Spominje se kod Klarka u "Paljenju" i jedan od razloga kasnjenja - opsednutost "savrsenim" gorivom i oksidansom i nekoncentracija napora u tom pogledu, pa su (jer je sve bilo pod velom tajne) razne laboratorije vise puta "otkrivale" iste kombinacije goriva. A on tu ne ulazi u dizajn motora, koji se takodje razvlacio... Plus prica da je svemir sekundaran a takticke rakete broj 1. Tek se nakon sovjetskog samara stvar popravila i ozbiljno se ujedinjuju napori...
U svetlu priče o svemirskoj trci možda bi bilo korisno da stavimo link ka ovoj, po mom mišljenju genijalnoj, BBC-evoj igranoj seriji "Space race". Četiri epizode od po 50 minuta koje prate događaje od kraja Drugog svetskog rata do sletanja na mesec iz ugla glavnih protagonista fon Brauna i Koroljeva.
To višestruko otkrivanje" tople vode " raznih američkih državnih ( vojnih ) laboratorija , a pogotovo privatnih je rezultiralo na kraju da je Nacionalni Biro za Standarde ( NIST) morao strpati sve rogove u vreću i na kraju štampati termodinamičke tablice poznate pod imenom JANAF . Sam naziv Joint Army-Navy-Air Forces pokazuje tko su bili glavni akteri tog ogromnog posla .
U tablicama su date termodinamičke osobine( Gibbs free energy ) raznih goriva i oksidatora , ali ne samo onog što je vezano direktno za barute ili raketna goriva već za sve poznate materije, to su fundamentalne tablice i bez toga nema termokemijskog proračuna raketnog motora , topa , ili automobilskog motora.
Temelje tim procesima izgaranja raznih goriva je postavio Josiah Gibbs , prvi rođeni amer koji je postao doktor tehničkih znanosti u vrijeme dok se sve rješavalo brzim potezanjem revolvera
Bez obzira na te temelje Gibbsov rad i njegove teorije su bile dosta nerazumljive i u vrijeme nastanka dosta nepoznate , objavljene na njemačkom jeziku u Heidelbergu bile su dostupnije ruskim teoretičarima , nego američkim kojih zapravo i nije bilo.
Tako da ne treba biti čudno da je prve velike rakete stvorila njemačka znanost , a onda su ih dalje Sovjeti usavršili .. naravno ne bi bilo ništa od toga da Sovjeti već prije pojave V-2 rakete nisu imali neka svoja iskustva u razvoju raketnih motora na tečno gorivo , Gluško je kao fizikalni kemičar doktorirao 1936 godine na nekom divljem raketnom gorivu mješavini kerozina i litija u prahu sa tečnim kisikom .. tako nešto.
S druge strane otac suvremene nauke o čvrstoći materijala i teorije ljuski Stepan Timošenko je kao emigrant iz rusije između dva rata otišao u ameriku i tamo ostvario fascinantnu profesorsku karijeru. ( inače je formirao katedre tehničke mehanike u Beogradu i Zagrebu ) , a bez Timošenka nema konstrukcija moderenih zrakoplova i raketa, a Timošenko je ostavio duboki trag u ruskoj odnosno Sovjetskoj znanosti .
Tako da je pojava Von Brauna kao lidera i duha koji pokreče razvoj raketa u njemačkoj naišla na plodno tlo , bilo je dovoljno znanstvenog i industrijskog potencijala da se njegove maštarije mogu ostvariti , bilo je dovoljno novaca i želje vojske da se stvori neko novo oružje, isto tako su Sovjeti daleko bolje iskoristili to nasljeđe ( ratni plijen ) od amera koji su se rastepli svaki u svom dvorištu da naprave nešto, sve do 1959 kad su svi sjeli za stol i napravili JANAF, odnosno NASA .
Postoji veza između V-2 i i Sputnjika 1 i Explorera-1 i o toj vezi na početku kosmićke ere ču koliko stignem pisati.
raketaš ::...Gluško je kao fizikalni kemičar doktorirao 1936 godine na nekom divljem raketnom gorivu mješavini kerozina i litija u prahu sa tečnim kisikom .. tako nešto...
Mislim da je bio berilijum u pitanju. U svakom slucaju luda kombinacija (mada ne kao neke kasnije - poput ziva-alkila, organo-fosfata i borana- ne zna se sta je otrovnije)...
Od dva zla ne znam koje je gore berilij ili litij , kad već spominjemo Berilij u svezi sa Gluškom on je stalno petljao po Beriliju i na kraju ispetljao raketne motore za R 7 sa komorama izgaranja rađenim od Berilijeve bronce.
Samo taj efekat , primjena berilijeve broncae za komoru izgaranja , je bio dovoljan da sovjeti dvadeset godina budu ispred amera i da ti raketni motori i sada 60 godina nakon što su nastali i dalje jednom tjedno izvode nešto na orbitu.
I dok je Von Braun godinama tapkao u mjestu i pravio rakete sa alkoholom jer nije mogao riješiti problem hlađenja motora , Gluško je već 1947 vozio motor od rakete V-2 sa kerozinom. Kerozin daje veće temperature izgaranja i daje veći impuls , generalno daje i veći domet raketi , Von Braun je čak morao razblažiti alkohol sa vodom da mu komore ne izgore.
Pričalo se po tim raketaškim skupovima i kongresima , kao anegdota, da je na ideju tog hlađenja motora sa vodom došao na obiteljskom imanju , gdje su roštiljali i pekli rakiju , a neki meštar od kazana je probavao da li je rakija dovoljno jaka tako da bi svako malo bacio pol čaše rakije u vatru , ako gori .. dobra je ima više od 40 % alkohola.
Sada 60 godina i više čak 70 godina od tih pionirskih koraka je lako mudrovati , ali ipak se pitam gdi im bi pamet , kako se toga nisu sjetili ???? Von Braun je ganjao neke vatrootporne čelike za koje mu je trebao Nikal , a toga u Reichu prije Kosova ili Turske nije bilo , a i to malo nikla što bi promaklo ruskim podmornicama ili kapetenu Lešiju na Kosovu trebalo je Krupu za topove... a berilija je išlo samo 2% u sastav legure za komore motora.
Ali ni to sa Berilijem kod Sovjeta nije išlo lako, u gradu u kom je bio rudnik i zavod za preradu berilija umirali su ko muhe od" upale pluća ", a naravno da radnici nisu znali zašto svi imaju akutnu pneumoniju ..oboljeli su išli u neki sanatorij i tamo umirali . Berilijev oksid je daleko ispred Cijnkalija po otrovnosti .
Ali ako pogledamo i usporedimo toplinsku vodljivost( lambda ) bakra ili legura na bazi berilija koja je skoro 400 sa Inox čelikom koji jedva da ima 10 -20 onda vidimo zašto je Gluško išao na berilij , pa i pod cijenu stotina mrtvih radnika.
Ni jednom Space Shuttle nije lansiran u polarnu orbitu niti je bio na misiji koja je zahtevala da nacini samo jednu orbitu i onda sletanje, ali ta dva zahteva su definisala kako ce SS izgledati sto je uticalo da jednostavniji predlozi budu odbaceni konkretno predlog orbitera koji je uradio Maksim Feget glavni aeroinzenjer NASA-e (konstruktor Merkuri kapsule):
Zanimljivo da je Fegetov predlog imao i leteci buster koji bi mogao ponovo da se koristi. Odatle i cela prica da ce SS biti 10puta jeftiniji od klasicne rakete, planirano je da se ceo sistem koristi za naredno lansiranje.
U nekim znanstvenim krugovima se vode dosta ozbiljne rasprave o tome koji je doprinos njemačke znanosti u sovjetskim prvim koracima u osvajanju svemira , nesumnjivo je taj doprinos velik ali ako ćemo pošteno ameri su ipak dobili glavni dobitak Von Brauna i ekipu sa kamionom punim dokumentacije i gotovim raketama , a sovjeti tek mrvice koje su ostale nakon gozbe.
Ili Von Braun nije bio taj koji je u inženjerskom smislu stvorio V2 ili su Gluško i Koroljev bili tri koplja ispred, već tada 1945 godine samo nisu imali priliku da pokažu što znaju.
Osobno nikada Von Brauna nisam doživljavao kao inženjera već kao izumitelja, bio je on kao barun okićen titulama prof. i Dr. i sigurno je u tim plemenitaškim krugovima uživao ugled i sigurno je zagovarao širenje njemačke na tuđe teritorije , uostalom i sama pripadnost SS u pokazuje njegovo opredelenje , dotle su ova dvojica prošli trnoviti put koji prođe svaki inženjer dok stasa u glavnog konstruktora.
Tu najprije mislim na Koroljeva koji je kao inženjer zrakoplovac prošao sve faze razvoja , čak je u onom zloglasnom sibirskom Gulagu radio kao konstruktor u zavodu Tupoljeva , a taj dio priče nas dovodi opet do profesora Timošenka i njegovih teorija ljuske.
Sticajem okolnosti nakon bombardiranja Tokija nekoliko američkih bombardera B29 se nije moglo vratiti u svoje baze nego su produžili ka Kini i Mongoliji ... zalutali ...i pri tom i sletili ravno mečki pred rupu.. na pistu zavoda Tupoljev .. od ta tri zrakoplova i od ostataka koji su padali po Kini i Mongoliji sovjeti su iskopirali i proizveli vlastiti zrakoplov identičan B29. Tu se Koroljev upoznao sa najnaprednijim američkim konstrukcijama ( praktičnom primjenom teorije ljuske ) i materijalima što mu je jako pomoglo kasnije kod konstrukcije rakete R-7
Pojava 4 teška bombardera na vojnoj paradi u Moskvi 1947 ( od toga tri originalna američka i jedan sovjetska kopija ) je bila odlučujuća za kasnije američko kaskanje u osvajanju svemira , naime zrakoplovstvo je tada dobilo nove argumente da prekine rad na raketama i posveti se razvoju strateških bobardera. Mornarica je već imala loše mišljenje o raketama na tečno gorivo , a Wilsonov amandman u kongresu je spriječio Kopnenu vojsku da se bavi raketam većeg dometa od 370 km.
U toj konstelaciji snaga dok je Von Braun 1947 na teritoriji SAD a ispalio prvu raketu V2 ali proizvedenu u njemačkoj Koroljev je ispalio prvu raketu V2 ( R-1) ali napravljenu u avio zavodu u Kujbiševu , a Gluško je već navelike radio sa kerozinom.
U toj igri mačke i miša sovjeti su jako dobro iskoristili grad Kujbišev ( sada se zove Samara ) , koji je bio izgrađen kao rezervni glavni grad SSSRa u slučaju da Moskva padne pred naletom hitlrovaca. Tamo su bile prebačene sve ambasada i sva trgovinska predstavništva , i dugo su tamo bili dok Moskva nije obnovljena . U toj situaciji kad je Kujbišev bio pun američkih špijuna počela je tajnovita proizvodnja V-2 raketa , a za javnost su tamo "rađeni " teški bombarderi , koji su redovito poletali sa piste na probne letove i "odlazili" u baze diljem SSSR a . To zavaravanje je išlo toliko daleko da su svi artiljerijski inženjeri oficiri nosili zrakoplovne uniforme, čak je i Koroljev nosio odoru zrakoplovnog oficira inženjera kad bi se pojavljivao u Kujbiševu iako je pripadao kopnenoj vojsci .
