offline
- Pridružio: 28 Jul 2014
- Poruke: 207
|
JOSIPOVIĆ ZA JUTARNJI 'Apsolutno je netočno da želim ukinuti borbeno zrakoplovstvo'
http://www.jutarnji.hr/ivo-josipovic--apsolutno-je.....o/1211990/
Citat:U Vladi tvrde kako nemaju novca za novu eskadrilu od 12 borbenih aviona i ne drže da su Hrvatskoj nužno potrebni
Budućnost borbenog zrakoplovstva nova je točka prijepora predsjednika Ive Josipovića i premijera Zorana Milanovića. U medijima su se pojavile, doduše, neslužbene tvrdnje kako je u državnom vrhu prevladao gotovo zajednički stav kako nam novi borbeni avioni nisu potrebni te da nadzor našeg zračnog prostora treba prepustiti NATO-u.
Predsjednik Ivo Josipović u izjavi za Jutarnji list tvrdi kako on nije za ukidanje borbenog zrakoplovstva i demantira navode da se Ured predsjednika zalaže za to da nadzor našeg zračnog prostora treba preuzeti NATO savez. “Apsolutno je netočno da se razmišlja o ukidanju ratne avijacije. Upravo suprotno, ako mene pitate, dvije su varijante: prvo, do 2016. pokušati naći varijantu prema kojoj bismo modernizirali i zadržali vlastitu avijaciju, i drugo, ako to nije moguće, treba razmisliti o suradnji s nekim susjednim državama”, smatra predsjednik Ivo Josipović.
Politiziranje vojske
Na pitanje koliko je takva opcija realna u sadašnjoj ekonomskoj krizi, Josipović je pojasnio kako do 2016. još ima vremena, a do tada će možda uslijediti gospodarski oporavak ili će Vlada naći neki povoljan kredit, dok kao treća varijanta ostaje suradnja s partnerima.
Predsjednik Republike uvjeren je da slično razmišljaju u Vladi, ali i u opoziciji. “Koliko znam, i na ljevici i na desnici svjesni su da se ne radi o političkom već strateškom pitanju. Uostalom, i HDZ-ove i SDP-ova vlada su se odlučile za remont MIG-ova jer su znale da država nema novac za kupnju aviona i ne vjerujem da će netko sada politizirati ovu temu”, smatra Josipović.
No, u Banskim dvorima nisu na istoj liniji razmišljanja kao predsjednik Josipović. “Nakon što resursi na postojećim avionima isteknu, treba razmisliti o tome što učiniti s borbenim zrakoplovstvom i kako uopće financirati taj segment. U ovom trenutku projekcije su takve da za novu eskadrilu od 12 borbenih aviona nemamo novca i ne držimo da su nam nužno potrebni. Kako to sve financirati? Možda da smanjujemo mirovine ili plaće kako bismo financirali nabavku novih aviona”, kazao nam je visoki izvor u Vladi.
Iz ovih izjava jasno je kako postoje podjele u državnom vrhu oko budućnosti ratnog zrakoplovstva. Osim toga, i sam ministar obrane Ante Kotromanović protivi se ukidanju borbenog zrakoplovstva. “Kao ministar obrane i bivši vojnik želim da zadržimo borbeno zrakoplovstvo. Mogli smo prošle godine donijeti odluku o ukidanju, ali nismo, već smo se odlučili na modernizaciju postojećih aviona kako bismo kupili vrijeme do konačne odluke. U svakom slučaju, moramo tražiti modus u kojem ćemo i u budućnosti svoj zračni prostor štititi vlastitim avionima. Ne mora to biti cijela eskadrila. Može ih biti i manje”, kazao nam je ministar obrane. Načelnik Glavnog stožera general Drago Lovrić također zastupa stajalište kako moramo zadržati sposobnost borbenog zrakoplovstva. Prije nekoliko dana jasno je poručio kako se do 2016. godine mora donijeti odluka o uvođenju novog borbenog aviona. “Ukoliko bismo uvodili, zajedno sa saveznicima nove borbene avione i ukoliko bismo dijelili sposobnost u sustavu Pametne obrane NATO-a ili u sustavu objedinjavanja i dijeljenja sposobnosti Europske unije, ta sposobnost koštala bi nas najmanje od 300 do 400 milijuna kuna”, poručio je general Lovrić.
Nacionalni konsenzus
Umirovljeni general Damir Krstičević za Jutarnji list je iznio osobni stav oko budućnosti borbenog zrakoplovstva “Protiv sam ukidanja borbenog zrakoplovstva. Razumijem gospodarsku situaciju u kojoj se nalazimo, ali ukoliko jednom ukinemo ovu sposobnost, teško ćemo je u budućnosti vratiti, borbena tehnika se uvijek može kupiti, ali pilote godinama nećemo moći ponovno obučiti. Zalažem se za racionalni i profesionalni pristup ovom pitanju i za nacionalni konsenzus oko načina na koji ćemo održati ovu sposobnost. Tek treba vidjeti je li u slučaju Hrvatske potrebno 8 ili 12 aviona te hoće li se nabavljati polovni avioni, na leasing ili u sklopu “smart defencea”.
Bivši ministar obrane Jozo Radoš napominje kako odluku o budućnosti borbenog zrakoplovstva treba donijeti hladne glave. “Ne treba bježati od mogućnosti da ukinemo borbenu komponentu, ali takvu odluku ne smijemo donositi kako bismo zadovoljili vlastiti nacionalni ponos. Ukoliko bi cijena nabavke novih aviona bila približno jednaka cijeni plaćanja nadzora zračnog prostora, ja sam za nove avione. No, ako su oni tri puta skuplji od nadzora NATO-a, naravno da sam za ukidanje”, poručuje Radoš
Ovaj ga na kraju lupi i ostade živ...ionako nije odviše popularan među zrakoplovnim krugovima u RH...
I večernji za danas
'Nećemo ukinuti Hrvatsko ratno zrakoplovstvo'
http://www.vecernji.hr/hrvatska/hrvatska-mora-sama-cuvati-svoje-nebo-954812
Citat:Slanje aviona koje imamo na remont bila je jedina moguća odluka, naravno, ako ne izađemo iz područja realnosti
Nakon pada MiG-a, s vrhovnim zapovjednikom Oružanih snaga, predsjednikom Republike Ivom Josipovićem, razgovarali smo o posljedicama te nesreće i o budućnosti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost, na koju će pozvati i čelnike oporbe, predsjednik je najavio za početak rujna. Smatra, naime, da se odluka o budućnosti ratnog zrakoplovstva mora donijeti konsenzusom.
Istraga i odgovornost
Je li se nakon pada MiG-a upalio alarm? Je li ugrožena sigurnost našeg neba?
Kada se dogodi ovakva nesreća, moramo se zapitati o uzrocima. To što padaju i avioni drugih država, čak i najsuvremeniji poput američkog F-35, možda nam može biti neka utjeha, ali sigurno ne i alibi da slegnemo ramenima i ne sagledamo gdje je bila pogreška. O odgovornosti za nesreću moći ćemo razgovarati kad istraga bude završena. Očekujem da će to biti u dogledno vrijeme. I ova je nesreća pokazala da, s jedne strane imamo odlične ljude, ali da tehnika nije primjerena. Pilot, pukovnik Stanko Hrženjak, reagirao je sjajno, spriječio je moguće tragične posljedice zbog pada aviona, ali i spasio svoj život. No, činjenica je da je avion kojim je pilotirao bio vrlo star. Ipak, riječ je o avionu koji je bio licenciran za letenje i nije bilo sumnje u njegovu sposobnost za let. Istraga mora pokazati što se dogodilo, je li riječ o kvaru koji se mogao izbjeći, jesu li poštovane sve propisane procedure. Ako je u lancu donošenja odluka tko pogriješio, morat će snositi odgovornost. Moram istaknuti, bez obzira na nesreću, da je hrvatsko nebo sigurno i da preostali avioni i ovog trenutka stoje spremni za njegovu zaštitu.
Smatrate li da su odluke o remontu starih MiG-ova bile dobre?
Remont aviona koje imamo bila je jedina moguća odluka, naravno, ako ne izađemo iz područja realnosti. Pitanje borbenog zrakoplovstva raspravljam već s drugom vladom, jednom HDZ-a i sada ovom SDP-a. Obje su vlade željele najbolje moguće rješenje za naše borbeno zrakoplovstvo, no to rješenje, kupnju nove eskadrile zrakoplova, Hrvatska si jednostavno nije mogla priuštiti. Najjeftinija varijanta koja je nuđena jest Gripenova ponuda za šest jednosjeda i dva dvosjeda od oko 550 milijuna eura. Ta cijena obuhvaća opremu za tzv. air policing, ali ne i sve potrebno borbeno naoružanje. Ponuda za eskadrilu odgovarajućih aviona F-16 prelazi milijardu dolara. U teškoj gospodarskoj situaciji u kojoj smo već godinama, obje vlade bile su svjesne da bi kupnja novih aviona bila opasna avantura za stabilnost ionako krhkih državnih financija. Zato je odluka o remontu bila dobra i jedina ispravna. Ona nam omogućava da zadržimo funkciju borbenog zrakoplovstva do 2024. godine, uz opasnost da zbog starosti modela oko 2019. godine ponestane rezervnih dijelova. Zato odluku o tome što sa zrakoplovstvom treba donijeti do 2016. godine. Tada bismo imali vremena ili za uvođenje novih, modernijih zrakoplova, ili za opciju zajedničkih resursa sa zemljama saveznicama.
Koje su nam uopće opcije u vezi sa zrakoplovstvom?
Prvo, možemo donijeti odluku o kupnji novih aviona. Takva odluka pretpostavlja iznalaženje ozbiljnih sredstava za njihovu nabavu u državnom proračunu ili kakvog posebnog aranžmana koji bi nam olakšao kupnju. Drugo, možemo, kako su to činili susjedi Slovenci, zaštitu zračnog prostora prepustiti nekoj savezničkoj državi, dakako, uz odgovarajuću naknadu. Slovencima je jedno vrijeme besplatnu zaštitu pružala Italija. Treća je opcija ona u kojoj imamo zajedničke zračne snage s nekim od zemalja NATO saveza, pri čemu svaka od zemalja plaća dio troškova i sudjeluje u zajedničkim obrambenim poslovima kadrovima, opremom i drugim angažmanom. Vrlo sam nesklon tome da Hrvatska prepušta obranu svog zračnog prostora drugoj državi. Izbor između prve i treće opcije, u kojima Hrvatska zadržava obrambenu sposobnost sama ili dijeleći je s drugima, ovisit će o financijskim mogućnostima države.
Najbolje bi bilo kada bismo samostalno mogli štititi svoje nebo. Ali, i sad neke od funkcija kontrole zračnog prostora, poput radarskog nadzora, obavljamo zajedno sa saveznicima. Moram još upozoriti i na to da borbeni zrakoplovi nisu jedine letjelice našeg zrakoplovstva. Osim 12 MiG-ova 21, zrakoplova koji će moći štititi naše nebo do 2024. godine, tu su i helikopterske snage s 24 transportna helikoptera Mi-8, 25 školskih aviona, osam školskih helikoptera, pet kanadera i pet zračnih traktora te vrlo napredan radarski sustav. Helikopteri su multifunkcionalni i, osim vojnih, obavljaju i civilne zadaće, pogotovu u akcijama spašavanja i obavljanja medicinskih letova.
Inače, početkom rujna održat će se sjednica Vijeća za obranu na kojemu će se raspravljati i o nesreći. Kada je riječ o budućnosti zrakoplovstva, potreban je nacionalni konsenzus o jednoj od tri verzije njegova razvoja. U pripremi sjednice Vijeća, pozvat ću i šefove oporbenih stranaka da čujem kako oni vide budućnost našeg zrakoplovstva. Naravno, konačnu će odluku, bilo kroz programske i razvojne akte, bilo kroz održivi proračun, a i kroz političke odluke, dati Sabor Republike Hrvatske.
Tko će, i po kojim kriterijima, donijeti odluku o odgovornosti ministra obrane Ante Kotromanovića?
Za sada, za takvo je pitanje prerano. Ministar Kotromanović je odgovorna i savjesna osoba, koja se ističe ratnim iskustvom i vojnim znanjima. Zato je i sam istaknuo potrebu preispitivanja vlastite odgovornosti. Ona će ovisiti o nalazu istrage i o tome je li u sustavu donesena koja pogrešna odluka za koju bi on politički ili pravno mogao biti odgovoran. Pričekajmo nalaz istrage jer bez njega nije moguće odgovoriti na pitanje o odgovornosti za nesreću. Načelno, ministar može i sam preuzeti odgovornost, ili o tome mogu odlučiti premijer i Sabor.
Susret u Walesu
Početkom rujna idete u Wales na Skupštinu NATO saveza. Hoćete li se, s obzirom na dužnosti koje obnašate, ondje sresti s protukandidatkinjom na sljedećim predsjedničkim izborima Kolindom Grabar-Kitarović?
Vrlo vjerojatno. Vodit ću delegaciju Republike Hrvatske i sudjelovati neposredno u radu Skupštine te donositi odluke zajedno s drugim šefovima delegacija država članica. Gospođa Grabar-Kitarović bit će ondje da nam s drugim službenicima i dužnosnicima NATO-a pomogne u pripremi i radu Skupštine. To što ćemo oboje biti kandidati na sljedećim predsjedničkim izborima, ne utječe na naše uloge na Skupštini i siguran sam da će svatko svoj posao obaviti na najbolji mogući način.
|
Ne razmišlja se o naoružanju pilatusa nego o prodaji viška, jedino što se po njihovom pitanju razmišljalo je opremanje elektro optičkim sustavima za dva komada koja su deklarativno pod obalnom stražom odnosno koriste se za njene zadaće ( glume SAR avione). Nema ukodanja lovačke komponente, u procesu je remont tehnike EBA. Riješenje koje naši zagovaraju zbog velikih troškova je prije svega u sklopu EUBG i FAB CE. 
