offline
- Bagration
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 10 Nov 2022
- Poruke: 7
|
Ovaj tekst sam napisao pre ruskog povlačenja iz Izjuma, a poslao ga Politici u trenutku povlačenja, kada su mi ga objavili u rubrici "Pisma čitalaca".
Za ono što sam izneo nije bilo potrebno nikakvo posebno znanje, već samo, čini mi se, zdrav razum, koji su mnogi koji prate ovaj sukob bili ostavili po strani, vođeni željom da Rusija najzad stane na put bahatosti i lecemerju Zapada. I sam spadam u velike rusofile, i svaki njihov neuspeh lično proživljavam, ali nikad nisam voleo da nosim ružičaste naočare.
"Iako, i pored poslednjih dešavanja, ne treba potcenjivati rusku vojsku, niti je pošteno tendeciozno umanjivati njene uspehe, svedoci smo da je ona tokom ovih šest meseci rata pokazala i određene manjkavosti, za šta pojedinci bezrazložno traže izgovore.
Dati izgovori se uglavnom svrstavaju u tri kategorije:
1) Ruska vojska sporo napreduje, jer želi da izbegne uništavanje civilne infrastrukture
Ovo je samo delimično tačno. Problem je, međutim, što se gradovi najviše razaraju kada se na njih nadire frontalno, a tako Rusi ratuju većim delom operacije.
Kada bi se ratovalo manevarski, te se gradovi i tvrda neprijateljska uporišta zaobilazila i stavljala u
obruče (a to Rusi jesu činili u prvih mesec-dva rata), veći bi bili izgledi da se očuva infrastruktura.
Imamo primere iz istorije: Nemci su u Drugom svetskom ratu brzim i lukavim probojima osvojili Francusku bez mnogo razaranja. S druge strane, činjenica da su Staljingrad sravnili sa zemljom nije im pomogla da ga i zauzmu – urbane ruine su poslužile kao odlična skrivališta za vojnike Crvene armije.
Primeri postoje i u ovom ratu: Severodonjeck je zauziman frontalno, dugo su trajale borbe, što je dovelo do većeg uništavanja infrastrukture. S druge strane, Lisičansk je zauziman s namerom pravljenja omanjeg kotla, te je, pošto su se Ukrajinci povukli, i grad uglavnom očuvan.
Zašto onda Rusi ratuju pozicijski?
Zato što od početka rata imaju nedovoljno pešadije. U prvim mesecima, dok Ukrajina nije izvršila opštu
mobilizaciju i time se njena vojska konsolidovala, napredak Rusa je bio brži (mada je i tada, naročito
zbog nepovoljnih vremenskih uslova, bilo problema sa linijama snabdevanja). Onda je napredak usporio,
da bi sada praktično stao, te čak na nekim delovima fronta dolazi do povlačenja ruskih snaga.
2) Ruska vojska sporo napreduje, jer se ne želi koristiti najnovije oružje, kako bi se sačuvalo za širi
rat sa NATO-om
Ovde, opet, nema mnogo istine. Činjenica je da Rusi koriste gotovo svo oružje koje imaju na
raspolaganju (izuzev oružja za masovno uništenje). Ako se misli na tenk Armatu i avion pete generacije
Su-57, proizvedeno je tek nekoliko probnih modela. Može se reći da su Rusi minimalno slali tenk T-90,
međutim modernizovani T-72 je daleko brojniji u ruskom arsenalu.
Što se tiče relativno novih krstarećih i balističkih raketa, Kalibar i Iskander, one su obilato i uspešno
korišćene, a čak su u par navrata ispaljene i najnovije hipersonične rakete, kojih, opet, Rusi imaju u
malim količinama.
3) Ruski vojni i politički vrh je odlučio da sporo napreduje, jer im tako odgovara; čekaju da zapadne
zemlje dožive kolaps
Ovo nije naročito smisleno objašnjenje. Možda im “odgovara” u smislu da trenutno imaju manje vojne
gubitke, međutim, time se rat značajno produžava i, u krajnjoj instanci, i gubici rastu, posebno pri frontalnom zauzimanju većih gradova. Radije možemo govoriti da su Rusi primorani na ovu strategiju, zbog već pomenutog nedostatka ljudstva.
Dalje, rat ovakvog obima je izuzetno skup, i nema te zemlje koja bi ga namerno odugovlačila.
Tu je i pitanje ekonomske štete zbog sankcija – Rusija se pokazala daleko otpornijom nego što su mnogi očekivali, a Evropske zemlje sopstvene sankcije podnose teže nego što su mislile, međutim, ako se pogleda pad BDP-a i inflacija, ipak je ruska privreda trenutno više oštećena.
Veliki uspeh Rusije jeste činjenica da rublja ne samo da nije doživela kolaps, već je njena vrednost skočila
u odnosu na dolar i evro, no ipak uz ekstremne mere ruske Centralne banke. Takođe, Rusija je više
zaradila od energenata ove godine, jer, iako su izvezene količine manje, njihova cena je drastično veća.
Neki očekuju da će privreda Zapadne Evrope doživeti kolaps dolazeće zime. To je malo verovatno, iako će bez sumnje, zbog dodatnih problema sa francuskim nuklearkama, zima biti jako teška.
Biće još teže ako dođe do potpunog zavrtanja slavine ruskog gasa, međutim, i Rusi će time sebe lišili značajnih prihoda. Za razliku od izvoza nafte koja je mahom preusmerena na Indiju, Kinu i druge zemlje, gas zahteva izgradnju gasovoda, za šta su potrebne godine, čak i decenije. Veoma mali deo današnjeg ruskog izvoza gasa ide van Evrope – u Kinu i Tursku."
|