekstra je za moj ukus u tom kalibru, 3.7 kg bojna glava pa ni hydra sa svojih 70mm nije do dan danas isplivala toliko daleko, mislim da su Korejci napravili nesta sa oko 8km dometa u kalibru 70mm.

Može se nagurati te male rakete i do 16 km , doslovce nagurati , a da se ništa ne pogodi. Ipak je masa tih raketa premala , a lete cijelo vrijeme kroz guste slojeve atmosfere, podložne su svakojakim uticajima , ali presudno je pramala brzina na kraju lansera , tu čak ni kompozitna goriva ni kompozitna komora ni hrpa plastike ne pomaže. Zato ni ameri to ne guraju dalje od 8 km

Ono što je zanimljivo ti mali kalibri se nigdje ne broje , nema ograničenja u broju , a uz malo mašte stane ih na Tojotu , boli glava.

offline
  • voja64 
  • Stručni saradnik foruma
  • Pridružio: 10 Okt 2012
  • Poruke: 20067

Bilo je takih aktivnosti u jesen 90 i neke a ovo je vrh sa jedne koja je pala nedaleko do mesta gde smo zanoćili....



Dalje nesmem da lajem kažu propisi na forumu...

offline
  • Pridružio: 07 Nov 2013
  • Poruke: 3307

Bilo bi dobro kad završimo ovaj dio priče o tim malim raketicama sve to prebaciti na drugu temu jer smo već debelo skrenuli s teme.

Devedesetih godina kao što rekoh period razvoja je trajao sedam dana , ako nešto za 15 dana nije bilo na položaju ,mogao si zaboraviti taj razvoj.

Čaplja vuče korijenje iz protugradne rakete SAKO-6 ili TG-10 , naime kad su direktori iz Kamnika odlučili prestati sa radom na raketama dio tehnologije i konstrukcije je prešao u Mornaričko Tehnički Zavod Sava Kovačević u Tivtu, nakon par godina nakon jedne svađe u firmi , je kao konkurencija tom vojnom zavodu napravljena " civilna" firma u Titogradu .

Protugradne su masovno korištene u Jugi ,, cca 20000 komada godišnje , tako da se 1991 u skladištima u RH našlao sve ono što nije ispucano 1990 godine + kompletne potrebe za 1991 godinu.

Rekoh raketni motor vrlo moderno koncipiran , inhibirana zvijezda rađena u SPS Vitez , krilca od prešane plastike , mlaznica isto. Komora od namotanih staklenih vlakana i poliesterske smole .. nije nešto.. nije epox smola , ali može proći .

Na bazi tog motora i krilaca je rađena bojeva varijanta mislim da bi znaka M91, a kasnije je na bazi tog protugradnog goriva kojeg je bilo cijelo brdo u Vitezu razvijena Čaplja, sa alumijskom komorom motora i krilcima koja se otvaraju.

Sa Hydrom ona dijeli samo kalibar, ali se tada očekivala nabavka i Hydri te je stoga ostao taj kompatibilan kalibar, iako je zbog nedostatka goriva oblika zvijezde 1994-1995 godine punjena sa barutom NGR 105 od Plamena M63

Paralelno sa Čapljom je rađena raketica kalibra 60 mm Obad koja je bila drukčije koncipirana , lanser je bio na borbenom vozilu LOV iz Torpeda i mogao se kao modul sa 8 cijevi ili 24 cijevi montirati umjesto lansera RAK 12 kalibra 128 mm .



Mislim da je to sve završilo u željezari ili u Siriji , jer je veliki brat rekao kupi MLRS .

offline
  • član biblioteke
  • Pridružio: 18 Jul 2007
  • Poruke: 21412
  • Gde živiš: iznad smoga Beograda

Citat:Čaplja vuče korijenje iz protugradne rakete SAKO-6 ili TG-10
To bi bilo ovo


Po stabilizatorima na drugom stepenu bih rekao da se buster odvajao. Kako je to postignuto a da ne dođe do destabilizacije drugog stepena koji verovatno nema svoj pogon?
Od ovoga bi mogao da ispadne i PVO sistem vođen po laserskom snopu Very Happy

offline
  • Pridružio: 07 Nov 2013
  • Poruke: 3307

@aramis promjenom oblika tog zvjezdastog kanala , brojem krakova zvijezede, povećavanjem ili smanjivanjem radijusa mogu se dobiti fascinantni rezultati .. kad su počele zvijezde nije još bilo računala .. radilo se pješke korak po korak , podijeliš debljinu goriva na slojeve razmaknute po desetinku milimetra i ožeži, po logaritamskim tablicama. Mr. Green Konačni rezultaz proračuna je prikazan u animaciji koju si postavio, svakom trenutku odgovara neki položaj plamenog fronta , odnosno površina izgaranja ... a ona direktno utiče na potisak motora i na tlak u motoru ... cilj je taj tlak držati u podnošljivim granicama da se komora ne razleti.

@pein rađene su raznorazne modifikacije na BG Plamena kako bi se povećala efikasnost , ali su uvijek iskrsli neki problemi , prije svega on se vrti od 20000- 40000 okretaja u minuti , centrifugalne sile su strahovite , u to vrijeme se još nije imalo osvojene termozaštitne mase , komora se znala pregrijati i raširiti i bojeva glava bi se odšarafila .

Bila je jedna vrlo dobra zamisao da se u centru komore skroz do mlaznice postavi cijev puna eksploziva , i da onda on rastepe ciljelu komoru u špliter, to smo zvali Plamen D , i bile su velike šanse da se taj model usvoji u naoružanje .. ali je od zagrijavanja to znalo prerano eksplodirati.

Tek je na Plamenu 2 M 87 bojeva glava promijenjena i po materijalu i tehnologiji laboracije pa je postignuta veća efikasnost.

Kuglice su prvi put stavljene u Ognja , i tu smo nadrapali .. usvojena je u naoružanje raketa kojoj su se kuglice vidjele kroz plastiku , a onda je nakon par godina sve došlo na reviziju , trebalo je preko tih kuglica staviti tanku metalnu košuljicu , znaći sve rastaviti i napraviti nove BG .

@ Aramis u pravu si to je dvostepena raketica , genijalna zamisao konstruktora Zekovića i Marojevića koji su zbog nje morali napustiti zavod u Tivtu i potražiti sreću u Titogradu .

Ispod krilaca je jadan konus tako da je raketica lijepo centrirana u velikoj raketi , i dok motor radi ona je nabijena u taj konus i ne mrda , a kad motor prestane raditi zbog ogromne razlike u otporima raketica nastavlja brzinom od 3 Maha dalje . Za protugradnu primjenu malo odstupanje od smjera lansiranja , do kojeg dolazi kod razdvajanja raketa nije bilo bitno , za neku vojnu uporabu .. ne znam , bilo je nešto takvo krajem drugog svjetskog rata , puno malih raketica koje nosi jedna velika .

Kod tih dvostepenih raketa je uvijek problem gdi pada prvi stupanj . Kod protugradnih je prvi stupanj imao eksploziv za razbijanje na par komada , ali to obično nije radilo kako treba , pa su kompletne rakete sa krilcima padale po poljima i naseljima .

Drugi stupanj ta mala potkalibarna raketica je bez pogona , i u sebi sadrži reagens koji polako izgara i dimi iza raketice , tako da na nebu izgleda kao da ima pogon. Zbog malog promjera i aerodinamićki idealnog oblika raketica se lako probija kroz atmosferu i postiže fantastične visine i domete ( mislim da je rekord bio 12 km u visinu ).

Ideja o "dvostepenoj" raketi velikog dometa je dosta stara , ovdje ima hrpa dobrih stvari o tome ...
http://ntrs.nasa.gov/archive/nasa/casi.ntrs.nasa.gov/19700020646.pdf

Možemo zamisliti neku raketu koja bi imala buster koji radi kratko kao kod Ose ili Stršljena , motor se gasi još u cijevi . ili koji metar iza , odvaja se i dalje leti drugi stupanj ,, nebu pod oblake.





U konačnici i Gerald Buul ja sa svojim HARP om radio isto ispucavao je iz topa male raketice.


Hydra u svom aresenalu bojevih glava ima nešto slično puno malih iglica, raketica , u glavi koja se na putanji otvori i tuče po cilju poput sačmarice.

offline
  • Pridružio: 06 Avg 2010
  • Poruke: 587

pa ova TG-10 po konceptu ista Tunguska (Pancir)

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 800 korisnika na forumu :: 3 registrovanih, 0 sakrivenih i 797 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 1799 - dana 19 Sep 2019 18:42

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: goxin, Mixelotti, wizzardone