offline
- Gavrilo Milentijević
- Komandir stanice milicije Gornje Polje
- Pridružio: 12 Feb 2005
- Poruke: 36061
- Gde živiš: ovalni kabinet
|
Avion Su-25 TM (Su-39)
Su-25 - AVION ZA BLISKU PODRŠKU
Tokom šezdesetih godina u sovjetskom vazduhoplovstvu se osetila potreba za dobro oklopljenim i naoružanim jurišnim avionom, sposobnim da samostalno otkriva i uništava zemaljske ciljeve na liniji fronta i do 50 km u dubini neprijateljske teritorije. Konstruktivni zahtevi za novi avion bili su isti kao i za najpoznatiji jurišnik II sv.rata IL-2 "Štrumovik" - jeftina, jednostavna letelica velike ubojne moći. Najveća pažnja posvećena je "žilavosti" letelice odnosno sposobnosti da se što uspešnije suprostavi neprijateljskoj vatri.
Početkom 1968. godine tim konstruktora iz biroa "Suhoj" samoinicijativno je počeo rad na projektu novog jurišnika tada označenog T8. Prva dva prototipa (T8-0 i T8-1) završena su 1974. godine, a avion je prvi put poleteo 22. februara 1975.
Avion Su-25 ( NATO kod - Frogfoot "Žablje stopalo" )razlikuje se od drugih borbenih aviona po tome što je, kako to naglašavaju u firmi SUHOJ, nastao i razvijao se kroz sudelovanje u borbi. Naime njegova završna letna i borbena ispitivanja odvijala su se u pravim borbenim uslovima u avganistanskom ratu početkom osamdesetih godina. Od tada je Su-25 bio gotovo stalno angažovan u različitim sukobima (iračko-iranski rat, čečenija, nagorni-karabah, makedonija, liberija angola...) koji su usmeravali dalju nadogradnju i modernizaciju. U poređenju sa svojim glavnim takmacom - američkim Thunderboltom A-10, Su-25 ima manju nosivost i radijus dejstva, ali je manjih dimenzija, ima bolje letne i manevarske sposobnosti.
Jurišni avion Su-25 je dvomotorni visokokrilac, potpuno metalne konstrukcije, sa aerodinamičkom šemom optimizovanom za let na dozvučnim brzinama i malim visinama. Pri konstruisanju letelice posebna pažnja je posevećena poboljšanu borbene žilavosti. Motori su fizički razdvojeni, a između njih su predviđene vatrostalne pregrade. Pilotska kabina je zaštićena titanijumskim pločama debljine oko 20 mm i trostrukim pancirnim staklom debljine 65 mm. Rezervoari za gorivo, sistem za upravljanje vazduhoplovom i ostali bitni sistemi su takođe zaštićeni oklopom ili duplirani, tako da je avion sposoban da se vrati u bazu i pored teških oštećenja.
U borbenim operacijama, avion Su-25 se pokazao kao izuzetan i odličan jurišnik. U ratu u avganistanu, avioni Su-17; MiG-21 i 23, nisu ni približno pokazali svoju efikasnost u odnosu na Su-25. U tom ratu avioni Su-25, obavili su preko 60.000 borbenih letova pri čemu je izgubljeno 23 aviona i osam pilota. Postoje izveštaji da su se iako teško oštećeni usled dejstva mudžahedina sa PVO sistemom "Stinger" avioni vraćali na svoje matične aerodrome za razliku od drugih tipova vazduhoplova.
Za pogon Su-25 se koriste dva turbomlazna motora R-95Š potiska po 4100 kg. Ukupan kapacitet rezervoara za gorivo je 3660 litara, a avion može da ponese i četiri podvesna rezervoara kapaciteta po 800 litara.
Od elektronske opreme Su-25 raspolaže sa optoelektronskim nišanom ASP-17BC, laserskim daljinomerom-obeleživačem Klen-PS, navigacionim sistemom KN-21-1, radio-uređajima R-862 i R-828, IFF uređajem, signalizatorom radarskog ozračenja... U osnovnoj varijanti avion nije opremljen radarom, niti termovizijskim sistemom, pa je ograničena njegova upotrebljivost noću i uslovima smanjene vidljivosti.
Juišnik Su-25 pod krilima ima 10 podvesnih tačaka na kojima može da ponese širok spektar bombarderskog, raketnog i artiljerijskog naoružanja. Nosivost podvesnika je po 500 kg, osim dva spoljašnja koja su predviđena samo za rakete vazduh-vazduh.
U zavisnosti od zadatka, avion se naoružava bombama slobodnog pada, kočećim, kasetnim ili zapaljivim bombama. Istovremeno može da ponese do 8 bombi mase 250 ili 500 kg ili do 32 bombe mase 100 kg.
Jedno od najčešće korišćenih oružja za zadatke bliske vazdušne podrške predstavljaju nevođena raketna zrna. Su-25 može da ponese 256 NRZ S-5, 160 zrna S-80, 40 projektila S-13 ili 8 S-24 ili S-25.
Od vođenih projektila vazduh-zemlja avion nosi četiri laserski vođene rakete H-25 (AS-10), dve rakete H-29L (AS-14) ili dve vođene bombe KAB-500KR.
Za samoodbranu od neprijateljskih aviona, Su-25 je naoružan sa dve IC samonavođene rakete R-60 (AA- .
Artiljerijsko naoružanje se sastoji od sistema VPU-17A sa jednim dvocevnim topom GŠ-2-30 kalibra 30 mm ugrađenim u trup letelice. Brzina gađanja je 3000 metaka u minuti, a u borbenom kompletu se nalazi 250 granata. Avion može da ponese i dva podvesna kontejnera SPPU-22 sa topovima GŠ-23-2 kalibra 23 mm.
makedonski Su-25 - naoružavanje pred let
dvocevni top GŠ-2-30
Pored osnovne varijante Su-25 razvijeno je i više drugih verzija:
Su-25K - izvozna varijanta sa nešto drugačijom elektronskom opremom,
Su-25UB - školsko-borbeni avion dvosed,
Su-25UBK - izvozni školsko-borbeni avion,
Su-25UT (Su-28 ) - školski avion, samo prototip,
Su-25UTG - mornarički školski avion za obuku u sletanju na nosač aviona,
Su-25BM - avion za vuču mete,
Su-25U3 - školski avion trosed, samo projekat,
Su-25T - poboljšana varijanta sa novim naoružanjem, senzorima i elektronskom opremom,
Su-25TK - izvozna verzija aviona Su-25T,
Su-25TM (Su-39) - modernizovani Su-25T.
Proizvodnja aviona Su-25 završena je 1992 raspadom SSSR-a. Pogon gde se proizvodio nalazi se u republici Gruziji - Tbilisi. Ukupno je proizvedeno oko 700 aviona različitih verzija. Većina je verzija Frogfoot-A, koje se modernizuju u verziju Su-25 SM (niže sofstificiranija varijanta od TM ). U planu je ponovno pokretanje proizvodnje jer su interes iskazale rusija i gruzija koje imaju velike potrebe za ovim avionom, a interes su pokazale i mnoge druge zemlje. Konkretno, misli se na proizvodnju potpuno novih aviona verzije TM (Su-39), međutim nedostatak finasijskih sredstava i političke prilike u odnosima rusije i gruzije usporavaju realizaciju planiranih zadataka.
mornarički UTG....
češki suhoj sa maskirnom šemom "Ajkula"
jedna od varijanti maskirnog bojenja u ruskoj avijaciji
|