Osvajanje svemira

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Imam malu nedoumicu oko peščanih oluja na Marsu. Ako je atmosfera sto puta ređa nego na zemlji nije li malo čudno očekivati oluje koje mogu da prevrnu raketu i da podignu velike količine prašine?

• 1Ovo se svidja korisniku: Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

raketaš ::
U ovom slučaju mi ne znamo da li se zvezdolet sa Mjeseca vrača pun ili prazan , i opet moramo napraviti tri iteracije , da li se vrača sa 100 tona korisnog tereta , sa 60 tona ili sa 20 , kad je Musc u pitanju onda je sigurno prešutio da na zemlju ne može vratiti 100 tona , jer je to pešutio i kod Dragona , koji ostavi na podorbitalnoj putanji servisni modul sa kakicom i ostalim otpadom koji izgori. Tako da se od polaznih 12 tona na zemlju vrati samo 6 tona .


Meni je poenta bila da pokažem da emulirajući plan leta kod Apolla Starship čak ni prazan tj. bez tereta i sa super optimizovnom masom praznog od 120t i 100% goriva ne može da stigne i da se vrati sa Meseca ili može ali jedva. Nisam stigao sinoć da sumiram sve potrebne manevre ali nadam se da ću stići večeras.

raketaš ::
Kad sam vidio brzinu planiranja od 68 m /s samo sam se nasmijao , pa to je manje od brzine planiranja nekog Jumbio jeta koji ima isto tako debeli trup i dužinu i ima ona krila velika ko nogometni stadion .


Da citiram Djordja Balaševića "Ako su lagali mene i ja lažem vas"
Koliko sam ja uspeo da vidim sa onog videa ideja je da Starship ne jedri nego da pada kao cigla tj. da od nekog momenta posle prvobitnog aerodinamičkog kočenja do zemlje radi jednu dugačku vertikalnu "Kobru". Mislim da bi ekipa iz Suhoja imala svašta da kaže na to ali to bi ostavio po strani...

raketaš ::
E sad malo o tom Ciolkovskom , vidimo u njegovom zakonu da nigdje ne figurira potisak motora već impuls brzine , a brzina je ubrzanje puta vrijeme , a ubrzanje je sila kroz masa .

Ciolkovski je samo jedan specijalni slučaj Njutnovih zakona mehanike, jer je Ciolkovski uveo promjenu mase što Njutn nije. Ali s druge strane Njutn ima vrijeme , a Ciolkovski nema , što dovodi do malih zabuna i grešaka kad smo u jakom gravitacijskom polju zemlje.

Kad se radi proračun putanje rakete u blizini zemlje mora se računati sa negativnim impulsom brzine od 10 m/ s i ako raketni motor bustera radi 100 sekundi onda se ono što daje Ciolkovski mora smanjiti za 1000m/s .


Hvala za ovo razjašnjenje i "prečicu" u računu. Ja sam pokušao da to uračunam preko porasta potencijalne energije tj trampe kinetičke za potencijalnu ali nisam siguran da li sam napravio neki previd i samim tim veću grešku...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

tražim jedan video uradak gdi je napravljena ta simulacija Kobre, kanta leti u nekom 3D koridoru , vrlo lijepo prikazano , dok nađem okačim.

Neka analogija sa airbusom A 380 , širina trupa 7 m dužina trupa 71 m krila površine 845m2 , razmah krila cca 80 m , masa 277 tona , brzina slijetanja planiranja 71m /s.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Oprezno kod računa ako će te koristiti tu prečicu kako je futurama to nazvao.
Mislim da to neće baš biti primjenjivo za ove slučajeve, tih 10m/s po sekundi vremena je dobro kod artiljerijskih raketa, ovdje to bude mnogo grđe i držim da se ne može ukalupiti u jedan broj kao referentan za sve slučajeve.

• 1Ovo se svidja korisniku: Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

upravo sam iskopao iz Levantovskog taj dio , on uzima to kao gubitak impulsa zbog gravitacije i za prvi stupanj zbog male promjene gravitacijske konstante množi 9,81 sa vremenom , tek kad raketa savije putanju onda je to manje.

Ono što nam može poslužiti kao orijentir u raspravi je potreban imuls brzine kod Apola , a on je sigurno bolje organiziran od Muscovih tvorevina


Ukupni impuls brzine do mjeseca i natrag je bio 12,5 km/s , s tim da je povratak na zemlju bio aerodinamičko kočenje u visokim slojevima atmosfere , pa skok u svemir , i povratak iz svemira sa brzinom manjom od prve kosmičke , tako nešto i ja zamišljam kod zvezdoleta .

Levantovski navodi da je gravitacijski gubitak impulsa 1,68 km/ s tu vjerojatno uzima gubitak u blizini zemlje , zatim gubitak kod slijetanja na mjesec i gubitak kod polijetanja sa mjeseca .

Uzima da je aerodinamički gubitak 0,05 km/ s i mislim da je tu tip feler u zarezu jer na drugom jestu navodi da je to 0,5 km/s .

I konačno navodi da je gubitak impulsa na upravljanje 0,19 km/s što mi se čini ok budući su birali trenutak lansiranja sa Floride u ravnini ekliptike mjeseca i koristili su još pride 0,4 km/s ekvatorijalne brzine zemlje.

Obrni okreni bez impulsa od 12,5 km/ s nema leta na mjesec i povratka naravno.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Potvrđujem...od lijenog čoeka vajde nema. Da sam samo nastavio sa provjerama nebi ni napisao šta sam napisao.
Ali ipak da ostane kao spoznaja, umanjenje impulsa, umanjenje stvarne konačne brzine u odnosu na idealnu vrijednost po Ciolkovskom, je u grubo 10m/s po sekundi ili m/s2 ali ne u svim slučajevima. Prati u niskim kako sam rekao artiljerijskim putanjama, onda u letu po stratosferi postaje grdo, a ako nastavi dalje kroz mezosferu i termosferu opet je ok i oko tih 10m/s2.
Ili ovako, letovi 10-15 sekundi aktive i letovi preko cca 50 sekundi aktive ok, letovi između jok, veći su gubici od 10 po sekundi, zna biti i znatno više.

• 1Ovo se svidja korisniku: Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uradio sam kontrolni proračun slijetanja zvezdoleta na zemlju.

Stvari stoje ovako :prazan zvezdolet ima masu 120 tona, korisni teret 100 tona , količina goriva 25 tona. Kanta koči aerodinamikom , zatim leti ko planer i na visini od cca 500 m pravi kobru i leti trbuhom prema naprijed i pada repom prema zemlji.

Uzeo sam da u tom propadanju na rep zvezdolet dobije brzinu od 150 m / s . Kad je rep na visini od 155 m od tla pale se tri Raptora sa ukupnim potiskom od 500 tona,

Motori rade 13 sekundi nakon čega se potisak na dva motora smanjuje po rampi od tri sekunde i gase , a treči motor radi i dalje sa maksimalnim potiskom od 220 tona .

Zvezdolet usporava i jaši na vatrenom mlazu još 5 sekundi, u trenutku gašenja motora u zvezdoletu ima još cca 3,2 tone goriva.



Mislim da bi se stvar mogla spustiti i sa 20 tona goriva .

• 1Ovo se svidja korisniku: darcaud
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

bojank ::raketaš ::...
Na Marsu očekujem nuklearni reaktor veličine neke nuklearne podmornice ili nosača aviona , samo mi nje jasno kako to misle hladiti , atmosferom koje nema ili vodom koje nema .

Povratak na hladjenje Li ili NaK ili olovo-bizmut legurom... Ne zna se sta je je gore, prva dva se zapale kada ih pogledas, treci se "zaledi" u sistemu ako temperatura opadne 10 stepeni od radne, a onda reaktor adio...
Prva dva se zapale samo ako postoji H i O u blizini, što u kozmosu ili na Marsu i nije slučaj. Uostalom onih 30tak ruskih reaktora koji orbitiraju oko Zemlje su dokaz da su sasvim prihvatljiva opcija.
Olovo-bizmut se "zaledi" ako se dulje vreme hladi vodom arktičkih mora, a sam reaktor bude "ugašen", i opet treba više meseci da se to desi. Olovo, bilo čisto bilo eutektik (i sa bizmutom, ali navodno je Pb-Mg kombinacija optimalna) kao hladilo se ponaša tromo. U vakuumski uslovima veoma prihvatljiva opcija, bukvalno bi bio samozaptivajući sistem ako dođe do proboja u sistemu hlađenja. Ima neke druge falinge, najveća je da inicialno zahteva ogromnu energiju da bi se medij za hlađenje otopio, što čini samo lansiranje reaktora u kozmos manje-više nemogućim.

Postoje i neke druge opcije. Od tečnih goriva koja se sama hlade i moderiraju, do mog favorita, reaktora sa polimerskim nuklearnim gorivom koji se ponaša kao raketni motor koji izbacuje fisione produkte. Koliko je to realno da se napravi je druga priča.

Realna je kombinacija TRISO goriva, He kao hladilo i direktan pokretač generatora, sve u prvom stepenu.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Moramo u ovoj prići o hlađenju razlikovati dva problema , prvi je kako hladiti reaktor i ujedno zagrijavati i ispariti radni medij za turbine , a drugi je problem kako taj radni medij kondenzirati , kako istrošenu paru pretvoriti ponovno u tekućinu .

Helij ne dolazi u obzir zato što se kondenzira na temperaturi nižoj od temperature svemira ili hladnih marsovskih stijena koje su u sjeni sunca .

Tu je živa odnosno živine pare daleko bolja jer se ona kondenzira na na 356 C , a ledi na -39. U jednom takvom postrojenju bi se tekućom živom hladio reaktor , na temperaturi od 356 C živa isparava i može se dalje zagrijavati do nekih 750 C . Živine pare pod tlakom od nekoliko stotina bara Nakon toga odlaze u turbinu izvrše rad i pri tome se hlade do nekih 400 C.

Živine pare odlaze u IC panel kondenzatora koji gleda u hladni svemir i živa se hladi i kondenzira u tekućinu od nekih 300 C . Temperaturna razlika plinovite i tekuće žive od 100 C i temparaturna razlika od tekuće žive i hladnog svemira od skoro 500 C daje izuzetno dobre parametre za rad kondenzatora .

Zbog otrovnosti i velike specifične težine žive traže se sintetske tekućine na bazi fluora koje bi je zamijenile.

Ali koliko se sjećam te priče sa faksa nema boljeg materijala od žive, za ovako divlju primjenu

http://www.douglas-self.com/MUSEUM/POWER/mercury/mercury.htm

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Fission Surface Power Study